žilavojutro od damasta gore visoko iznenada spušta se euforiji dana možda se lakše udahne nakon svega a možda disanje pretežnije je kad se počnemo poravnavati sa svime što poznato nam i odgledano stiže izvjesnije i onda se opet hoda do poništenja u noći k jutarnjem uskrsnuću krugom što ukotvljen vremenu govori: ljepota je životom spas! a božur tada uvijek procvjeta i maslina raširi još više grana suncu i traje ta rapsodija žilave privrženosti životu i potrebno je samo malo mjesta da osjećaj prepusti se dodiru ali nikada nema dosta se vremena nikada želji se ne dodvori jer bio je to samo jutarnji komadić sna na prvim zrakama svjetla klesan dok damast se nije otpustio ipak onaj božur opet će procvasti i maslina bit će usmjerenija suncu već slijedećeg dana u magično žilavoj privrženosti životu što jednostavno je nešto nemoguće onima koji tražili bi mjesto u njihovoj sjeni a ja i ti nismo od sjena naša uskrsnuća su u podnevima čula a naša cvatnja tijelima vreba razrašljavanje srebrnoj mjesečini sve do jutra kad ćemo se poravnavati do iscrpljenosti svega onoga što nas privlači |
pamuk od nara
janis u ljeto
ne odgovara bas je preteško pluto glas raspuknutiji od nara u polju pamuka se ne uklapa ništa ne odgovara nakon Yellow nakon Go Your Own Way ništa ne odgovara ni glazba ni knjiga ništa samo nepodnošljiva pucketava tišina potrebno je vremena za predahnuti i pokušavati samo disati kad fali noć dana i riječima disanje kad sol nije u riječi ni san u noći ni dočekivanje sunca tek vrelina asfalta i alarmi posvuda ponosno žuto nonšalantno modro upozore i zavrte zavrte kazaljke sata u preostalim danima i svaki pokret je nerazumljiva magistrala do kružnih tokova smisla potrebno je vremena za progutati grudve sati od dana tako nepotrebno kad ništa ne odgovara kad nema duše kad sve je od pamuka i nara i ništa ne odgovara |