srijeda, 28.08.2013.

We're the Millers

Vratila sam se još u nedjelju. Bilo je predobro u Zagrebu. Skroz neplanirano smo nakon ručka završili u Varaždinu na Špancirfestu. Takvi neplanirani izleti su zapravo najbolji.

U petak navečer smo gledali komediju "We're the Millers". Inače volim Jennifer Aniston pa sam očekivala da će mi se film svidjeti, ali nisam znala da će biti toliko smiješan. Suze su mi išle od smijeha na nekim dijelovima, a nakon dva sata boljeli su nas obrazi od smijanja. Preporučam svima koji se žele smijati.

- 18:28 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.08.2013.

Bježim

Sutra poslije posla idem s dragim za Zagreb. Idemo u kino i vidjeti se s mojom best frendicom Mihom i njenim dečkom. Ja moram na sistematski u subotu ujutro, ali to ću nekako nastojati zaboraviti. :)

Nadam se lijepom vikendu.

I nisam još počela pisati tu novu priču, ali spremam se.

- 22:04 - Ostavi trag (5) - Isprintaj - #

srijeda, 21.08.2013.

Do it!

Na kraju sam vam zaboravila napisati kako je šišanje prošlo. :)

Dok sam čekala bilo mi je kao da čekam na red kod zubara, a ne frizera. Jedno desetak puta sam promijenila mišljenje. Na kraju sam odlučila da neću kratiti previše kosu nego samo par centimetara i malo postepeno da ne bude skroz ravno. Ne znam koliko se primijeti razlika, ali postojana je. Hehe.

Sad baš sjedim i pijem kavu dok moja sestra tu u blizini tipka po laptopu okružena knjigama. Piše završni rad za faks. Ove godine je završila treću godinu. Druga sestra je u svojoj sobi s prijateljicom. Mama i tata su tu negdje. Nekako je čudno imati opet punu kuću ljudi nakon skoro tri tjedna samoće.

Vani je oblačno. Baš je sivo. Možda je na moru bolje. Fali mi sunašce. Kako li je samo brzo prošlo ljeto.

Mislim da ću početi pisati novu priču.

- 18:04 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.08.2013.

Novi dizajn

Nekako sam postala lijena raditi novi dizajn za blog, a i skroz mi se sviđa ova pozadina sa srčekima i boje. Srećom netko si je stvarno dao truda s ovim likovima koje koristim u zadnje vrijeme. Super su mi za slike u zaglavlju. Malo nešto kopiram tu i tamo, dotjeram i za čas imam predivno zaglavlje za blog. Nalazim ih preko google i to na različitim stranicama. Link za ovu trenutnu je u boxu.



Ovo je bio original koji sam koristila:


Kako vam se sviđa?

- 18:42 - Ostavi trag (4) - Isprintaj - #

srijeda, 14.08.2013.

Duga kosa?

Mogli bismo reći da nisam tipična ženska osoba jer nikad nisam voljela šminku i dotjerivanje. Volim nakit i lijepu odjeću, ali puder koristim samo kad mi lice podivlja i jednostavno moram sakriti prištiće. Ne znam da li sam ikad u životu koristila ruž. Sjajilo u zadnje vrijeme sve rijeđe, a i maskaru se ne sjećam kad sam zadnji put stavila. Obrve počupam kad baš moram. Imam neke užasno široke koje rastu na sve strane pa jednostavno malo moram. Možda bih trebala sve to promijeniti i odrasti ili tako nešto, ali nije bitno za ovaj post. Zapravo sam htjela pisati o kosi.

Volim svoju kosu. Ima dobre i loše dane. Poprilično je neposlušna, ali ima volumen i može se svašta napraviti s njom. Loša stvar je što poludi od vlage. Stvarno, ako je puno vlage u zraku, izgledam gotovo kao Monica u onoj jednoj epizodi prijatelja. Evo slike da vas podsjetim ako se ne sjećate. Možda ne izgledam baš skroz tako, ali vrlo slično. :)



Problem je što od jedanaeste godine imam otprilike istu frizuru. Dužina se mijenjala malo tu i tamo, nekad je bila postepeno ošišana nekad ravno, a i razdjeljak se pomicao od sredine na stranu, ali sve u svemu nije bilo većih izmjena. Jednom sam, tamo oko 18-og rođendana, rekla frizerki da mi odreže kosu na dužinu do brade. Napravila je to nakon što me jedno deset puta pitala jesam li sigurna. Frizura mi je bila super kad ju je ona složila, ali već nakon prvog pranja bila sam nezadovoljna. Naime, ako mi kosa nije dugačka, onda nema neku težinu i kako luduje na sve strane, počne se svaki pramen kovrčati na svoj način i ne sviđa mi se kako to izgleda. Svaki dan peglati i fenirati kosu mi isto nije želja. Tako da sam ju onda puštala i odlučila da je više neću rezati na kratko. Sad sam zadovoljna kako izgleda, ali stvarno je uvijek ista i nešto me vuče na barem malu promjenu. Naručila sam se za šišanje u petak poslije podne i sva sam nesigurna. Hoću li opet samo ošišati kojih 4 centimetara dužine i to je to ili ću se odlučiti barem malo promijeniti frizuru. Šiške ne dolaze u obzir jer se jako kovrčaju i meni i sestrama. Ne želim svaki dan biti prisiljena ravnati i uvijati kosu tako da ništa prekratko ne dolazi u obzir. Treba mi malo savjeta i podrške. So bring it on!

Nemam neke baš stare slike na kompu, ali evo nekih iz zadnjih godina.


2005.


2006.


2007.


2008.


2010.


Ovo je slikano jednog poslijepodneva od kojeg imam cijeli photoshoot. Bila sam i fotograf i model.


2012.

- 20:48 - Ostavi trag (17) - Isprintaj - #

utorak, 13.08.2013.

Conquering my mind

Sigurno vam se bar jednom dogodilo da pokrenete sto stvari na laptopu koji je još uz to možda zagušen prašinom ili leži na krevetu i onda se on jednostavno pregrije i ugasi. Ako imate sreće, kad se malo ohladi, ponovno ga upalite i sve je ok. Ako nemate sreće, onda mora na popravak.

E pa danas se meni to dogodilo samo ne s laptopom nego se osjećam kao da sam ja taj laptop iz prvog odlomka. Jednostavno mi se mozak pregrijao od svega. Treba mu odmor da se malo ohladi pa da bude sve ok.

Rekoh sama sebi: „Uzmi sad sat vremena i nemoj misliti na sve te gluposti. Uzmi si sat vremena bez razmišljanja o poslu, kreditu, planiranju svadbe, kući koju kupujemo, maminom vrtu (objašnjenje: mogao bi opasno propasti dok je mama na moru i ja se brinem za njega), mačićima (objašnjenje: imam ih 4 i stalno brinem da ih neću uspjeti sve udomiti), planovima za vikend i svemu ostalom.“

Ok, rekla sam si to, ali bez ovih objašnjenja u zagradi. :)

Naravno, mozak me ne sluša. Pa gledam sad po Internetu kako da ga natjeram.

Navodno, sve što bih trebala napraviti je:
1. Duboko disati.
2. Zatvoriti oči i pokušati zamisliti da sam na nekom mjestu koje me opušta.
3. Ne ostati na tom zamišljenom mjestu duže od 10 minuta, nego otvoriti oči i prošetati ili popiti čašu vode.

Trebala bi pomoći i meditacija, joga ili aromaterapija, ali imam osjećaj da bih od svega toga samo zaspala što bi postiglo cilj da me opusti, ali ne želim prespavati jedino slobodno vrijeme u danu.

Meni za sad pomažu moj blog i mačići. Ponekad bi baš bilo zgodno da imam neku supermoć i da mogu samo zaključati misli koje ne želim u neku ladicu u mozgu pa neka čekaju sutra ujutro.

Kako se vi rješavate stresa kad vas napadne?



- 18:47 - Ostavi trag (1) - Isprintaj - #

subota, 10.08.2013.

Bend za svadbu?!

Kako odabrati bend za svadbu?

Ja stvarno nemam pojma. Cijene su svima ogromne, video spotovi na youtube-u podjednaki. Ništa me se posebno nije dojmilo. Možda je stvar u meni. Ne znam ni kakvu točno glazbu želim. Ljudi oko mene sugeriraju mi ovaj bend i onaj bend.

Kako ste vi to napravili?

- 20:02 - Ostavi trag (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.08.2013.

Obitelj, ljubav, filmovi

U subotu je baki i djedu bila pedeseta godišnjica braka. Imali smo ručak u krugu najbližih (onih koji nisu na moru) i ugodno čavrljanje nakon toga. Prepričavali su se događaji od prije više od pedeset godina, a i oni nešto bliži od kad sam ja bila mala. Puno je to pedeset godina. Nadam se da ću i ja doživjeti isto.

U nedjelju smo dečko i ja išli u Daruvar na bazene. Bilo je vruće pa mi je godilo biti u blizini vode iako je previše ljudi za moj ukus. U svakom slučaju, bilo je lijepo.

Danas smo se ujutro vozili na biciklima, a i sad navečer. Kupila sam novi bicikl u subotu pa se vozikam. Tijekom poslijepodneva smo imali filmski maraton skrivajući se u hladovini. Prvo smo gledali "The Croods", pa novu epizodu Dextera. Nakon toga horor "Kuća tisuću trupala" ili tako nešto slično, a zatim "Ponoć u Parizu". Ovaj horor je skroz bezveze. Ostalo sve je super.

The Croods



Dexter



Kuća tisuću trupala



Ponoć u Parizu



Planiram posjetiti Pariz prije kraja godine pa se nadam da će se to i ostvariti i da će biti lijepo kao u filmu. :)

Kakav je bio vaš produženi vikend?

- 22:13 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.08.2013.

Be greatful

Mrzim biti bolesna. Nikad mi se ne da ići doktoru, a nekad bez lijekova jednostavno ne možeš ozdraviti, barem ne brzo. Imala sam prije par tjedana visoku temperaturu i upalu grla. Bila sam kod doktora i pila Klavocin nakon toga. Ozdravila sam. Barem mi se tako činilo, a onda me u utorak opet uhvatila jaka grlobolja i temperatura. I tako sam opet morala doktoru. Najgore mi je čekanje. Ok, grozno mi je i vađenje krvi, a i čekanje dijagnoze jer mi na pamet padaju sve moguće i nemoguće grozote. Ali usprkos svom tom čekanju, nekako je ipak najbitnije da nije ništa strašno i da je samo gadna upala grla u pitanju. Hoću reći, treba biti zahvalan na svakom danu jer iako čekaš satima kod doktora ujutro, pa 8 sati proboraviš na poslu, pa čekaš satima poslije podne kod doktora i legneš u krevet mrtav umoran od svega toga, barem nije ispalo ništa strašno.

- 18:30 - Ostavi trag (3) - Isprintaj - #