iohannes_ne

30.12.2021., četvrtak

Deset pjesama zalutalih u magli i jedna novogodišnja pod čempresom

.

I.
gnjevan sam ušao u noć
i naličje sna bescjenju predao
skoro
a onda se Chiron dometnuo
nepredvidivo razorno
i razlomio kavkasku stijenu
na dva dijela
onaj dio gore gori neometano
svima koji gube
kad gubljenju nema kraja
a dio dolje u gnjevu orla
grli noć krijesom
do zore što se želji spaja
od oboda kruga
kamo život
nutrinu jarom joj skraja

II.
ove zapuštene misli
u obruču Mjesečine
ne daju mira
značaj
nekad uglavljen u njima
iščezao je
i sad pabirče nasumično prizore
po rastrganim sjećanjima
bez jasnog cilja
tanak stijenj instinkta
dogorijeva
rastrzanim plamsajima
nepouzdan
utrnut će se
kad
osvoji ga jači obruč
pijeska, paučine i dima

III.
nakon suncostaja
ustat ću mirniji
zahtijevam bolnija praskozorja
tražim opsjene ubjedljivije
od sivila dana
kojima ću se moći prikloniti

pokušat ću zaboraviti
poredak u kom se svijet obrće
predvidljivo tijelom
sve izvjesno i sigurno
zapostavit ću
gurnuti na marginu podnošljivosti
a sve ono žudnji očekivano
što se u mračnim hodnicima svijesti
doima elegantnim sjenama
kojima se treba približiti
sve ono zaslađeno očekivano
koje se duguje pragmatičnoj želji
sve to ću odložiti
među zamke koristoljubivosti

IV.
kad ti netko uđe pod kožu
u ključnu kost, abdomen
međ' rebra
a nije tamo svojevoljno
onda, putniče
to je samo tvoj problem
i samo tvoj daimon
tada nemaš što licitirati
a blef sa slabim kartama
bez aduta
ne će proći u nadmetanju
požališ li se djelitelju
smatrat će da si religiozni analfabet
i s tom etiketom
dočekat ćeš slijedeće dijeljenje
ako ga bude
jer vremena su grozna
nitko ne čuje simfoniju života oko sebe

V.
najduža noć bila je bez sna
uzalud dizao sam pogled gore visoko
tražeći znak gostoprimstva
Mjesečina me hladno prezrela
ostao sam joj poziv na čekanju
na trgu polarizirane svjetlosti
tek nedovršena crno-bijela skica
započetih razgovora
s kojom nisam znao što ću
noseći ju u naručju misli bezdanu
nema se kamo krenuti buđenjem
poželjeti dobro jutro
tek automatizam navike pokreta
pridržava osovinu svijesti u ležištu
tek pokoja riječ solilokvija
obrne se zvučno s ehom
podebljavajući prazninu istisnutih riječi
sve to vodi intubiranju
prisilnom vegetiranju
pomislim: ne idi mrtvim stvarima visina
zavodljive su nepoznanice bez stuba
a lebdjeti ne umiješ više
ne približavaj se tuđim blagoslovima
kad krivovjerje nosiš bez straha u pogledu
ova simfonija života još uvijek
skuplja svoje note za izvedbu

VI.
ako zastaneš
razmišljajući o nebitnim stvarima
o onima koje se preskaču u ovim vremenima
heuristički jednostavno
izgubiš mjesto u redu
kasniš hodogramom uspjeha
bez mogućnosti nadoknade
ako zaostaneš
oćutjevši se u nekom drugom
prestaneš uočavati važnost cijena stvari
bitnih i nebitnih svima
negdje si drugdje kamo nisi trebao stići
i ne razumiješ riječi upozorenja
ništa se ne zna
a od svega drugačija je os
u kojoj misli tale se do oblika
ne prepoznaješ se više u njima
ali dodiri su ugodi razgovora skloni
i njima se može vjerovati do pogibelji
oćutiš a ne shvaćaš moć vrijednosti
u kojoj su početak i kraj identični blizanci
i to što na tlu stojiš čvrsto
a u snu još čvršće obujmljen buđenjem
ne razumiješ

VII.
na badnjak
dan se odmetnuo u modrom svjetlu
sa zakašnjelom bistrom Mjesečinom
zaboljelo me nešto u abdomenu
u slabinama se usjeklo
odnekuda
i na trenutak ubilo pogledom
možda sam prestao gledati razumljivo
i prijesne istine kušam
a kao ništa se nije dogodilo
možda iscrpljivanjem nerazumijevanja
usred traganja
koje nikada ne će prestati
žalujem za glasom
kojega nikada ne ću čuti
a sanjao sam ga buđenjima
u razgovorima koji nikada ne će prestati
a možda nije pravi trenutak
nepoznatoj ispovijesti
ugledati odmetnutu svjetlost dana
u zrcalu Mjesečine
stvarnost je lomljiva u klijetkama
sipka u kapilarama
nastavi dalje, putniče
dok se ne slomi
iscuri

VIII.
ovaj stijenj još ne dogorijeva
poput krijesnice vjeruje si krilima
ili tako zamišljam
apokrifno se ispisujući
s uvjerenjem kako poredak je stvarnosti
do mene nebitan
i sve ove licemjerne zakonitosti
nemaju vrijednost
iako ih svi rado prihvaćaju
plašeći se razlika i različitosti

ja - crn, ti - bijela
kao opruga ludosti u smisla svega
nepremostivo shvaćanje je
na dvjema obalama
to se ne dopušta, ne smije
i ne oprašta
božica Maat odlučit će
o svrsi ove sjene
ima li joj spasa na zidu špilje
a sve što se utrobom uokviruje slutnjom
gubitno li je
ili opravdan razlog
za ispružiti ruku?

tko znat će, staljen u prašini svjetla
što sjaj je
a što sjaja sjećanje?

IX.
posljednji sunčev dan
ove godine
počeo je kišom
ispire ljutnju i bijes
otapa sumnju
reljefu do obraza
koji će se osmjehnuti
možda sasjeći
svaku dvojbu žarištima očiju
i pogled zasićen sjenama
izbistriti
novo vrijeme dolazi slutnjom
u beztežinskom stanju
kad lebdjenje je posljedični tijek
prečvrstom prianjanju tlu
i kad svi kristali smisla
preoštrim bridovima iskrvarili su umom
ne nalazeći si sklad do sjaja
s luči unutar izlomljenih rebara
ne nadmeći se!
poručuje dodir k svetoj toplini bića
lišen ovdašnjih aureola razmišljanja
a krenuo je samo s jednom mišlju
u kojoj će eksplodirati
osvajajući si značaj
nedostajanja budućem vremenu

X.
snijeg je skrio detalje
ostali su oblici
u kojima apstrakcija uma divlja
ljudi su drugačiji
u njima zavjese snijega
otkrivaju skrivene sadržaje
i užaruju ih istakama raspoloženja
prošlosti buknu kao potresi
i rasjedine pokažu bridove
zbijene snage i moći
strah je tada neodoljivo naručje strasti
i nespojivo će se zbližiti
ditirambom neizvjesnosti

kako se obuzdati
u vatrometu dionizijske naklonosti?
upregnuti misli?
osjećaje osedlati?
a nitko ne može zaustaviti um
u vrtlogu bića
niti odoljeti ubrzanju
koji se nagonu lijepi

daj, putniče!
prepusti se svojoj kobi
ne razmišljaj o stranama svijeta
lebdi zaboravljenim vilinskim orbitama
i iscrpi se sjajem s njima

XI.
u čempresu nad humkom
stražari zimska ozvjezdana noć
s njom žalujem
razdvojen od onog
što sam bio
i nije lako opet kroz isto proć'
po slojevima
gdje umiralo se
dio po dio
sad zaogrnut samo svodom
u hladnom pogledu
bez osiona tijela i krvi vreline
čekam da se ognjište osjećaju
dosljedno i neprimjetno utrne
kraljevi u pojasu
sestrice plesom
svjedoci su mi
nepoznavanja svega namjerom
ne znam vidjeti
pokret dodiru koji san
u ždrijelo stvarnosti baca
ne osjećam proždiranje
tihog bila otkucaja
ništa pod čempresom ne znam
i nemam
dok tišina drobi se
i sa mnom spaja



Oznake: prosinac, da


- 00:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.12.2021., ponedjeljak

final cut

.

dane u izlozima nudim
nešto sebe
i još ponešto
kao u uličici de Walletjes
u Amsterdamu
ne košta ništa
zauzvrat ništa mi nije potrebno
tako se poravnavam
s druge strane izloga
i to je neko prirodno stanje
ako nema prebučne šačice neistomišljenika
koju prirodno slijedi kordon psovača

iznenade me bljeskovi bisera
što se u sjenama bojažljivo kriju
oduševe iskrice reflektiranog čistog sjaja
ali to kratko potraje
na ovom ozloglašenom mjestu
sve ono lijepo i moguće ljepše nestane
pa postaju zamorni
svi ovi već odgledani prizori
dozlogrde jeftine prepirke i podvođenja
sve jeftinije se nudi
a odveć premalo daje

ponekad pomislim: ovo je posebno, nešto!
vrjednije od utvara realnosti
pomislim da iskrenost k sebi još vrijedi
a u odrazu prepoznati se može
s drugačijim pogledom svemu
koji se može razdvojiti od patvorina
pomislim: tako se otkriva lijepo
kad nije važno zašto misao krene
niti koliko je na cijeni
već iz kog osjećaja bukne i gori
čitavim zaokruženim životom


Oznake: prosinac, da


- 00:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.12.2021., nedjelja

došašće II.

.

probudiš se
kristalno jutro
božić je bliže
jelka pokloni osmjesi
obitelj snijeg
piješ kavu
dim cigarete mazi
vidiš
(ili ne!?)
dan je
kriminalna organizacija
gospodari
laže
otima
krade
posvuda je
ako nisi s njom
nema te
masku navuci
skrij se
nema božića
ako si slab
prijetvoran
ako si hijena
koja će nakon što
plemenite zvijeri
oslaste se
i ti doći na red
ostatcima
glodati lešini kosti
normalno je
ne moralizirati
takvo je stanje
tako se mora
i kad božić dolazi
bit će ih još
božića
uskrsa
izbora
vrijeme
ili netko već
promijenit će sve
možda i isus siđe
svrati
svom križu
i dočeka
novo razapinjanje
Golgotu?
za tvoj spas
možda duši
iskupljenje?


Oznake: prosinac, došašće


- 07:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.12.2021., subota

zagrizi!

.

zagrizi jutro
na ženski način
elementarno
kako se od Cipranke očekuje
senzualno i krvoločno
kao da stjerana u kut štitiš mladunče od hijena
pokaži očnjake i kandže
svima koji nemaju srce jače od tvoga
i vjeruj mi
za to se isplati sukobiti
s vlastitim predrasudama
i sa samouvjerenošću
u onolikoj mjeri
koliko je bilo potrebno godinama dobiti noći
u koje ne dolazi san
a postale su dugotrajne i bjesomučne potjere
za odgovorima čija pitanja nikada nisu naglas izgovorena
a stalno su tu i pritišću
kao zaboravljeni razgovori o uzetoj kazeti iz obijesti
o Alisinom bijegu u voćnjak
ili o onima koji su pokušavali te sputavati
uvjerenjima o manjoj vrijednosti iz zavisti
jer su osjetili da su manji i niži od tebe
ne brini, sve je moguće
i kad beznadežnost odzvanja sljepoočnicama
a bojazan struže po stijenkama želudca
sve se može preokrenuti
samo zagrizi u jutro
odlučno i u tišini
i vjeruj sebi


Oznake: prosinac, da


- 06:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.12.2021., petak

bastion

.

neočekivano dan se zbunio
zakašnjelom zorom
i kosim svjetlosnim trakama
zasljepljuje me još zbunjenijeg
ne vidim kamo ću se zaputiti
u kavezu blagdanskog koordinatnog sustava
to duga gnjevna se noć osvećuje
i sad kad miruje obuzdana
znajući mi sve tanke linije osjećaja
prebire po njima
nudeći akorde poput zalutalog modernog rapsoda
a ja sam već na parapetu dana
zauzeo položaj uz njezin obraz
i čekam početak paljbe sati
koji će nedostajati mi ranjavanjem kasnije
uvijek isti bastion napada se i brani
bez uzmicanja
i uvijek tu je onaj odsudan čas sraza
sumnja i želja
dok slijede si melodije kontrapunktom glasova
i uvijek kao po scenariju
s dodijenjenim ulogama
oponašaju se moguće inačice dočekivanja
glazbom koja teče nepoznatom a izvjesnom ušću

možda izbor disanja harmonijom glazbe
u ritmu otkucaja srca
izvor je zbunjenosti
u neusklađenoj stvarnosti
pa svaka zaslugom dobrobit u njoj
veća je od božanskih darova
i razlog za čuđenje nesavršenom biću
stoga i taj bastion
najvrjednija je ostavština
svih onih koji su ga podigli
vjerujući da sluh govorom i činom
nikada ne će biti izdan poslušnošću nekome



Oznake: prosinac, da


- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.12.2021., četvrtak

.

Čežnju kad na vjetru prospem -
vrati mi se
kao kotač svojim tragom
nizbrdicom;

tad pažnjom ju zaspem:
nek’ sjeti se
misli u pogledu dragom
nad liticom.



Oznake: prosinac, da, 2009.


- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.12.2021., srijeda

Nemezida

.

večer se izobličava mračnom poprečnicom
nekako predugo traje
dok u magli nazire se obruč Mjesečine
ona nekako teška je
osjetim noćas nijema stropoštat će se
a ja dočekat ću je
pažljivo kao što se drag gost
nestrpljivo dočekuje
odslušat ću sve priče što mijenama
za mene bdije
uzeti sve vijesti i dobre i loše
kako joj se prohtije
dok pogledom do nje već sve znam
sve što je i što nije
noćas Mjesečina stropoštat će se na mene
žudno i ubijstvenije
bez tragova značajnih svijetu
onako najbezazlenije
stropoštat će se noćas Mjesečina meni
kao nikada prije
već unaprijed se zna hod Cipranke -
korake unatrag ona krije
i poput Nemezide prići će blizanka
ili možda suđene - Erinije


Oznake: prosinac, da


- 21:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.12.2021., utorak

mimeza

.

možda griješim
možda se samozavaram
(to je najlakše reći i uzeti)
vjerujući osjetima prije uma
kojih, realno gledajući, ne bi smjelo biti
možda je sve naopačke okrenuto
u osjećaju prije nego ga dostigne misao
pa uzeo je ono što razum ne dopušta
a zadržava ga unatoč njegovom protestu

moguće je stići prije mimeze
i tada pozdrav svaki puta bit će uvijek drugačiji
a moguće je osjetiti i nedostajanje vremena u budućem
koje tamo trebalo bi biti
svatko svoje nedostajanje pribrojava nekome
i golemo se nezadovoljstvo uvećava -
sve tiši je eho budućeg vremena svima

a ja ne gledam
što si
u zrcalu svijeta
kako se odijevaš konfekcijskom ćudi
na stolu jesu li pero i mastionica prošlosti
vidim te
tko si
pred sobom u onome što imaš
a što nitko drugi nema
taj pogled čuvam
njemu sam odan
i sve što se dogodi u realnosti
ne može ga pomutiti

jedino ako ga prezreš
on će se sam u sebi utrnuti


Oznake: prosinac, da


- 23:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

katanga

.

zapravo
trebao bih ušutjeti
ne stavljati riječi
uštedio bih svima (možda i tebi) dodir nepotrebne patetike
melodramatike što li
trebao bih
pustiti da vrijeme sve pojede razrijedi pokopa
ali sve ovo je za mene neprobavljivo nerazrjedivo nedodirno
i gomilalo bi se u ilegali bujalo grizlo iznutra
a svi koji bi se našli u blizini
stradavali bi od neraspoloženja
jer ne može se biti pribran
ne može se funkcionirati
ne može se racionalizirati
i onda i stoga
sukobim se s time
bez obzira što mislio o tome
što bilo tko misli
bez obzira na ishod
jer ako jest zašto ne reći
ako je sada dovoljno
zašto se poriče nezadovoljno
tako razmjenjujemo udarce
i što jače boli
što se dublje usijeca
ponudim još preostalih mjesta koja su ostala čitava
dok cijelog me ne zauzme
sve dok ne počne gorjeti
tada se svaki djelić milimetra svijesti osjeti
po dijagonali sa svakom misli
a svaki komadić osjećanja je goriv materijal sadašnjosti
vidim
ništa od toga
i kad sve gori gorenjem ne nestaje
suviše je toga neprotumačivog i kobnog u isti mah
što gorenjem postaje oblik pregnantniji od volje
zapravo
dozvoljavam si drskost uzimanja riječi
iako trebao bih ušutjeti
ako sada ušutim
bit ću poput svih koji su skloni prešućivanju do koristi
i sve kako jest uvijek će biti dovoljno sebi
ako zaniječem
što preostat će mi s prazninama do onoga mogućeg vremena
u kojem mogu biti


Oznake: prosinac, bez


- 01:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

sretno!

.

sretno!
prva bit će i
posljednja
pod mjesečinom najžešća
u grmljavini najprozračnija
i ništa više ne će biti isto
zategnut će se ledene kape na polovima
spljošteni vrhunci sanjat će i dalje o visovima
nikome nije stalo
i sve bit će raseljeno po tundrama
ne shvaćam oblik srca
kad posvuda po tijelu se prospe
promatram mu napore
dok se i dalje rve
s loše podijeljenim kartama
a dan je od jutra na obrazu umiljato osunčan
karneval kasnećih kosih svjetlosti
sa satima u povorci radosti životima dijeli
a minute su im pribadače što mi se koži zalijeću
i osjetim svaki ubod
i čujem im vrhove pod kožom kako zapodijevaju razgovore
mrijeste moguće vodotoke rijekama
a nitko ne čuje
sve zaglušeno je ovim riječima
i riječima prije
nije ih čula
ona ih ne čuje više
i uvijek tako završi i počne
smislu skriveno u slijedovima valova
na oštrim hridima
kad naumom pogibaju i s njima ustaju
kad posljednja je
krugom uvijek prva
kao što u nebuli
orbitama jedino je moguće

sretno!


Oznake: prosinac, bez


- 01:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.12.2021., ponedjeljak

137

.

nemam
i ne mogu obećavati
nisam
a htio bih
samo jednom opsjedne
taj čudan osjećaj
na ovakav način nepromašivo
i ustukneš mu
ali ga uzmeš imaš držiš
taj čudan osjećaj
i boliš se u njemu
stružeš sve pozlate
nemilosrdno
i sretno se dočekuješ
misliš obostrano
povjeruješ mu
jer ništa drugo nije važno
oceani se mogu izliti
planine stropoštati svodu
vjeruješ mu
i smjestiš se u prvi red
pratiš ga i on te prati
udaljiš se a on se približi
taj čudan osjećaj
kako si sretan s njim
u njemu kako si sretan
to vrijedi iznad sunca
povrh vremena
sve dok se ima
taj čudan osjećaj


Oznake: prosinac, bez


- 02:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.12.2021., nedjelja

daimonion

.

u osrebrenoj noći danas nema milosrđa
simboli pogađaju nezaštićene misli
i traje taj pokolj
niti jedna ne će preživjeti
kako se dočekati na noge?
kako se zaštititi idući klaonici?
a u jamama postrance
simfonije nauljenih zupčanika kriju hropce
proviriš li preko ruba
možda ugledaš jedan dan u lipnju
kad suđenice presjekle su pupkovinu
krvavom oblutku:
nitko ga ne će pronaći
od sebe ne će pobjeći
nije mu suđeno - treća presiječe
i mjehurić prsne nestavši
pogled dalje - rastrgana utroba neka
grudni koš joj se uspinje i drhti
a oči lete kao konfeti
i sav se prizor s njima rasprsne u eksploziji

dosta je! odustani prošlosti!
tvoji savjeti tvoji prijekori nisu dobrodošli
ukrotit ću ti sve suglasnike u riječima
i postat će bezazleni napjevi
uspavanke pred spavanje
mili su mi moji daimoni
ustaju i idu dalje
k susretu suncu koje se iznova rađa
u zaglavljenoj žeđi toplini
u neprežaljenoj gladi svjetlosti

Oznake: prosinac, bez


- 21:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.12.2021., subota

suza

.

nisam gospodin, građanin, stanovnik
clochard sam po izboru
na nježnom francuskom
nadahnuće nalazim u opskurnim birtijama
daleko od svjetla smisla i računovodstvenih stavki
među ispromašivano uspješnim ljudima
ako se tako smiju nazivati
promatram ih u zadimljenim razgovorima ni o čemu
i vidim da se svi poznaju a nitko nikoga ne zna
i svi su pobožni iako to ne znaju
imaju istu zajedničku molitvu
ispredenu kroz redove hvalisanja i psovki

gle, kako je priprosta i odurna atmosfera
u nesnosnoj buci, otimačini misli, kastriranim osjećajima
svečanija od aula akademika
životnija od cirkuskih šatri sabornica
nema ceremonija prisega i medijskih sponzoriranja
ovdje se živi i umire na samo jedan način
tiho solipsistički i dionizijski bučno
i svima poražavajuće ljudski isto
a svatko je od njih zvjezdane prašine dio
u nekoj iskrivljenoj stvarnosti
gdje ne smiješ pokazati slabost
dvadeset i jednog grama neprotumačive osobnosti

na stranu sva mudrost, inteligencija, logike i vrijednosni sudovi
odbace li se sve relikvije života
što klupku tkiva, krvi i kostiju preostaje za premjeriti si obujam misli i
izračunati specifičnu težinu jedne suze?


Oznake: prosinac, bez


- 22:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

526

.

budim se i
ustajem u ispražnjenu noć
do jutra se zalijepila misao
i ne pušta
svrdla
a nema obličja ni poruke
tek posvuda je
po svemu
s njom i u njoj krene se
i stigne
do nikad ispijene kave
i stane se
dalje se ne može, ne smije
dalje je osobni boj
čvor, vrtlog, aksiom

Oznake: prosinac, da


- 09:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.12.2021., petak

falsa somnia

.

cijepio sam se
protiv virusa falsa somnia
kažu mi da nisam pogriješio
jer svatko od toga bar jednom oboli
i ako nije imun
bez cjepiva postat će biljka
tratinčica, bosiljak ili obična kopriva?
a ja ne znam
jesam li možda
dobio samo placebo stvarnosti?
i umišljam da sam zdrav
dok smrtno sam bolestan
tko će mi odvagnuti želje
premjeriti iluzije
razbrojiti misli?
može li se odvojiti
stvaran život od placeba stvarnosti?

nebitno sve
(rekla bi
odrješita i ljutita)
zamoran si i fulaš
istine od kojih se život sastoji!

a ja ih uistinu
ne znam
iako možda umišljam kako sve znam
sve je prebrzo prošlo
neobavezno gurnuto provizornom značaju
nemam herojsku uspješnost
ni odvažnost ljudi po mjeri
a s ljudima nahvao razgovaram
dok ljude nazbilj
u krinkama promatram
i ne razumijem

moguće je -
od života sam bolestan
i nema mi pomoći


Oznake: prosinac, da


- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.12.2021., četvrtak

Kosci

.

kad Kora povuče se dolje
gospodariti
postajem zimogrožljiv
a ona i kad je nema
sa mnom gospodari
i svaka senzacija prirode gore
bude mi uskraćena oduševljenjem
čak i sklon mi Lovac
dobije oštre bridove
i pojasom s tri kralja prijeti

to je kruta ćud doba
okrunjena nepovjerenjem
pa moraš i svoju
i protiv sebe oštriti
a ja ne mogu
ne znam
uvijek posrnem u zimogrožljivosti
i uvijek ću reći:
bez rose praskozorja
bez žarećeg Sunca
ne može se k sreći

nasmiješi se stoga
i kad razloga nemaš
i kad dani su koplja
a noći u zasjedama strijelci
neka se po dahu vremena prospe
čarolija
i nenadano
jedno zrnce nje
prispije k meni


Oznake: prosinac, da


- 21:13 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.12.2021., srijeda

bez

.

kad dan krene loše
uzmeš ga takvog
i naoštriš kožu hladnoći
odjeneš se osjećajem bez osjećaja
obuješ cipele bez očekivanja
i ideš onome što će još loše doći

cigareta stješnjava vrijeme
gledaš kako dogorijeva
i kako pramen joj dima se rasplinjava
u kaosu ploha i linija
suviše misli pridaje se stvarima
suviše praznina njihovih urla i zabrinjava

misliš - još sebe imaš između disaja
još uvijek želiš, nečemu se nadaš
a slijed dana i to ruši
postaješ sve manji i sitniji
buka materije i odbačeni razgovori
snagu ti oduzimaju, stvarnost guši

nemaš što bi htio
a k želji nema staza
svaki udah do pluća se izmjeri
koracima srca
a ono na vjetrometini
posrne i padne - iznevjeri


Oznake: prosinac, bez


- 22:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.12.2021., utorak

s niti

.

mjesecu prosećih radosti
sedmi dan mu križam
već večer zlobno se ceri:
što imat ćeš od noći?
bez sna od kakve si joj koristi?
pusti!, ne tjeraj me psovci!
još uvijek me ima
još uvijek ova nit zamršena u vremenu
mnoge niti dira
još želi
sve dok se ne odmrsi
sve dok se ne ispusti
i ako dani bit će mi zgnječeni
noći u pješčana dna zarivene
još mahnite tu su misli
još uvijek neumoljiv razlog šalje ih
i s kobi se pregovara
a kad bezrazložno se nešto i učini
nešto što svemu se protivi
bezumno suprotstavi
uzmeš to jednostavno
jer znaš
kao što dane križaš
od toga se ne može pobjeći

Oznake: prosinac, bez


- 21:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.12.2021., ponedjeljak

o niti

.

i dalje je zov
jači u skerletu noći
a zorom tiho položi se pogledu
i prepozna tanku liniju
što od svijesti želju izdvaja
nije više značajno
ako se ne pripada
ako je nedostajanje hram
koji će se hotimice zaobilaziti
svakim korakom prema nikamo
više nije značajno ni kad se ne zna
kad je sve nepoznato drugačije
ravna ploha do sutra
samo neka ne bude sivo osrednje
neka ne bude po kolotragu
nepodnošljive lakoće preživljavanja

još imam se u pogledu svoda
i čvrsto držim tu krhku nit
do njega
i neka ostane tako
samo ne frivolan igrokaz o samom sebi
samo ne zaustaviti se
a ako nemam se u sada
ako su sva jučer
naumu stube
nekamo stići se uspinjanjem
prstohvat zrnaca ovih
bit će zahvalno sretniji
neodustajanjem

Oznake: prosinac, bez


- 22:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.12.2021., nedjelja

curriculum vitae

,

nečitljivi sati se nižu
jedan za drugim prozirni
poput vijugavog pramena dima cigarete
rasprše se, rasplinu i iščeznu
sve što je bilo - ne bje, nije
sad bršljan tišine sve neprimjetno obavija
već zaklonjen je pogled, sputane vjeđe
već ne vidi se - nema
i tone more ispod oceana
duboko kamo nema glasa
dubini s kojom se ništa ne čuje
i kao da netko brižan reže pupkovinu
i mrtvorođen se rađaš
presmiješno opčinjen pričom svijeta
jer ne vidiš i ne čuješ
nemaš i ne znaš
pa stružeš sa sebe ljuske što nisi
otkidaš nepotrebno
a posao predugo traje, ljepljiv do ilovače
i ne shvaćaš - uzaludno je!
već mrtav si
bez jezgre

Oznake: prosinac, bez


- 15:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.12.2021., subota

imagine

.

smrzlo tlo inju se odalo
i miruje staklasto
dan se ubrzava kao i svaki drugi
bez božanskih intervencija
čini to hladnokrvno
poput daždevnjaka na osunčanom kamenu
polagano i mehanički protokolarno
ispražnjen čekam ga s glazbom udarnih basova
kako bi se utihnulo prisustvo svega svakodnevno ponavljajućeg
i stvorio mjehurić zaklona
do zenita u koji će sjajna kugla uleći
danas je važno preskočiti jutarnje ceremonije
i pokloniti najbliskijima pozdrave dobrom jutru
malo zastati u jurnjavi
i osluhnuti sve one tihe zvuke neprimjetnog pomicanja
u vrtnji sile što nas čini voljnima
uvijek vraćamo se k sebi
u jednostavnosti
kako bismo se mogli darivati slobodni i neomeđeni
zaglušujući distrakcije s kojima se ćud poigrava ograničenjima

imagine!
u svijetloj traci misli
koja dodiruje si oćut ležernije od utonuća u san
bistroćom zjenice preuzmi ushit plavetnila
u svemu što ima se slobodno do njega




Oznake: prosinac, da


- 09:34 - Komentari (1) - Isprintaj - #

noćas

.

noćas ne će san
gromade paučine priječe se ljepljivoj tami
pitam:
što imaš vremenu ostaviti
a nisi dobio kao svadbeni dar u posteljici?
dišeš - i mijeh to može
i misli imaš u kamenu sadržajem iste do središta
a samo ploha površine
može vidjeti sjaj zviježđa svoda visoko gore
kao želiš, žudiš
u žeđi i gladi tako predvidivo
a sve što je u želji i žudnji tajanstveno tvoje
vješto kriješ, ne smiješ pokazati
jer ime je sve što drugi vide
i moraš tom odrazu umiljavati se
ostavljajući Arijadninu nit neupućenima
i istovremeno vrpoljiš se uvjerenjem
kako iluzorno je očekivati
da će original zaslužiti si vjernu kopiju
predvidivo ljudski

o, zabludo!, tako nježno topla i slatkog okusa u grješnosti uma
na tebi uvijek poskliznem se
bez obzira imaš li lice ili si samo glas u magli
tvoj zagrljaj bez daha ostavlja oba plućna krila
i u tom interregnumu dotičem zaostali otkucaj
koji se preplašio remećenja dosljednosti
i skratio do poniznosti strasti
a tamo sam cio bio
i tamo sam prestao
i nestao

Oznake: prosinac, eklipsa, bez


- 02:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.12.2021., petak

vjerolomnije

.

Venera noćas najjača sja
kao mitološka smrtonosna božica iz priručnika
zapalio sam joj crvenu mirisnu svijeću
i za sebe običnu uz nju
odbolovat ću se
kao što se mora
kao što je potrebno
metaforički istrgnuti pokoji dio tijela
nešto ostaviti u zalagaonici života
i nastaviti dalje
bez filozofiranja
sve je samo čista inercija po defaultu
ne će biti ni poetske estetike
samo grube riječi što kvrže se iz grudi
s kojima mogu se prizemljiti
i čvršće stopalima uprijeti tlu
do novog praskozorja
do novog ožiljenja sa sablasnom Venerom
samo neka prođe ovo sitno kapljanje žala
koje pognutog pogleda solsticiju
kristalizirat će se u žalosnog malog boga
ne ću mu dati kužnu krunu radosti
ni svjetlost šuplju
niti mu zavjete predstavljati
molbe, nadu, spasenje, vjeru
ništa od toga nemam ubog a drzak
jedino bih želio znati
što je to iznad noći kad Venera najjača sja
što je to visoko gore od svega vjerolomnije
a kaplje po svima nama?




Oznake: prosinac, solsticij, eklipsa, bez


- 19:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.12.2021., srijeda

itaka

.
ovdje sam
samo za tebe
nemam drugdje
kamo ti otići

samo tebi
idu sve misli
i ne pitam
hoće li stići

a što je u njima?
odakle su?
od čega?
zašto?
hoćeš li ih obići?

više nisu moje
bit će posvuda
kamo pođeš
a kad padneš
znat ćeš
one će te podići

ne traže
ne mogu
više nisu moje
od tebe su tebi
najljepše
tako će ti prići

Oznake: prosinac, da


- 07:06 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.