iohannes_ne

31.01.2022., ponedjeljak

da

.


da, želim te
nije jednostavno reći
odakle dolazi
kako progovora
ne može se objasniti
instinkt ushita
s kojim dan praskozorjem počinje
suviše glasni odgovori
ne pomažu
kamen su petama dnu mora
ne želim ih slušati
hoću moć postavljanja pravih pitanja
neka me zaposjedne
svakodnevnim govorom
neka uđe gost i ostane sestra
jer znam
ako se leti u vakuumu događanja
bez sidrenja stopalima
promaši se
opsjenom oduzme se mogućnost
doticanja
a tijelo žudi dodiru obujmu
u kojem sačinjeno
htjelo bi i može
predati odraz ugode ljepoti
pronaći oduševljenje
koje ne prestaje
i onu tanku nit nadahnuća bivanja
po kojoj se može uspinjati
stići nekome, nečemu



Oznake: siječanj, bez, da


- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.01.2022., nedjelja

VII-II-VII

.


Kad najednom bude da
na pozornici života,
već postalo je bez.
Odmah se ne prepozna;
tek poslije ugoda
kroz uzak prorez

osjeti se - nešto nedostaje
sve intenzivnije.
Budi se oprez
i roj čioda
mislima vrluda.
Taj nezvan uljez,

što bez vjere
dom pragu otimlje,
stavlja na oči povez
ispred gotovog voda
koji učinit će što mora
i povlači zadnji potez

osobnom porazu
ispod gole kože.
Gle, to završni je rez
svakom balade kraju
kad hoće se - a ne može,
kad sve je - bez.




Oznake: siječanj, bez


- 13:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-II-VI

.


čekat ću grozdove jorgovana
posljednji put
godina je u kojoj ću ih posjeći
stari su i smetaju




Oznake: siječanj, bez


- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-II-V

.


još dvije
posljednja prvom već je napisana
a onda prestajem
slutim
nakon hvatanja bit će jasnije
ako je dovoljno
ako se posreći
ako Kairos naiđe

vrijeme u vremenu se ne objašnjava
daje, uzima, pribraja
tome nema međa
dok koža sputava
pokazuje samo ono
što vidom i dodirom
sluti se do sadržaja
a kada sve prođe
kad koža pukne
tada zaista sve prestane
ali ne nestaje
jer ne može
jer negdje se zapamti
negdje se sjeća
negdje traganjem se novim obnavlja
pod novom kožom
s novim slavljem sadržaja
i stvarno, kao što rekoše
ja živim u kruzima što se šire
i slijep slijedim si stope bivšega života
kome ću uvijek ići
a tko sam bio i zašto
da bio bih sada
onaj kojem trebam stići?
ne znam
u slutnji će mi prići




Oznake: siječanj, bez, Rilke, Cesarić


- 09:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

VII-II-IV

.


nije napeto
tako je
ponavljam mehanički
zatečen najednom popuštanjem
koje dohvaćam
stavljam bliže
olabavljuje
kao svjetlosna traka najednom i tamo i ovdje
spužva, žar, dužina
dobro je
iako propao sam u vrijeme
u mehanizam
čiji zupčanici preskaču i sate i dane
pa neki nedostaju
a u nekima bio sam drugdje
ipak dobro je
paralelne slagalice ne diram
avers je gore i u njemu naličje
i krug i odraz mu s druge strane
plavet ista i ista visina
sad već viša a još više se pruža
dubini gore do onog što nije od nje
sve bilo je kao što je
i već veće je sa svime kamo ide
ne razmišljam
ne može se
samo hvatam
bit će objašnjeno sve poslije
sad samo hvatam
glazbu u razgovorima
na cesti, krovovima, u krošnjama
ne slušam i ne razmišljam
samo hvatam
mjehuriće u stvarima zamrznute promatram
i šupljine između ljudi koje se dovikuju
dok se ne sretnu i prsnu u očima
ne razmišljam, to nema smisla
ali i tako dobro je
jače kad obzor dodiruje se zaobilaženjem
kad ne ideš i kad je nevažno
jesi li ovdje ili negdje drugdje
kad usneš i nestaneš
premješten disanjem u isti prostor
s kašnjenjem koje ne razumiješ
znam, dobro je
samo hvatam
ne razmišljam
objašnjeno sve bit će poslije


Oznake: siječanj, bez, obzor


- 07:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.01.2022., subota

VII-II-III

.

kroz vitraj praskozorja
osljepljuje me ravnodušnost sunca
nije bilo sna
onaj konop teško napet slabinama
olabavio se -
dan bit će bez osjećaja
ne će se silaziti u podrume
ne će se opet mijenjati puknuta žarulja
tražiti nešto što se zagubljeno
bez svjetla u memli podvostručuje
i još dublje propada

krenut ću nekamo drugačije
do sada
gluhom bogu iz Amarne
prosto iz znatiželje
uputit ću mu se običnom kao što je bio
u komori tijela
a s respektom kamo sam ga
u pamćenje stavio
postojao je razlog mimo mene i njega
sučelit’ se orbitama
i mada on je mrtav
preobražen sad u meni uskrsava
kao ciljnik ideji
koja se sa slutnjom dogovara

možda pronađem koji mi komadić nedostaje
razmišljanja
s koje litice let orlu posljednja je misija
i zašto ravnodušno sunce
toplinom se kao lapis lazuli oku
ugodi dodvorava



Oznake: siječanj, bez, Amarna


- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-II-II

.


dođu nekad takve noći
koje su pretenciozno ljepljivije
glazbi ritam sekcije u pozadini
no glavnom vokalu

deklamiranja o istinama i
o vrijednostima
prosto utihnu u svojoj prednosti
pred svim ostalim

iako i dalje sve je kao isto
pretvaraju se u vibrirajući šum
u kojem, kao na praznom listu papira vrisak
zaustave svaki početak pokreta
i postave pitanje čiji odgovor
unaprijed nepotreban već se poznaje
ali ne želi se čuti
i stornira se svaka misao
i ustukne se s njima
zaglavi se na pustom otoku
daleko od plovidbenih linija
ili u samici bez vrata
na koju su svi zaboravili

osjećaj da imaš se u njemu obuzet
preuzme prvo lice
izmjesti te negdje gdje nepoželjan
možeš samo pratiti puls
preostao ti kao dokaz
da još uvijek negdje si tu
ali razvlašćen i nemoćan
bilo što sebi staviti u korist
sad si nijem gledatelj presuđivanja sebi
dok optužbe basa te zaglušuju
a prijetnje bubnjeva gaze

i svaki sastojak sebe koji prepoznaješ
pulsiranjem dotiče si poništavanje
kako bi usporeno do njega zapamtio
svu moć bespomoćnosti
od koje si načinjen

ali, uzmeš sve to nešto
odrješit, uplašen i opčinjen
i uzmeš cijelu takvu noć
do umora snu



Oznake: siječanj, bez


- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2022., petak

VII-II-I

.

dobra večer, vjetru sa sjevera
koji jedro svoda zagrljajem nadimlješ
besprijekorno čisto smjerom
sad riječi su dlijeta s tobom
i moraju reći što ne mogu
za utjehu ili ushit
svakom naletu što stigne

dobra večer uskovitlanim mislima
u krajobrazu ubrzanog filma
gdje oku se tek obris otkriva
kad sve ono brže dirne, prodre, prođe
tek miris zaostane svečan od
ljubičastog cjelova
i ne zna se što grli a što lomi
tko smo? kamo?
zašto krene se kad nešto zovne?
zašto baš onamo
žudnja, poput cvijeta suncu, goni?
tromo tijelo staje
nije lako otkucaje izravnat’ reljefu
koji već bio je
a kao da od budućeg se kleše
sve je sad neprozirno ispod koprene
nema do ruke ime a svuda je i
pozdravlja
dobra večer tebi


Oznake: siječanj, bez


- 19:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-I-VII

.


nejasna je silueta dana
u kojoj sam još nerazvrstan
trebao bih mu se predstaviti
praznu ruku pružiti tom neznancu
iako sretali smo se
pokazujući razoružanost misli
učinimo to bez predrasuda
možda bih počeo pričajući o
ječerašnjem poslijepodnevnom snu
koji se umorom produžavao do večeri
ili o srebrnom medaljonu
koji se sporo kretao od istoka
i nehajno upozoravao
pritiskao i strijelio vrhovima kopalja
svaki pogled visoko gore poznatom mjestu
bio je dozvan vrtloženjem
u kom se daljina rasparavala spiralnim nizovima
tišina
preslagivao se luksuz razmišljanja
i sve svodilo pod zajednički nazivnik

gle - upoznavanje s ovim neznancem
a on šutljiv i nepristupačan ovdje
i tamo visoko gore - neznanac isti je
onkraj smisla pravila preživljavanja
u izmaglici napetih mikrosvjetova
koji - čini se - u abdomenu će eksplodirati



Oznake: siječanj, bez


- 11:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

VII-I-VI

.


iskoraknem li
iz gregoriosa hrama
već mačevima jurim
bez obzira
koliko su uglačani podovi hodočašćima poželjniji
u molitvama nema snova
pognute figure bez oznaka
nemaju pogled kojem bih mogao doprijeti
zaista, otpozdraviti je nenapregnuto ponosom
u onome što se istom posudom dijeli svima
ali značaj je nepodnošljiv
ako se ne istekne preko ruba
ako okus ne dopadne usni
tu se mimoilazimo
kad udovi ljudima nisu potrebni
kad nema koraka hodu
kad zapešća su bez pokreta zaglavljena
u stisku kojim se moli
tad nema ruke pružene daru
nema ruke koja će dati
tek podmiruje se potreba prostoj probavi
tekućine i tvari
a posvuda i nikamo naličju okrenuto u tami
je drugačije
na raskrižju duha i stvari
bjesne oluje i divljaju elementi
tamo su kovačnice
gdje kuju se snagom strasti s boli
radosti s patnjom
gdje lomljenjem se ubija i rađa
vrućinom novi sadržaj obliku se stali
i nikad ne bude isto
i uvijek je ispred
za sve koji su se daimoni dali



Oznake: siječanj, bez


- 00:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.01.2022., četvrtak

VII-I-V

.

dani u minusima
ispreturani i neprepoznatljivi
poentiraju ispred noći
udaraju na najslabija mjesta
u potpalublju ispod plovne linije
još samo drskost preostala je kormilu
i drži se smjera dobivenom početku

ne brini, idemo do kraja svijeta
nizašto to ne bih mijenjao
jer ne možeš desnu ruku
nadomjestiti lijevom
desna je maču
a lijeva štitu dodijeljena
isto kao što osjećaj ne bi mogao
promijeniti odijelom
to je strukturno stanje
bez kompromisa
koje ne pamti ulične grafite
ne čuje bučne reklamne panoe
i ne osvrće se

ne brini, idemo dalje
tamo gdje se zidovi ne ljušte i
gdje riječ sjaji
danas zagubljenim sadržajem




Oznake: siječanj, bez


- 08:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

VII-I-IV

.


izgubio sam dan
ne vidjevši ga
i kao da ničemu nije služio
kao da je nepotreban -
neka nepročitana knjiga
koju sam na dno police stavio

nevažno, mislim
noć je za dobra i loša vremena
noć je za apoteozu cepelina
toj glazbi ronim
kad nema zraka, glasa, ni imena
kad stigne Melpomena

sad za poslije
odbacujem sve rime
sve neukoričene misli
i već poslije stigne prije
i čvrsto ga držim
bježeći od psovke
jer strah je u vremenu lošem
poput šibice
molotovljevom koktelu



Oznake: siječanj, bez


- 02:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.01.2022., srijeda

VII-I-III

.


odstrijeljen nedavno
sjevernoj strani
među lišajevima i mahovinom
u zapećku smislenog stanja
skupljam sunčeve mjehuriće
na promrzlim grudima
samo tamo je potrebno
i samo tako je dopustivo žeđi
što elemente života tali i
kuje na starinski način
ne trebam reprogramiranja
globalnoj zaglušenosti
ne trebam algoritme
mehaniziranih osjetilnosti
neporeciv dokaz buntu
opstoji sam po sebi jedini glasan
i zašto ga stišavati?
za neku frivolnu ugodu egu
koji htio bi biti veći
pred sobom sebi?
moje tijelo pripada zraku
i zemlji što proljećem se budi
a zimi se sretno truje potrebom toplini
pa ponire dublje
do dna raspadanja svih stvari
i ako još opstoji stijenj
ako se nečijim sjajem užari
planut će
razbuktat' praskozorjem
što svatko ga ima
a ne zaniječe
pogledom usiljenoj vjeri
već uspravi ga tamo
između obratnica
gdje sunčev zenit jedino se plodi
a onda - usudi se, zahtijevaj, uzmi
ne moli, daj, poleti, izgori
ionako svi dospjet ćemo
nečijoj gozbi



Oznake: siječanj, bez


- 00:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.01.2022., utorak

VII-I-II

.


koketiram s namjenom života
zanemarujući socijalne vještine rasuđivanja
nije li zavodljivo crvenim plaštem
dražiti u areni zvijer bika?
a uče nas - na crvenom stani!
i sve bit će u redu
pitam se što je podnošljivije:
bezbojnim danima skrivat' se
u noćnim šupljinama melankolije
ili prerezivati sinapse pitanjima?

najednom probuditi se životom
u nedefiniranom području slijedećeg koraka
kao da je prvi
razbaštiniti se predrasudama
i jesti zemlju iz koje si izvučen
par excellence
ipak se pripada ovdje
nagonom i voljom bez jamstva
tada valja uzimati se do kraja
ali bez obrasca
bez uputa
snažnije no prije
sa svim reperkusijama
osjetljivije buntu
sve do pada lavljoj jami


Oznake: siječanj, bez


- 09:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.01.2022., ponedjeljak

VII-I-I

.


u vremenu davno prije
kada sam najmanje vjerovao
presrela me jeđupka
tada dio trivijalne priče
ostao je zaboden u sjećanju
sedam pa sedam
ako zbrojim
toliko preostalo mi je praznih listova u dnevniku
svakoj godini po jedan
ovo je prvi

sve do nje
uvijek nekoj drugoj sam pisao
a progovarala je ona
sve dnevnike prije
sve zaslađene riječi u njima
ona je godinama kroz mene pisala
dva puta po sedam
ona je znala
više nije tajna

ovo je apokalipsa, bejb
i stiže mi do Patmosa
bit ću usmrćen, rođen i sretan
pribran uzimat ću slijed riječima neotkriven
poput pelivana
jer samo tako umijem i znam
udah očaja ozarit' osmijehom
od kobi strah iskovat' u strast
i svemu se osmjehnut'
kao da čitav svijet je dijaboličan grijeh
sa sedam velova
i sedam jerihonskih trublji

ja vjerujem u tebe
čuvaj se, bejb



Oznake: siječanj, da, bez, Patmos


- 02:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.01.2022., nedjelja

XXXVI.

.

ležernije približi se zora
poput noćne krijesnice
koju ne smete hladnoća
ni prijepor odabranom godini dobu
a boje sve su pozaspale
daleke svom naravnom slijedu

nema glasnih odricanja u hodu
bez tragova sna
ne čuje se glazba
od koje je stvarnost tiša
samo let otvoren posvuda je
oku željno opscen
u prozračnom razlogu snivanja
a ne prepoznaješ mu osjećaj
istisnut iz života
tako zavodljivo predan
silom od koje se kriješ
modrim nijansama misli

ne pomaže ti poniranje shvaćanju
kad niti su zamršene
ako gledaš dolje
u opsjenu paučinom premreženog labirinta
s armaturom stvarnog skoka u ambis
gle, pogled pečatu visoko gore te hoće
onamo gdje sjaj se razlijeva krugovima
i razgovorljiv presjek prozirnošću nudi

ne pomaže ti sablazan otkrivanja neodgodivog
kad nadomak ruci već traganju korak je počet slijedom
što se mijenom osipanjem većeg dopunjuje
gle, opet pogled s visine gore uzet
prati se u misteriji dara
i stijenj ti u grudima razbuktava
slap otkucaja do dodira dragom kamenu

nije tajna -
život se snivanjem života
u let krijesnice pretvara




Oznake: siječanj, bez, Eos


- 06:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.01.2022., subota

XXXV.

.


moguće je
vrijeme nas čini
izgubljenima u prijevodu
a poštujući mu pravila igre
izmiče nam smisao
započetog govora i
prisiljeni smo oponašati se
u razumijevanju
uzimajući dnevne pobjede
nadohvat ruke
na pokretnoj traci sitnih užitaka
a zanemarujući si neotkriveno blago
dodijeljenog volumena jedinstva

ne može se prestajati teći
a nije moguće samo obodom uma
shvatiti nježan dodir postojanja prisustva
kad bridovi su oštri i bjesne
i ne daju do središta
iz kojeg se misli crpe

zašto?, tko znao bi zašto
ne uspijevamo domoći se blizine
ljepoti osjećaja u kom je čistoća?
možda tek slutnja nagovještaj smjera ima
u trenu kraćem od treptaja oka
tek slutnja neukrotiva, neprotumačiva
drži nas još uvijek blizu tajanstvu
s kojim vri nam nutrina
nepristupačna razumu

a mi - izgubljeni u prijevodu
žurimo s vremenom
nekamo stići bez obzira
mi - zaneseni pravilima igre
ne želimo vidjeti pehar zadovoljstva
što protivnik nam pruža
misleći da to je Danajaca dar
i nepovratno gubimo i kad dobivamo
i zauvijek propuštamo prići
okusu kojim počinje nam suština





Oznake: siječanj, bez


- 16:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.01.2022., petak

XXXIV.

.


od praznine zaslona
blagom zorom
do vjetra sa sjevera
idu misli

molim te, čuvaj se
nemoj se razboljeti

bit će sve u redu
već kako želja uzme
san ne će odoljeti
i prosto bit će onako
ne ružičasto
ne sivo
bit će u modrom more
kamo će se stići

sve moguće tu je
u ruci lepeza
špil karata
netko krene sreći
netko srcem snuje
a netko mora otići

u svemu tome nema grijeha
blagoj zori
vjetru sa sjevera
oni su tek glasnici
mijene poretka
koja nikog ne će zaobići

odbaci se ili uzme
sve je isto
sve se rasporedi
svetoj kakvoći
od koje srce
kucajima zlatom vrijedi

i zahvalan sam
olujnoj noći
blagoj zori
i vjetru sa sjevera
bit će onako
kako će se poći

ipak
molim te, čuvaj se
nemoj se razboljeti
sve drugo
mogu podnijeti


Oznake: siječanj, da, bez


- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

XXXIII.

.

ove kišne zimske večeri
biram društvo Bakha

Selenu skrili su mi oblaci i
bez duše svod sad jedri
pogledom
nema srebrne koprene
ni nemiru tame glasa
nije ni u iskricama kapi

negdje drugdje ispredaju se sage
o Valkirama
nekamo drugdje
vrijeme se stropoštava s visine
bez naručja divljih misli
gorostasa

obojit ćemo večer u crveno
skerletom dozivat' noć
bez priče
neka grlena riječ bila bi previše
i san ne bi nam htio doć'
umornima

podignimo krjeposne čaše
rujno je nijansa zahvalna usnama
od nje linija strasti
dodaje krvavom jarmu sjećanja
slanost osjećaju
u svem još nepokorenom

i ćutit ću kako ubijeno tijelo
porodi se iz progutanog srca
u mitu po kojem te pamtim
ne moraš ništa reći
o uskrsnuću misterija
sve riječi su u okusu sjaja oka

vrati mi Selenu!
srebro krvi vrati
praskozorju!
u ovom kratkom smrtnom
obzoru
bršljanom života me gori



Oznake: siječanj, bez, selena, Dioniz


- 00:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.01.2022., četvrtak

XXXII.

.

dan se sjurio noći
u kose, u oval obraza
k očima Mjesečine
kao da nije bio
sve mu je uzalud do nje
a ona ognjicom grli um
i kao da ga nema
kao da nije bio
ostane mu naličje tamno
ispred srebrne mastionice
i sve se u njemu obrne
ponovo ispisuje

roneći svodom delfini lome zviježđa
lovci svilom odstrjeljuju srne
vilinskim kolom sestrice prate kočije
i ništa nije uzalud tamo
kad kreće se a kretanje nije
onome tko vrijeme raščešljava
putom do Damaska

Selena strunu drži
povlači kad joj se prohtije
i sablažnjava riječi škripom rebara
nema obzira za nikoga
i ništa sveto do daha nema
a razum u kostrijet zamata obilnije
i ne poznaješ više vrijednosti
gdje počivao si siguran pred svima
nemaš orijentir molitvama i psovci
jer ništa više ne trebaš
nikome ne služiš
tek žuč modru do plavog
u sebi rascvjetavaš kao primarnu boju
i samo srce trebaš
u odronu otkucaja
i kožu, u napetosti kožu
s kojom se od svega dijeliš
i kroz nju dajući se preseljavaš
u vasionu
Mjesečini


Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena


- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.01.2022., srijeda

XXXI.

.

zlatnim srebrom Mjesečina
noć posipa
nema svjetla topline
nije tama neprotumačiva
obilje je nemira pamučnih kristala
a Selena žubori, šapće
sva od glazbe ispredena sjajem

zbilja tek je jedna struna
drugačija kad dotakne ju
umom odraz iz golemog jaza
i kad zaranja se neznanja dubini

Selena poziva
prebire po akordima
a melodija mesom kostima se primi bliže
poput bršljana
ne tajeći stisak

slijedi ju
kad misliš da mišljenje je svrha
sama sebi dovoljna
kad heretik postaneš razuma
i kad u grotlu strasti
žedno života središte
osjećaju razloga žeđi se priklanja
do počela u kom svaka misao je kolijevka
zavodljiv ples na tratini
i odsudan bastion
sve istodobno
kao san
u kojem stvaran se promatraš
dok prebireš po mogućnostima
za dospjeti si krugu pripadanja

slijedi ju
i kad nema svrha i razloga izbora
slanost života njoj je dovoljna



Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena


- 09:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.01.2022., utorak

XXX.

.

ponekad
pričini se
ali neprimjetno
sve učestalije
da život je deklarativnog okusa
konobar se uvijek nasmije
stol uz prozor čeka
uvijek istom pogledu prostorije
a gosti poznati svi već su tu
poredani po važnosti ceremonije
i može se početi pred svima
molitvom kao i dan prije

ali ponekad
pričini se
volji neotporno
sve učestalije
da na stolu arabeska
izgledom više to nije
uglačana ploha odjednom puna mrlja
objeda mnogih ostatke krije
netko je bio nemaran valjda?
ne!, to su od slabosti deluzije
i sastavlja se opet scena ugoda
mada je sve neudobnije
svi žvaču i sve je u redu
ali zašto žvakanje postaje glasnije?

ponekad
pričini se
poput mjehurića koji prsne
u umu sve neprimjetnije
da zalogaj nema okusa
a nepce već to beživotnije
usiljen svima pokaže osmijeh
kao da je ukusnije nego prije
to je dobar svjetonazor! -
žvakati i kad do jedenja nije
ako svi tako mogu
a to nije nešto novije
jest će se, žvakati i živjet će se
i bez okusa - deklarativno pametnije



Oznake: siječanj, bez


- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.01.2022., ponedjeljak

XXIX.

.


zabravljen oduševljenju
svjetlosnom godinom udaljene maglice
ne prepoznajem vrtnju
linija na dlanovima
netaknuta kob svoju putanju najavljuje
nemirom
a Mjesečina zbunjenost podebljava
i bojazan istresa srebru smrznutog tla
može se osjetiti inje na stopalima
po koži se razgranava
čini se
sve što imam manje je
toplini kojoj namjeravam
ali ne hajem
struni uzlovi zapleteni su rebrima
a svaki dašak vjetra do jedra
ranjavat će i ranjavanjem jače
očvrsnut naum kormila i pramca
ova plovidba jedina je
pod svodom života misija
i ustrajati u njoj samo svojom valja
držeć' se
za čvorove otkucaja i disanja


Oznake: siječanj, bez, mjesečina


- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.01.2022., nedjelja

XXVIII.

.

noću posteljom sjećanja
danju naslonjačem misli
nisam od koristi
osjećaju nedostajem si
navadama jednoličnog otkucavanja
nepodnošljivo ležernog disanja

ambijenti ugode su me stisli
jeftinoćama kiča
i sad sebi oprosti si
u usponu Mjesečine
povodljivost pjevu kom ne pripadaš

mačeve ponovo uzmi!
sedam glava za sedam mačeva imaš
a u ruci prigrli osmi
iznenadi luksuz ravnih ploha
ubodom čistog povjerenja
i kad ne znaš
ima li smisla naramkom bunta
utrobu otvarati pred očima
ima li razloga u htijenju pokreta
iskrenost ozlijediti do iskrvarenja

a znaš!
hora je
vrh jara već damar koži donosi
hora je
pridobit' se svrsi



Oznake: siječanj, bez, mjesečina


- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

XXVII.

.

Palachov je dan
treba malo zastati
prodisati tiše
i prisjetiti se buktinje
hrabrosti!?, ludosti!?, poslanja!?
svetogrđa!?
već kako će tko uzeti
ako se iole sjeća
što se dogodilo na današnji dan
a uvijek dogodi se
kad zaborav proguta
ono bitno
što se nikoga ne tiče

danas svjedoci smo
kampanja brižno doziranih vijesti
koje u oceanu događanja
sprječavaju misao prhnuti slobodi izbora
i bar nakratko
osloboditi se krletke ugodi razuma
pa postajemo sve tromiji
i bezvoljniji
pružati otpor ujednačavanju
ili s idealističkim entuzijazmom
sukobljavati se s vjetrenjačama
pouka je jasna:
ne razmišljaj o onome
što te se ne tiče!

zaboravljamo veličine
od kojih se vrtnja zemlje ublažava
linijom čistog obzora
misli gnjiju bez njih
a duh trune
zaboravljamo bit imanja osjeta
i svijamo onu uspravnu os
što nas dijeli od avertebrata
uskoro tražit ćemo
svijećom svjetlo uma
u civilizaciji drečavog kiča
ili će netko
novu buktinju zapaliti
a nitko to vidjeti ne će



Oznake: siječanj, bez, palach


- 07:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.01.2022., subota

XXVI.

.

noćas Mjesečina
moja je hostija
vjeru koju ne želim
sljepoću misli
i nemoć duha u njoj
hostijom uzimam sad svojom
nisam dobro kada to činim
i slobodan od svake sile
pogled upućen svodu
sad zasužnjen je svojevoljno
na damastu noći
u obruču srebrom smrznute hladnoće
nema blagonaklonosti
nema gostoprimstva u toj
nepremostivoj distanci kojoj se pružam
i ne molim
ne zahtijevam
samo žalujem
i nisam dobro kada to činim
ali dozvoljavam si slabost
osjetiti svjesnost nemogućnosti
metodično
kao kožu s kojom tkivo i kosti odijevam
s tom slabosti gledam
i primam hostiju
i daljine uzimam
i ne osjećam se dobro kada to činim



Oznake: siječanj, bez, mjesečina


- 00:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.01.2022., petak

XXV.

.


uronjen u valove ljubičastog salona
sjećam se oprave od grimiza
na alabastrenoj puti
slatkoće ribizla na usnama
nisam bio svoj
ne i sada
sjećanje poput plavetnog kita izranja
s dna oceana
za udah dublji od svijesti
o ovo malo vremena što se ima
tada nije bilo mjesta
sve ulaznice bile su rasprodane
odavno prije
zakasnio sam tada
kasnim i sada
neobjašnjiva slutnja
što osjećajem upravlja
nezamisliva je poput pulsara
koji zbog udaljenosti ustrajan
ponovo i opet svoju svrhu jačom ima

ne ogluši se struni
taknutoj s druge strane provalije vremena
sva današnja zdanja pješčane su kule
a linije im balansiraju voljom privremenih odsustava
za biti svoj

oslušni sjećanju miris boje istočen ispod kože
udahni mu molekule davno staljenih kristala
i dozovi vlažnost posteljice
iz koje možeš isteći u ovo sada bez plača
ništa nije nemoguće
ako se zapleše
odbaci sedam velova
i ako duh rođen si sreći
podijeli ju s tijelom
u euharistiji novog hrama



Oznake: siječanj, bez


- 07:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.01.2022., srijeda

XXIV.

.

demoliranih sjećanja
prevrnut
srećom uz sigurnosnu ogradu
na zaustavnoj traci
izvlačim se iz olupine
srećom nitko se ne zaustavlja
tek koji znatiželjan pogled
valjda sam zaspao
i san osjećao
još sve je razumu vrelo
ali gle - na tijelu inje i led
zar sam otišao
i gledam sad u snu
slutnje slika redoslijed?
ne mari
s druge strane u tami
dopire eho šapta
kao da se sluša ispovijed
nemoj - i fantazija prestane, pukne
san na pregibu lakta
evo praskozorje gori
na smrznutoj travi, vjeđama naizgled
a gore visoko nasuprot
valjda instinktu ključ
ustraje obris Mjesečine blijed
kao sam život
ne mari!
sad je glasnije
i prospe se Sunčeva žuč i
strast i
misao u njoj
k obzoru krenu ispred




Oznake: siječanj, bez


- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.01.2022., utorak

XXIII.

.

dan je počeo
nizanjem neboja
nema svoda
linija nema
istresa se mučan monolog
nerazumijevanja
nije vid potreban
nema ga do onoga čega nema a
nestvarno mu je barijera
o koju se spotiče pogledima
i ne zna se
nije li se periferno
propustio uočiti značajan trenutak sjenom
dok se pokušavaju razabrati
obrisi kojih nema
ne shvaća se nemanje loma svjetla
u nečemu što je praznina
rastegnuta po nekad poznatim oblicima
nema volumena
nema se imena za neboju zapremine odsustva
s kojom misao ne zna
a nije pepeo
nije siva
nema gustinu dodira
nije neprivlačnost
koja bi se mogla rastjerati
nedodirna je od ničega svoja
u nebojama istisnuta praznina
kad nema se u onome čega nema





Oznake: siječanj, bez


- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.01.2022., ponedjeljak

XXII.

.


na agaru tišine
preživljavam
ne dogodivši se
uče te skromnosti
strpljenjem na pravcu
guraju te sredini
koja mora najotpornije podnositi
nagomilan teret sličnosti
najbolje te nauče
najbliži
ne znajući
jer briga je najučinkovitiji alat prisili
i istovremeno povodac
koji će nedostajati
ako se pokušaš osloboditi
tako smo osjevereni
gravitacijom naslijeđenog tijela i krvi
i već svaki britak duh
početkom se tupi
i već vrh mu
nikad ne će dospjet’ svrsi
preostaje snaći se
u skučenoj prostoriji mogućnosti
ali kako
izbjeći stupicama
predvidljivom otpadništvu
i živjeti se
uočavajući i izbjegavajući
sve sofisticiranije modele
namjera stvaranja ograničenosti?



Oznake: siječanj, bez


- 09:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.01.2022., nedjelja

XXI.

.

Na hladnoći brižan srp Mjesečine
zanese mi pogled.
Ne može mi pomoći.
Misli mi sasječene
pale su u rasjed
tuge besanih noći
i sad neshvaćene
po danima unedogled
već nedostaju samoći.

Kako se odazivaš -
ti, koji mi svojinu
predao si s namjerom
i sad pogledom mi upravljaš
niz ovu strminu
nedostignutom visinom?
Sve što si dao i oduzimaš
ima li istine cijenu?

Kada bih znao
vrijednost kristala života
što i dar je i prozirna praznina,
možda bih se odrekao
shvaćanja od kud mu krasota
prije uzetih svih obrazina
i namah odustao
od svih ugoda
što kobi daje ih vrlina!?

Ne bi mi strijelila Mjesečina
tople misli hladnoćom,
ne bih osjećaj u riječima
krio kao tat motiv zločina;
zaokružio bih se sljepoćom
u pogledu zviježđima
i bio bih kolotečina
bez puta i svrhe za srećom.

No, ja tragam za onom koja je od golubica,
nikad ne mjereći se himbenim usudom.
Ne priznajem vlast ničiju,
moj um i tijelo su bojišnica
zauvijek slobodnom voljom.
Ne poznajem istinu drugačiju
do one kojom uspravlja se kralježnica.
Ja idem po bespuću srodnom
k onoj koja ima isti sjaj očiju.


Oznake: siječanj, bez


- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.01.2022., subota

XX. (stereotipija)

.

kad se probudiš
a ništa nije kao što je bilo
kad dotakneš osjećaj o sebi
nepoznatim i nestalim
tad prevario si ga
izdao
odbacio
tad nema ti pomoći
iako će se u svemu uspijevati
iako sve bit će u redu
iako ništa ne će nedostajati
osjeti se
nešto nije
nestao je original
nema koncepcije
sve je sad samo isti otisak
sad sve je stereotip
i nije važno gdje si i tko si
pred sobom svatko je isti
s prepoznatljivim načinom
od sebe ostavljen
prazninu u kojoj je nešto bilo
više se ne može ispuniti
prazan pretinac
ne može se otvoriti
sad svatko je sam pred sobom
na drugoj strani nedohvatan
a sve je isto svima
paralelno u dosegu
situacija se doima
kao sasušeno deblo
koje se gleda i osjeti
a taj fantomski osjećaj
kojega nema
a koji je tu u odjeku
neprimjetan promatra
taj stereotip života
i znaš
izboja, lista, nove grane
i tamo i ovdje
više ne će biti nikada


Oznake: siječanj, bez


- 09:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.01.2022., petak

XIX. (earworm 7. siječnja)

.

poput ugodno slušljive melodije
od buđenja
progoni me ona koja je od kule
i njezinih sedam demona
pošao sam do Provanse
u Marseille
noseći gorčinu mora na usnama
bila je voljena od boga i neposlušna
i ratnica i bludnica i učenica
bila je kapljica i koplje
sve po sebi je bila
bez kalkuliranja i spletki
bila je čistoća bijeloga u modrom
besprijekorna iluzija tajanstva koje opčinjava

a onda je nastala gužva
dernjavom doziva se konobar
za još jednu rundu jutarnjeg piva
odjekuju svađe
tko je snažnijim urlikanjem u pravu
glazba se guši
sapiens povlači
gmiže po podu
Novak, vakseri, Melbourne
Zadar, urote, tennis return
to je važno, prevažno
a sve ostalo manje je od sadašnjosti
i ne postoji

sjećam se
dogodio se Charlie Hebdo
rodili su se Pavao Ritter Vitezović
Vera de Bosset i Flash Gordon
umrli su Vladimir Prelog i
Nikola Tesla
koliko lijepih misli
moglo bi izmiljeti
ispod ovoga oklopa stvarnosti
samo kada bi se
instinkt čopora prestao slijediti?


Oznake: siječanj, bez


- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.01.2022., četvrtak

XVIII.

.

stavljen u drveni lijes
s uzglavljem od ilovače
glinujem
od murano stakla pogled
Koscima je upućen
s njima snijem
još uvijek se osjećam
dok riječi si ispredam zviježđu
i u živom mrijem
mogu tako
kad suza nemam
a gord prašini propadam
tek probudit će me
proljetne kiše
i Kora
za još jedan laticama cvat
do Sunca


Oznake: siječanj, bez


- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.01.2022., srijeda

XVII.

.

na dnu
skrit ću se
poput Nabatejca u kamen
i odatle promatrati složenost svijeta
napušten od bogova
opasat ću se kao Tuareg
neprohodnim pustinjama
i u zrnevlju pijeska
osluškivati sićušne živote
na usta stavit ću
bodljikavu žicu
u nekoliko redova
kako bi svaka oštra riječ
tamo se zaustavila i iskrvarila
dosta mi je ovog vremena s relikvijama
jeftinog preživljavanja
um sluđen je bio poslušnošću njima
sad i njega ostavljam
vratit ću se
bestijariju osjeta
i ponovo iščitavati u riječima suglasja slova
zaboravio sam kako se riječ shvaća
žarištem iz dva tirkiza oka
zaboravio sam kako se riječ osjeća
kad poput oblutka
takne prozirnoj površini napetost
sve sam zaboravio
a sad odlazim


Oznake: siječanj, bez


- 20:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.01.2022., utorak

XVI. (gutljaj)

.

teško je
a bit će teže
na površini raspucava se ćud glamoura
poput loše urađene pozlate i
i otkriva davnašnje neravnine
nepripadajuće uobičajenim rutinama
novo vrijeme
zahtijeva drugačiji pogled odlukama
mizanscena se dopunjava
pozornici izmijenjena je scenografija
i eto! čas je!
domisli nastupajući govor odmah! sada!
slijedeći si mjehurić očekivanja
dok gori ti porođajni kanal
zaglušujućom bukom nerva
a pritisak ploda se povećava
i brižnost i strah
i osmijeh i užas
u ključalu čašu stavlja
koja se mora ispiti nadušak
bez odgađanja
taj jedan gutljaj
taj trenutak
zupčanike svih godina do usijanja ubrzava
i sve što je bilo
u njima je sada užaren udah do pluća
i spržit će, zdrobit će
oslobodit će
zamahe otkucaja
do kamo radosti tijela
svod se duha pribraja




Oznake: siječanj, da


- 14:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.01.2022., ponedjeljak

nešto

.

XII.
od proljeća
noći su tektonske ploče
u čije nemire liježem
nisam znao odakle vreline
koliko duboki bit će usjeci
ništa nisam znao
i nije mi bilo pomoći
sad brevijar njihov listam
i opet ne znam
hoće li biti lakše ili gorče
otkrivat' si mane i propuste
besanom nevremenu svijesti
u kojem uvijek nešto se dometne
i čvorove stegne u tkanju misli
a ja uvijek o njih se spotaknem
padnem u grotlo vrtlogu
što udari i zanese
sve početke shvaćanja
a sadržaj im smrvi i raznese

pomislim
počelo je s Korom
a sad doba je kad vratila se
svome gospodaru
možda će njezin odlazak utihu vratiti
možda s njom
svrhovit vrh kom slučajem sam stigao
pođe s njom
i ostavi mi proplanak
na kojem ću otpočinuti
i u hvatača snova se preobratiti

jer razboljen sam
od kad sva buđenja
ispražnjena su snima
i nose se svakoj večeri teška
bez odrješenja i
bez iscjeljenja

a možda konačno shvatim
i u bolesti
da ovo putešestvije koje dobih
o kojem ništa ne znam
a vodiča nisam upoznao
samo je san
u kojem se ne budim
i u kojem nema mi pomoći

XIII.
danas misli nemaju oranja
k tome još bez sluha i oktava
besposleni su ulični svirači
kraj kojih se prolazi u žurbama
bez milodara
ove misli danas su razbijači noći
duge i opustjele
koja ne želi doći smirujuća
već se produžuje nedostajanjem
neprestano odbrojavajući distancu
od sada kamo nikada se ne će moći
do istog sada zaglavljenog u travnju
kad se međ' rebrima
užlijebila žerava
pulsirajući magmom do amigdale
i ne kaneći prestati
razdaljine su postale neprohodni oceani
što se polugom precesije i Mjesečinom
izdužuju do Pseće zvijezde bez orijentira
a pobjegle bi nekamo s Lovcem
i nakon svih tundra i stepa
Scila i Haribda
kao da su istodobno pale u pustinju Gobi
po kojoj ostavljene ponovo traže okamine
na zaboravljenom Putu Svile

iako su voda i zemlja spojeni zrakom za ljude
s njima nepovratno su razdvojeni
u obitavalištima razjedinjenosti
svaki pogled neprijateljski je uvećan
gladnim stomakom
a mostovi riječi svih pozdrava
srušeni su potrebama
za još jedan potrošeni dan
iluzijom do bescjenja
u kojoj nema nikoga
osim besmislenog trabunjanja
o smislu božanskog poretka
dok vrsnoći lijepoga ne upiru se pogledi nikada
tek čuva se sporazum unutar četiriju kutova
sterilne prostorije paradigma i stavova
a meni je potreban samo jedan topao otkucaj
do njezina glasa
samo pogled jedan do puti obraza
i sve bi se preokrenulo
već vratile bi se golubice
ponovo podižući Semiramidi viseće vrtove
a samo jedan vrt otkrio bi se Candideu
iz kojega nikada ne bi se vratio
najboljem svijetu ikada
kao što mu se i ja ne bih vratio nikada
dok opčinjen zaustavio bih se
u tom čudnom stvarnom trenutku
i pobacao bih sve
sretne Nove godine
daleko od očiju blagoslova i molitava
svaki kutak svijesti ispraznio bih
od nepotrebnih celuloidnih vrpca sjećanja i
demagnetizirao sve memorijske kartice shvaćanja

i želio bih samo taj čudno stvaran trenutak
što se samo jednom osjeti u životu
nemjerljiv mu po ničemu
a prosto pojavi se sjajem u oku

ali
što ja znam o tome
kad riječi su bez podudaranja
sa stvarnim značenjima
kad stihovi su neglazbljivi sluhu
i kad u svemu što kao novo
ponovo se kreće
opet je isto
kao što uobičajilo kretati se umu
samo poznatim stazama

XIV.
Sebično biće otpozdravljam
u trenutku,
godi mi nedefinirano stanje
u koje ga stavljam,
a ono se ni gordo niti manje
rve sa svime što sadržavam
do onog što vlastito je moje
u dobitcima i u predajama.

Nije važno koliko je
osmijeha i patnja u njima,
nebitan skor kad se zbroje;
tek ne dam se jednačenjima
i ne želim i ne ću
osjećaje na određeno vrijeme
za dobrobit svoju neku veću.
U ovome
nikada nije bilo dileme.

Stoga, pozdrav mi sebičnom biću
čija pohlepa je odiozno breme!
Jer dok krv žitka se crveni,
a misao u purpur odijeva,
duh nikada ne će biti drveni
stolac,
duša nikada biti ne će pljeva.
To znam!

XV.
do sada
kad sam se budio
bio sam nešto drugo
svaki dan budio sam se kao nešto drugo
to se jedino nudilo
to se uobičajeno preuzimalo
to se ponavljalo
nagomilavalo
to nešto
nisam bio netko
bio sam nešto drugo do onoga
kojega se obmanjivalo

a kada si došla ti
nešto se dogodilo
nešto se nenačinjeno raskolilo
tako je bilo
nije se zanijekalo
od tebe tvoje nešto me podsjećalo
na onoga u kojemu bih stvaran bio
kojemu sam ovdje htio
želio, žudio
u kojemu bih ovdje disao i
disanju bio dio
u tebi nešto me podsjećalo
na onoga kojega sam ovdje trebao
da bih mogao

od tada
kada si došla ti
nešto si učinila
meni, sebi
za mene, za sebe
dala si, oduzela
mene si budila
sebe budila
ta nešto uvijek su pobjeđivala
onoga, nju
do svega ovdje što se u drugačijem skrivalo
a nije se vidjeti smjelo
nije se oslobodilo
nije oživjelo

sada
opet postoji samo ovo ovdje nešto
budim se u njemu
bez tebe
kao nešto drugo i
još nisam netko
još uvijek sam nešto drugo
do onoga tko bih bio
od kada si bila došla ti
nešto tvoje podsjeća me
neprestano
nezaustavljivo
da bih mogao
do onoga u kojemu sam ovdje
tek u jednom trenu stvarnoga sebe osjećao



Oznake: siječanj, da


- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.