iohannes_ne
21.03.2022., ponedjeljak
reciprocitet
.
laviram riječi predvečerjem ublaženih gorenja kad sjene su razmekšane polarizirajućom svjetlošću Mjesečine koja još uvijek je ispod obzora čujem joj skrivenu tamnu stranu što jače mi kožom odzvanja i naličje joj to po sebi skupljam struganjem iskričavog sloja sve dok samo zemljom ne ostanem mračno hladan i bezosjetan tad bit ćemo isti i ćutit ćemo se bez vida i bez dodira mi - dvije ugasle zvijezde refleksijom nemanja do onog što drugi ima ja imao sam san ona uvijek milost Sunca u noći bez sna i bez svjetla ja dvostruko gubim ona sve uzima i kao da nema smisla tako sučeljavat' se gubitcima a ipak dobro je jer napokon shvatiš da sve ono što se izgubi tek tada vrijednost dobiva Oznake: Ožujak, bez, mjesečina |
20.01.2022., četvrtak
XXXII.
.
dan se sjurio noći u kose, u oval obraza k očima Mjesečine kao da nije bio sve mu je uzalud do nje a ona ognjicom grli um i kao da ga nema kao da nije bio ostane mu naličje tamno ispred srebrne mastionice i sve se u njemu obrne ponovo ispisuje roneći svodom delfini lome zviježđa lovci svilom odstrjeljuju srne vilinskim kolom sestrice prate kočije i ništa nije uzalud tamo kad kreće se a kretanje nije onome tko vrijeme raščešljava putom do Damaska Selena strunu drži povlači kad joj se prohtije i sablažnjava riječi škripom rebara nema obzira za nikoga i ništa sveto do daha nema a razum u kostrijet zamata obilnije i ne poznaješ više vrijednosti gdje počivao si siguran pred svima nemaš orijentir molitvama i psovci jer ništa više ne trebaš nikome ne služiš tek žuč modru do plavog u sebi rascvjetavaš kao primarnu boju i samo srce trebaš u odronu otkucaja i kožu, u napetosti kožu s kojom se od svega dijeliš i kroz nju dajući se preseljavaš u vasionu Mjesečini Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena |
19.01.2022., srijeda
XXXI.
.
zlatnim srebrom Mjesečina noć posipa nema svjetla topline nije tama neprotumačiva obilje je nemira pamučnih kristala a Selena žubori, šapće sva od glazbe ispredena sjajem zbilja tek je jedna struna drugačija kad dotakne ju umom odraz iz golemog jaza i kad zaranja se neznanja dubini Selena poziva prebire po akordima a melodija mesom kostima se primi bliže poput bršljana ne tajeći stisak slijedi ju kad misliš da mišljenje je svrha sama sebi dovoljna kad heretik postaneš razuma i kad u grotlu strasti žedno života središte osjećaju razloga žeđi se priklanja do počela u kom svaka misao je kolijevka zavodljiv ples na tratini i odsudan bastion sve istodobno kao san u kojem stvaran se promatraš dok prebireš po mogućnostima za dospjeti si krugu pripadanja slijedi ju i kad nema svrha i razloga izbora slanost života njoj je dovoljna Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena |
17.01.2022., ponedjeljak
XXIX.
.
zabravljen oduševljenju svjetlosnom godinom udaljene maglice ne prepoznajem vrtnju linija na dlanovima netaknuta kob svoju putanju najavljuje nemirom a Mjesečina zbunjenost podebljava i bojazan istresa srebru smrznutog tla može se osjetiti inje na stopalima po koži se razgranava čini se sve što imam manje je toplini kojoj namjeravam ali ne hajem struni uzlovi zapleteni su rebrima a svaki dašak vjetra do jedra ranjavat će i ranjavanjem jače očvrsnut naum kormila i pramca ova plovidba jedina je pod svodom života misija i ustrajati u njoj samo svojom valja držeć' se za čvorove otkucaja i disanja Oznake: siječanj, bez, mjesečina |
16.01.2022., nedjelja
XXVIII.
.
noću posteljom sjećanja danju naslonjačem misli nisam od koristi osjećaju nedostajem si navadama jednoličnog otkucavanja nepodnošljivo ležernog disanja ambijenti ugode su me stisli jeftinoćama kiča i sad sebi oprosti si u usponu Mjesečine povodljivost pjevu kom ne pripadaš mačeve ponovo uzmi! sedam glava za sedam mačeva imaš a u ruci prigrli osmi iznenadi luksuz ravnih ploha ubodom čistog povjerenja i kad ne znaš ima li smisla naramkom bunta utrobu otvarati pred očima ima li razloga u htijenju pokreta iskrenost ozlijediti do iskrvarenja a znaš! hora je vrh jara već damar koži donosi hora je pridobit' se svrsi Oznake: siječanj, bez, mjesečina |
15.01.2022., subota
XXVI.
.
noćas Mjesečina moja je hostija vjeru koju ne želim sljepoću misli i nemoć duha u njoj hostijom uzimam sad svojom nisam dobro kada to činim i slobodan od svake sile pogled upućen svodu sad zasužnjen je svojevoljno na damastu noći u obruču srebrom smrznute hladnoće nema blagonaklonosti nema gostoprimstva u toj nepremostivoj distanci kojoj se pružam i ne molim ne zahtijevam samo žalujem i nisam dobro kada to činim ali dozvoljavam si slabost osjetiti svjesnost nemogućnosti metodično kao kožu s kojom tkivo i kosti odijevam s tom slabosti gledam i primam hostiju i daljine uzimam i ne osjećam se dobro kada to činim Oznake: siječanj, bez, mjesečina |
