iohannes_ne

26.10.2021., utorak

prije svega

.
jutro na vršcima prstiju
rastjeruje vrtloge vrana
kroz prozor oprezno utišava
svaku bjelokosnu svjetline traku
ona spava
a oko mene su utvrde
iznad ophodne staze vilenjaka
i nitko ne će proći
ako nema mi nasmiješeni obraz
s kojim bi se predstavio
lebdim dok jesam i nisam
u binarnoj rapsodiji svjetlosnih pomicanja
odsutan i privržen sve imam
i bez ikakvog su utjecaja
posvuda režeća gravitacijska nasrtanja
nitko mi ne može prići
dok ona spava
gospodarim svemu što je od mojih opažaja
brižna melodija
sve drugo nije
svemu drugom nema pristupa
stoga lebdim neocijenjen svrhom
i jesam i nisam poput užeta pelivana
poput odbjeglog Jonathana
za nešto u plućima što zrak razlomljava
ono uvijek žedno koje upravlja elementima
a ime mu je nemoguće predati s usana
jer nije od ovoga sada
pa uvijek prije za poslije trebam
mostove riječi i boja koje uzimam kad ponestane daha
i kad sutrašnjeg dana trublje nagovještaja
u ovim koracima pred buđenje slušam

Oznake: listopad, da


- 07:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.10.2021., subota

crveno u zlatnom

.
ne pišem o onome o čemu bih htio
ne govorim o onome što se nema
još teže mi je reći što se ima
pa zagrizam linijama mesa
okus geometrija im čupam
i nikad ugodi nepce ne stiže
dok vani rasprskavaju se akordi
neke melodije što prati ju disanje
a orkestar gore visoko
okrvavljenih prstiju prebire po strunama
i kaplje krvi na zavjesi propadaju kao meteori
korak ovaj to ne zna
i lokve potplatom razbaštinjuje krugovima
nisu zvuci nebeski mi stošci
vrhovi su im presječeni a podnožja potopljena
ne čuju oblik srca
samo drhtaje otkucaja
u ehu kog zatamnjuje zapremina
a ponavlja se, neprestano, ukapljeno
već zvonjavom rebra se zgušnjavaju
i miris pečenog kestenja i šuštanje lišća
lijepe se po njima kao da su ponovo okrvljena tkiva
a kad obuhvati sve nepotpuna mjesečina
taj zlatni medaljon što probit će grudi
i probit će bez rane kamo hoće
i probit će ne znajući kome
i zarobit' se ubodom
a svjetlost slijepa mu po koži se prostre i zaiskri
tada se prestane
ne osvrne se
nestane se na trenutak
i tada od gvožđa misao pojavi se osiona niotkuda
na nečijim golim rukama
što otkidaju mramorne stapke s cvjetovima
aranžirajući ih u buket
a koji servirat će uz skorašnji obiteljski ručak
u tome nema melodrame
tek disciplinirano zlatno slavlje krizantema

Oznake: listopad, studeni, da, caspar david friedrich


- 08:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #

21.10.2021., četvrtak

albatros

.
u mislima si
zrak što me okružuje
i bez koga se ne može
a zaslužiš uzeti osmijeh
svakom udahu
koji sebičan imam
i u nizu njih
znaš me do nagosti
kad disanju prestiž razodijevam

ne može se prestati
cjelovu života reći: uzmi!
gle, pupčana vrpca
na dlanovima ukrižena linijama svakom otkucaju
ne poznaje svoje pravo lice
a ustrajno opipava svaku svoju boru
broji kožom svaki ubod čioda sekunda
mjeri si sjajem oka vrelinu srca
i nikada ne odustane se razmjeravanjem
do onoga što se slutnji opsceno predaje

zaista, ne znajući se
uvijek nudimo više
od svega zbrojenog tko smo
a riječi sklupčane u razgovorima
burevjesnici su onoga što se mogućim bliži
i imaj vjere, uzmi! - raspucava se
prije svakog zamaha krilima
i uzgon se voli
i navada poznatog u njemu iščezava
i nije sve od straha koji ne zna
visoko gore
nagost disanja žudnjom se osedlava
samo tamo zrcalu je mio odraz
kad oči misiju pogledom imaju
i kad cjelov se jedinog života osjetu dodira na usnama
kao sol oceanu preda

ali
sve to sruši davno Baudelaire
na palubi veslima
i pamti se: ne uzimaj!
ne daj se zamasima visinama!
sve je gore raseljeno
tek san sjeća se smionog leta poludjelih ptica
a i on rasprši se jutrom bojeći se pada

no, ovo srce kuca prije Baudelairea
zarobljeno proredima među versima ni za što
nema mu nagrade
ni ugode riječju
možda samo disanju osmijeh uzima
i sladi se svime što nikada ne će gorčinu imati
u tom jedinom cjelovu života
jer, ne isplati se sebi dugovati u dugovanju mnogih
pa neka svi običaji propadnu
neka se sva mudrost upropasti
srce sjaju krvi u očima vjeruje

Oznake: listopad, da, baudelaire


- 07:07 - Komentari (4) - Isprintaj - #

19.10.2021., utorak

osam minuta

.
sunce je izišlo ranije no obično
možda i nije kasno uzeti si s njim
još malo vremena za ništa ne znati
poput Aboridžina
uprijeti se pogledom do Uskršnjeg otoka
i proslaviti ushitom buđenje obzora
samo to
a onda zahvaliti danu kao što ona čini
na svemu dobrodošlom
jer drugačije ne može biti
ako se prilazi ciljnikom nepogrješivo meti
i ako se ništa ne može odbiti namjeri
do autentičnosti
tada nije kasno
otkriti se točkom na svodu planetarija
ovlaš premjerivši si udaljenosti najbližim sazviježđima
i zaboraviti na sve časoslove civilizacije
od kojih se stomak grči u kavezu svijesti
te osjetiti, napokon osjetiti
na suhoj pješčanoj dini prvi udar sunčevog zrnja
nakon osam dugih minuta dočekivanja
tada se može krenuti u kanonadi svjetla
stazom kojoj se sjena naginje

Oznake: listopad, da


- 01:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #

17.10.2021., nedjelja

važnost

.
zemlja ovdje nije zrnatija
nebeske definicije ovdje nisu ništa manje važnije
svatko nosi svoj komadić života
i u nekoj religioznoj sebičnosti čuva ga od svih pošasti svijeta
i svatko svojoj euharistiji jedino vjeruje
jer martirij koji se podnosi sada
sa zamagljenom svrhom koja ne odustaje
i žilava se nadom dopunjuje
užitak je jedini koji se može imati
pa čak i kad oblaci zastru sunce
kad posvuda su izgrižene konture neostvarenih želja
a asfalt po kojem se hoda nije ništa manje ljepljiviji od tla kojem se dopada
uvijek se pronađe iskra od koje počne protivljenje
slijedu kojem se nužno pripada

sve se može slomiti ili razdrobiti
no i onaj najbeznačajniji komadić ima neobjašnjivu moć
prizvati si sliku imaginarne cjeline do koje bi htio
i ponovo pokrenuti se otkrivanjem njezine blizine
po kojoj se sve u njemu raspravlja mimo svih pravila
a kad zagrabi se nikad ostvarena prošlost
privuče moguće vrijeme još neupredeno budućem
i ovo sada vrijeme nikad do kraja objašnjeno i shvaćeno
a kad se sva ta vremena zagrabe
u nekom zaustavljenom trenutku lucidne prisebnosti
ne razumije se, nema objašnjenja
ali zapečati se
da smisao ne počinje u obodu važnosti
već izvan njega vlastite ruke spremne su dodiru
a tada one i spona do njih samo su dio nezaustavljivog niza
koji odbacivat će sve što je oštra doxa

što pojedinac ima ako ne samo sebe sama
i čemu onda naricanja oko smisla
kad jedina važnost uzaludno traži si veću
u nekom začaranom krugu božanskih intervencija
a svoju zatajenu mjeri pokoravanjem si imaginariju

odbaci li se sve
jednostavnom negacijom
ostat će linija obzora u nečijem pogledu
i savršenog oboda krug iz kog se ne može
a moglo bi se i hoće se u ludosti
koja ne trpi posluh uređenja kako se obećava
kako se predmnijeva
već kako se sjajem očiju obzor uzima pogledu za nekoga
bojeći sate potezima kista sutrašnjeg dana i
dijeleći noći snom za koji se isplati buditi

Oznake: listopad, rujan, da


- 11:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

14.10.2021., četvrtak

kriminalna organizacija

.
ne mogu razumjeti
ovo čudno vrijeme
ove čudne ljude u njemu
ne osjećam se ugodno
okružen lažima i licemjerjem

desetljećima već
kriminalna organizacija
otima i pljačka Hrvatsku
desetljećima novači u svoje redove
Jude sklone otimanju i pljačkanju
ona plodnu zemlju pretvara u kamenjar
zdrav razum vodi eutanaziranju
zbog nje mladi odlaze bilo kamo
a nemilosrdno nesposobni se uzgajaju
na tekućoj vrpci demagogije i idiotizma
kako uspijevaju?

napokon, rečeno je:
vi ste kriminalna organizacija!
a oni uglas:
mi jesmo!

šute svi ...
ali oduševljeni komentiraju Jasmina
koji je svoju izabranicu u Braku na prvu
proglasio ženom na zalasku života
i nikome ništa
prešutjet će se ...
i sve bit će isto:
i dalje krađa milijuna
kaznit će se guljenjem krompira
pozdravljat ćemo se ličkim pozdravima
a ubojice udomljavat ćemo u toplicama

budućnost ovdje već
nježne je ružičaste boje
u njoj moj glas je nepotreban
osjetim samo
prijezir i gađenje
i ne dozvoljavam
još uvijek crvene mi krvi razrjeđivanje
u ovom čudnom vremenu zaraze
sindromom osmanlijske šutnje
s ovim čudnim ljudima
koji biraju laž i licemjerje

Oznake: listopad, sadašnjost, hadeze


- 11:11 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.10.2021., srijeda

žeđ

.
sred oluje materije
gdje obzor sam se učitava u točku
i odatle iz sebe promatra sve
usred te nepostojane i vrtnjom stvorene strukture
nevažno je kad se krene
i još nevažnije je kad će se pasti
a zašto onda suza ostakli vjeđu
zašto grč se nastani u svakom pokretu
i čemu to nepovjerenje?

kao: sve stvari služe čovjeku
u tihoj misi lažnom bogu
kao: svaki čovjek je blagostanje
u svojoj misiji iz bokova
a put mu je na vjetru pogled
i od vjetra sjaj u kojem je propadanje
stvarno: čovjeku su stvari bozi
a on sam ritual je što ga humku ustrjeljuje
i strijelac je
i tobolac
i meta za sebe podmetnuta
zaista je sam u sebi razaranje
vatra što se vatrom česti
do cjeline prepoznaje

a ipak on je krugom sebe
u krugovima drugih odraz
i što ima to je od svih
sitan poraz u porazima svima
i boli to prepoznavanje
i boli lakrdija kad se u zrcalu ugleda veličina
što se osipa dnu nepomičnih zrnaca

a opet nečiji osmijeh je mana s neba
kad se zaboravi
kad ništavilo je ništavilu odmetnula vrlina
i zlato pred nečijim dahom tad postane
bezvrijedna relikvija
a svaka smrt do poništavanja
neugledna fasada gdje nikog nema

i dobrodošla je dokona šetnja
i dobrodošla je ova očima prostrana avenija
gdje s prozora nečiji pogled živ je utjeha
i sreća
i ogromna pobjeda
i uspjeh svrhe svijesti koju se vreba
a sve zajedno u dijamantu tijela blistava je estetika
sa sjajem očiju u očima sučelice
to hoću
to bih želio
to život mi disanjem žeđa

Oznake: listopad, da


- 17:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.10.2021., utorak

kaleidoskop

.
ne, nisi od studenoga
nisam od studenoga
sve je drugačije odigrano
u očima Uskršnjeg otoka
kraj ukopanog slavlja na obali oceana
u tom prenapetom meridijanu
već dugo su skupljani šumovi leptirovih krila
i sad zbiti prijete se otpuštanjem
počelo je na pregibu lakta
kamo se naslonio travanj
s mrežom korijenja u utrobi obrasle planine
osjetio se udah iz posteljice zraka
i zemlja se vrtnjom zamijesila vodi
nije studeni zečja rupa
kamo će se slivovi nasukavati
zaplesat će jedan
u fantaziji plavetnila bodljikave žice
i gledat ćemo migrante
i s njima provući ćemo se drugoj strani
nitko ne može osujetiti pretvorbe
čak i vrijeme će ustuknuti
pred ćudi u kojoj nema milosrđa
a nit joj se ispreplela amo
iz vulkanskog ždrijela
i ćuti se s mirisom krvi, cimeta i pepela
ne, nije to sve
u riječi ne stane disanje
ne može se opisati nijansa boje zraka
na liniji ramena
nije sve jestiva žudnja elemenata
nešto nečujno u svemu je šaputanje
prostrto po koži žutim sjajem
svečana euharistija uma na oltaru tijela
i žeđ i spokoj
i svakim otkucajem ratovanje


Oznake: listopad, da


- 13:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #

11.10.2021., ponedjeljak

u studenome nisam

.
otkrivam studeni dan po dan
otkidajući listopad
tu su crna maska i
jutarnja crna kava
kiša glođe crnu pozadinu
ali
nemam lica!
stol nije okrenut suncu
kamo su iščezle oči
nestalo tijelo?
zaboga!
tek ime sam na zaslonu!
zaboravio sam lozinku
zaboravio razlog
s vjetrom sve je odriješeno
bespuću kamo ne mogu
a od gvožđa sjene se udvostručuju
svezane do nogu
zametnuo sam svrhu
negdje zaturio razboru ključ
i bojama ne mogu
zbog zaborava uveriženog prstima
zbog kosca na prozoru
osjećaj do sebe utrnuo sam
i plutam
što se dogodilo?

nasuprot bez glasa
mnoga usta razgovaraju
u dimu cigareta
netko kašlje
petu simfoniju
gle, tu sam i promatram
a njima nisam
i ne razumijem
prijeteću prozirnost svoju
ni zašto se vrata zatvaraju
kad iza njih dišem
budan a u disanju nisam
kad iza njih sanjati pokušavam
dok s druge strane sve riječi mi propadaju
ponoru svega što mogao biti nisam

Oznake: listopad, studeni, da


- 17:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.10.2021., subota

studenome u susret

.
ni sumrak, ni dan
nema jutra, nije noć
gdje sam do podneva
a tko poslije okomice njega
kad se utoplim ugodom glasa
zabijen mjestu bez vidikovca?
može se bez obzora
gledati nekamo gdje se pogled izrezuje
u trake treperavih misli
neimaština dopustit će
mreškanje njezinih površina
i ugađati šare na krilima leptira
može se zamisliti usporena snimka njegova lebdjenja
s pozadinom vulkanskog grotla
u kojem se granit spaljuje i otapa
a potom ću puhnuti u zavjesu polarne svjetlosti
i po posvuda bijelom propadat će kiša zelenila
tamo mogu hodati bez tragova
jer svaki isprat će olovna plima prisjećanja do sutra
ali ostaje miris baruta u nosnicama
i na koži crvena ljepljiva prašina
mogu se obrisati sjećanja
ako ubrzaš autocestom
i gledaš kako paralelna klize niz staklo
nestajući u sramu neodgledanoga
ali znaš
postavili su zastavice do kamo će hodočastiti
gradu vukova i golubica
bit će povorka
bit će prigodnih govora
uhljebi s maskama ljudi prodavat će iluzije
o osam tisuća eura zarade
iz udobnih naslonjača
netko će se prestati sjećati
netko samo uzdahnuti
a deset njih umirat će u povorci na respiratorima
zaboga, ljudi umiru a "oni" prodaju umiranja!
kako bi glasno preživljavali
zarađujući na smrtima
do slijedeće godine
kad skupit će se
u isto vrijeme
na istom mjestu

Oznake: listopad, studeni


- 19:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.10.2021., četvrtak

ono što se ima

.
kad krenem danu
oružan njezinim osmijehom
na ušnoj resici
posvuda preslaguju se minute
u sklad otkucaja i ritma disanja
ukrade se svaki trenutak do nje
i već je topla jakna
u kojoj se skriješ podižući ovratnike
već je prvi korak u slijedećem
a misli sve zaokružuju slikom
koju dopunjuju razgovorima
gradeći nepropustan sloj
svemu što beznačajno
naguravalo je život do
iscrpljujućih rutina
od kojih se sve pretvaralo
u jeftinu ambalažu bez sadržaja
ponuđenu izlozima ponuda i potražnja

a to što se ima
nepokolebljivo pred svima
različito u svim sličnostima
s onim otajstvenim osjećajem
od kog sve počinje
i u kojem se sve prožima
to je ono što se jedino ima
sa slagalicom od beskonačnih komadića
obrisa, nijansa boja
fluidnih sjećanja
to je ono zbog čega
ima smisla oprijeti se surogatima i patvorinama
plivati uzvodno
uspinjati se što više strmijim padinama
i biti u dosluhu s vremenom
koje nezaustavljivo ide naprijed
onako kako nas
uspravlja kralježnica
i to je ono
zbog čega se ne može biti netko drugi
ne može se biti netko od jučer
to je ono ponosito koje
nikome nikada ne će služiti


Oznake: listopad, da


- 19:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

06.10.2021., srijeda

krug

.
dan može biti dobar ili loš
a kad završi
noćni razgovori pamtit će ga
ne kako se hoće
ne kako je bilo
pamtit će ga slijedećim danom

prije nego jutro se posveti
prestat će bol od koje jučerašnji dan nije imao boje
i ne će se pričiniti
da smo u njemu poput papirnatih brodica
bačeni u rijeku zamućenih sati
no, tkalja vremena ne dopušta nam
pomisliti da možemo upravljati namjerama
i zaista, uspijeva osujetiti svaki pokret
koji iznudio bi već poznatu situaciju
ili već poznat pogled do nje
s unaprijed pripremljenim odgovorima

sruši se tada predstava
u kojoj smo kapetani bojnih brodova
odlučni iskoristiti sav arsenal za premoć
i namah kao jučer
ponovo brižno pratit ćemo poznate obrise papirnatih bridova
što plutaju nekamo
nadajući se kako nekakav ćudljiv val
ne će sve to prekinuti
do slijedećeg jutra



Oznake: listopad, da


- 20:20 - Komentari (5) - Isprintaj - #

05.10.2021., utorak

rapsodija vienna

.
daleko je označeno žudnjom
ako se ne poklekne provizornim odnosima
koje smo stekli preuzimajući nasilno naslijeđe
možda nejasne pouke sputanih sudbina
ili se svjesno opredijelimo zabludama zaborava

monumentalno zdanje lijepog izvora koje posjećujem
još uvijek opominje
u prskanju vodoskoka
u žutoj lomljavi krugom okomica i horizontala
može se čuti zrak beznadežne simfonije kojoj pripada
i još beznadežniji odjek od svakog posjetitelja
a ove riječi bečka su zbilja kraja rujna
i u njima bit će bridovima šljunčanih staza umivena svijest
kojoj nema mjesta i mira
jer sve prolazi
i sve nas napušta
a snaga što je nekad iz sebe ustala
sad odmjerava se u arijama nepomičnog žutila

ljudi u šetnjama razdvajaju razmišljanja
jedna su njihova što na odjeći bliža su svima
a druga su ih dovela amo
i ona sad snube osmijehe u razgovorima
jer dobro je, ima se
tu su i još ih ima
sve dok pogled pogledom se vreba
kratko izmijeni se preslična ostavština
u magnovenju okreta zajedničkog vremena
i već ima se manevar do sklada
već svaki komadić precizno se uklapa
ravnoj šljunčanoj stazi
pa teče simetrija prihvaćanja
uokvirena travnatim površinama
i šušte, škripe tajni životi u koracima
ritmom kojim se razmjerava tišina
a onda najednom trkači sve poništavaju
pravcem suviše brzim svima
čini se kao da idilu namjerno presijecaju
jednom drugačijom perspektivom ništavila
no, ništa ne smeta
ništa ne može dotaći spokoj kompaktnog žutila
ne može se zatomiti žudnja
i kad visi iznad provalije iluzija
i kad na dnu su joj beživotna tjelesa
jer čuje se cika djece
i već ovdje su klupka tanušnih pokreta
velike osjajene oči
krušasti obraščići iznad mliječnih osmijeha
sve te nesputane eksplozije oduzet će
pretpostavljene simbole šetačima
i vratiti ih dobu kad misli nisu im bile sjebane
kad još nije bilo sukoba s osjećajem do sadržina
i kad bezrazložnost nije se iscrpljivala
u dijalozima pabirčenih svojina
opet pogled skrene
evo, mladi parovi prolaze
prepoznaješ ih po tome jer su različiti svemu što je
falsificirano blisko u nizovima prilagođene idisionkrazije
blizu su, preblizu jedno drugome
i hoće biti još bliže
a nose svoje svjetove ispred sebe
i slijede ih sve dok u njima luči misterije
zriobom bit će novom životu sjeme

sve te kretnje traju dok sunce ne poklekne
dok se ne isprazne umorom boja cvjetne aleje
tad umjetna svjetla se pale
i sablasno žuto ozvuči vodoskoke
podigne šiljke na sve gvozdene ograde
a one zabodu se tijelu tame
i to je oproštaj
živih za sve mrtve
prodube se daljine
i istresu u grotlo nutrine ohlađeno ugljevlje
nekamo se padne
nešto se zarije
presiječe
i sekunde još sjećanju vrele
slažu se na ozebline
dok sve tišinom ne utrne
u čekanju nove zore

Oznake: listopad, rujan, da


- 10:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.10.2021., nedjelja

jesenje košnje

.
već korake lišće ljušti zemlji
već sunce spotiče se rosi
sve razdaljine sve su dalje
i u osam minuta brže je zgušnjavanje

dolebdi neka porozna misao
poput plovućca kog vjetar se dopao
ne pita: zadjeni, uzmi!, ne pita ništa
tek postavi se čavlom sred križišta
raspne ruke nasuprot spaljenih stopala
i rebra zagluši kapljama svrdla

nepomičan imam oblik tresetišta
i rujem s njim do bez boje prizorišta
gdje žustar kosac bilo koži poravnava
pa liježem kao posljednja mu otava
spavat ću, možda sanjati proboden
šumom što riječima struže studen
do svega što nekad vruće bje
smaragdne boje praskozorje

Oznake: listopad, da


- 12:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.10.2021., petak

prva

.
prva Freyja u listopadu
donijela mi te disanju
nikada nisi bila bliža
nikada tako od daha na usnama
nije se žarila mi koža
razgrađena tobom
u beskrajan niz čioda
nikada tako nisam slušao te obrazima
i tiho tekao bez sluha i vida
glazbom od koje te ima
budan sanjam tvoj san
bez oprosta i stida
mogu i želim i kad me nema
tako blizu i kad nisam
jer posvuda si kao suncu dan
noći zvjezdana prašina
u svim kapilarama
tanka struna
pružena struni tvojeg disanja
i sve od daljine je blizina
od bližeg još bliža uzimanja
sve je od zagrljaja
tajanstva elemenata
po kojima se biva
ima i sniva

Oznake: listopad, da, freyja


- 11:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.