iohannes_ne
30.12.2021., četvrtak
Deset pjesama zalutalih u magli i jedna novogodišnja pod čempresom
.
I. gnjevan sam ušao u noć i naličje sna bescjenju predao skoro a onda se Chiron dometnuo nepredvidivo razorno i razlomio kavkasku stijenu na dva dijela onaj dio gore gori neometano svima koji gube kad gubljenju nema kraja a dio dolje u gnjevu orla grli noć krijesom do zore što se želji spaja od oboda kruga kamo život nutrinu jarom joj skraja II. ove zapuštene misli u obruču Mjesečine ne daju mira značaj nekad uglavljen u njima iščezao je i sad pabirče nasumično prizore po rastrganim sjećanjima bez jasnog cilja tanak stijenj instinkta dogorijeva rastrzanim plamsajima nepouzdan utrnut će se kad osvoji ga jači obruč pijeska, paučine i dima III. nakon suncostaja ustat ću mirniji zahtijevam bolnija praskozorja tražim opsjene ubjedljivije od sivila dana kojima ću se moći prikloniti pokušat ću zaboraviti poredak u kom se svijet obrće predvidljivo tijelom sve izvjesno i sigurno zapostavit ću gurnuti na marginu podnošljivosti a sve ono žudnji očekivano što se u mračnim hodnicima svijesti doima elegantnim sjenama kojima se treba približiti sve ono zaslađeno očekivano koje se duguje pragmatičnoj želji sve to ću odložiti među zamke koristoljubivosti IV. kad ti netko uđe pod kožu u ključnu kost, abdomen međ' rebra a nije tamo svojevoljno onda, putniče to je samo tvoj problem i samo tvoj daimon tada nemaš što licitirati a blef sa slabim kartama bez aduta ne će proći u nadmetanju požališ li se djelitelju smatrat će da si religiozni analfabet i s tom etiketom dočekat ćeš slijedeće dijeljenje ako ga bude jer vremena su grozna nitko ne čuje simfoniju života oko sebe V. najduža noć bila je bez sna uzalud dizao sam pogled gore visoko tražeći znak gostoprimstva Mjesečina me hladno prezrela ostao sam joj poziv na čekanju na trgu polarizirane svjetlosti tek nedovršena crno-bijela skica započetih razgovora s kojom nisam znao što ću noseći ju u naručju misli bezdanu nema se kamo krenuti buđenjem poželjeti dobro jutro tek automatizam navike pokreta pridržava osovinu svijesti u ležištu tek pokoja riječ solilokvija obrne se zvučno s ehom podebljavajući prazninu istisnutih riječi sve to vodi intubiranju prisilnom vegetiranju pomislim: ne idi mrtvim stvarima visina zavodljive su nepoznanice bez stuba a lebdjeti ne umiješ više ne približavaj se tuđim blagoslovima kad krivovjerje nosiš bez straha u pogledu ova simfonija života još uvijek skuplja svoje note za izvedbu VI. ako zastaneš razmišljajući o nebitnim stvarima o onima koje se preskaču u ovim vremenima heuristički jednostavno izgubiš mjesto u redu kasniš hodogramom uspjeha bez mogućnosti nadoknade ako zaostaneš oćutjevši se u nekom drugom prestaneš uočavati važnost cijena stvari bitnih i nebitnih svima negdje si drugdje kamo nisi trebao stići i ne razumiješ riječi upozorenja ništa se ne zna a od svega drugačija je os u kojoj misli tale se do oblika ne prepoznaješ se više u njima ali dodiri su ugodi razgovora skloni i njima se može vjerovati do pogibelji oćutiš a ne shvaćaš moć vrijednosti u kojoj su početak i kraj identični blizanci i to što na tlu stojiš čvrsto a u snu još čvršće obujmljen buđenjem ne razumiješ VII. na badnjak dan se odmetnuo u modrom svjetlu sa zakašnjelom bistrom Mjesečinom zaboljelo me nešto u abdomenu u slabinama se usjeklo odnekuda i na trenutak ubilo pogledom možda sam prestao gledati razumljivo i prijesne istine kušam a kao ništa se nije dogodilo možda iscrpljivanjem nerazumijevanja usred traganja koje nikada ne će prestati žalujem za glasom kojega nikada ne ću čuti a sanjao sam ga buđenjima u razgovorima koji nikada ne će prestati a možda nije pravi trenutak nepoznatoj ispovijesti ugledati odmetnutu svjetlost dana u zrcalu Mjesečine stvarnost je lomljiva u klijetkama sipka u kapilarama nastavi dalje, putniče dok se ne slomi iscuri VIII. ovaj stijenj još ne dogorijeva poput krijesnice vjeruje si krilima ili tako zamišljam apokrifno se ispisujući s uvjerenjem kako poredak je stvarnosti do mene nebitan i sve ove licemjerne zakonitosti nemaju vrijednost iako ih svi rado prihvaćaju plašeći se razlika i različitosti ja - crn, ti - bijela kao opruga ludosti u smisla svega nepremostivo shvaćanje je na dvjema obalama to se ne dopušta, ne smije i ne oprašta božica Maat odlučit će o svrsi ove sjene ima li joj spasa na zidu špilje a sve što se utrobom uokviruje slutnjom gubitno li je ili opravdan razlog za ispružiti ruku? tko znat će, staljen u prašini svjetla što sjaj je a što sjaja sjećanje? IX. posljednji sunčev dan ove godine počeo je kišom ispire ljutnju i bijes otapa sumnju reljefu do obraza koji će se osmjehnuti možda sasjeći svaku dvojbu žarištima očiju i pogled zasićen sjenama izbistriti novo vrijeme dolazi slutnjom u beztežinskom stanju kad lebdjenje je posljedični tijek prečvrstom prianjanju tlu i kad svi kristali smisla preoštrim bridovima iskrvarili su umom ne nalazeći si sklad do sjaja s luči unutar izlomljenih rebara ne nadmeći se! poručuje dodir k svetoj toplini bića lišen ovdašnjih aureola razmišljanja a krenuo je samo s jednom mišlju u kojoj će eksplodirati osvajajući si značaj nedostajanja budućem vremenu X. snijeg je skrio detalje ostali su oblici u kojima apstrakcija uma divlja ljudi su drugačiji u njima zavjese snijega otkrivaju skrivene sadržaje i užaruju ih istakama raspoloženja prošlosti buknu kao potresi i rasjedine pokažu bridove zbijene snage i moći strah je tada neodoljivo naručje strasti i nespojivo će se zbližiti ditirambom neizvjesnosti kako se obuzdati u vatrometu dionizijske naklonosti? upregnuti misli? osjećaje osedlati? a nitko ne može zaustaviti um u vrtlogu bića niti odoljeti ubrzanju koji se nagonu lijepi daj, putniče! prepusti se svojoj kobi ne razmišljaj o stranama svijeta lebdi zaboravljenim vilinskim orbitama i iscrpi se sjajem s njima XI. u čempresu nad humkom stražari zimska ozvjezdana noć s njom žalujem razdvojen od onog što sam bio i nije lako opet kroz isto proć' po slojevima gdje umiralo se dio po dio sad zaogrnut samo svodom u hladnom pogledu bez osiona tijela i krvi vreline čekam da se ognjište osjećaju dosljedno i neprimjetno utrne kraljevi u pojasu sestrice plesom svjedoci su mi nepoznavanja svega namjerom ne znam vidjeti pokret dodiru koji san u ždrijelo stvarnosti baca ne osjećam proždiranje tihog bila otkucaja ništa pod čempresom ne znam i nemam dok tišina drobi se i sa mnom spaja |
20.12.2021., ponedjeljak
final cut
.
dane u izlozima nudim nešto sebe i još ponešto kao u uličici de Walletjes u Amsterdamu ne košta ništa zauzvrat ništa mi nije potrebno tako se poravnavam s druge strane izloga i to je neko prirodno stanje ako nema prebučne šačice neistomišljenika koju prirodno slijedi kordon psovača iznenade me bljeskovi bisera što se u sjenama bojažljivo kriju oduševe iskrice reflektiranog čistog sjaja ali to kratko potraje na ovom ozloglašenom mjestu sve ono lijepo i moguće ljepše nestane pa postaju zamorni svi ovi već odgledani prizori dozlogrde jeftine prepirke i podvođenja sve jeftinije se nudi a odveć premalo daje ponekad pomislim: ovo je posebno, nešto! vrjednije od utvara realnosti pomislim da iskrenost k sebi još vrijedi a u odrazu prepoznati se može s drugačijim pogledom svemu koji se može razdvojiti od patvorina pomislim: tako se otkriva lijepo kad nije važno zašto misao krene niti koliko je na cijeni već iz kog osjećaja bukne i gori čitavim zaokruženim životom |
19.12.2021., nedjelja
došašće II.
.
probudiš se kristalno jutro božić je bliže jelka pokloni osmjesi obitelj snijeg piješ kavu dim cigarete mazi vidiš (ili ne!?) dan je kriminalna organizacija gospodari laže otima krade posvuda je ako nisi s njom nema te masku navuci skrij se nema božića ako si slab prijetvoran ako si hijena koja će nakon što plemenite zvijeri oslaste se i ti doći na red ostatcima glodati lešini kosti normalno je ne moralizirati takvo je stanje tako se mora i kad božić dolazi bit će ih još božića uskrsa izbora vrijeme ili netko već promijenit će sve možda i isus siđe svrati svom križu i dočeka novo razapinjanje Golgotu? za tvoj spas možda duši iskupljenje? |
18.12.2021., subota
zagrizi!
.
zagrizi jutro na ženski način elementarno kako se od Cipranke očekuje senzualno i krvoločno kao da stjerana u kut štitiš mladunče od hijena pokaži očnjake i kandže svima koji nemaju srce jače od tvoga i vjeruj mi za to se isplati sukobiti s vlastitim predrasudama i sa samouvjerenošću u onolikoj mjeri koliko je bilo potrebno godinama dobiti noći u koje ne dolazi san a postale su dugotrajne i bjesomučne potjere za odgovorima čija pitanja nikada nisu naglas izgovorena a stalno su tu i pritišću kao zaboravljeni razgovori o uzetoj kazeti iz obijesti o Alisinom bijegu u voćnjak ili o onima koji su pokušavali te sputavati uvjerenjima o manjoj vrijednosti iz zavisti jer su osjetili da su manji i niži od tebe ne brini, sve je moguće i kad beznadežnost odzvanja sljepoočnicama a bojazan struže po stijenkama želudca sve se može preokrenuti samo zagrizi u jutro odlučno i u tišini i vjeruj sebi |
17.12.2021., petak
bastion
.
neočekivano dan se zbunio zakašnjelom zorom i kosim svjetlosnim trakama zasljepljuje me još zbunjenijeg ne vidim kamo ću se zaputiti u kavezu blagdanskog koordinatnog sustava to duga gnjevna se noć osvećuje i sad kad miruje obuzdana znajući mi sve tanke linije osjećaja prebire po njima nudeći akorde poput zalutalog modernog rapsoda a ja sam već na parapetu dana zauzeo položaj uz njezin obraz i čekam početak paljbe sati koji će nedostajati mi ranjavanjem kasnije uvijek isti bastion napada se i brani bez uzmicanja i uvijek tu je onaj odsudan čas sraza sumnja i želja dok slijede si melodije kontrapunktom glasova i uvijek kao po scenariju s dodijenjenim ulogama oponašaju se moguće inačice dočekivanja glazbom koja teče nepoznatom a izvjesnom ušću možda izbor disanja harmonijom glazbe u ritmu otkucaja srca izvor je zbunjenosti u neusklađenoj stvarnosti pa svaka zaslugom dobrobit u njoj veća je od božanskih darova i razlog za čuđenje nesavršenom biću stoga i taj bastion najvrjednija je ostavština svih onih koji su ga podigli vjerujući da sluh govorom i činom nikada ne će biti izdan poslušnošću nekome |
16.12.2021., četvrtak
… |
15.12.2021., srijeda
Nemezida
.
večer se izobličava mračnom poprečnicom nekako predugo traje dok u magli nazire se obruč Mjesečine ona nekako teška je osjetim noćas nijema stropoštat će se a ja dočekat ću je pažljivo kao što se drag gost nestrpljivo dočekuje odslušat ću sve priče što mijenama za mene bdije uzeti sve vijesti i dobre i loše kako joj se prohtije dok pogledom do nje već sve znam sve što je i što nije noćas Mjesečina stropoštat će se na mene žudno i ubijstvenije bez tragova značajnih svijetu onako najbezazlenije stropoštat će se noćas Mjesečina meni kao nikada prije već unaprijed se zna hod Cipranke - korake unatrag ona krije i poput Nemezide prići će blizanka ili možda suđene - Erinije |
14.12.2021., utorak
mimeza
.
možda griješim možda se samozavaram (to je najlakše reći i uzeti) vjerujući osjetima prije uma kojih, realno gledajući, ne bi smjelo biti možda je sve naopačke okrenuto u osjećaju prije nego ga dostigne misao pa uzeo je ono što razum ne dopušta a zadržava ga unatoč njegovom protestu moguće je stići prije mimeze i tada pozdrav svaki puta bit će uvijek drugačiji a moguće je osjetiti i nedostajanje vremena u budućem koje tamo trebalo bi biti svatko svoje nedostajanje pribrojava nekome i golemo se nezadovoljstvo uvećava - sve tiši je eho budućeg vremena svima a ja ne gledam što si u zrcalu svijeta kako se odijevaš konfekcijskom ćudi na stolu jesu li pero i mastionica prošlosti vidim te tko si pred sobom u onome što imaš a što nitko drugi nema taj pogled čuvam njemu sam odan i sve što se dogodi u realnosti ne može ga pomutiti jedino ako ga prezreš on će se sam u sebi utrnuti |
katanga
.
zapravo trebao bih ušutjeti ne stavljati riječi uštedio bih svima (možda i tebi) dodir nepotrebne patetike melodramatike što li trebao bih pustiti da vrijeme sve pojede razrijedi pokopa ali sve ovo je za mene neprobavljivo nerazrjedivo nedodirno i gomilalo bi se u ilegali bujalo grizlo iznutra a svi koji bi se našli u blizini stradavali bi od neraspoloženja jer ne može se biti pribran ne može se funkcionirati ne može se racionalizirati i onda i stoga sukobim se s time bez obzira što mislio o tome što bilo tko misli bez obzira na ishod jer ako jest zašto ne reći ako je sada dovoljno zašto se poriče nezadovoljno tako razmjenjujemo udarce i što jače boli što se dublje usijeca ponudim još preostalih mjesta koja su ostala čitava dok cijelog me ne zauzme sve dok ne počne gorjeti tada se svaki djelić milimetra svijesti osjeti po dijagonali sa svakom misli a svaki komadić osjećanja je goriv materijal sadašnjosti vidim ništa od toga i kad sve gori gorenjem ne nestaje suviše je toga neprotumačivog i kobnog u isti mah što gorenjem postaje oblik pregnantniji od volje zapravo dozvoljavam si drskost uzimanja riječi iako trebao bih ušutjeti ako sada ušutim bit ću poput svih koji su skloni prešućivanju do koristi i sve kako jest uvijek će biti dovoljno sebi ako zaniječem što preostat će mi s prazninama do onoga mogućeg vremena u kojem mogu biti |
sretno!
.
sretno! prva bit će i posljednja pod mjesečinom najžešća u grmljavini najprozračnija i ništa više ne će biti isto zategnut će se ledene kape na polovima spljošteni vrhunci sanjat će i dalje o visovima nikome nije stalo i sve bit će raseljeno po tundrama ne shvaćam oblik srca kad posvuda po tijelu se prospe promatram mu napore dok se i dalje rve s loše podijeljenim kartama a dan je od jutra na obrazu umiljato osunčan karneval kasnećih kosih svjetlosti sa satima u povorci radosti životima dijeli a minute su im pribadače što mi se koži zalijeću i osjetim svaki ubod i čujem im vrhove pod kožom kako zapodijevaju razgovore mrijeste moguće vodotoke rijekama a nitko ne čuje sve zaglušeno je ovim riječima i riječima prije nije ih čula ona ih ne čuje više i uvijek tako završi i počne smislu skriveno u slijedovima valova na oštrim hridima kad naumom pogibaju i s njima ustaju kad posljednja je krugom uvijek prva kao što u nebuli orbitama jedino je moguće sretno! |
13.12.2021., ponedjeljak
137
.
nemam i ne mogu obećavati nisam a htio bih samo jednom opsjedne taj čudan osjećaj na ovakav način nepromašivo i ustukneš mu ali ga uzmeš imaš držiš taj čudan osjećaj i boliš se u njemu stružeš sve pozlate nemilosrdno i sretno se dočekuješ misliš obostrano povjeruješ mu jer ništa drugo nije važno oceani se mogu izliti planine stropoštati svodu vjeruješ mu i smjestiš se u prvi red pratiš ga i on te prati udaljiš se a on se približi taj čudan osjećaj kako si sretan s njim u njemu kako si sretan to vrijedi iznad sunca povrh vremena sve dok se ima taj čudan osjećaj |
12.12.2021., nedjelja
daimonion
.
u osrebrenoj noći danas nema milosrđa simboli pogađaju nezaštićene misli i traje taj pokolj niti jedna ne će preživjeti kako se dočekati na noge? kako se zaštititi idući klaonici? a u jamama postrance simfonije nauljenih zupčanika kriju hropce proviriš li preko ruba možda ugledaš jedan dan u lipnju kad suđenice presjekle su pupkovinu krvavom oblutku: nitko ga ne će pronaći od sebe ne će pobjeći nije mu suđeno - treća presiječe i mjehurić prsne nestavši pogled dalje - rastrgana utroba neka grudni koš joj se uspinje i drhti a oči lete kao konfeti i sav se prizor s njima rasprsne u eksploziji dosta je! odustani prošlosti! tvoji savjeti tvoji prijekori nisu dobrodošli ukrotit ću ti sve suglasnike u riječima i postat će bezazleni napjevi uspavanke pred spavanje mili su mi moji daimoni ustaju i idu dalje k susretu suncu koje se iznova rađa u zaglavljenoj žeđi toplini u neprežaljenoj gladi svjetlosti |
11.12.2021., subota
suza
.
nisam gospodin, građanin, stanovnik clochard sam po izboru na nježnom francuskom nadahnuće nalazim u opskurnim birtijama daleko od svjetla smisla i računovodstvenih stavki među ispromašivano uspješnim ljudima ako se tako smiju nazivati promatram ih u zadimljenim razgovorima ni o čemu i vidim da se svi poznaju a nitko nikoga ne zna i svi su pobožni iako to ne znaju imaju istu zajedničku molitvu ispredenu kroz redove hvalisanja i psovki gle, kako je priprosta i odurna atmosfera u nesnosnoj buci, otimačini misli, kastriranim osjećajima svečanija od aula akademika životnija od cirkuskih šatri sabornica nema ceremonija prisega i medijskih sponzoriranja ovdje se živi i umire na samo jedan način tiho solipsistički i dionizijski bučno i svima poražavajuće ljudski isto a svatko je od njih zvjezdane prašine dio u nekoj iskrivljenoj stvarnosti gdje ne smiješ pokazati slabost dvadeset i jednog grama neprotumačive osobnosti na stranu sva mudrost, inteligencija, logike i vrijednosni sudovi odbace li se sve relikvije života što klupku tkiva, krvi i kostiju preostaje za premjeriti si obujam misli i izračunati specifičnu težinu jedne suze? |
526 |
10.12.2021., petak
falsa somnia
.
cijepio sam se protiv virusa falsa somnia kažu mi da nisam pogriješio jer svatko od toga bar jednom oboli i ako nije imun bez cjepiva postat će biljka tratinčica, bosiljak ili obična kopriva? a ja ne znam jesam li možda dobio samo placebo stvarnosti? i umišljam da sam zdrav dok smrtno sam bolestan tko će mi odvagnuti želje premjeriti iluzije razbrojiti misli? može li se odvojiti stvaran život od placeba stvarnosti? nebitno sve (rekla bi odrješita i ljutita) zamoran si i fulaš istine od kojih se život sastoji! a ja ih uistinu ne znam iako možda umišljam kako sve znam sve je prebrzo prošlo neobavezno gurnuto provizornom značaju nemam herojsku uspješnost ni odvažnost ljudi po mjeri a s ljudima nahvao razgovaram dok ljude nazbilj u krinkama promatram i ne razumijem moguće je - od života sam bolestan i nema mi pomoći |
09.12.2021., četvrtak
Kosci
.
kad Kora povuče se dolje gospodariti postajem zimogrožljiv a ona i kad je nema sa mnom gospodari i svaka senzacija prirode gore bude mi uskraćena oduševljenjem čak i sklon mi Lovac dobije oštre bridove i pojasom s tri kralja prijeti to je kruta ćud doba okrunjena nepovjerenjem pa moraš i svoju i protiv sebe oštriti a ja ne mogu ne znam uvijek posrnem u zimogrožljivosti i uvijek ću reći: bez rose praskozorja bez žarećeg Sunca ne može se k sreći nasmiješi se stoga i kad razloga nemaš i kad dani su koplja a noći u zasjedama strijelci neka se po dahu vremena prospe čarolija i nenadano jedno zrnce nje prispije k meni |
08.12.2021., srijeda
bez
.
kad dan krene loše uzmeš ga takvog i naoštriš kožu hladnoći odjeneš se osjećajem bez osjećaja obuješ cipele bez očekivanja i ideš onome što će još loše doći cigareta stješnjava vrijeme gledaš kako dogorijeva i kako pramen joj dima se rasplinjava u kaosu ploha i linija suviše misli pridaje se stvarima suviše praznina njihovih urla i zabrinjava misliš - još sebe imaš između disaja još uvijek želiš, nečemu se nadaš a slijed dana i to ruši postaješ sve manji i sitniji buka materije i odbačeni razgovori snagu ti oduzimaju, stvarnost guši nemaš što bi htio a k želji nema staza svaki udah do pluća se izmjeri koracima srca a ono na vjetrometini posrne i padne - iznevjeri |
07.12.2021., utorak
s niti
.
mjesecu prosećih radosti sedmi dan mu križam već večer zlobno se ceri: što imat ćeš od noći? bez sna od kakve si joj koristi? pusti!, ne tjeraj me psovci! još uvijek me ima još uvijek ova nit zamršena u vremenu mnoge niti dira još želi sve dok se ne odmrsi sve dok se ne ispusti i ako dani bit će mi zgnječeni noći u pješčana dna zarivene još mahnite tu su misli još uvijek neumoljiv razlog šalje ih i s kobi se pregovara a kad bezrazložno se nešto i učini nešto što svemu se protivi bezumno suprotstavi uzmeš to jednostavno jer znaš kao što dane križaš od toga se ne može pobjeći |
06.12.2021., ponedjeljak
o niti
.
i dalje je zov jači u skerletu noći a zorom tiho položi se pogledu i prepozna tanku liniju što od svijesti želju izdvaja nije više značajno ako se ne pripada ako je nedostajanje hram koji će se hotimice zaobilaziti svakim korakom prema nikamo više nije značajno ni kad se ne zna kad je sve nepoznato drugačije ravna ploha do sutra samo neka ne bude sivo osrednje neka ne bude po kolotragu nepodnošljive lakoće preživljavanja još imam se u pogledu svoda i čvrsto držim tu krhku nit do njega i neka ostane tako samo ne frivolan igrokaz o samom sebi samo ne zaustaviti se a ako nemam se u sada ako su sva jučer naumu stube nekamo stići se uspinjanjem prstohvat zrnaca ovih bit će zahvalno sretniji neodustajanjem |
05.12.2021., nedjelja
curriculum vitae
,
nečitljivi sati se nižu jedan za drugim prozirni poput vijugavog pramena dima cigarete rasprše se, rasplinu i iščeznu sve što je bilo - ne bje, nije sad bršljan tišine sve neprimjetno obavija već zaklonjen je pogled, sputane vjeđe već ne vidi se - nema i tone more ispod oceana duboko kamo nema glasa dubini s kojom se ništa ne čuje i kao da netko brižan reže pupkovinu i mrtvorođen se rađaš presmiješno opčinjen pričom svijeta jer ne vidiš i ne čuješ nemaš i ne znaš pa stružeš sa sebe ljuske što nisi otkidaš nepotrebno a posao predugo traje, ljepljiv do ilovače i ne shvaćaš - uzaludno je! već mrtav si bez jezgre |
04.12.2021., subota
imagine
.
smrzlo tlo inju se odalo i miruje staklasto dan se ubrzava kao i svaki drugi bez božanskih intervencija čini to hladnokrvno poput daždevnjaka na osunčanom kamenu polagano i mehanički protokolarno ispražnjen čekam ga s glazbom udarnih basova kako bi se utihnulo prisustvo svega svakodnevno ponavljajućeg i stvorio mjehurić zaklona do zenita u koji će sjajna kugla uleći danas je važno preskočiti jutarnje ceremonije i pokloniti najbliskijima pozdrave dobrom jutru malo zastati u jurnjavi i osluhnuti sve one tihe zvuke neprimjetnog pomicanja u vrtnji sile što nas čini voljnima uvijek vraćamo se k sebi u jednostavnosti kako bismo se mogli darivati slobodni i neomeđeni zaglušujući distrakcije s kojima se ćud poigrava ograničenjima imagine! u svijetloj traci misli koja dodiruje si oćut ležernije od utonuća u san bistroćom zjenice preuzmi ushit plavetnila u svemu što ima se slobodno do njega |
noćas
.
noćas ne će san gromade paučine priječe se ljepljivoj tami pitam: što imaš vremenu ostaviti a nisi dobio kao svadbeni dar u posteljici? dišeš - i mijeh to može i misli imaš u kamenu sadržajem iste do središta a samo ploha površine može vidjeti sjaj zviježđa svoda visoko gore kao želiš, žudiš u žeđi i gladi tako predvidivo a sve što je u želji i žudnji tajanstveno tvoje vješto kriješ, ne smiješ pokazati jer ime je sve što drugi vide i moraš tom odrazu umiljavati se ostavljajući Arijadninu nit neupućenima i istovremeno vrpoljiš se uvjerenjem kako iluzorno je očekivati da će original zaslužiti si vjernu kopiju predvidivo ljudski o, zabludo!, tako nježno topla i slatkog okusa u grješnosti uma na tebi uvijek poskliznem se bez obzira imaš li lice ili si samo glas u magli tvoj zagrljaj bez daha ostavlja oba plućna krila i u tom interregnumu dotičem zaostali otkucaj koji se preplašio remećenja dosljednosti i skratio do poniznosti strasti a tamo sam cio bio i tamo sam prestao i nestao Oznake: prosinac, eklipsa, bez |
03.12.2021., petak
vjerolomnije
.
Venera noćas najjača sja kao mitološka smrtonosna božica iz priručnika zapalio sam joj crvenu mirisnu svijeću i za sebe običnu uz nju odbolovat ću se kao što se mora kao što je potrebno metaforički istrgnuti pokoji dio tijela nešto ostaviti u zalagaonici života i nastaviti dalje bez filozofiranja sve je samo čista inercija po defaultu ne će biti ni poetske estetike samo grube riječi što kvrže se iz grudi s kojima mogu se prizemljiti i čvršće stopalima uprijeti tlu do novog praskozorja do novog ožiljenja sa sablasnom Venerom samo neka prođe ovo sitno kapljanje žala koje pognutog pogleda solsticiju kristalizirat će se u žalosnog malog boga ne ću mu dati kužnu krunu radosti ni svjetlost šuplju niti mu zavjete predstavljati molbe, nadu, spasenje, vjeru ništa od toga nemam ubog a drzak jedino bih želio znati što je to iznad noći kad Venera najjača sja što je to visoko gore od svega vjerolomnije a kaplje po svima nama? Oznake: prosinac, solsticij, eklipsa, bez |
01.12.2021., srijeda
itaka
.
ovdje sam samo za tebe nemam drugdje kamo ti otići samo tebi idu sve misli i ne pitam hoće li stići a što je u njima? odakle su? od čega? zašto? hoćeš li ih obići? više nisu moje bit će posvuda kamo pođeš a kad padneš znat ćeš one će te podići ne traže ne mogu više nisu moje od tebe su tebi najljepše tako će ti prići |
