Dolina smrti
doziva...
nevinim glasom ljubavi...
nemoj otići za njom...
Nemoj umrijeti u njoj...
Vjetar nosi..
miris crne ruže...
miris patnje...i boli..
miris suza...
uzdiže ga visoko u nebesa...
spušta u stranu...
primiče tlu...
i vitla nanovo u zraku...
Miris tebe..
igra svjetlosti i mraka...
sudbina...igra svijeta...
Jedna slika...
livada...
visoka trava savija se pod naletima vjetra...
stabla u daljini..
i samo jedna mala nestašna crnogorica usred čistine...
Klavir...pored tog usamljenog stabla..
klavir velik poput orlovih krila...
crn poput ugljena...
a glazba...
simfonija pakla i raja...
no nikog za glasovirom...
tipke se pomiču same...
I prođoh prstima po tipkama..
no ničeg..niti vjetra..niti ruku..
tipke se pomiču same...
Sjedoh i pogledah prema mjesecu...
Tamo, na brdu...
spodoba crna...
skut vijori na vjetru..
kapuljača preko spodobine glave...
mač u lijevoj ruci...
Oružje...sjajno poput sunca...
čisto poput suze...
sigurno teško poput kamena...
Tada..
spodoba ugrabi objema rukama veličanstveni mač..
i spremi ga u korice opasane na desnoj strani...
Jedan korak...
i krene prema dolini...
Dolina smrti...
dolina boli i patnje...
suza..
dolina zaborava...
Ne maknuh se s mjesta...
tek što spodoba dođe do mene...
ne vidjeh što krije kapuljača...
dok
čvrsta i nježna ruka ne primi me za dlan...
pokloni se i klekne...
ne ispustivši ruku...
Samo prsten vidjeh na njegovoj ruci...
bio je srebrni..a krasio ga je divni crni kamen
na kojem se mjesečeva svjetlost presijavala i sjala...
Poljubi ruku moju
kaže...
'' Dolina smrti...
dolina boli i patnje..
suza...
Dolina zaborava...
Jesi li zaboravila...?''
Ne nasmije se...niti pogleda me u oči...
ili barem ja ne mogoh vidjeti...
'' Zaboravila što, stranče..?''
Tada začuh podsmijeh...no kratak..
zabrinut...i reče..
''Dolina smrti...rekoh...
Jesi li zaboravila smrt..
i patnju i bol..
suze...
Zaboraviš li ponekad zaboraviti...?''
Sine mi tada...
o tome zbori stranac...
o životu mome...
no zašto...
Raj bi trebao biti mjesto za počinak..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
suza..
dolina zaborava....
''Jesi li zaboravila!!!''
reče on glasnije..
a ja od straha ustah...
no stranac ne pušta moju ruku..
već ju čvrsto drži...
''Ne poznam te, stranče.
Nikada ne mogu zaboraviti ono što jesam
i ono što jednom bih..''
''Dolina smrti...
vapaj donosi smrtni...
dolina patnje i boli...
i suza...
ostavlja u tebi..
samo suze...
nikada ljubav...
Dolina smrti..
svih smrti obavija..''
Čeznuh za slobodom..
isčupah ruku iz čvrstog stiska...
i potrčih...
brzo koliko mogu..
koliko um može izdržati...
A spodoba već ispred mene stoji...
kapuljača ispade s glave..
i u mene gledaju dva crna oka..
nasmiješena..
podmuklo nasmiješena..
''Dolina smrti..
od nje nitko ne bježi..
Dolina smrti..
dolina patnje i boli..
i suza..
Dolina smrti ne oprašta..
Dolina smrti ubija..
i samo smrt donosi..''
A ja se okrenuh...
čeznutljivo tražim spas...
no nigdje stabala...gdje se mogu skriti..
nigdje pomoći..nigdje spasa...
Samo vjetar još je živio...
i kosa moja vijorila...
miris cvijeća...i voća...
pamtim taj miris..
tako svjetovan i osebujan...
miris...
A spodoba gleda u mene...
ne spušta svoja dva crna oka s mene...
podsmijeh još je uvijek na njegovom licu..
onaj strašan podsmijeh..
koji stvara jezu u žilama...
i od kojeg trnci prolaze tijelom...
Onaj zloban pogled...
strašan i zlokoban...
Zatvorih oči...
glazba dosegne i taj kutak...
pustih da me ponese...
tako je najbolje...
i rekoh...
''Proklet bio zaborav
što tjera nas da sudbinu zamjenimo s glupostima..
proklet zaborav i sudbina zajedno..
jer tjeraju nas da radimo gluposti...
Prokleta bila ljubav...
ljubav i njezina dva crna oka...
i pogled pun gorčine..
i srama...
i osmijeh zlokoban..
pun boli..
Proklet bio ovaj svijet..
nerazumljiv..
nečitko pisan i krivo viđen..
prokleti oni koji ne misle svojom glavom..
i puštaju da ih osjećaju povedu u nebesa..
Proklete emocije..
i suze...
i bol koja nikako da napusti moje srce...
Proklet bio svijet..i sunce..i mjesec..
da nikada više ne zagrije nas sunčeva toplina...
i njegova svjetlost ne osvjetli naš put..
Proklet bio mjesec..
dok trčim cestom..
a pored mene mrtva tijela leže..
mrtav tijela prijatelja...
samo tako...napuštena..hladna...leže...
A mjesec me prati..
i opet čujem onaj smijeh pun zla i gorčine..
smijeh koji donosi samo zlo..da vlada zlime...
Proklet bio dan..
i proklete sve neispavane noći...
proklete zvijezde...
varalice...lažljivice...kradljivice..ubojice...
Prokleti snovi...
i uspomene...
no proklet bio zaborav
jer ako te zaboravim..
sama ću biti prokleta...''
< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Volim glazbu...volim zimu, snijeg, kišu i hladnoću...ne podnosim toplinu i sunce...
Volim sladoled i piti mlijeko...ne volim meso... Pišem i sviram...
Ovisna sam o bijeloj kavi, cigarama i knjigama... Volim jezike...
Volim Shakespearea i Tolkiena...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
clashica.blog.hr
eduuardo.blog.hr
fakatnijelakat.blog.hr
bogoviblackmetala.blog.hr
perfectbynature.blog.hr
arden.blog.hr
disturb3d.blog.hr
madness667.blog.hr
killbarbieslut.blog.hr
prozautroopericama.blog.hr
eleven11.blog.hr
chirilstipsa.blog.hr
garazha.blog.hr
lifeismy.blog.hr
neven606.blog.hr
Apocalyptica, Blind Guardian, Judas Priest, Moonspell, Symphony X, Stratovarius, Alice Cooper, Amon Amarth, Anathema, Motorhead, Equilibrium, Kalmah, Haggard, Therion, Burzum, Bathory, Scorpions, Deep Purple, Immortal, Korpiklaani, Elvis Presley, Maria Callas, Dire Straits, Ac/dc, The Beatles, Black Sabbath, Evergrey, Kamelot, Masterplan, Laufer, Azra..
Sometimes it is so hard to forgive yourself
The death of him you caused,
'couse he was my sunshine and my moon,
my life and my death...
and I was his dying wish...
his fallen moon and buried sky...
I was his death and his punishment
His only star...
Stars are shineing only for his soul
Pianos are playing only in memory of him...
Life has been turned off...until he dies..
Until I burie his soul alive...
I was the tempest that covered his mind,
I was the black hand that closed his beautiful eyes;
I was the rain that filled his grave...
I am his mind becouse he's not here...
His memory lies in me forever...
Becouse my punishment is to see his death over
And over again...in eternity..
Until my tears arise the seas
And my screams wanish in the night,
When time will be forgotten and all the pain put away,
I'll be his guardian turn to stone in all the nights that comes.
Volim te kako nikada nisam voljela,
Trebam te kao što nikoga nisam trebala,
Trebam tvoje oči da me u tami vode,
Trebam tvoje ruke da me u tuzi zagrle,
Trebam tvoje usne da moje dotaknu
I da kažeš mi volim te.
Trebam tvoj osmijeh da sruši moje strahove
Trebam tebe da ispuniš moje srce ljubavlju.
I ako nikada neću smoći hrabrosti,
Sada priznajem da volim te.
I loved you,
Now I don't know,
Now I don't care.
There is to much pain,
There are to many tears.
Leave me alone, just leave my poor heart,
I hope I'll never love again,
I hope nobody else has to live like me.
This is not life,
This is not truth,
This is just pain,
This is just not like you.
Zabranjeno je ikakvo umnožavanje, izvođenje ili citiranje djela bez predhodnog odobrenja autora. Zadržana su sva autorska prava. Zabranjeno fotokopiranje, printanje djela kao i predstavljanje djela ili nekog dijela kao vlastito; potpisuje se uvijek i isključivo pravi autor u slučaju da taj isti dođe u saznanje reprodukciji. Zabranjeno prepisivanje, printanje i fotokopiranje autorskih pjesama. U slučaju ikakvog nepoštivanja prijestupnik će biti prijavljen administratoru i trajno će mu se zabraniti komentiranje kao i vođenje vlastitoga bloga, s obzirom na to da ugrožava ostale blogere. Također se moli da se svaki komentar potpiše, nije poželjno ostavljati anonimne komentare. Takve će po potrebi i mogućnosti također biti prijavljeni administratoru. Zahvaljujemo.
Znaj, voljet ću te
dok zemlju ne proguta
sunčev sjaj,
dok mjesec ne odluta,
dok sjaj se kapi vode
ne izgubi u mome oku..
Voljet ću tvoj glas i poljupce,
slušati ću tvoje korake
i pamtiti svaki zagrljaj..
Znaj, volim te.
I will cry
until you do not come back
to me...
until than, I shall cry.
Let the rain wash away my tears
let the moon curse my worse fears...
Let my nightmares become dreams..
let me love you...
Until you promise me
to never let me go
I shall cry...
My tears shall overcome
and no posion will be strong enough
to make me feel again.
Cum amarore te amabo,
umquam oblitterabam amorem tuam
et meam...
amor lacrimosa
opprimebat animam meam
et non succedebam lacrimas tergere.
Recurrat extemplo, recurrat amor meo,
dispeream si tu non recurri.
Habebam imperium vivere,
habebam amor,
at amor nihil valet an
tu non es hic.