MOJ DJED

NAJLJEPSA PRICA NA BLOGERU. HR




metanoia. bloger.hr

Ja sam mali Ivan, imam dva mjeseca.Moj djed*metanoia* me često drži na sebi dok piše blog. Kako ja ležim na njemu moje uho i moje srce su naslonjeni na njegovo srce. Onda ja čujem sve što on misli dok piše. Mi maleni to možemo. A dobar je moj djed. Ima dobre prijatelje. Ja se bojim one doktorice, tete Dixi, a bojim se i tete Bonnisime, ali dok ja krenem u školu, valjda će se popraviti, neće biti stroga. Najviše volim dok djed čita Voltija. kako bi se ja igrao s njim, ali dok ja narastem, on će ostariti. Djedu srce jače tuče kad čita onog barbu bagrema. Ne znam zašto. To su samo neke čudne riječi, a nemaju nikakvo značenje. A možda ću kad narastem razumijeti to. Ako vi ne vjerujete da ja čujem svoga djeda, pitajte one tete, indigo i dobar duh. Moj vam djed voli glazbu, i mi je slušamo svaki dan. Barba take ima tako dobre pjesme, kad moj djed ide na njegov blog, u srcu mu je uvijek znatiželja. On kaže kako je barba Željko najbolji čovjek, a šteta je što ne može hodati, ali bar se vozi u kolicima. Brrrr...blago njemu. Dobri su njemu svi, čujem ja to u njegovom srcu, a njegovo srce se najviše ispuni kad čita barba tišinu i tetu tajnu. Ne znam zašto, ali drago mi je zbog djeda. Voli i barba bigera, ogimena, groznoga i sve druge. Zašto se on zove grozni kad nije grozan. Baš je dobar. I teta Barbara je dobra, i ona teta što je čas dupin, čas leptir, nju volim dva puta.
Kad sam vam još mali, ne razumijem ljude, ali razumijem srce moga djeda, i to mi je dovoljno.
Sad će mi mama doći pa ću papati, a djed mora popraviti baki perilicu za rublje. Pa-pa svima!


Dragi Meti zahvaljujem ti na odobrenju da objavim ovu najdivniju pricu koju sam ikad procitala i stavim na stranicu koja je kao stvorena za to. Saljem blagoslov Tebi, malom Ivanu i svima koji su blizo njega. Hvala ti!

IndigoDj

O INDIGO MALISANIMA

ponedjeljak, 04.09.2006.

PRICA O DRUGOM MALISANU Drugo dijete bio je devetogodisnji afroamericki djecacic. Bio je usvojen sa 6 godina. Oba oca izvjstila su nas da je njihov sin "hiperaktivan" jer ne moze mirno sjediti, stalno se koprca, a nedavna izvjesca njegovih ucitelja navode kako ometa nastavu u skoli ( izjavljuje odgovore ometajuci druge ucenike, dize se sa stolice bez dopustenja, seta po razredu i tome slicno). Njegovi ocevi su strahovali da promatraju pocetke fizicke neravnoteze njihova sina, buduci da je bio biolosko dijete ovisnice o drogama. Pitali su se da mozda on ne prolazi kroz fazu izazvanu posljedicama nestabilne situacije kod kuce i u skoli u svom ranom djetinjstvu u kojem se vecim dijelom selio iz jednog skrbnickog doma u drugi. Ucitelji su preporucivali lijecenje lijekovima protiv ADHD-a, no njihovi su roditelji zeljeli sigurno ustanoviti o cemu je rijec prije takvog drasticnog srljanja nizbrdo. Dok je ovaj malisan postigao natprosjecne rezultate testiranja, u verbalnom i u izvrsnom dijelu testiranja sposobnosti IQ (116 i 110), ali ispod darovitosti, obavio je dva dodatna testiranja koja su ga smjestila na izvanrednu razinu: poznavanje drustvenih pravila i normi te apstraktno - kognitivna sposobnost. Negov uspjeh u skoli pokazao je da je izuzetno dobar u svim predmetima, odnosno da je sposoban za veca dostignuca. U tom slucaju saznalo se da je uspjeh u skoli tocnija mjera vrednovanja njegovih stvarnih sposobnosti nego IQ. To se ponekad događa kad uistinu nadarena djeca zive u kaoticnom ili veoma siromasnom okruzenju kao sto je bio slucaj s ovim malisanom. Vrlo je vjerojatno da su dva dodatna testiranja IQ-a bila reprezentativnija od njegovog stvarnog potencijala i sposobnosti. U svakom slucaju, malisanu je ponovno dijagnosticiran ADHD iako je njegova stvarna uspjesnost bila daleko iznad prosjeka. I opet je pravi problem lezao u tome sto to nitko u skoli nije prepoznao! Bas kao i sa prvim djetetom. Bilo je ocito da komunicira s drugima na veoma ineteligentnoj razini odraslih, jer su njegovo lice i te divne pametne oci to odavale. Također je izgledao poput "mudre stare duse." Sto se moze uciniti sa svom tom dodatnom fizickom energijom? Njegovi roditelji su se vec pobrinuli za jasnu strukturu kucne sredine s jasno izrecenim pravilima i ocekivanjima (koje je i samo dijete pomoglo kreirati). Dali su mu dovoljno odgovarajucih ispusnih ventila za fizicku energiju i pomogli su mu da izrazi određene lekcije (fizickim izrazavanjem, glasnim ponavljanjem, ljuljajuci se i stojeci na jednoj nozi dok pamti gradivo, glumeci uloge u pricama itd.). Slozili su se da te lekcije odnesu njegovim uciteljima i provelo se veci dio vremena pokusavajuci pronaci kako najprimjerenije pristupiti njegovim uciteljima tako da ne zauzmu obrambeni stav i da se osjecaju kao da im netko govori kako trebaju uciti mlisanei. IndigoDj Ako zelite saznati???!!! Kakva je vaša aura Rješite test

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.