Inja https://blog.dnevnik.hr/inja-vivace

petak, 04.12.2009.

Dala sam otkaz...

Zadnja dva dana imam strašne oscilacije raspoloženja, čas sam sretna, smirena, čas tužna i nemirna zbog odlaska. Radim još sljedeći tjedan i na trenutke osjetim potrebu da ostanem, a onda se trgnem i odlučim da ipak nema smisla.
Nema smisla, jer neki ljudi, točnije vlasnik, nakon što je skoro dotaknuo dno i dalje to ne želi priznati i dalje misli da je najpametniji i da je za sve njegove probleme kriva država i kriza. Ma kakva fucking kriza!?
Kriza mu je zato što ne može više svaki mjesec dobiti neki novi kredit ili leasing.
Kriza mi je i zato što mora platiti milionske obveze, a nemože više lovu upucavati u nebuloze, širiti se bez plana i programa.
Kriza mu je, kao i još jednom našem poznatom poduzetniku i supruzi mu "pjevačici" čije se carstvo urušilo, zato što nisu znali poslovati, a oko sebe su umjesto školovanog kadra imali kumove i kume, koji su isto kao i oni zasjeli u velike urede, a da prije toga nisu sjedili u školskim klupama, o fakultetskim da i ne govorim.
Međutim, iako mu opstanak visi na tankoj niti, on i dalje ne dopušta da mu nas nekoliko pomogne. Nije mi jasno kako nekom može biti toliko teško priznati da je pogriješio, tražiti pomoć i pokušati spasiti ono što se spasiti da, a još uvijek je to mnogo. Neće biti zadugo...
Zato ja odlazim u potragu za mjestom gdje je poslovanje donekle zdravo, gdje se cijeni znanje, trud i rad, a ne mazanje očiju, zavaravanje i laganje samom sebi i drugima.
Na kraju krajeva, kako bi rekao moj kolega, sa ovakvim nogama i sisama, neću dugo biti nezaposlena. Hebeš pamet!


04.12.2009. u 09:36 • 6 Komentara • Print • # • ^

utorak, 01.12.2009.

Otkaz

Danas dajem otkaz. Nisam sretna zbog toga. Ili jesam? Neznam.
Prije mjesec i nešto pokušala sam učiniti isto, međutim direktor nije bio oduševljen tom mojom odlukom, obećao je neke promjene. No one se nisu desile, a moj uvijet je bio da se neke stvari promijene do 01.12. Kad se samo sjetim kako je dramatično obećavao, kumio i molio.
Danas neću pasti na glumu. Odlučila sam definitivno. Iako možda glupo, jer nemam siguran drugi posao. Naći ću ga, uvjerena sam u to, bez obzira na trenutno stanje na tržištu poslova.
Čak mi i odgovara da neko vrijeme budem doma, više uživm u Faci, jer ruku na srce u zadnje vrijeme nisam bila najbolja mama. Na poslu sam provodila i šesnaest sati.
Još sam samo u dilemi da to učinim odmah, prije ručka, punog želuca ili na kraju radnog vremena.
Neki pritisak mi je u prsima, srce mi ubrzano lupa, dlanovi mi se znoje...

01.12.2009. u 09:42 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.