iohannes_ne
16.05.2022., ponedjeljak
praskozorje
.
kad sekunde tren takne slijedeću glasnije kad prostor u njoj raspe se usporenije i potraje još dugo nakon rasapa poput lajtmotiva slike koja tek stiže kad taj tren sekunde ugrize usitnjenije kad ne pušta i kad udaljava se sve bliže tad uzmem misao o nečemu što još nema smisao ni okvir, ni sadržaj ni vremenu odziv niti stvarnosti odraz držim ju i raspodjeljujem svemu o što se osjet upre o što se osloni sve do kamo padne poput plamenozlatne rose i ozari pa ošine blještavije a onda dogodi se cijeli krug pogodi obodom ubode iz ničega prije prodre zjenici jarosnije ne, nije misao trenutak je tren sekunde redundantan koji tijelu tvar tali duboko i dublje ispod kože i ostavlja gorući pečat grotlu iz kog svijest svijetu počinje Oznake: svibanj, Eos, eklipsa, selena |
10.05.2022., utorak
onomatopeja sna
.
ponovo Sunce rastjeruje praznine do misli lakše se priđe lakše osluškuje se svetost do imati se bivanjem događa se najednom na različite načine i uvijek iznenadi kao deja vu svitanje u ponoć grmljavinski suton podnevom otkrije se novi pogled kroz vizir prepozna se pozornije šum opne zvonjave duboki mliječni uzdah dojenčeta pred buđenje i kao da ponovo porađa se dan odlaskom u ljudsko ništavilo iz kojeg sve počinje ni dobro ni loše tako je samo živo lijepo je kad raste samo živo značaj je osmijehom lijep a iznad svemu najvećem ljepše živo brižno je za svem drugim životom živim snom Oznake: svibanj, Eos, iris, van Gogh |
27.04.2022., srijeda
animato assai
.
zrak se ispružio koži rezonantnije prohladnim jutrom osjetljivije je slušati kretati se bilo što reći i azur se produbljuje krošnje se zelenije nadmeću sve u njima njiše se senzualnije na svojim mjestima čvrsto pričvršćeno lišće diše uznemirenije prolaziš i osjetiš topao dodir u oku blagu struju po bjeloočnicama nešto živo se raspliće i bez svijesti u obliku govori, priča, šapće zapešću smislenije no što su životu katedre ili misli što umom ruju nekad neživo nam je blagonaklonjenije i može se svemu udaljenijem osluhnuti drhtaje bila što poravnavaju pomicanja plućnih žlijebova i onda blago valovitije poput povjetarca u klijetkama obzirnije luč krvi raspiruju |
23.04.2022., subota
manifest
.
u lokvama se prelijeva indigo južnog obzora opet će kiša presjeći svjetlosne niti jutra svezati vis tlu čvorom dok Sunce pjegama se bora blaženog sjaja nema i utihnut se tamom mora - zabilježeno je u podsjetniku nekog davnog autora što u svima obitava još sluhom istog zajedničkog zbora ipak da, vratit će se vratit će se iz podzemlja Kora svojoj majci, svom majčinstvu s rosama što čeda su zora i opet prostrijet će se staze Eleuzini do radosnog Demetrina kora i opet sve poznato skrit će se u smjesi zemlje i pjene mora misterijom slanoće zanosa u kojoj ludost i gordost čovječjeg otpora sukobit će se kao zamisao dlijeta sa stijenom mramora Oznake: travanj, Eleuzina, Gaia, Eos |
06.03.2022., nedjelja
Snivanje
.
Osjetim - nestajem poput hoda u magli nepoznatim područjem stvarnosti. Nisam stvaran, proziran sam mozaik točaka na zaslonu slučajnosti; možda virtualan šum odbačenih igračaka još nedoslušane singularnosti? Imao sam, a nisam, uzalud kad išlo se u susrete snivanjem; i kao da nisam bio i već prošli briše se do mogućeg sjećanjem. Sad sve što imam bez okusa je u mislima svima buđenjem. |
23.01.2022., nedjelja
XXXVI.
.
ležernije približi se zora poput noćne krijesnice koju ne smete hladnoća ni prijepor odabranom godini dobu a boje sve su pozaspale daleke svom naravnom slijedu nema glasnih odricanja u hodu bez tragova sna ne čuje se glazba od koje je stvarnost tiša samo let otvoren posvuda je oku željno opscen u prozračnom razlogu snivanja a ne prepoznaješ mu osjećaj istisnut iz života tako zavodljivo predan silom od koje se kriješ modrim nijansama misli ne pomaže ti poniranje shvaćanju kad niti su zamršene ako gledaš dolje u opsjenu paučinom premreženog labirinta s armaturom stvarnog skoka u ambis gle, pogled pečatu visoko gore te hoće onamo gdje sjaj se razlijeva krugovima i razgovorljiv presjek prozirnošću nudi ne pomaže ti sablazan otkrivanja neodgodivog kad nadomak ruci već traganju korak je počet slijedom što se mijenom osipanjem većeg dopunjuje gle, opet pogled s visine gore uzet prati se u misteriji dara i stijenj ti u grudima razbuktava slap otkucaja do dodira dragom kamenu nije tajna - život se snivanjem života u let krijesnice pretvara |
