četvrtak, 30.05.2013.
The job
Danas sam opet radila. Samo od 8 do 9, ali svejedno - od 8! Kiša pljušti. Vrijeme je ubitačno. Naletila sam na neke kul slikice na internetu. Samo kliknite na njih da vam se povećaju.
Ova me nasmijala jer iako se obično trudim da "strgam" program, ovih dana dok imam to svakodnevno brzinsko testiranje od 8 do 9 nekako se nadam da neću naletiti na probleme jer će mi produžiti radno vrijeme, pogotovo ovako kad je praznik ili pak vikend.
Na ovoj mi je mala testerica slatka skroz na skroz, a i podsjeća me na mene :)
Uživajte danas.
nedjelja, 26.05.2013.
Vrijeme
Ovaj tjedan je nekako naporan. Radila sam jučer (8-16) i danas (8-14) pa kao da nije bilo vikenda. Nije da se žalim. Da nisam radila, vjerojatno bih samo ljenčarila, a i vrijeme je loše pa nije tako strašno, ali nadam se da će idući vikend biti bolje tj. da će ipak biti vikend.
Nemam inspiracije za nove postove. Imam samo brdo stvari koje treba obaviti. Treba pogledati sale za svadbu i odlučiti se, treba riješiti stvari za kredit, treba razmišljati što i kako ćemo raditi vezano za preuređenje kuće, treba pročitati knjigu do kraja i tako dalje. Nekako ovaj tjedan ništa ne stižem. Taj čas dođe mrak i onda spavanje pa sve iz početka. Drage su mi sve te brige, samo da je više vremena.
Eh to vrijeme uvijek prebrzo ide.
nedjelja, 19.05.2013.
Vikend
Vikend mi je tako proletio da mi se čini kao da je trajao samo jedan sat. Eh, eh, što se može. Doći će i idući. :)
U petak sam završila s poslom točno u 16h i odjurila odmah kući. Oko osam sam imala date s dragim. Gledali smo The Big Bang Theory i Hannibala, a imali smo u planu i Escape from Planet Earth, ali smo zaspali. Subota je bila radna. Nekome više, nekome manje. Ja sam bila na poslu samo od 9 do 11 pa i nije bilo tako strašno. Išli smo na vjenčanje kolege s posla. Taman sam stigla nakon posla doći doma, malo čitati i srediti se za svadbu. Bilo je lijepo. Čekala sam da prođe ta svadba da vidim lokaciju pa da odlučim gdje bih htjela imati svoju svadbu, ali i dalje nisam sigurna. Vjerojatno ćemo odlučiti sljedeći tjedan. Išli smo spavati tek iza 4, a dragi je danas morao biti na poslu u 12. Ipak smo se nekako naspavali. Pročitala sam Anchee Min: Posljednja carica. Išla sam glasati. Vozila sam moju ljubav doma jer je počela kiša. Onda smo usput kod njega pogledali taj crtić koji nismo stigli u petak i eto, vikend je skoro gotov. Ništa posebno, ali bio je lijep. Kako ste vi proveli svoj?
ponedjeljak, 13.05.2013.
Do you believe in magic?
Bila sam prošli vikend u Zagrebu s dragim. Uputimo se mi dosta često tamo zapravo. Nekako mi je drag Zagreb. Ipak sam provela 5 godina tamo i doživjela puno toga lijepoga. Interesantno je što me svejedno ne privlači toliko da bih živjela u njemu. Nekako mi je draži ovako vikendima.
Ovaj put smo išli posjetiti moju best frendicu Mihu i njenog dečka Marka. Bila sam ja kod Mihe i prije, ali sad su sredili dnevni boravak, hodnik, ma sve. Morala sam vidjeti sve to novo, a najviše od svega sam morala napokon vidjeti i Mihu na malo duže. Bilo je lijepo. Uživali smo okruženi svim tim novim stvarima. Nekako novo uvijek ima svoje čari. Naravno, najvažnije je dobro društvo.
Miha i Marko su zajedno već dugo, ali kad ih čovjek pogleda, pomislio bi da su se zaljubili jučer. Moja ljubav i ja smo zajedno oko godinu i pol, ali čini mi se kao da smo cijeli život skupa. Prelijepo je kad se ljudi tako pronađu. I bitno je znati to sačuvati. Jer ne može sve uvijek biti bajno i savršeno. Ni u prijateljstvu, ni u ljubavi. Ponekad se treba i potruditi. Miha i ja smo najbolje prijateljice već nekoliko godina. Bilo je dana kad smo stalno bile skupa i neumorno pričale o svemu i svačemu, a sad ima i dana kad se ne čujemo uopće. Sve to nije bitno. Ne moraš nekoga vidjeti i čuti baš svaki dan da bi znao da je tu za tebe. Mi smo uvijek tu jedna za drugu. I uvijek ćemo biti. Barem se nadam. :)
Može li itko objasniti kako se ljudi nađu usred tolike gužve na ovom prenapućenom planetu i kako se među njima formiraju takve snažne, neraskidive veze?
Prijateljstvo i ljubav.
Da, to je ono što je uistinu važno.
Još neka je zdravlja i novca dovoljno da se preživi. Što više čovjeku treba za sreću?
Grey's Anatomy
subota, 04.05.2013.
Biti sam sa sobom
Nekako dugo nisam imala cijelo poslije podne i večer samo za sebe. Danas mi se baš tako sve posložilo. Dragi je otišao na momačku, jedna sestra kod dečka, druga je vani. Vrijeme se kvari. Grmi. Nekako mi je draže ostati doma. Čitam. Gledam serije. Čak sam i napisala prvo poglavlje neke potencijalne knjige. To je već treća priča koju sam započela unatrag godine dana i nekako sve manje vjerujem da ću ikad išta više završiti. Kao da me svaka priča ponese u početku i sigurna sam da ta baš ima ono nešto u sebi, ali prođe me to ushićenje nakon nekog vremena i više mi se ne da pisati jer mi priča nije zanimljiva. Ili je problem što sam ju smislila do kraja. Kao da mi se nakon tih početnih poglavlja sve poslaže u glavi i onda mi se ne da to sve zapisati jer ionako nitko drugi to neće čitati, a meni je bilo dovoljno nekoliko prvih poglavlja da likovi postanu živi u mojoj mašti i da mi ispričaju svoju priču do kraja. Moram napisati barem tih prvih nekoliko poglavlja jer me inače progone. Ne mogu to ni objasniti. Valjda je to stvar mašte. Ili nas pisaca.
No, danas uživam sama sa sobom. Sutra mi sestrična ima prvu pričest i bit ću opet okružena hrpom ljudi. Ovi trenuci koje provodim sama nekako su sve rjeđi i sve dragocjeniji. Nemojte me krivo shvatiti. Volim biti okružena ljudima. Ne bih željela biti stalno sama, samo je ponekad lijepo na nekoliko sati pripadati samo sebi.
