Insomnia 696

petak, 30.11.2007.

Samoubojstvo nije rješenje

Pozdrav ljudi... Stigo i ja sa novim postom... Danas sam malo surfao po internetu i naletio na jedan prilog koji me je zainteresirao i naveo me da si postavim neka pitanja, pa poslušajte: Užasno sam tužan, moj život je besmislen, nikomu ništa ne značim, nitko me ne razumije, ne mogu podnijeti sve što mi se događa... Ovakve misli ne treba zanemariti jer mogu voditi do samoubojstva, koje odnosi više mladih života nego bilo koja bolest ili prirodni uzrok u razvijenim zemljama...Hrvatska se 'uklapa' u svjetsku sliku suicida jer se kod nas prosječno, prema statistikama MUP-a, mjesečno ubije pet tinejdžera, a suicid među djecom od 10 do 14 godina postao treći vodeći uzrok smrti. Jeste li znali da si kod nas godišnje više od tisuću osoba oduzme život, s time da se broj samoubojstva povećava s dobi, odnosno što su stariji, ljudi su sve skloniji suicidu. Kao takvi nisu nikakav primjer mladima.

Svatko tko nikad nije ni pomislio na takav čin, sigurno će se zapitati zašto ljudi to čine. Imamo samo jedan život i zašto bi netko uništio svoj život, i to još pri početku? Nedavna samoubojstva dviju 14-godišnjakinja na Rabu i 18-godišnjakinje iz Bazgalja kod Pazina navodno su napravljena zbog nesretnih ljubavi. Uzroke samoubojstva mladih teško je otkriti, no među najčešćima su nesretne ljubavi i drame u obitelji, rekao je glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun.

Mlade samoubojice nisu nužno psihički poremećene, zapravo – naizgled vode sasvim 'obične' živote, obično su i dobri učenici i okolina je iznenađena kad se to dogodi. Uzmimo samo primjer onih 14-godišnjakinja s Raba. Uzroci mogu biti velik stres i tuga, npr. ljubavni problemi, smrt bliske osobe, sukobi sa starcima, osjećaj društvene izolacije itd. Suicid im se učini najboljim načinom bijega iz nepodnošljive situacije. eki samoubojstvom pokušavaju utjecati na nekoga, dokazati nešto ili jednostavno u trenutku duboke krize izgube kontrolu nad sobom. Većini njih zajednički je osjećaj samoće, neshvaćenosti i nemoći. Također, suicidalne osobe uglavnom imaju pojednostavljenu sliku života – sve vide crno ili bijelo, kao dobro ili kao zlo.

Psiholozi ističu da čak do negdje 14. godine nemamo dovoljno razvijen koncept o smrti. Djeca sklona samoubojstvu vjeruju da je smrt nešto privremeno i ugodno, nešto što će ukloniti sve njihove probleme. Što su starija, sve više shvaćaju da je smrt trajna i da nema povratka. No, pod stresom i navalom emocija, taj se osjećaj može izgubiti jer na prvo mjesto može samo doći želja da patnja nestane.

Je li krivo društvo?

Kad se dogodi takva tragedija, pitamo se koliki utjecaj na to ima okolina, škola ili roditelji i sam odgoj. Je li moglo biti drukčije?

Starci imaju veliku ulogu u formiranju osobnosti jer odmalena na njihovom primjeru učiš kako se nositi s problemima i negativnim osjećajima. Ako su oni skloni dramatiziranju i lako očajavaju, veće su šanse da ćeš se i ti teže nositi s problemima kad odrasteš. Nije dobro ako te zapostavljaju, zlostavljaju, ne pružaju dovoljno ljubavi i pohvala, ali ni ako se ponašaju prezaštitnički. No, sve to nije uvjet. Kako spriječiti samoubojstvo?

Većina psihologa se slaže da se svako samoubojstvo može spriječiti. Utvrđeno je da je većina mladih osoba koje su se ubile dulje razmišljala o tome, nisu to napravile impulzivno. Što prije reagiramo, to bolje! Zato se ne boj razgovarati o samoubojstvu s prijateljem koji razmišlja o tome jer time pokazuješ da shvaćaš ozbiljnost situacije i da ti je do njega stalo.

Trebaš zanemariti povjerenje i obavijesti okolinu o samoubilačkim mislima svog prijatelja – njegove starce, profače, prijatelje. Slušaj ga, pitaj ga zašto se tako osjeća, pokaži da ti je stalo. Ne ostavljaj tu osobu samu u kriznom trenutku. Ohrabri ga na pozitivno razmišljanje. Ne okreći mu leđa i nagovori ga da se obrati stručnoj osobi za pomoć.

Da je netko 'na rubu', mogu otkriti i neki znakovi. Mnogi tinejdžeri koji izvrše samoubojstvo govore drugima da će to napraviti. Alarm se treba upaliti i ako je netko depresivan, gubi interes za svakodnevne aktivnosti, uopće ne brine za svoje zdravlje i sigurnost, poklanja drage stvari, povlači se u sebe i ima izrazito nisko samopouzdanje.
Što ako tebe 'uhvati'?

Informiraj se i razmišljaj. Znaj da uvijek postoji rješenje i smisao. Raspitaj se, prosurfaj internetom, razmisli o svemu. Imaš li dojam da nikad nećeš preboljeti nesretnu ljubav, sjeti se da vrijeme liječi sve rane. Sjeti se samo svojih frendica - svatko to uspije, pa ćeš tako i ti. Sjeti se da se svakome njegov problem čini najveći, no sagledaj širu sliku. Ne moraš se sjetiti bolesne i gladne djece koja se očajnički bore za svoj život u Africi - dovoljno je da obratiš pažnju na osobe u svojoj blizini koje život ne mazi, a ipak ga cijene i vole - npr. osobe s invaliditetom, one koji žive u teškoj neimaštini ili one koji boluju od teških bolesti. Nekima je život lakši, a neki kao da su 'dobili' teži put. No ti s težim putem kasnije obično više cijene pozitivne strane života i lakše se nose s problemima od onih kojima je sve uvijek išlo glatko. Izjadaj se. Razgovaraj sa svojim prijateljima ili roditeljima i obavezno se obrati nekoj stručnoj osobi, psihologu ili psihijatru za pomoć. Nikako nemoj potiskivati negativne osjećaje u sebi i čekati da buknu! Znaj da uvijek postoji najmanje jedna osoba kojoj je jako stalo do tebe. Mnogi koje voliš osjećat će krivnju ako to napraviš i time nećeš ništa dokazati. Oduzeti si život nije hrabrost, već sebičnost. Hrabrost je nositi se s problemima!
* Vjeruj da bi bila prava 'šteta' propustiti sve što ti život donosi, a tko zna kakvi te još lijepi i sretni trenuci očekuju. Znaj da život nije ni crn ni bijel. Daj mu priliku!
* Znaj da ti zapravo samo želiš okončati svoju psihičku bol, tugu i strah, želiš nastaviti živjeti, ali u boljem svijetu. Taj svijet nećeš pronaći u smrti – ostani hrabar i potraži ga ovdje i sad! Ako te crne misli sve više opsjedaju, a sve ovo ti nije dovoljno uvjerljivo, pogledaj primjere iz stvarnog života. Neke danas uspješne i slavne osobe, poput Oprah, otvoreno su progovorile o svojoj bolnoj i tragičnoj prošlosti, a danas su sretne osobe koje svojim iskustvima žele pomoći drugima.

Nikad ne zaboravi: samoubojstvo nije rješenje. Život je pun izazova, a najvažnije je znati nositi se s njima, pomiriti se s nesavršenostima na koje ne možeš utjecati i znati da je kut gledanja jako bitan. On određuje hoćeš li biti sretan i koliko ćeš zapravo nešto vidjeti kao problem.

Ako ste ovo pročitali siguran sam da ste se duboko zapitali "Dali to vrijedi napraviti?". Zamislite sam kako bi se osjećali svi vaši voljeni, roditelji, prijatelji, rodbina i bilo koja osoba koja vas je poznala. Ovaj prilog sam pronašao na http://www.tportal.hr/fset.html pa pogledajte...

| komentari (12) | print | # |

utorak, 27.11.2007.

Evo jedan post ;ß

Evo pišem i ja post... Nisam već dugo pa bi bilo vrijeme da napišem koji. E sad problem je smislit o čemu pisati... Hm??? E pa nemam neku specialnu ideju pa ću pisati o ovomtjednu. bang bang Samo da se na trenutak vratim u prošli tjedan, točnije u petak kada se je igralo košarkaško prvenstvo, ali ne u Pitomači kao što sam najavljivao već u Virovitici [dvorana škole IBM ( IBM= Ivana Brlić - Mažuranić)]. Uglavnom na trćem smo mjestu. Samnom je u momčadi također bio Gobac Junior i on zna zašto smo završili na trećem mjestu XD thumbup thumbup Ovaj tjedan je počeo O. K. Jučer sam imao prvi trening odbojke. Bilo je zakon, igrali smo ko ludi. Poslje njega sam trebao imati košarkaški trening ali sam si na odbojkaškom treningu povredio kralježnicu pa sam sudio na košarci kod ženske ekipe... Opako su cure igrale (bilo je podosta faulov)... Ovim putem pozdravljam sve cure koje su igrale košarku. Cure zakon ste mah mah mah mah Što se tiče promjena na mom blogu kao što možete vidjeti maknuo sam baner zbog toga što usporava učitavanje bloga. Kasnije ću ga staviti sastrane u box. Samo za kraj evo vam jedna pjesma koju slušam zadnjih dana....

Meni se ta pjesma jako sviđa, onako djeluje smirujuće yes yes yes Još samo jedan veliki pozdrav svima koji komentiraju na mom blogu (iako vas nema puno namcor namcor namcor namcor )

| komentari (15) | print | # |

četvrtak, 15.11.2007.

Snjeg svud pada, ...

Ey ljudi... Kako ste mi.... Danas sam baš nešt posebno raspoložen, neznam zašt ali super mi je. E da kod nas pada snjeg thumbup thumbup thumbup iako se ne vidi na zemlji da je nešt na padalo... No ja se nadam da će ga uspjeti napadati puno, jer koliko sam čuo na provnozi vremena da će još 2 dana padati snjeg thumbup thumbup thumbup Danas smo pisali ispit iz biologije i zadačnicu iz hrvatskoga.... Tema za zadačnicu je bila skroz glupa pa se nisam mogao dosjetiti šta da napišem, no kad sam konačno počeo pisat riječi su mi dolazile u glavu ko nekom pjesniku smijeh smijeh smijeh
Sad za nekih pola sata otići ću na trening... Uglavnom sve je super danas... E da imam i novi dizajn, taj će potrajat duže vrijeme...

| komentari (8) | print | # |

subota, 10.11.2007.

Novi post nakon dugo vremena al nemrem zmislit naslov...

Nakon dugog vremena stigo i ja natrag... thumbup thumbup Razlog što nisam pisao postove u ovo vrijeme je da nisam imao vremena a i nisam znao što da napišem bang bang E da prvo i prvo da vam kažem da sam otkrio jednu vrlo, vrlo zanimljivu grupu stoga pogledajte i poslušajte šta sve električna gitara može smokin smokin

I što kažete??? Zakon su thumbup thumbup

Vjerojatno se pitate što je ovo iznad naslova... E pa to je moj baner... On će uvijek stajati na vrhu mog bloga... Slobodno ga komentirajte... Čak sam ga ja sam uspio napraviti
. Imate ga sastrane u boxu u manjem izdanju i njegov html kod pa ha stavite na svoj blog ako želite... headbang burninmad mad bang thumbup smokin

Evo sad nešt malo i o današnjem danu.... Prvo sam od devet sati u jutro visel u župnom dvoru na vjeronauku ( a tak mi se je spalo zijev zijev zijev )... Onda sam stigo kući nešt malo pojeo i bacio se na izradu banera...: yes yes
Pošto se u Pitomači dana 23. 11. 2007. odigrava prvenstvo u košarci, a ja igram košarku za školski klub "Sokol", morao sam ići malo vježbati... Bilo je dosta hladno ... Nakon nekih sat i pol stiglo je društvo koje igra nogomet, pa sam i ja malo zaigrao s njima.... Vratio sam se pred nekih sat i pol... Svaj sam premrznut... Zato se sad grijem šalicom toplog cappuccina party party i slušam muziku (Now Playing: Linkin Park - breaking the habit)... I to bi bilo sve za sad...
Pozdravljam sve koji komentiraju na mom blogu, i molio bih vas malo više komentara jer situacija s 4 komentara nije baš nabolja ... Također mi oprostite ako u postu ima kakvih tiskarskih grešci... Pozdrav svima ..... U all Rock thumbup thumbup thumbup