< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Travanj 2021 (2)
Veljača 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Lipanj 2020 (1)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (7)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Link knjige

Pišem jer je to jedina konstanta u mom životu.
Sve drugo me zanimalo kratko ili nikako.
Dobro došli na moj blog.
Irena Pušnik

Linkovi


You tube Kanal




Loading


Pisma iz razonode
10.02.2021., srijeda
Imam novi Iphone


Knjige

Link do priče


Nadala sam se naspavati nakon noćne smjene, ali moji susjedi iznad su normalni ljudi koji idu u krevet oko devet i bude se u sedam. To se ne poklapa s mojim sova stilom života pa sam pokrivala uši jastucima dok su i dostave koječega jedna za drugom zvrndale na vrata. James mi je šuškao iznad glave malim paketićem u kojemu je bio novi Iphone. Nisam imala snage okrenuti glavu u njegovom smjeru već samo promrmljati: Kasnije...ti otvaraj sve. A onda je nastupio san bez obzira na vrisku i ples malih nogica što žive na katu iznad nas i glasa njihove majke koji ih je upozoravao da se barem malo smire.


Vjerujem da me nakon koja četiri sata sna James probudio kako bi doznao moju lozinku elektroničke pošte. Novi mobitel znači i nove sigurnosne postavke, unos podataka, razgovore s operaterima, postavljanje aplikacija...Sve je to obavljao dok sam ja spavala da bi nestrpljiv kakav je došao na ideju neka se probudim da već sve pokrene još dok ja spavam. U njegovom svijetu stvari treba odraditi što prije, a u mom se uvijek ima vremena. Jedva sam se suzdržavala da ga ne odgurnem rukama kad je sjeo do mene i prislonio telefon na moje uho da bih odgovarala nekoj operaterki sa škotskim naglaskom sa: Mhm, aha, mhm...upravo sam se probudila iz noćne, može li to moj dečko s vama u detalje raspraviti? Rekla sam da se što prije vratim snovima. Tada sam odgovorila na njena pitanja: datum rođenja, adresa, ime prvog kućnog ljubimca i prepustila je Jamesu.


Opet sam utonula u tako željen san koji je na samom početku još odgodila i zakašnjela dostava tjednih namirnica zbog poledice i spomenuta buka susjeda. Sve je usporenije. Nastojala sam kapke držati otvorene da ne propustim delicije i naručena pića. Nije mi uspjelo. Dostavljač je morao lupati na vrata. Ispričao se i ostavio vrećice ispred mojih nogu. Pospano sam mu zahvalila i uvukla se natrag u krpe. Ponadala sam se da napokon mogu odmoriti, ali James je vodio pregovore s mojim operaterom i mogla sam čuti kako davi čovjeka detaljima o mom računu onako kako bi pričao o svom broju i uplatama (vrlo detaljno).


Tek navečer mogla sam mu zahvaliti za trud jer je engleski meni ipak drugi jezik i nije da obožavam službenu konverzaciju. On se trudio da mi ne podvale kakva sitna slova u ugovoru i da sve bude jasno. Mahao je malim aparatom ispred mog lica i pjevušio: Who has new mobileeee? Da nije sinoć preko interneta odabrao novu tarifu, model telefona za mene ja bih imala ovaj stari sve dok se ne bi doslovno raspao. Već godinu dana imam razbijen ekran i na njemu neke dvije crne rupe promjera centimetar, vratašca od kartice sam osigurala selotejpom jer se inače sama otvaraju (iskaču!) pa se uređaj pali i gasi, a zadnje je otkazao mali utor za punjač pa bih uređaj morala držati u raznoraznim položajima kako bi se baterija napunila.


Kad me James vidio što izvodim s punjačem kako bih podesila žicu i tu metalnu pločicu za koju mislim da se jednostavno pomjerila ili izlizala od uporabe, odmah je u moje ime tamo na onlajn stranici našao Iphone s otplatom od godinu dana jer smo komentirali kako neki ugovor na duže nije baš ugodan niti za pomisliti, a kamoli imati. Ovo ti se odbija od tvog sajdera od krušaka, zezala sam ga jer će moj račun za mobitel sad biti poduplan pa nešto drugo što inače kupujemo treba srezati. On je predložio neka naručujem manje krafni i mafina, a da razine alkohola treba zadržati na potojećim tjednim priljevima.


Na kraju dana sretno sam krenula na posao u gumenim čizmama, s dva para čarapa na stopalima. Palo je nešto snijega koji se zadržao po travi, učinio krajolik predivnim, svjetlucavim ispod gradskih svjetala. Poledica tu i tamo nije me spriječila da bicikliram. Tek na poslu palo mi je na pamet kako James sad može čitati moje mejlove. Može tako sve do godine tko zna koje unatrag vidjeti što sam tipkala, kome sam tipkala. Ma i nije važno...samo da ne pronađe one fotke iz faze kad sam mislila: Mudro je izazovne fotografije odašiljati bez lica. A tko zna, možda ga i zabave moje kreacije iz mladosti. Iz vremena kad mi se još dalo koketirati i tipkati o strasti, maštati o divnim ljubavnicima od kojih je pokoji i bio zanimljiv.
Daleko je to iza sad sve. Imam novi Iphone. A možda i partnera koji neće kopati po mojoj pošti (pomislila sam da hoće samo zato što bih ja bila znatiželjna i prekopala njegovu). Čovjek sigurno spava od umora i postavki mog novog mobitela.
- 04:06 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.