Stvarno me dugo nije bilo na blogu. Ma i bila sam u prolazu, ostavila isto tako i neki isprazni post.. Zbog odlaska u metropol bila sam bez interneta i racunala nekoliko tjedana. ali evo, sada je na mom krilu jedan prekrasan hp-ov laptop i konacno mogu surfati koliko god zelim :)
Stvarno ne znam ni sama od kud da pocnem, a da post ne izgleda kao da sam sve smao nabacala.
Uglavnom krenut cu od onih stvari koje su mi promjenile zivot, mozda jos ne toliko,ali s vremenom sigurno hoce. Veselila sam se odlasku iz provincije u metropolu i upoznavanju tog zivota tamo,a li iskreno, vec sredinom tjedna zudim za onim sto me ceka doma. Nije da mi se Zagreb ne svidja, ali jednostavno treba se priviknuti. Svi ,meni jako dragi ljudi su u mojoj provinciji, moji roditelji i prijatelji. to su osobe koje mi jako,jako fale. ali zato su tu mobiteli i interne.. no nista od toga ne moze zamjeniti njihov topli zagrljaj... Znate kako sam prije mjesec dana pisala da sam sigurna da cu izgubiti prijateljici i koliko me ona zapravo povrijedila. E vidite to je sve na kraju ispalo totalno onako kako nisam ni zamisljala. Sve sam joj rekla, sto volim kod nje, sto me smeta.. popricale smo, razgovarale puno i eto sve je doslo an svoje. Nase priajteljstvo je jos jace nego prije.. To me toliko usrecuje... Zao mi je sto sam uopce sumnjala u nju. Proteklih dana jako malo spavam, preumorena sam od svega.. eto u petak anvecer sam stugla doma i vec za 5 sati opet odlazim...ah.. stvarno je tezak zivot nas studenata.
Lagano bi trebala poceti uciti, kolokviji sus ve blize,a posto sam vec treca godina planiram sve dati u roku..tako da mi ljeto bude jako dugo. premda su nam ukinuli rokove u 9. mjesecu to ne bi trebao biti neki veliki problem, sretni mi bolonjci :)
Jedino zbog cega volim Zagreb je moja ljubav koja je tamo... Jedva cekam da ga danas zagrlim i poljubim... Istina, 2 mjeseca nisu mnogo, ali s njim se osjecam ako da smo zajedno godinama... toliko smo kompatibilni, toliko zeljni jedno drugoga... ahh.. ljubav je stvarno predivna stvar. :)
kad citam stare postove i kad se samos jetim kroz sta sam sve prolazila, mislila sam da nikad necu reci da je ljubav pedivna stvar, ali eto cuda se dogadjaju,a on je moje cudo koje mi je vratilo vjeru u ljubav..
Nadam se da ste mi vi dobro, da vam u skoli ili na faksu die sve po planu. valjda vam nije hladno,ako slucajno je, saljem vam veliki topli zagrlja i ogromnu pusu.. sada vas odlazim posjetiti..
pusa
Mislim da je konacno doslo vrijeme da nesto napisem. Neki normalan post..
Pa eto, konacno sam nasla vremena...
Sluzbeno sam studentica trece godine ekonomskog fakulteta smjera marketing.. Put do toga je bi naporna, ucila sam stvarno puno, bila pod stresom dva tjedna, no na kraju sve je ispalo odlicno..
Od utorka sam za stalno u metropoli u savrsenom stanu u donjim sveticama i krece moja avantura po Zagrebu..
Nadams e da mi ence biti dosadno. Istina je da mi je satnica prenatrpana,ali sve cu ja lijepo organizirati tako da se nadam da nece biti problema..
Ako sve bude islo po planu za 2 godine cu upisat 5. godinu i lijepo raditi i imati svoju placu..bilo bi to lijepo...
Prvih mjesec dana bit cu bez svog racunala u zg-u, tak da cu se jako rijetko javljati,malar cimerica iam net i sve potrebno u stanu,ali ne volim tudje stvari koristiti, pa cu radje pricekati da mi moj dragi otac kupi laptop...
Ljubav je na mjestu, u sretnoj sam vezi vec vise od mjesec i pol i stvarno uzivam..
I sad sam se opet uvjerila da ljubav dodje kad se najmanje nadas i s osobom za koju se nikad ne nadas da bi moglo biti nesto... vec planiramo put u gardaland i docek nove negdje van hr, mozda Prag. Nakon sto godina,konacno sam zasluzila ovo sto sad imam, njega...
Konacno sam sretna u svom zivotu bez nekih vecih problema...
Zato vam ostvaljam sretan zagrljaj i veliku pusu..idem citati zaostatke....
