iohannes_ne
16.05.2022., ponedjeljak
praskozorje
.
kad sekunde tren takne slijedeću glasnije kad prostor u njoj raspe se usporenije i potraje još dugo nakon rasapa poput lajtmotiva slike koja tek stiže kad taj tren sekunde ugrize usitnjenije kad ne pušta i kad udaljava se sve bliže tad uzmem misao o nečemu što još nema smisao ni okvir, ni sadržaj ni vremenu odziv niti stvarnosti odraz držim ju i raspodjeljujem svemu o što se osjet upre o što se osloni sve do kamo padne poput plamenozlatne rose i ozari pa ošine blještavije a onda dogodi se cijeli krug pogodi obodom ubode iz ničega prije prodre zjenici jarosnije ne, nije misao trenutak je tren sekunde redundantan koji tijelu tvar tali duboko i dublje ispod kože i ostavlja gorući pečat grotlu iz kog svijest svijetu počinje Oznake: svibanj, Eos, eklipsa, selena |
21.01.2022., petak
XXXIII.
.
ove kišne zimske večeri biram društvo Bakha Selenu skrili su mi oblaci i bez duše svod sad jedri pogledom nema srebrne koprene ni nemiru tame glasa nije ni u iskricama kapi negdje drugdje ispredaju se sage o Valkirama nekamo drugdje vrijeme se stropoštava s visine bez naručja divljih misli gorostasa obojit ćemo večer u crveno skerletom dozivat' noć bez priče neka grlena riječ bila bi previše i san ne bi nam htio doć' umornima podignimo krjeposne čaše rujno je nijansa zahvalna usnama od nje linija strasti dodaje krvavom jarmu sjećanja slanost osjećaju u svem još nepokorenom i ćutit ću kako ubijeno tijelo porodi se iz progutanog srca u mitu po kojem te pamtim ne moraš ništa reći o uskrsnuću misterija sve riječi su u okusu sjaja oka vrati mi Selenu! srebro krvi vrati praskozorju! u ovom kratkom smrtnom obzoru bršljanom života me gori Oznake: siječanj, bez, selena, Dioniz |
20.01.2022., četvrtak
XXXII.
.
dan se sjurio noći u kose, u oval obraza k očima Mjesečine kao da nije bio sve mu je uzalud do nje a ona ognjicom grli um i kao da ga nema kao da nije bio ostane mu naličje tamno ispred srebrne mastionice i sve se u njemu obrne ponovo ispisuje roneći svodom delfini lome zviježđa lovci svilom odstrjeljuju srne vilinskim kolom sestrice prate kočije i ništa nije uzalud tamo kad kreće se a kretanje nije onome tko vrijeme raščešljava putom do Damaska Selena strunu drži povlači kad joj se prohtije i sablažnjava riječi škripom rebara nema obzira za nikoga i ništa sveto do daha nema a razum u kostrijet zamata obilnije i ne poznaješ više vrijednosti gdje počivao si siguran pred svima nemaš orijentir molitvama i psovci jer ništa više ne trebaš nikome ne služiš tek žuč modru do plavog u sebi rascvjetavaš kao primarnu boju i samo srce trebaš u odronu otkucaja i kožu, u napetosti kožu s kojom se od svega dijeliš i kroz nju dajući se preseljavaš u vasionu Mjesečini Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena |
19.01.2022., srijeda
XXXI.
.
zlatnim srebrom Mjesečina noć posipa nema svjetla topline nije tama neprotumačiva obilje je nemira pamučnih kristala a Selena žubori, šapće sva od glazbe ispredena sjajem zbilja tek je jedna struna drugačija kad dotakne ju umom odraz iz golemog jaza i kad zaranja se neznanja dubini Selena poziva prebire po akordima a melodija mesom kostima se primi bliže poput bršljana ne tajeći stisak slijedi ju kad misliš da mišljenje je svrha sama sebi dovoljna kad heretik postaneš razuma i kad u grotlu strasti žedno života središte osjećaju razloga žeđi se priklanja do počela u kom svaka misao je kolijevka zavodljiv ples na tratini i odsudan bastion sve istodobno kao san u kojem stvaran se promatraš dok prebireš po mogućnostima za dospjeti si krugu pripadanja slijedi ju i kad nema svrha i razloga izbora slanost života njoj je dovoljna Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena |
