Higher than Hope...
petak, 27.10.2006.
My life is slipping in the dark...
Da...otišao je...ponovno...
Zaboravih tvoje ime
u snu,
zaboravih sve lijepe
i tužne
trenutke,
zaboravih
život svoj
tada,
zaboravih tebe.
Misao me odvuče
k tebi,
posrnuh,
uplaših se,
vratih se.
Poput jelena
što svome se domu
vraća,
poput vode
i kiše,
poput zraka.
U noći ne spavam
jer me misao
vuče k tebi.
No vraćam se,
pognute glave
i suznih očiju,
hladnih obraza
i s vjetrom u kosi.
Vraćam se
jer znam
kako tebi
ovdje
više nema mjesta.
Black angel
In the cold
dark nights
there are stars
and darkness,
the moon,
the madness.
Far away
your heart
lives,
far away your mind
is.
Your sin
was no one,
I am the sin.
A dying
beloved sin
that is dying for you.
Do not come,
do not return,
go away
and cure
the demon in you.
I am an angel
in the body of satan,
I am the sin,
the immortal sin.
četvrtak, 26.10.2006.
E ovoga puta nisam in the mood za naslove.....
Znate kada nekoga napustite nakon mnogo vremena i onda se taj netko vrati u vaš život onako odjednom....nenajavljeno....totalno onako..nespretno...
Onako ful kada izbrišete dio sebe kako biste zaboravili tu osobu...i sve je to ok..ali onda odjednom više nije... Ne znam više niti sama što bih trebala misliti...a još manje što ta osoba sada misli... Prošlo je više od dvije godine..a opet čini mi se kao da je sve isto ili će opet biti isto...a ja to ne želim... Ne želim jer sam uspješno taj dio svoga života sklonila i zacijelila rane...a sada evo...opet..
Ne znam ni sama šta da kažem toj osobi..ne znam želim li nešto reći. Sada je već sve gotovo...imam drugi život i neke druge poglede na svijet...ali samo želim da ta osoba nestane..ovoga puta zauvijek. Ne želim ništa prva govoriti jer znam da ću ostati povrijeđena kao i uvijek, a i ja ne želim povrijediti neke drage mi osobe. No ta osoba i ja nismo nikada normalno razgovarali...mislim da imamo puno ne riješenih stvari koje sam ja trebala riješiti još prošle godine...ali nažalost nisam smogla hrabrosti. Sada mislim da bi se puno toga moglo i trebalo riješiti...ali nažalost mislim da neće biti prilike niti ovaj put... Ja neću znati kako i što reći a tu osobu neće naprosto biti briga.
Ali ja niti ne znam što ta osoba misli....ah možda bolje... Ipak je sve to davno završilo... Rekla sam davno zbogom i davno trebala pokopati sve to... Potruditi ću se da to napravim sada ako ništa drugo...
Kaeta...znaš ti o čemu ja pričam
Pozdrav
Odlazim...s posljednjom kapi kiše....
Dolazi
s posljednjim jesenjim kišama....
dolazi s maglom...
u mraku i tišini.
Dolazi poput osjećaja hladnoće....
zatim umire...
Dolazi s vjetrom...
na zamahe.
Donosi miris ljiljana
i ruža
što stajale su pokraj prozora...
Krade posljednji dah
i briše suzu
s moga
i tvoga
lica.
Uzima moje posljednje trenutke...
osjećam tihu glazbu...život moga života...
čujem sebe
no nikoga drugog..
Zapuše vjetar
i nestaje suza u mome oku...
napušta toplina moje srce
i kosa se natopi krvlju...
mojom
vlastitom
posljednjom
kapi krvi što dajem za sebe...
nedjelja, 22.10.2006.
Not quite an angel...but angelizer demon...
U jednome trenutku možete izgubiti sve što posjedujete...a posjedujete samo sebe... Jučer je umrla jedna meni draga osoba...iako nije trebala... Sve je to bila greška...i ta osoba nije ništa skrivila...no svijet je takav i nedužni moraju plaćati dug... Nadam se kako je ta osoba našla mir tamo gdje je došla jer ga očito na ovome svijetu nema... Ostati će zauvijek u našim srcima...mome pogotovo...jer je on još jedan anđeo što je napustio ovaj tmuran svijet... Sada je bijeli anđeo...i ne može više umrijeti...zauvijek će biti anđeo oprosta što je bio ubijen ne zaslužujući to... Zašto uvijek umiru osobe koje ne bi trebale...zašto ostavljaju iza sebe tužan svijet i ožalošćena lica...uplakane oći i misao zašto nismo nekako mogli pomoći... Ali nismo..jer smo uvijek daleko...kao što je sada on... Neka mu daljina od ovoga prokletoga svijeta dopusti da ostatak svoga vijeka provede u miru i spokoju.... Voljeli smo ga...cijenili....sada ga nema...zbogom...
My Dying Bride
Black God
Thy every look and every grace
so charm whenever I view thee,
'til death overtake me in the chase
still will my hopes pursue thee
Then when my tedious hours have past,
be this my last blessing given
low at thine feet to breathe my last
and die in sight of heaven.
subota, 21.10.2006.
Petak trinaesti...drugi put...
Uglavnom...upravo mi se komp blokirao nakon šta sam napisala lijepi dugi post...... Uglavnom čula sam da mnogi misle kako su metalci sotonisti...e pa to nema nikakve veze...evo vam nešto pta sam skinula sa neta da bi se ljudi educirali o tome i ne stvarali frku oko metalaca... Što se mene tiče sotonizam je još samo jedna od mnogobrojnih religija..pa eto..zašto ne i to...
Sotonizam
Izvor: Wikipedija
Pojam sotonizam (satanizam, dijabolizam) označava obožavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, čarobnjaštva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Stoga se vjernici obraćaju sili za koju vjeruju da je snažnija od sile Boga koji ne daje ništa osim praznih obećanja. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svećenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj kršćanskog svećenika koji vodi misu, osim što nosi ogrtač od kozje kože, odnosno jareću glavu. Jarac je česti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim. Crna misa predstavlja parodiju kršćanske mise pri čemu se križ okreće naopako, molitve izgovaraju natraške, izvode se žrtvovanja, umjesto svetog vina u kaležu je krv žrtvovane životinje (ili osobe) ili mokraća, te se izvode ritualne orgije.
[uredi]
Povijest
Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski časnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivača. Rais, koji je 1440. godine optužen i pogubljen zbog čarobnjaštva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja među tzv. “povijesne vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje povijest bilježi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se javlja u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17. i 18. stoljeće). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18. stoljeća vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su održavali obrede crnih misa, popraćene zločinima, mučenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove skupine bilo je uhvaćeno i obješeno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” tiskana je u 17. Stoljeću, mada je najvjerovatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za održavanje crnih misa pomoću kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i održavanja crnih misa koje obicno vode iskvareni svećenici koji na misama održavaju seksualno-magične orgije. Takvi rituali bili su najčešće u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV., madamme de Montespan, a održavao ih je okultist La Voistin i svećenik Abbe Guiborg.
Najpoznatiji sotonistički obredi održavali su se u 19. stoljeću u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vođa ogranka karmelićanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i žrtvovanja djece. Širenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1848. Papa koji je izopćio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivač ovog ogranka, Eugene Vintras, optužen je za izvodjenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajući za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, časnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su uključivale i mješavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa žrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve moze iskupiti samo upražnjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inače pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srčanog udara).
[uredi]
Nova era
Početkom dvadesetog stoljeća slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Iako je u njegovim učenjima očito obožavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao čarobnjak i okultist.
Najveći sotonistički pokret modernog doba zapoceo je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rođen 1930. u Chicagu) koji je 1966. osnovao Sotonističku crkvu u San Franciscu i čije je djelovanje privuklo veliku pažnju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poučilo o postojanju unutrašnjih moći i magije. Sljedeće zanimanje mu je bilo to što se pridružio putujućoj skupini u kojoj je radio kao pomoćnik mađioničara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i počeo svirati pianino po raznim noćnim klubovima. U to vrijeme počinje pohađati razne tečajeve o okultnom u kojima će naučiti mnogo o obredima koje su održavali templari, članovi Hellfire kluba, hermetisti, članovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam počeo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonističku filozofiju, prihvaćajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je požudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se društvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30. travnja 1966. g. LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivačem Sotonističke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj članova (na vrhuncu svog djelovanja čak 25.000), a njegova žena Dianne postala je visokom svećenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajući metode i koristeći za rituale enokijanski magični jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, LaVey se više-manje povlači iz vodstva crkve i počinje pisati, objavivši tako “The Satanic Bible” 1966. g., “The satanic Rituals” 1972., a treća je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.
Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj članova koji osnivaju novi sotonistički ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva doživljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey više nije bio aktivni član. Setov hram osnovan je takodjer u San Franciscu, a štovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom već samo prototipom po kojem je ošmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokušava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvažnija događaja: prvi se dogodio 1904. kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966. osnovana Sotonistička crkva i treći, posljednji, zbio se 1975. osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su članovi Setovog hrama trebali preživjeti tu promjenu poretka.
Nadam se da vam se svidjelo...
...ako ništa drugo možda više neće biti toliko predrasuda...byebye
ponedjeljak, 16.10.2006.
Zabijaš mi nož u srce...krvari moja duša...ono što je od nje ostalo...
Posvećujem ovaj post svima koji se ponekad osjećaju poput mene i koji su dio sebe uspijeli pronaći na ovim ispraznim stranicama... Posvećujem ga dijelima svoje duše...ljudima koji su uvijek bili uz mene (i davili me pentagramom..:)) i uz koje ću ja biti dok mi bog ne oduzme posljednji uzdah... Posvećujem ga svima koji su isplakali suze i krvarili zbog ljubavi... Posvećujem ga svojoj maloj vickastoj sreći (koja ne voli da joj khm gleda dupe..:))...posvećujem ga svima koji su ikada u moj život ušli s dobrom namjerom...ili su tako izašli...svima koji su utjehu našli u Shakespeareovim stihovima...ili su ih samo tvorili... Jer vjerujem kako postoje ljudi koji još uvijek vjeruju u ljubav...ponekad vjerujem i ja...u ljubav...u strast...u poglede...u smijeh... Vjerujem jer imam dušu koja mi to dopušta...vjerujem jer imam potrebu u nešto vjerovati...jer u boga više ne mogu... Vjerujem jer postoji osoba koja mi je tu vjeru povratila...poput neočekivane zrake sunca kroz tmurne oblake... Vjerujem jer postoje trenuci u životu koje ne treba propustiti niti im dati mogućnost da pobjegnu... Vjerujem jer nemam drugog izbora... Vjerujem u sebe...u sudbinu, moć uma..i magiju..vjerujem u nadu i u oprost...vjerujem u sreću ljudi koji me okružuju...vjerujem u mjesec... Vjerujem kako ćemo jednoga dana dostignuti sva nebesa...poput Danteova puta...jer tamo nas vodi sudbina... Vjerujem kako svi umiremo mladi jer duša nam umire po putu...vjerujem kako očaj dovodi do očajnih postupaka...vjerujem kako sreća dovodi do isto tako očajnih postupaka... Vjerujem u bolji svijet..ali ne u moj... Vjerujem u svijet na nekom drugom planetu...bez ljudi...bez očaja...bez nade...bez ljubavi...ali opet...to ne bi bio bolji svijet...uvijek bi se našao netko tko bi ga znao pokvariti..na ovaj ili onaj način... Zato, nastaviti ćemo živjeti na istome mjestu zauvijek prognani iz naše zemlje...odbčeni sa strane naših srca...zaboravljeni od prošlosti i budućnosti...sa dušom koja puže za slobodom i očima koji se okreću prema onoj maloj zraki svjetlosti u našim životima... Sa umrlim udovima i izbjedljelih duplji...bez glasa...sluha...srca... Samo krv će naša bilježiti proklete dane i suze naše biti će naša utjeha... Utjeha što izumire i vraća se ponovno..i ponovno...neizbježno... Umrijeti ćemo sami...napušteni...naboranih lica i umornih misli...nikada ne spoznajući kako živimo ovaj život... I da...vjerujem kako će jednoga dana zabljesnuti oluja i satrati sa paklom sve što pripada raju...
Save me from death
I cannot imagine my life without you,
I cannot imagine my days passing me by
when you aren't standing by me
and making me cry and laugh.
Can you imagine this poor world
without another sparkling star,
can you imagine her life
without you and maybe me.
Imagine another world,
good and bad at the same time.
Imagine another me
without a broken heart.
Imagine a perfect dream for you and me,
imagine a beautiful paradise with no pain inside.
Imagine whatevet your heart desires
becouse dreams will make me alive.
petak, 13.10.2006.
Petak 13........
Eto možda bi bio red da napišem nešto o petku 13. Zašto baš petak 13....?... Pa jer je petak i još k tome 13....
Evo ovo sam skinula sa http://portal.ludbreg.hr/kolumne/show.asp?kol=63
Procjenjuje da je gospodarstvo svakog petka trinaestog izgubi 800 – 900 milijuna dolara, zbog toga što ljudi izbjegavaju tog dana raditi stvari koje inače rade, kaže Donald Dossey, osnivač Centra za upravljanje stresom i Instituta za fobije u Sjevernoj Karolini (SAD).
Između ostalih usluga koje nudi, njegova organizacija savjetuje svoje klijente kako prevladati strah od petka 13-og. Strah od petka 13-og je toliko raširen da ima i svoj naziv – paraskevidekatriafobija (što je oblik triskaidekafobij, straha od broja 13) – a od njega samo u SAD-u pati između 17 i 21 milijuna ljudi.
Simptomi obuhvaćaju širok spektar stanja, od blage napetosti do pravih napada panike, koji ljude mogu natjerati da promijene dnevni raspored, ili da uopće ne odu na posao.
Kada govorimo o lošoj sreći ili nesreći bilo koje vrste, Richard Wiseman, psiholog na Sveučilištu Hertfordshire (Engleska), istraživanjem je došao do zaključka da su oni ljudi koji sebe smatraju nesretnima skloniji vjerovanju u praznovjerja povezana s nesrećom: "Njihova vjerovanja i ponašanje često su dio njihovog cjelokupnog gledanja na život – oni vjeruju da je sreća nekakva magična sila koja će im uništiti život."
Wiseman je došao do podatka da jedna trećina od 2.068 ljudi, koliko je sudjelovalo u njegovom istraživanju iz 2003. godine, povezuje broj 13 s nesrećom. Ti su ljudi također skloniji u dane poput petka 13-og zapadati u tjeskobna stanja i, logičkim slijedom, očekivati da će im se dogoditi nešto loše. Drugim riječima, upravo je strah od petka 13-og ono što im tog dana donosi nesreću.
Kobni broj
Kako je petak 13. postao tako nesretan broj ?
Dossey, koji je ujedno i povjesničar i istraživač folklora, kaže da je strah od petka 13-og ukorijenjen duboko u prošlosti, i da postoji mnogo slučajeva povezanosti davnih nesretnih događaja s brojem 13 i petkom. A kada se spoje broj 13 i petak, dobivamo nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan.
Strah od broja 13 Dossey je uspio povezati s davnim norveškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent kršćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, nestašni Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesretan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim.
Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri.
Strah od broja 13 snažan je i u današnjem svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat. Mnoge zračne luke nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenzi, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, kako se nazivaju ljudi koji se boje broja 13, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13".
Kad je o petku riječ, poznata je činjenica da je Isus bio razapet upravo na taj dan. Neki tumači Biblije tvrde da je Eva upravo u petak navela Adama da kuša zabranjeno voće, a možda je najznakovitije vjerovanje da je Kain ubio svog brata Abela baš u petak 13-og.
Thomas Fernsler, znanstveni suradnik u Centru za matematiku pri Sveučilištu Delaware (Newark, SAD), smatra kako se broju 13 čini nepravda zbog njegove sudbine – mora slijediti broj 12.
Naime, numerolozi broj 12 smatraju "potpunim" brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… Kad se broju 12 doda 1, narušava se njegova "potpunost", i dobiva se nesavršen broj – Fernsler tvrdi da je upravo to razlog povezanosti broja 13 s nesrećom.
Liječenje fobije
Dakle, što bi triskaidekafobi trebali činiti ?
Dossey kaže kako je "lijek" za ovu fobiju vrlo jednostavan: potrebno je svoje misli iz negativnog područja "preseliti" u pozitivno. "ako dugo o nečemu razmišljate, vaša razmišljanja će se pretvoriti u osjećaje. Vaši osjećaji će utjecati na sve što radite. A ono što radite oblikuje vas kao osobu."
Drugim riječima, ljudi koji s petkom 13-im povezuju negativne osjećaje, moraju naučiti kako se fokusirati na ugodna razmišljanja, koja će generirati ugodne osjećaje, i smanjiti strah od petka 13-og.
"Ti ljudi nisu poludjeli, samo su izgubili kontrolu nad svojim osjećajima", kaže Dossey od triskaidekafobima. "Oni svoje misli usmjeravaju u krivom pravcu, i u svojim umovima nose ogromnu sliku nečeg strašnog što bi im se moglo dogoditi."
"Ljudi moraju shvatiti da su sami odgovorni za većinu dobrih i loših stvari koje im se događaju u životu, i trebali bi se koncentrirati na pozitivnu stranu svojih života: sagledati stvari koje im se događaju s pozitivne strane, sjećati se lijepih stvari iz prošlosti, i biti spremni da preuzmu kontrolu nad svojom budućnošću.
Narodna predaja također nudi rješenja od prokletstva petka 13-og. Jedno od njih nalaže kako se pogođena osoba mora popeti na vrh planine ili visoke zgrade, i tamo spaliti sve svoje poderane čarape. Drugo kaže da je potrebno stajati na glavi i grickati – hrskavicu.
Sreća i praznovjerje
Sretni ljudi sreću savršene partnere, ostvaruju svoje životne ambicije, imaju bogate karijere, žive sretne i ispunjene živote. Svoj uspjeh ne duguju napornom radu, iznimnom talentu ili vrhunskoj inteligenciji – naprotiv, oni jednostavno imaju neku čudnu sposobnost da uvijek budu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Oni su – sretnici.
Profesor Wiseman pokrenuo je 1994. godine projekt kojim je pokušao znanstveno objasniti zbog čega neki ljudi žive takve savršene živote, i razviti tehnike koje bi i svima ostalima omogućile da ostvare isto. "Projekt sreća" obuhvatio je na stotine kako iznimno sretnih, tako i iznimno nesretnih ljudi.
Između ostalih istraživanja, 4000 ljudi sudjelovalo je u velikom on-line istraživanju, gdje su sami ocjenjivali smatraju li se sretnima ili nesretnima, i gdje je ispitivan stupanj prakticiranja različitih praznovjernih aktivnosti.
Istraživanje je pokazalo da sretni ljudi običavaju prakticirati nekakve praznovjerne rituale, koji bi im trebali donijeti sreću, poput kucanja o drvo, nošenja amuleta ili držanja palčeva.
S druge strane, nesretni ljudi vjeruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod ljestava ili – broja 13.
To je bilo prvo istraživanje takve vrste, i razlike između 'sretnih' i 'nesretnih' ljudi su bile značajne: na primjer, 49% sretnih ljudi redovito 'drži palčeve', za razliku od samo 30% nesretnih. Također, samo 18% sretnih ljudi postaje tjeskobno kad razbiju ogledalo, za razliku od 40% nesretnih ljudi. Možda je najznačajniji podatak sljedeći: 55% nesretnih ljudi boji se broja 13, za razliku od samo 22% sretnih…
Istraživanje je također otkrilo najčešća praznovjerja, i postotak ljudi koji u njima sudjeluje:
1. Kucanje o drvo – 86%
2. Držanje palčeva – 64%
3. Prolaženje ispod ljestava – 49%
4. Razbijanje ogledala – 34%
5. Strah od broja 13 – 25%
6. Nošenje hamajlije ili amuleta – 24%
To su iznenađujuće velike brojke, koje pokazuju da je praznovjerje i u današnjem svijetu vrlo snažno. Čak je 86% ljudi izjavilo da su i sami sudjelovali u barem jednom od ovih praznovjerja, a na praznovjerje nisu imuni čak ni znanstvenici: 15% ljudi sa znanstvenim zaleđem priznaje da se boji broja 13.
E pa sve u svemu i nije bio tako loš dan...mislim...onako..kao uvijek...imala sam i gorih......aliiiiiii...ima još 22 minute do ponoći pa eto...još može biti petak 13...to jest još se nešto može dogoditi......ah eto...šta je tu je... Vjerovatno će mi se blokirati komp i izbrisati sve ovo...ili...ma ajde...neću još izazivati nesreću.... Dakle danas...bijaše dan kao i svaki drugi...žurila sam na bus pa sam marte morala u autu vezati...ko i uvijek...pa bus kasnio...pa ja zakasnila na bubnjeve...pa bila na debati i svađala se sa...ma uglavnom jednim ne tako dragim mi tipom...pa eto...bila neš malo na Kontu, Palahu i Gracu...niš pametno... Ali eto...baš sam razmišljala zašto ovaj petak nije tako loš i kako bi bio loš...evo bio bi mi to najgori petak 13 da sam vidjela... DENI GEYA........aliiii...NISAM.......iako sam imala neki čudan osjećaj da ću ga sigurno vidjeti...e...grozno...a eto....loš osjećaj...a sad ga bome ne mogu više vidjeti osim ako ne može letjeti pa da mi doleti do sobe a onda bi ga ja gađala bilo čime šta bi mi palo pod ruku...tele jedno...
A dobro...no Deni Gey, no problem... no problem, no friday 13.....no friday 13., no problem...i tako u krug... Ah dobro...idem ja spavati...možda sutra bude isto kao danas..., a možda i bolje...
nedjelja, 08.10.2006.
Die my lonely friend...die on my arms...
Ljutim se na samu sebe, jer ne znam na koga bih se više mogla ljutiti, ljutim se jer nema smisla živjeti u ovome svijetu kada donosi samo patnju i razočaranje, bol i suze... Suze što gorko sam isplakala gledajući umiruće ruže i patnju ljudi oko sebe... Suze što donose još više patnje svijetu...pokreću rijeke, bujaju jezera, izumiru stabala... Jer patnja je toliko velika i snažna da me nosi kao bujica, okreće me i vine u zrak, pa me ponovno spušta i umirem... Umirem nanovo, po ko zna koji put, ponovno...umirem znajući da ću umrijeti još jednom, i još jednom, i još jednom... Umirem polažući svoju dušu za ono u što vjerujem, za ono u što nikada nisam i neću vjerovati i za one koji vjeruju u mene... Umirem odlazeći i vračajući se....svaki put sve manja i manja, beznačajnija, jadnija, slabija, umirem kako bi me jednom netko ubio po posljednji put...zauvijek... Smrt koja od mene tvori duha, uništava moju dušu...kida ju na komade, na dijelove, radi od moga srca bujicu krvi i mesa... Od mojih suza tvori pakao...od mojih krikova tvori vatru... Od moje boli tvori glas koji u mojoj glavi stvara strah... Okrećem se, pokušavam nastaviti, padam....ostajem na tom nesretnom mjestu...i tamo ponovno umirem... Umirem kako netko ne bi ponovio moje pogreške, umirem kako drugi ne bi umrijeli...ginem za tvoju i njihovu dušu...po posljednji put...ako bude potrebno...ako mi bog to dopusti... Ginem za svoj život, i za tvoj život, ginem za tebe... Pogibam, umirem, ostavljam....
Let me disappear
let me go away,
remember that I loved,
loved you with all the heart I had.
I died already once,
no way I'm going to brake again,
becouse now I fly,
fly beyond you,
leaving your pretty eyes behind....
petak, 06.10.2006.
Falling from heaven....an iron heart
Divine Muses of art
love and poem,
protect them as
they were your soul,
becouse they are part
of me.
Without them my
life is lost and frightened,
my days are empty and sad,
my soul is their soul,
we are one,
united,
our life, our love,
our name.
We feel the same,
and cry at the same time,
we battle the same war
and dye the same day...
utorak, 03.10.2006.
If I let you die would you let me live.....
Can you remember
the promise you gave me
the day before you disappeared,
can you remember
thouse lost words that time left me
and memory presearved.
Becouse you left when i needed you
and you never understood,
my nights are lonely
and my days are dark...
dark becouse of the blood that covers it
and becouse of the death silence...
There is no one there but me
only time can return thouse lost souls,
but then I'll be the price to pay...
It doesn't really matter,
becouse I have always been alone
alone in my pain and suffering,
it's just that before you were there
to silence me when I screamed,
to kiss me when i cryed,
to wipe my tears and my blood,
and stop my nightmears,
to be just there.
I know you are somewhere out there
smileing again, maybe even calling my name,
but I do not have a name,
I don't egzist like I never did for you.
You will find another me,
and I hope she will love you
like I did.
Take good care of her,
you have already lost me,
I'll be up there, somewhere,
watching on you carefully,
making the sun always shine your way....
Take my hand and lead somewhere far away...
There are things
I will never say again
and there egzist words
that will be never spoken.
Becouse they remind us
to things we shouldn't have done,
and love we lost and forgot
a long time ago.
Thouse words make us love again
and do mistakes we have done before,
before the time was waken up
and before the sun knew our name...
ponedjeljak, 02.10.2006.
Bela, ali baš Bela Nedeja.....
Ajme ljudi...bela nedeja...prošla...:(....nažalost...ali eto nosimo svi puno lijepih trenutaka sa predivnoga nam Kastva (iliti prva stepenica ili ugao di se sjedneš mrtav pijan)....makar se ne sijećamo baš svih tih trenutaka...
....ah...sve je to za ljude...ali eto vino i medica su bili...ma najbolji....osim sta su me tipovi sa debate na jednom štandu čudno gledali kad sam bila kod njih po cugu par puta....a šta ćeš....moraju i oni zaraditi...
.... Evo sad jedva čekam slijedeću Belu nedeju....da nam vrijeme bude lijepo i vina i medice puuuuno.....
...a do tada....a pa bit će rođendan, maškare....ma preživjet ćemo mi već nekako tih godinu dana...
P.S. Hmm...znate koga sam vidjela na beloj nedeji bar 9 puta??!!! Ma neće biti da je tako teško pogoditi...pa daaa...naravno....DENI GEY!!!!!! Ko da on nema sta pametnije raditi nego mene nervirati u životu....!!! Ali eto njemu na sreću jedva stajah na nogama (kao da je on bio u boljem stanju)pa se nisam htjela obraćunavati s njim...
I'll just say: Deni Gey...we will meet again.....
Ubit ću ga kad ga trijeznog vidim.....!!! Hmm...to bi moglo potrajati...
Evo još jedna moja pjesmica...:)
Reveal a wisper...call my name...
Souls are going to be dead
the wind will make hear their voice,
spread their voice through the earth.
make everybody hear their calling.
The dark will wisper your name
the rain will purify your mind,
the coldness in your heart
will be covered by black snow.
Tears will make you dissapear,
dreams will make you alive,
my breath will be given to you,
and make the earth a peacefull place.
Please live without me, let me go,
I'm dissapearing in your love forever.
On my dead body your warm hand will lye,
and your tear falling on my skin will make me alive again,
just for you and for our love.
