iohannes_ne

16.05.2022., ponedjeljak

bez

.


večeras izvadio sam srce
prije negoli je počelo kucati
odrekao sam se otkucaja srca
gledao sam u Abrahama
kako podiže nož
a ruku mu zaustavlja božja ruka
no
ja nisam imao boga
ja nemam boga
koji bi mi naum ruci zaustavio

nisam dobro
sa srcem u rukama
koje ne kuca
nema cvjetnih ratova
i ne mogu ga žrtvovati Suncu
predati Pernatoj Zmiji na dug
ne mogu ga zanijekati
ne mogu od njega zahtijevati laž
s kojom prikrivalo bi se
umetnuto rebrima
a ne znam što ću s njim?
tko bio bih s lažju umjesto njega?

pomislio sam
sebično sebi
nije pravedno, Rojenice
kako ću osluškivati Jutarnju zvijezdu
i dočekati praskozorje
bez otkucaja?
ne ću ih imati na koži
ne će ih biti ispod kože
spona je presječena
niti razriješene
tko sutra probudit će se
žrtvovan?



Oznake: svibanj, bez


- 07:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.03.2022., četvrtak

aphrios

.


bezbojnu bojazan
posljednjeg dana zmajskog mjeseca
polagano ispisujem
praznom listu papira
ponešto križam
podebljavam
začudo miran
bez sna
uhvaćen u vrtlog bdjenja
suprotstavljam
neprohodanu noć
sunovratu dana i
dočekujem kišu
što budi miris tla i
podiže ga
do zatka misli
koja žaokom će ubosti

biram favorite rutini
rudareći nekamo
do senzacije
u prenapučenoj orbiti
samodostajanja

napokon
odstrijeljujem bojazan
kraju mjeseca arabeskom hartije
i otvaram travanj



Oznake: Ožujak, bez, aperio


- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

memento vivere ili vis zvjezdane noći

.


vrijeme koje propada
ne misli na te
ispražnjava se trenutcima
a negdje dolijeva posudu imaginacije
što dat će privremen smisao vjerovanju u moguće
tako je valjda bilo i
kad mitovi su prehranjivali ljude
a danas zapisano
nostalgičan je pogled visu zvjezdane noći
i može se reći
vrijeme koje u svim drugima propadne
utisne i obilježi jače privremenost smisla
jer već nema te
i čitava konstrukcija
od govora i slika pamćenja
s tobom nestane
a nitko ne može biti glasnogovornik prošlosti
niti može otvarati nikad zapakirane darove
prosto prekrižit će se adresant s ad hoc popisa

preostane
domisliti se vremenu
nervom što premošćuje nestajanje
čuti mu bilo
čije otkucavanje
možda tek jednom bit će
posvećeno pogledom visu zvjezdane noći



Oznake: Ožujak, bez


- 00:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

30.03.2022., srijeda

prijepodne

.


moja su prijepodneva
ulasci koji ne oklijevaju
u njih se ne dira namjerom
bez metoda i poluga
darovi su
koji se ne ustručavaju
darovanjem biti uzeti

s jednim odredim
to je kap oceana
koja osjeća i ima
sve obale svijeta
od Uskršnjeg otoka
do plaže naroda Saami
na kojoj su izgubili nož
od rogova sjevernog jelena

to je i kap oceana
koja ode Suncem uhvaćena
do Kilimanjara
još više uvis do kraja termosfere
i sunovrati se rijeci Ganges poput Ikara
pa ponovo ušćem vrati se svom oceanu

kažem ti I.
to je kap u svima nama ista
koju ili imaš ili nemaš
koja nema ime
definiciju, boju
kap je koja nema kraja
ni početka
iza sedam je, osam
iza deset zapovijedi
iza želje, ruke, uma
ali s njom prijepodne zablista
i izvučeš iz sebe
ono što ne znaš da imaš
ono što pronađeš
kako bi već sada
mogao ponovo tražiti sutra




Oznake: Ožujak, bez, prijepodne, i


- 00:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Vincent

.



Vincenta sam otkrio
upoznavši Sorrow
i njezinu opscenu pojavu
danas on je uteg
s kojim razmjeravam povjerenje
ne dvojim obratom
i ne žalim
zahvalan sam

Zvjezdana noć
čempresi i suncokreti
nisu postojali monumentalniji
prije njega
a žuta boja
zlatnoga žitnog polja
poslije njega
nije bila anksioznija
uz njega
pokraj svih
i unutar svega
lakše se prihvati
sobom biti svoj
bez utjecaja i
bez predrasuda
i ako je moguće
bez unaprijed zgotovljenih
želja i snova

a možda i najvažnije
s njim
zauzme se gard
koji nikada ne će biti kupljen
i ne će postati plaćen



Oznake: Ožujak, bez, van Gogh


- 00:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.03.2022., utorak

drugačije

.



posljednji zmajev dan
zmajevog mjeseca otvorio se
probdjevenom noći u pastelu
Chagall nije pomagao
razdraživao je žutomodrom komplementarnošću
razjarivao crvenoplavom
eliminiranjem sjena produbljivao je
svoju nedostižnu distancu

a bez sjena
pričati ne možeš
ostao bi na površini
zanemarujući neusklađenost govora
što se ruci nameće vidom
tako uvijek otpočne sukob
tako se uvijek preslušavaš
ispred svega što ćeš reći
i ne odustaješ
jer jednostavno moraš graditi
i kad oružje čvrsto držiš
jer jednostavno znaš
sve je od neuparene boje krvi i
svaka misao s njom obojena
doziva se potezima kolanja i
otkucavanja
a ako se propusti ritam
boja izblijedi do sive
koja nije boja
i uzalud tada sve su riječi
svaka kretnja do nauma
uzalud sva su pomicanja razuma
kad do njega emocija se zgazi
i samo trag u pijesku ostavlja
a dah nevrijedan si
sam sebe poništava

shvaćaš
drugačije je bez sna
okomitije ako iz podnožja vrebaš
al' kreneš stubama
napokon kreneš bez sjena
i odmak blagoslivlja
i razoružava



Oznake: Ožujak, bez, Marc Chagall


- 00:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mojša

.


njegova je strukturirano
naoko hladno plava
poslagana na plohu
poput životopisa namijenjenog
čitanju bez razmišljanja
može progoniti neučinjen pokret
zbijenim zrakom
može se osloboditi ako nema tla
i ako uzme se negdje između
onoga što je obećano
i što je sada
jer sve se odvija u zrcalu
kad oči su zatvorene pred san
i čitav ambijent preseli se
žustrim nanosima iluziji
od koje počinje želja
tada izranja ognjeno crvena
na mjestu gdje trebala bi biti žuta
i suzbija prirodan sjaj
točno onoliko
koliko je Bjelorusija udaljena
od Pariza
ta obrnuto udjenuta distanca lako zarobljava
ali i svečano oslobađa
i već u oku je radosti iskra
prikrivena radošću od previše slobode
dozirana točno onako
koliko je potrebno
da ne bude nepotrebno razlivena
poruka nije agresivna
i nema joj suzdržana glasa
a i čemu kad prizor priča blizinom
nečemu što blizinu nema
kao što danas nije uz jučer
i s materijom nužno propada
tako odstranjena
blizina naglašena je
točno onoliko koliko upravo sada
od oblika
udaljena je pripadajuća sjena



Oznake: Ožujak, bez, Marc Chagall


- 00:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.03.2022., ponedjeljak

Ulysses

.


Virginia je povod stjecaja
slučajnosti koje to nisu
intaktan dodir
još uvijek žari neprekinutost
toka misli Leopolda i Stephena
šesnaestoga lipnja
još uvijek slučajnost
koja to nije
otisnuta prije Portreta umjetnika u mladosti
traži prolaz u labirintu
bez božje pomoći

osjeti se razdražljiva Arijadnina nit
koju valja slijediti
u procesu stanja bez objašnjenja
dok monokromatska svjetlost
napokon ne raspe se
sastavinama živućem obliku

kako istrgnuti smisao riječima
a ne ozlijediti se?
kako protumačiti onaj nezasitan poredak
tri kralja u pojasu
i ne osuti se pijeskom?

rekli su
kako je gore
tako i dolje preslikano se ima
u nekom tajanstvenom presjeku osjećaja
iza svih pripadajućih mu misli

čini se
morat ću svladati krivovjerje klesanja
otkriti pjeskarenju vjerolomnost
čini se
morat ću zaboraviti korake
od kojih hod je
blasfemija putu lažne euharistije

nešto posvećeno u lipanjskom plavetnilu
proglašeno je grješnim
a nudi se
obasjano zlatnom svjetlošću
valja se u njemu rađati



Oznake: Ožujak, bez, Ulysses


- 00:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ouse

.


u mravinjaku vremena
netko nedostaje
nekoga nema
a ne vidi se
nema lica
bez glasa
posvuda je žurbe vreva
ne zaustavlja se posvuda
obuzme svakoga
ta razjapljena kretnje širina
i u svakome nastavlja se, produžuje
kao jednoličnosti stijenj
početka s krajem

sjetim se
kao Ouse Virginia teče
kovčeg odmiče Marina
kolače nije pekla Sylvia
Ksenija je skočila
i netko sjetit će se još nekoga

a zašto?
čemu
taj osjet ostavštine praznine
koji treba diskontinuitet?

zaustaviti se ne možeš
svrhom odlučiti nitko nije spreman
tek gladno pripadanje
kotač pokreta je koji tjera
i ne staje
a kad ne pripadaš
i kad glad izostane
rijekom se poteče
rijekom Ouse




Oznake: Ožujak, bez, Virginia Woolf


- 00:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.03.2022., nedjelja

predrasude

.


olako odrečene prošlosti
najlakše iščezavaju s obiješću
ne može biti nemilosrdnije
zaputiti se sobom
i u kaosu nijekanja
spoticati se pod teretom sjećanja
i zabrine i odrješitije
prihvati se napor nošenja
poput kamenčića u cipeli
koji stopalo žulja
neka podsjeća trenjem
neka bude i rana
kada se jače osjeti bol
snažnije odlučnost se prigrli
pa ono što jest
vremenu se pruži
oslobođenije
i namjeru mogućnostima
čvršće svezuje
ne mareći za barikade ograničenja
što ih predrasude gomilaju




Oznake: Ožujak, bez


- 00:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

proljetni redovi

.


zemlja se rosi pregnantna podaje
stabla svjetlošću odijevaju
sve se od golotinje izmiče
iduć životu sunčevim bojama
a ja promatram kako se
životi osjenjuju i njihovi prestanci
poravnavaju redovima u bolnicama
poput smotre ljubavnika na gradskom trgu
svi sve znaju
iscrpljujući se u zanosu obolijevanja
i nikada ne će odoljeti
dozivati si užitke u toj bolesti
i svi žele se vidjeti
i biti viđeni s njom
i svaka od užitka bol slađa je
kada se ponovo uzima

s maskom zakrabuljen plešem s maskama
bestidan ples šutnje riječima
u bliskosti smo kao braća i sestre
svi s tom golotinjom jednaki
samo pogledi pokazuju koliko smo si isti nepoznati
bez riječi su plesni koraci očiju glasni streljački vodovi
a ne želimo bez glasa ginuti
ne želimo nikoga šutnjama ubijati
mada je to najubojitije oružje za preživjeti



Oznake: Ožujak, bez


- 00:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.03.2022., subota

off

.


Zbog jedne misli
dan je na off.
Iritira trepteća oznaka bez prekidača
kao što ovlaš iritira,
fake ili ispražnjena čaša.
Nedostaje glazba,
nedostaje obliku sadržina
i zamori sva ta dvodimenzionalna geometrija
i riječi kad razbacuju se
poput sitnih kovanica
dobu devalviranih vrijednosti
krupnijih novčanica.
Nema pariteta,
suodnosa nema;
zar vrijednost je nečemu veća
ako joj doda se nula?


Oznake: Ožujak, bez


- 00:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.03.2022., četvrtak

razgovor

.


na suprotnoj strani zore
krugom je plamtjela
predodžba nestajanja
užarena ploča talila je obzor
pogledu neizdrživom karminskom kiselinom
tako se zažare obrazi
preblizu otvorenom plamenu ognjišta
tako bukti čežnja
kad liježe arktičkom krugu
ne shvaćajući prazninu groznice
u koju nesvjesno propada
i začudo
na tom istom mjestu
počiva i nada
kamo se pogled opčinjen krijepi
razbaštinjen logikom preživljavanja
i sluša naoko nerazumljiv razgovor
loma svjetla i
udaljenog rasapa elemenata




Oznake: Ožujak, bez


- 00:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

naopačke

.


mimo volje dišem
protiv nje želim beznadno
i ne mogu se odlučiti
što je pravo a što krivo
kad jedno od svega isto
ugasi se a bude živo
pa sjaju sunca se prkosi
olujama hrani
dok noću sve iskričavo gore
stropoštava se bezimenoj rani
a san i slanost i gorčina mu pada
jare nemirom bilo

shvaćaš: u jednom
nedužno ubija se cijelo
i tamo gdje slavlje i slava
blagovali su sveto
sad crvi sumnje jedu tijelo
sve dok ne ostane lešina
spremna životu pružit' se ugodom

tako obješen naopačke
svijet ima svoj smisao
kad gravitacijom tla se dohvaća
a duh i družicu mu - dušu
prosto uz sebe zatočava
uvijek površinom
od sveg cijeloga nisko -
ravninom



Oznake: Ožujak, bez


- 00:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

slutnja

.


prividno zmajski mjesec jenjava
na vrpci dana
a udarit će naravlju instinktno skrojenoj
nenadanije i nemilosrdnije
u liniju bojazni
koju osjeti kao što zvijer
očnjakom u lovini stjeranoj u kut
prepozna strah

uzalud se umivaš jutrom
ispirući s lica zabrinutost
samoće snom
u jezerima si otkrivaš
odraz njezin dubinom
kamo ne možeš dospjeti
zakovan površini kožom

odustaješ zaranjati
i misao ubijaš baršunastim trenjem
s oštrom prozirnom tekućinom
sve dok ne otplavi
spiralnim tragom u slivnik

oslobađaš se
i juriš k svjetlu
što bliže visu
toplog ravnodušja
već zaboravljajući zlokobnu slutnju
i već izgubivši sebe
u zaboravu onoga koji označen luta



Oznake: Ožujak, bez, Zmaj


- 00:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.03.2022., srijeda

nekamo

.


u bestežinskom stanju
premećem po prošlosti
dok jagodice nekamo bi drugdje
dodir pečatile
neusuglašeni smo
bez gravitacije
i odlazimo na neko mirnije mjesto
gdje buka kanonadom oslobađa
teške misli
i gdje nikoga nije briga
što donijet će sutrašnji dan
kad ionako sve
oteći će mimo volje htijenja
linijom manjeg otpora već nekamo
priklanjam se bestijariju slabosti
za trenutak upijajući šupljine
neispunjenih želja u očima
koje poput križaljke
slažu okomitiji smisao
s prazninama između riječi razgovora
taj tajni kod prepoznavanja
ne otkrivam
ništa od bratimljenja - shvatim
njihova smjesa okusom je bočata slika
suviše razrijeđena začaranim krugom
infantilnog plača
u kojem nedostaju
prijekor oca ili majčin zagrljaj
pomislim
samo djeci pripada kraljevstvo nebesko
a meni Tinovo “biti djeca”
postaje razrušenim sjećanjem sve udaljenije
i smjerom kamo idem
izvjesno bit će nedostignuto
i svrhom kraja poraznije




Oznake: Ožujak, bez, biti djeca


- 00:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

značaj

.


promašeno probuđen
nisam ovoj stvarnosti dio
ne pripadam ovdje
a ipak zapleten sam u paučini dana
zaglavljen u kotaču kretanja vremena
nije stav izreći
nema predumišljaja krivnje u rečenom
dokumentaran tek je preslik
unutarnjeg poretka
koji se s ničim ne podudara

mislim: potrebno je prihvatiti
pomiriti - ne osporiti
oprostiti si
bez razloga želje
i obrisati ih
kao što kondenzirani izdah na zrcalu
sam od sebe nestane bez traga
tako se razvrstati
prema cjeniku prolaznosti
ali ne izgubiti si luč
koja opažanje dohvaća
ne dopustiti si polaganje mahovinom
strani koja nema svjetla

mislim: nevažni su crno-bijelo
riječ, osjećaj, ritma obim
samo ovo sada vrijedi
značaju koji u budućem se ponavlja
a njega taći
uz njega se doviti
pomak je zrnca
na dnu oceana



Oznake: Ožujak, bez


- 00:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.03.2022., utorak

karika

.



ovih dana
razum je izgubljena karika
svih događanja
britke zore odsijecaju glave snovima
a nakon toga sati plutaju besciljno
i propadaju večerima
armirano prednapregnutog kolorita
noći su potonuća
u utrobi podmornice
koja bez sonara
oplatom razbrojava se
dubinama do izdržljivosti

ovih dana
smisao je karika koja nedostaje
samo autonomna rutina
održava ovu orbitu
vjerojatno ravnajući se
odjekom prema obzoru događaja
kamo je naciljana



Oznake: Ožujak, bez


- 00:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kanon

.


dugoispruženu
svrdlajuću bol imam
kao sastojinu oko koje sam
postavljen bez izbora
tek sada jasniji su mi pogledi
svih onih koji su odlazili
tek sada prihvaćam ih
s razumijevanjem
možda na njihovom mjestu
i ja bih otišao
zalupio vratima
i nikada se ne vratio
možda ipak ne!
jer ne pripadam takvom miljeu
odustajanja
i zagrljaj ponudit ću uvijek
boli koja od moje je jača
ne kako bih ju tješio
ne zbog suosjećanja ili žaljenja
svaka bol je izazov
pred kojom se mora ustati
ja snažio bih ustajanja
pomagao u svim
besprizornim samorađanjima
i kad je Armagedon
i kad sruši se Sjevernjača
to je narativ
uglavljen bez reperkusija
kanon je po kojem jesam
odijeljen od svega
što mi ne pripada



Oznake: Ožujak, bez


- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

aeternum II.

.


za očekujuću predstavu smrtne doze
bio sam nespreman
patetično ujeo sam se
nepostojećom grižnjom savjesti
i prežvakavao bolno mjesto
zbog nekih krvnih spona
koje već prije su pukle
ipak sam tvrđi
udaljeniji od blizine
primarnog osjećaja koji mogao bi
potjerati suze na oči
suviše je bilo smrti
suviše dodira preblizu njima
odveć preuzimanja njih
učinilo me otpornim
i sad ova najbliža mesu
pogledom iz iščupane maternice
očekivao sam
kaotičnije će kriknuti
i već držao sam ranu na grudima
već izbezumljenost
nastanila se u njoj
ali sve kratko bje
sve bio je samo privid
umetnute socijalne osjetljivosti
ono što bit će
ne može se zaustaviti
i pred njom zašto daleko prije
već poraženo odglumljivati?
prihvaćam, idem k njoj
ne bježim
bit će onako
kako ću ju uzeti



Oznake: Ožujak, bez


- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.03.2022., ponedjeljak

aeternum

.


smrt leži usporeno
i ne možeš joj pogledati u oči
skrivaš se
bježiš i od sjene tijela
bježiš od svega
tješeći se
pogledom bez žaljenja
a lomiš se
drobiš u tisuću djelića
puteći se od tih očiju
u ponor života
kamo nekoga već nema
ostanu ti samo riječi
na stubištu do nigdje
za predah
od grotesknih plesnih koraka
u auli rekvijema na repeat
i vraćaš se
vraćaš se jer moraš
posljednjim trenutcima samoće
samoćom odzvanjat’
u nepotrebnim riječima
i napokon zaglušen
prestat'




Oznake: Ožujak, bez, aeternum


- 00:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

paradigma

.


Nova je Godina
davnih vjerovanja
o zmajevima i vilama
o kotaču vremena
a već Nova Godina traje
odricanjem želje za snovima
u svim REM fazama
nešto najobičnije
što sve pogađa
prije ili kasnije
kao sklonost prehladi

pomislim: uzalud Sunca
uzalud Zvijezda
kad uvijek su
kolateralne žrtve razuma
to nije bilo zapisano na bukvi
takve predikcije nema u runama
nitko nije mogao pretpostaviti
da toplinom bivanja
proizvodi se neizdrživa hladnoća
osjećanja

odbaci se svaka distrakcija
sve suvišno
za nešto bolje
što već prošlo ne shvaća
ne razumije
i uzalud je posipati se vilinskim prahom
u noći poravnanja
sve ostat će nijemo
i udaljenije još

prekasno shvatiš
novo je doba
nova paradigma




Oznake: Ožujak, bez, ekvinocij


- 00:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mission: Impossible

.


ne dotakoh ni rub osjećaja
dodir i riječ preslaba su nejač
ovom podivljalom dobu
a s gardom nevježe
čestim odbrojavanjima
pogibelj je neizbježna

priberi se!, namjerniče
danas se drugačije razgovara
drugačiji su protokoli
drugi utezi osobama
nužno je svladati pasuse
teorije igara u bestselerima
biti in prije Official Trailera
konačno - prilagoditi se
žeđi potrebe za novitetima
i s njom suzbiti
iritirajući osjet neispunjenog života

samo pet minuta slave
par iznuđenih kritika
dovoljno je za naprstak
samopoštovanja
pod osobnim staklenim zvonom
gdje priča počinje i završava




Oznake: Ožujak, bez


- 00:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

reciprocitet

.


laviram riječi predvečerjem
ublaženih gorenja
kad sjene su razmekšane
polarizirajućom svjetlošću
Mjesečine
koja još uvijek je ispod obzora
čujem joj skrivenu tamnu stranu
što jače mi kožom odzvanja
i naličje joj to po sebi skupljam
struganjem iskričavog sloja
sve dok samo zemljom ne ostanem
mračno hladan i bezosjetan
tad bit ćemo isti
i ćutit ćemo se
bez vida i bez dodira
mi - dvije ugasle zvijezde
refleksijom nemanja
do onog što drugi ima
ja imao sam san
ona uvijek milost Sunca
u noći bez sna i bez svjetla
ja dvostruko gubim
ona sve uzima
i kao da nema smisla
tako sučeljavat' se gubitcima
a ipak
dobro je
jer napokon shvatiš
da sve ono što se izgubi
tek tada vrijednost dobiva



Oznake: Ožujak, bez, mjesečina


- 00:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.03.2022., nedjelja

1633

.


danas je dan izravnanja
kad Sunce pobjeđuje oblik

prividno
danas je dan sadržaja
trenutka kad nije važno
što učinio si i što činiš
jednostavno -
ovdje si, pripadaš i osjetiš
misterioznu os
što samo jednom pogađa
zaboravljenu sadržinu do oboda
budeći ju opsega iskrom

prije i poslije
sve je isto
ponovo skriveno
dok razlijevaš se svakodnevnim ritualima
ne sjećajući se velebnog nauma
podarenog tvarima
u zagrljaju ovim krugom



Oznake: Ožujak, bez, ekvinocij


- 00:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.03.2022., subota

nasmiješeno

.


neiscijeljena noć
otvara se novoj rani dana
navikneš se
buditi bez sna
iako još uvijek osluškuješ
košmarnu prazninu
što teško pritišće
prvu jutarnju kavu
i tiještiš gorak okus nepcem
u već spremnu čašu
pa ponovo ispijaš
probuđen
ekstrakcijom gorču sadržinu
to te drži
čuva budnim
i osmijeh izvuče
iz taloga sjećanja
u kojem zora sviće
nasmiješena




Oznake: Ožujak, bez, kraljevstvo


- 00:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.03.2022., petak

refugee

.


u rascijepljene grudi
slijeva se pregnantna Mjesečina
i putnici zbijeni do poravnanja
suviše toga se ima
suviše toga se dogodilo
odveć više se događa
dok svijet servilan licemjerju
razdjeljuje se na više
tamnih krvavih strana
posvuda grabež i otimačina
koje u žurbi
ubijaju djecu svih boja
a kosne nas
i brojimo samo našu
kršćansku bijelu
oni koji su pobjegli iz Aleppoa
oni nepobrojani živi
bez brojeva
oni nestaju u valovima mora
a izranjaju na obalama i sprudovima
samo im tjelesa
umoreni neki brojevi
kraljevstva nebeskog bez adrese

zaboli i posramim se
sluganjskog push backa
koji je na tračnicama
dvadeset i prvoga studenoga
oduzeo život djevojčici iz Afganistana
ne zaboravljam
a zaboravit će se
kad počne turistička sezona
rastegnutim reklamnim osmjesima
gostoprimstva
znam, sve se zaboravlja
a pogotovo sramota
koja službom postaje
dobro plaćen posao

bit će novih zala
dok traje pohod Zmaja
a tko suzdrži se od brojanja
tko ne osjeti miris znoja kože
pobjeglog iz raja
tome pripada budućnost
koju ne bih htio
a bit će nezahvalna svima
bešćutnim skladom





Oznake: Ožujak, bez, refugee, Božinović


- 00:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.03.2022., četvrtak

plam

.



na dlanu sićušan život svoj
kad životom oko sebe odmjeriš
uplašiš se za njega
plašiš se svega
što nestat će mu
ako se iznevjeri

govoriš se
životom usana drugih
goriš
vatrama mnogim
a tek jedan plamičak je tvoj
najtopliji, najprisniji od njih
iz njeg' gledaš
osjećaš, misliš
u plamu svih
i ne zaboravljaš se
nikad
toj toplini





Oznake: Ožujak, bez


- 00:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.03.2022., srijeda

tatoo

.


večernji sati ovi
naoblačeno pješčani
grimiznožuto usporeni
u poznatom izobličeni
polaganije duže se
prenapregnuto
privezani zemlji
sve gore napušteno
u povorci silazi
a susreti bliže se
prilaze neželjeni
i sve bliže tu su
dočekivanjem prenapučeni

hvataš taj niz
liniju po liniju
tu bolnu tetovažu
i već si joj bliz
već stojiš uz nju
upijajući svod
udišeš zbijen kožom
svaki ubod
svaki proboj mesu
i uzmeš i gore i dolje
kao nešto isto
zajamčeno svoje
večeras



Oznake: Ožujak, bez, večer


- 00:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

mizanscena

.


kad razum je obojen
emocijom poput Pollockove slike
možda i naopako okrenut
u vrtnji nepokretan
zaista, takav razum
ne zaslužuje divljenju pozor
a sva umijeća koja ima
nepotrebna su i iritirajuća
svijetu što slijedi poredak

ako se emocija pruži
izvan okvira
kamo otječe ta stihija boja
i kakvog su okusa nijanse prosute po podu?

čini se kako je to neodrživo stanje
dok prijepori u njemu
istisnuti iz tuba
stvaraju bojno polje
kojem promatrač je žrtva
i zaveden, opčinjen, mahnit
rizičnim područjem zaluta
uvlačeći se neprimjetno
kaosom pod vlastitu kožu

moguće je da volja za moći
ljude proslavlja zadovoljstvom
i nitko nije imun toj ugodi
nitko ne haje za druge
jer pod kožu im ne može ući
tek sebično uvijek sebe dodaje
boljim i većih od njih
kad se ratnički gen probudi

i onda
ako poredak ima održiv omjer
ako sadržaj mu količinom uvijek je isti
tada ugodom biti sretniji
značilo bi da komadić ugode sreće
moraš nekome oduzeti




Oznake: Ožujak, bez, Pollock


- 00:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.03.2022., utorak

želim ti sreću

.


želim ti sreću
želim da budeš sreća nekome
tu prestajem i nestajem
drugačije ne bih želio
i ne bih mogao čuti
pamtit ću - sretna si
sve drugo bit će u paralelnoj dimenziji
na suprotnoj strani svijeta
kamo ne bih mogao
i ne bih želio ići

tako je najbolje
bez ičega
vratiti se svom putu
onako kako kob upravlja
jer samo smo putnici
na različitim kolosijecima
pregordi
životu postati plaćenici
a preponosni
slijediti ga osjećajem

znamo, to se ne isplati


Oznake: Ožujak, bez, da


- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

više ti ne

.


više ti ne mogu biti prijatelj
suviše je razlika i odsustava
suviše suprotstavljanja boli
kad upire se pogled sjaju normalnog života
i kad taj sjaj zaslijepi
a možda se sve jednostavno utrnulo
samo od sebe
možda nije ni bilo
tek gleda se ravna crta dijagrama
tamo gdje možda gorjele su grudi

priznajem, boljelo me
i još boli
ali proći će
već sad nastupit će apokalipsa
i odlazit će misli i riječi
nekamo gdje ih ne će biti
i tamo nekamo će pogibati
a ja ne ću biti s njima
više ne mogu
budućnost me prozrela
a ja pokušat ću je nasamariti
i drugim putom ću poći
kamo me ne očekuje
i kamo možda (tko zna?)
opet ne ću stići

priznajem, lakše mi je
i nije
dok vrijeme buduće
u sadašnjem dočekujem
bez pathosa metafizike
i bez božjih čestica ezoterije
uzalud (možda?) opet tragajući
za putokazima k sreći
no
i to je samo najobičniji ljudski posao
koji se mora odraditi



Oznake: Ožujak, bez, da


- 00:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

maslačak

.



u danu nepogoda
u ludom Zmajskom danu
zapinjem za odluke
zbog tjeskobe
koja se najavi
poput dara Danajaca
pomisli se - sve je moguće!
a slijedeći tren
mjehurić taj prsne
i već si maslačkom
kad vjetar ga raznese
i samo golotinja ostane
onome što bje cvijetom

uzdam se korijenjem
što kamen drobi
i okomicom svjetla visu
ali što to vrijedi
kad između nedostajanje
unajmljuje tjeskobu
pa posvuda zeleno strijepi
novim oduzimanjem žutog
i već sve buduće
premetne se u bivše

ako prekrši se vrijeme spoticanjem
o imanje samog sebe
do neodgodivog
vrijeme tad uzvratit će
uvijek predvidivo nemilosrdnije
uvijek gvozdeno odrješitije
svakom neposluhu
što pred njim neodlučan je
na vjetru



Oznake: Ožujak, bez


- 00:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Idus Martias

.



kraljujem na tankoj liniji
odapete misli
i već tren prije
no što se otpusti
vidim beskućnika uz kiosk
koji naciljan
odmjerava si visinu pogleda od tla

ima li travnjak
ispred kućnog broja
podzemlje u kojem se
sva razmišljanja pokapaju
ili sva ta mrtva tjelesa uma
lebde zrakom koji udišemo?

nikad ne znaš
čiji djelić duše
vrišti ti u nosnicama
ne znaš čija je to neispunjena želja
zapletena okusima na jeziku
nikada ne ćeš saznati
što je sve dodano krvi
da je tako jetko slana

a ipak
tako se dobro osjećaš
dok cijelo svega
kožom razdvojen zaboravljaš





Oznake: Ožujak, bez, Mars, Zmaj


- 00:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.03.2022., ponedjeljak

splav Meduza

.


s danom prije dana
na hrptu Zmajskog mjeseca
auguri su ušutjeli
ono što bi rekli
nitko ne bi htio čuti
nitko ne želi preslagivanja
lešine u dvorištima
nitko ne podnosi osude
dok u pijesku glave
ispijaju jutarnje kave
prepričavaju rezultate
ili se pokušavaju prisjetiti snova
gle, plutaju na splavi
i sve je uobičajeno
sve je neprimjetno sveudilj isto

sve dok netko ne baci kocke
i žaoku
kretnjom ćudi iz uspavanog nerva
pruži opni mjehurića
nepodnošljive idile
gle, ljudi će jesti ljude
a sve ptice će pobjeći
putevi spasa bit će zakrčeni
kad Moloh razjapi čeljusti

i ponovit će se
spiralom vremenskog slijeda:
zmajski zbroj bačenih kocki
obnovit će pošast roda
generacijom
koja za svoj jalov život
žrtvovat će živote svoje djece





Oznake: Ožujak, bez, Gorgona, Moloh


- 00:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.03.2022., nedjelja

nevjerno

.


konstanta žeđi ugodom
ponavljanja strah rastresa
u nerazgovijetno mimoilaženje
posegne se uobičajeno
bez strasti
najbližoj prilici
i tonus potrebe se razrijedi
dok duža izloženost napetosti
sva čula uspravi, izoštri
a hodočašću unutarnjeg glasa
mapa svoda se povjeri
diskretno
poneki mrtvi bog oživi
i oćut neki davni s njim
miris sjećanja ispod pluta
uznemiri

kad krenuo si neobjašnjen
i uma skutrenog posluhu
iznenade
u daljini rastvoreni obzori
nešto suprotno pogledu
kroz usjek vizira
zabljesne vid neistraženim
rizičnim područjem

moraš odbaciti strjelice i mačeve
raspojasati verižnjaču
i bosonog hod može otpočeti
mlade proljetne trave zemlji
nazovi to povjerenjem
drugačijim od onoga
kako su te učili
obujmi si pogibelj
poput gradnje gnijezda
na tek olistaloj krošnji
i uzmi strah dlanovima
neka se linije poklope
neka se mrtvi bog zazeleni



Oznake: Ožujak, bez, Bakho


- 00:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.03.2022., subota

prvi

.


srastao sam sa šumovima buke stvari
s pozlatom razgovora na usnama ljudi
sada hoću izići
stisak u abdomenu
neprospavane noći
svojim su vrhuncima dospjeli
i bacit će me
u provaliju odakle su iznikli
za još jedan kružni ciklus
uspinjanja s njima
a meni se ne da
izići ću!
rekoh
prvi korak instinktan moj je
i slijedit ću glas smjeru
nekamo gdje duh nije uramljen na zidu
tamo gdje osjećaj nije bižuterija
gdje grudi nisu na povodcu
i gdje ruke nisu okačene džepovima
možda posreći mi se
i otkrijem zjenice pogleda
bez vodotoka paradigma riječi
koje ne podliježu uvjetovanjima
možda otkrijem povjerenju užitak
neoskvrnjen i čist u očima



Oznake: Ožujak, bez


- 00:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

carstvo

.


osjećaj o sebi
brižan, čist i svečan
halju misli što odjeneš
to jedino su tvoje
jedino što imaš
u hramu jasnoće
u kojemu se budiš

sve drugo je priča
koju svatko mijenja
na svoj način
nije ista
a jedna je
jedina za svakoga
koja nikome
ne će biti ispričana

takneš li osjećajem
tuđu priču
dodirneš li duže
riječi u njoj
već unaprijed vidiš
odustaješ
opet u odrazu kraja
razočarenje tako blisko
sjećanju
ponovo pomalja se isto

i vraćaš se
kamo jedino vratiti se možeš
onamo gdje nitko te
ne može iznevjeriti
i ne će povrijediti
vraćaš se svom carstvu
u samostanu samoće
gdje nitko ne smije
i ne može ući



Oznake: Ožujak, bez


- 00:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.03.2022., petak

riječi

.


kad utihnu jerihonske trublje
kad padne Masada
pravedničke ruke jačeg
uvijek budu okrvavljene
i uvijek one ispisuju tijek
jedne neprobavljive istine
između redova svoga životnog mastila

riječ je uvijek jasnija i glasnija
ispred i poslije sebe
posebnija kada se o drugu oslanja
sama sebi je usamljena
i uvijek bude krik jalovog prestanka
kad zatomi si pogled kamo bi htjela
jer nekamo, nekoj drugoj riječi
htjela bi biti i kći i majka
a kada se u tuđoj krvi porađa
nema joj poroda
sestre, brata, nikoga
i uzalud su tada
svi životi prije i poslije
uzalud je umješnost preživljavanja
na stranicama nasilno prekinutih života
kad u njima grlatija je okašnjela krivnja
u vječnom osobnom krugu iskupljenja
kojega joj nema
iz nekog prozaičnog razloga
starijem od svih života
a s kojim se počinje
i u njem završava






Oznake: Ožujak, bez, riječ, Masada


- 00:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

hvatač

.


zaspati noćas bilo je izazovnije
s lijevog ramena Lovca
treća najsjajnija ratnica
nasrtala je snu
ne prestajući

kao što je gore
tako i dolje predstava je zrcalno ista
počne s tri kralja u abdomenu
i njihova raspra do uma ne jenjava
a pogled visu ne odustaje
traju zadjevice
i ne zna se
što je presudno
kad hvatača snova nema
pa ono sve što bi se razjasnilo
ostaje skriveno u slojevima zaborava
a baš tamo negdje
mogao bi biti ključ vratima
u hodniku što izmiče se hodu vremena




Oznake: Ožujak, bez, Bellatrix


- 00:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.03.2022., četvrtak

figure

.



figura si pješaka
što posljednjem polju žudi
programirano
u poziciji si bez uzmaka
i nema manevarskog prostora
nedostaje osjet
do poteza koji slijedi
a ograničeno vrijeme otkucava
to grozničavije i
rezonantnije
kad pogled se susretne
sa žarištima pogleda preostalih figura

napokon, pitaš se
čemu sva ta pitanja o strukturi
volje i njezine namjere
kad nema drugačijeg ishoda
do slijediti se mehanizmom namjene?
čemu preispitivanja mogućnosti
ogledi o domašaju potencijala
kad netko drugi, nešto jače
iznuđuje poteze?

toj stupici uma
tim nasilnim predodžbama pripadnosti
suprotstavi se!
skoči!
odmetni se
zadanim naoko crno-bijelim poljima
odbaci dualnosti
i iziđi iz kaveza uzusa vremena!

onaj živ osjećaj u jesam
nije obećan posjedu figuri
a misao što iz njeg se koti
u slobodnoj volji
nikome i ničemu drugom
nije na prodaju
taj osjećaj jedini nema cijenu
ako si u njemu



Oznake: Ožujak, bez, Fisher


- 00:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nije dan

.


dan me ne će
tako se pokrenuo
okrenuo leđa vidjevši me
nije mi dan danas
neka ga
ionako ne očekujem od njega
nešto posebno
danas ja i on ne ćemo se pozdravljati
bit će boljeg
u kojem se ne će biti opcija
usputni redak gubitka mu vremena
na listi prioriteta
odbacujem ravnodušnost
preskačem zabrinutost
ležerno uzet ću strukturu ispod maske
od koje bilo je nasmiješeno sutra načinjeno
to hoću i mogu
kao što pod snijegom posječenu ružu
u izdanku već vidim cvijetom




Oznake: Ožujak, bez


- 00:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.03.2022., srijeda

valovi

.



dobiješ ono
što ti ne pripada
u nekom omjeru snaga
stijena i valova
i ne znaš
tko kome je značajniji
do onoga konačnog ravnovjesja
kad valovi su zrncima zasićeni
i kad stijena ispriječi se čvrstinom
ne znaš
tko kome pripada
u onoj prvoj i jedinoj premisi
bez zaglavlja sadržaju
što obuhvaća sve krugom
od praskozorja istoka
do sutona zapada
izvjesnije se nametne
nezahvalna uloga opredjeljenju
kad jedno nije bez drugoga
pa potreban zaključak
u konačnici je eskapada
a polumjer pripadanju
izbaci se iz središta
i više ništa nije isto
drugačije se zaima misao
drugačije srce udara odlukom
no, to ništa ne mijenja
val i dalje valuje
a stijena se od sebe
i dalje valu bliži
i od njega udaljava



Oznake: Ožujak, bez


- 00:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2022., utorak

moći

.


s tobom najednom
mogao sam biti živ
mogao sam moći
i ne pokolebati se
u toj niti stvarnosti
sve sam bio mogao
činilo se poput sna
s kojim snivanje života počinje
na najvišem vrhu planine
pripadao sam svemu
i ono najudaljenije imao sam
kao da je ovdje
pomislio sam:
ovako se osjeća kap u oceanu
dok sluša sve obale kopna
osjetio sam nešto svoje
što nikada prije nisam imao
gorio sam
a ti bila si moje gorenje
letio sam
bila si najljepša noć za letjenje
u otkucaju bila si lipanjsko praskozorje
umom misao
s kojom udah grudima se odapinje



Oznake: Ožujak, bez


- 00:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

tamna strana mjeseca

.


izravnao sam kratere
na tamnoj strani mjeseca
ne znam kako
i što se dogodilo
da jutro bilo je glatko
nakon noći drugačije postavljene
no što se običavalo
možda zviježđa sjajem
jače su se probijala
snu raspršujući mu košmare
a možda srp Mjesečine
presjekao je pupčanu vrpcu
kaosu od kog snivanje počinje
i sad oslobođen upreda se
sustavnije svrsi svoje namjene
možda se tako zbilo
a možda i nije
tamnoj strani mjeseca
svjetlo ne dopire
tek ćuti se bestežinsko odobravanje
i naličje svih ovih riječi
bezumnije priklanja se odrazu
one prve misli
s kojom uzdiže se zdanje
dana koji obećava



Oznake: Ožujak, bez


- 00:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.03.2022., ponedjeljak

Gorgona

.


Gorgonom trojni Algol
razrašljava zmije
pamtim im dodire
godinama mnogima
još mrtve žive
pletu konope
ruju u plućima
još žare slabine
i evo
opet Gorgona iznenadi
opet daimonu ovom
otima Mjesečinu
a slutio sam
dato oduzimanju se obvezuje
i dug koji imam
sada stostruko je veći
i čekam stisak zmijski
kao onda sudben
sa zadrškom
čekam mu bridova hladan dodir
još uvijek poznato himben
koji će reći kao i prije:
kad umre se - odlazim
i ponovo slutim, a u slutnji znam
bit ću zbrinut u njemu
kao nezvan gost
uljez i stranac
u povjerenju
samo to mogu
prepustit' se slavlju jačeg
i znam
noć bit će ista ukosnica do svakog jutra
svim danima nedostajat će boja
ne će biti svijetla ležaja
po svemu sve bit će isto
a tako je lako
neprotumačeno kucajima tragati
i u traganju se ne dočekati domašaja
ne! - ne zaustavljati se!
nikada ne stati
jer sve se vraća
sve se ponovo uspostavlja
kaosom usred raspadanja
jer ovdje sam sada
opet kao onda
u krugu kužnog pila
tamo gdje smrt je na raspelu animalno jestiva
i blagovat ću običajem
kao onda kad reklo se
kad umre se - odlazim
jer od tada umiranja dah
prepoznatljiv
plazi mi jedak po usnama sjećanja
ali otrov življi u krvi, jači mi
tako sladak želji i
sklon strasti
razrjeđuje opomenu:
ne luduj, ne mari
bez milosti
oduzmi i ispij!
il' ispljuni! baci!
te kaplje slanih ispovijesti
u kojima sam poslije svega
s njima žedniji!



Oznake: Ožujak, bez, Gorgona


- 00:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.03.2022., nedjelja

Ide se

.


Ide se dalje
kad sav svijet je protiv
i ne čuje se kucanje.
Prazni džepovi ubjedljiv su motiv

za drskost kad gubiš
rebro po rebro,
ali ne mariš -
sve bit će dobro!

Odzvanja samo - mora se!
nutrinom od koje se ježi
misao svaka uza se,
a od nje se ne bježi;

ona se ne napušta;
svoj dom, svoje ognjište
jače stegne i ne pušta
jedino svoje privezište.

Da, ide se dalje
i svaka pogibelj se uzme
kao prirodno stanje
opće kataklizme;

pogibaš jednom, pa opet
jer moraš,
jer život je okusom svet
kad ga probaš

i nikad glad ne odustaje
svojim oćutom,
nikad se ne prestaje
žudit' daimonom.



Oznake: Ožujak, bez, Daimon


- 00:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Snivanje

.


Osjetim - nestajem
poput hoda u magli
nepoznatim područjem
stvarnosti.

Nisam stvaran,
proziran sam mozaik točaka
na zaslonu
slučajnosti;

možda virtualan
šum odbačenih igračaka
još nedoslušane
singularnosti?

Imao sam, a nisam,
uzalud kad išlo se
u susrete
snivanjem;

i kao da nisam bio
i već prošli briše se
do mogućeg
sjećanjem.

Sad sve što imam
bez okusa je
u mislima svima
buđenjem.



Oznake: Ožujak, bez, Eos


- 00:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.03.2022., subota

Maia Maiestas

.


dani su pitomi
a noći neukrotive
bit će tako
dok ne zavlada proljeće
čekam već dugo
oćut žilica što mijene slute
na tvrdoj kori
neka me ne iznevjere
neka me pogode
tamo gdje izboj se oštri
konstrukcijom namjere
neka me vode
podzemljem jara
od srži zavjere
do pravorijeka sinode
ovog zloglasnog vremena
i prihvatit ću
razotkriven djetetom
sve što bude
umiren pred sobom
i bez dvojbe

zapamtio sam kožom:
ono jedino pravo
moraš držati objema rukama
čist od srama
inače nema katarze
inače anđeoski onaj trenutak
propast ce
rasplinut će se
bit će tek deluzija
kolebljivog ega uma
koji od drugih unovačen
odustat će od sebe
korisnom poslušan

zapamtio sam
a ne znam kako
ono jedino jednom
što sav život
zbije u jedan otkucaj
linijom munje pod svodom
kad presiječe, odreže
sve suvišno
i golu žudnju ushitom
odjene
za još jedan pokušaj
razgovora smisla
sa svrhom



Oznake: Ožujak, bez, Maia


- 00:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.03.2022., petak

vrenje

.



nesavršeni smo
i nedovršeni
u svemu oko nas stvorenom
sa savršenom preciznošću

moguće li je
da savršeno sastoji se
od česti nesavršenih?

možda to su sitni životi
što po preciznim nitima vriju
većem savršenijem vrenju

možda nemoguće je svakom
izračunati mu balističku putanju
i preciznost pogotka
kad već uputio se
svojoj meti predodređenju

a možda nije ni potrebno

tek jedino važno je samo
vreti po tim preciznim nitima vrenju




Oznake: Ožujak, bez


- 00:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hermes

.


osrebren u sjeni sam
Eriouniosa sve do Trismegistosa
kažu
cesta je takvima pribježište
jer narav se ne lomi
a poštuje riječ
možda to je tako kad Sunce kraljuje
ali kad mlada Mjesečina iziđe
otvaraju se kapije projektantu
horizontima kojih nije bilo
svrha tada ima vrh
drugačije no što je
i ne zna se odakle to počne
ali kad pregnantna Mjesečina stigne
postane zornije
biva osobnije i dragocjenije
biva u onom što se tek treba reći
razgovjetnije
tad neimari dolaze
prilaze magi
osjete se osjetljivije niti vlastite gravitacije
noći teku drugim frekvencijama
udomaćuju se i osrebruju
remeteći dnevne cikluse
zanesenost to je
pjanost od koje se luduje
ugoda, ugoda ljepote života to je



Oznake: Ožujak, bez, Hermes


- 00:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2022., četvrtak

Crna Sara

.


uskoro Putnici pristizat će
u Sainte de la Barque k Crnoj Sari
sjetilo me jutros
spominjanjem kentaura
bez nekog osobitog razloga

a ipak
svaka prezrena i odbačena misao
svoju pređu ima
a potka joj je negdje zagubljena
u ponoru zajedničkog zaborava
na pola puta između Sunca i Mjesečine
u ponoći kad kovao se četvrti čavao
kad Zvijezda vodilja još nije bila izišla
i grjehota čina slobodne volje
još se nije uobličila
još se nije prepoznavala
tek poslije
u srcu dana zenitom vladara
otkrije se zalogaj zabranjene jabuke
ispod svake riječi
ispod svakog pogleda
u običnoj golotinji postojanja

sad kažem - pa što!
ne čini me odjeća
nisam igračka vjetrova
život mi je misao na rukama

i nije kocka
piramida vedrine srž je ovog disanja
kad tijelo nepomična je osnovica
a duh iz njeg' iznikao
svoj vrh usponom vreba

i nisu vlati trave
nisu prisjećanja prošlih ravni
otkucaji života su stoljetno drvo
iz korijenja listovima usmjereno k visu Sunca
i to je jedino dragocjeno
to jedino je sveto




Oznake: Ožujak, bez, Crna Sara


- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

melankolija

.


dođu ta neka uzaludna buđenja
s danima bez sunca
u kojima svaka minuta
beznadna otkucava
koža se preokrene
i osjetljivija joj strana
svaki dodir u bodljikavu žicu pretvara
udah svaki kiselinom pluća razjeda
a srce nepouzdana je eksplozivna naprava
što sve bliže i bliže do nekamo otkucava

nema se izlaza iz stupice razuma
dok traje rušilačka predstava
nema htijenja, želje, potreba
nema ničega
do samo pulsirajućeg užasa minuta
zanatliji života
kog melankolija dohvaća
sva umijeća postala su mu hrpa
bez smjera zabluda
a pogled na njih nijema optužba
koja se ne može uputiti nikome
već samo lebdi posvuda
neprimjetno zaokružujući
sve šire područje vidnog polja

patnja je snaga o koju se pridržavam
i ako pasti se mora
to čvršći uzet ću stisak
i past ćemo zajedno iscrpljeni
poništavajući se međusobno
a do tada
neka bude imaginacija
neka je balada o cvatu ruže
s drskom odlučnošću cvijeta
predati se suncu




Oznake: Ožujak, bez, melankolija


- 00:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2022., srijeda

zlatni rez

.


imam misli koje ne bih smio imati
nedopustive osjećaje
koje ne bih smio pokazivati
pišem o onome
o čemu ne bih smio pisati
nekome koga ne bih smio spominjati
do kada tako, I.?
do kada ćeš smatrati da je nekome stalo?

možda nema smisla
osjećaje cijediti u riječi
kada više nikome nisu potrebni
evoluirali smo
krvožilni sustav
premošćen je dugovječnijim stentovima
magistrale sinapsa
ispresijecane su farmakološkim petljama
koje odvode slijepim avenijama
a mišljenja, razmišljanja
pod stalnim cenzorskim su okom
algebarskih preračunavanja

možda nema smisla
suprotstavljati se zajedničkom egu opstanka
možda svrha je bića
u službi ujednačavanja zlatnom rezu životnog vijeka
gdje točno zna se što, kako i kada?

ne znam zašto
ali ne pristajem
još uvijek želim misli
koje ne bih smio imati
pisat ću nikome i nekome
sve ono što ne bi se smjelo pisati
i ne ću odustajati
nizašto
bit ću bez plaće i publike
kada mi dođe
i kada osjećaj oćutim
a poslije
saznat ću
vrijedan li je
ovom kratkom vremenu
kojemu se putim




Oznake: Ožujak, bez


- 00:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

01.03.2022., utorak

Zmajev dan

.


Zmajev dan je prvi
Zmajskog mjeseca
znakovito uglavljen baš danas
od početka odmotavanja klupka vremena
služinčad mu na istoku
scenografiju rata postavlja
a za njima kosci dječjih osmijeha
popunjavaju sjedala
i
danse macabre
i
pridizanje mesa
povlačenjem zastora mogu početi

iako udaljena je predstava
strah, plač i žalopojke
već lutaju hodnicima uma
po podu klizavom od prolivene boje života
s prepoznatljivim mirisima
raspadanja lešina
ponovo besmisao uzlazi svom vrhuncu
nadmeno
ponovo bolest čovječanstva
prilazi svom rašomonu

a ja bijem svoje bitke
ne s tobom
bijem bitke
s onim koji ne bi htio povrijediti nikoga i
s onim koji htio bi nešto za sebe
elementarno pripadajuće
bijem bitke
s onim koji prepoznaje mogućnosti vrlina
uzaludno i
s onim koji ih u izmaglici stvarnosti mimoilazi
ima ih mnogo na bojišnici
toliko mnogo ih ima suprotstavljenih
a humka bit će samo jedna
unaprijed označena stratištu
na kojem ostat će
onaj tko nema ništa i
onaj tko htio bi imati sve





Oznake: Ožujak, bez, Mars


- 13:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sni

.



jutarnja buđenja
i uvijek odmah dođe ona
između žutog i madness
s grotlom sunčevog žrvnja
kamo melju se sni
u probavljivu smjesu
jer zabranjeni su
srazom poroznog osjećaja
i realiteta od tvrđeg stijenja
zaista, nema dvojba porazu
ništa izvjesnije nije razumu
od scenarija koji se ne mijenja
do posljednjeg čina

a osjetim kroz sebe
sni bili su okusa marelice
sočnog htijenja
prije nego su buđenjem samljeveni
a svaki djelić njihovog krvavog tkiva
označen je u noćima bdijenja
skrivenom oznakom
koja pojavi se jedino
ako si razlog nečijeg posvećenja
i ako se nedogođeni dijalog
prostre prvim dubokim udahom
prije svjedočenja
rezu giljotine dana




Oznake: Ožujak, bez, Endimion


- 13:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.02.2022., ponedjeljak

stube

.


ponekad
mora se zabilježiti
nešto o žalosti
i sumnji
kad na grudi uzaludno se kuca
kad intuicija iznevjeri
i kad razum
postane mjerni instrument osjećaju

potone se sumornom danu
kiša i hoće i ne će
i nije te briga
što dan beznačajna je stuba
prema stubišta kraju
jer lagano ubijaš
to svoje biće koje pružalo je ruke
i živjeti htjelo uspinjanjem
lagano ga ubijaš
opravdavajući se umorom
a ciljajući odustajanje
daleko pred ciljnom trakom
obrazlažeš:
nitko ne razumije!
nitko ne shvaća!
a svijetu vrtnja ne prestaje
i sve što danas je
već nestaje



Oznake: veljača, bez


- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

presjek

.


ne znam gdje sam
ne prepoznajem mjesta
u grudima koje sam imao
a sve se pokrenulo
višesmislenim govorima
čije bojažljivosti i nesigurnosti
strah!
užaravali su, razlomljavali
sve ono što se još nije dogodilo
a onaj jasan osjećaj
u središtu jedinoga cijelog života
koji vrtnju svijeta pridržava
taj osjećaj se zanijekao
sad nastala su premjeravanja
padaju optužbe s kišama
sad poslijepodneva gase se u sumnjičenjima
a noći tinjaju u napuštenom ognjištu
ne razumijevajući si vrtloge
u koje snovi propadaju
a sve zbog nekih bivših
nedovršenih bitaka
i onda sve ono dragocjeno
sve ono za sebe žudnji života
što htjelo bi biti živo
umanjuje se
krati se u sve manje i manje
odrezuju mu se grane
presijeca korijenje
prema tuđim nekim davnim uvjeravanjima
koja oživljavaju se ožiljcima
polagano silazi se
u vlastiti inferno
i još niže do Tartara
a ne shvaća se
zašto?
kako se toj stazi dospjelo?
prestani se osvrtati za neuspjesima!, molim
želio bih
pogledaj praskozorje
kako si dočekuje dan
bez obećanja





Oznake: veljača, bez


- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.02.2022., nedjelja

opcija

.



mimoišli smo se jutarnjom kavom
iako ispijamo se očekivanjem
možda sam osjetio da mogućnost
ne smije postati opcija
iako se to ne može nazvati shvaćanjem
iako nije bitan rezultat
ipak slijedi neugodna autopsija
oblik i okus navika tu su
živi poput dugogodišnjih susjeda
disanje i otkucaji im prepoznatljivi
sad najednom smetaju
i pukotinu jazu u grudnom košu
s pomicanjem, s udaranjem
nezaustavljivo proširuju
pokušavam vidjeti u središtu
oblika svih stvari
ono što promaklo je
dok se gledalo, čulo, okusilo
pokušavam tom prizorištu
otkriti krvavu nit s kojom prošlo je
s budućim u dosluhu
ali ne, mimoišli smo se
u ritualu kojem se nije moglo izbjeći
tek slutim
početka nekog naznaku
kog svaka misao postojeći
u sebi poput žalca nosi
i kad mogućnosti žele postati opcije
one će ubosti



Oznake: veljača, bez


- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Chiron

.


u nepredvidljivoj stazi kentaura
razbijaju se misli o lijepom
usnuli odustaju probuditi se
vrijeme se zacjeljuje i obnavlja
a mene je Chiron ponovo izigrao
dijaboličnom dobrobiti
i prevaren vlastitom prijevarom
neizliječen sam ostao
među različcima

čini se
nitko ne može uteći
iz svoje jezgre odbačenosti
i uvijek vraća se njoj
kao utočištu za predah
do novog iskoraka
k poželjnom ishodu
iako već naum je kretnje
bez obećanja jamstva

poželi se biti sin Jutarnje zvijezde
dok svod je još uvijek
u teškoj boji cijana
tek s nagovještajem praskozorja



Oznake: veljača, bez


- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.02.2022., subota

pikselizirano

.


ljudi umiru
daleko u pikseliziranoj stvarnosti
ne osjeti se
ne dopusti se bliže
ne može doprijeti
ali, stigne mi, prisjeti
jetkog mirisa dima i prašine
do ruke je koža gusto zategnuta
na klizavoj opni prljavštine i znoja
u oku poderotina
s krvavim crvima što iz nje ljepljivi plaze
i sjajem grimiza rastaču i sporo odnose disanje
u ovom sjećanju stvarnije je
od mnoštva točaka i linija
to više kad se sveže s drhtajima bljeskova
kad želudac se preokrene
u staklastom pogledu usred sjene
prasak sve zagluši
i nisam tamo
zemlja je mokrija
zid poput platna
na kojem je zaustavljena scena filma
a sekunda rastegne se kroz niz godina
u kojima pomiču se usne bez glasa i lica
usporeno bez ikakvog cilja
nisam tamo
a zemlja zrakom zgrabi me pipcima
bože, stvoritelju, dijete je samo
u zvjerinjaku
u lavljoj jami
bez majke i oca
bez ikoga
dijete je, bože, tamo
tamo leži bačeno i ostavljeno
bez smisla
i što se može očekivati od pikselizirane realnosti
što se hoće s riječima u kukavičluku života
kad nestane sjaja u očima djeteta
kad radosna koža je bez osmijeha





Oznake: veljača, bez, Ukrajina


- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

slučajno

.


nije ti dano poželjeti
rekoh si glasno
oponašajući čvrstinu pređe Moira
i u ehu ustuknuh
bliže k sebi
zaštitnički

bodrim se
ne mari
ionako prekratkom životnom vijeku
ne ostaje sjećanje
koje bi ga proganjalo
u nekom drugom slijedu

slučajno je
prokleto slučajno je
osjetiti da kontinuitet
kroz ljude progovara
na nepoznatom jeziku
odavno
već sve je kirurški precizno odstranjeno
već svaki mjehurić bivše slike
rasprsnut u ničemu se rastvara
i nema ga i nije bio nikada

tek možda
ona slabost
slučajna slabost kao anomalija
kletva i nagrada
pojavi se u negdje jednom
iznenada
u obličju čežnje
za bivšim neostvarenim sobom
i u krugu novom
krug odapet davno
središte si svoje opet pogađa

slučajno je
prokleto slučajno je
laiku zgotovit umijeće stizanja cilju
i stostruko bolno porađat' se
osjeveren čežnjom
k još jednom nemogućem ostvarenju




Oznake: veljača, bez


- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.02.2022., petak

MMXXII.

,


ovo grozničavo vrijeme
i jar što ga pogoni
ni zima nije mogla zaustaviti
događa se
a ne bi se smjelo događati
riječi su tu
iz kolijevke koju nitko ne će
i osjećaju neželjen plod
nitko joj ne smije vidjeti
i onda
objasni se, obijesni svijete
čemu gorenje ovo
ako gorjeti se ne da?
što od riječi ima jače
što ne može, a htjelo bi se reći?

utroba je vrela kaldera
i moguće je
ustat će jednom
novim grotlom
koji opet ne će se moći podnijeti
hajde, neka vrijeme bude luđe
dočekivanje beznadno neka je
ako nema mu želje
za ono što ima se da bude




Oznake: veljača, bez


- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

san

.


ponekad
na Freyjin dan
poželim zaspati
a da sna nemam
ne probuditi se poželim
ispražnjen od onoga
što naziva se sudbina
i ako to znači
nemati se u onome u čemu jesam
pristajem odmah
teško je za sebe bivati sebičan
kad ta osobina ovijena kožom
bez razloga je svrha
uobličena da bude sama sebi dovoljna

a ponekad
na Freyjin dan
kad raskidam razmišljanja
u praskozorju
s jednom niti osjećaja
i kad verem se po njoj nekamo
gdje potreba za namjenom
još nije zbiljom prepoznata
a zov joj tajanstven u zrcalu
suviše je blizak
i blizanački istorodan
tada nova misao se pokrene
nedirnuta rukom poraženog uma

možda to je početak
već slijedećeg dana
koji novu snagu spravlja
i pruža ju nesebično
uz obasjan smisao
izbjegavanja poraza

kao da govori:
oružaj se i usudi
kad već tu si
snom se ogrni
i zvjezdano nebo slijedi!





Oznake: veljača, bez


- 09:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.02.2022., četvrtak

Thanatos

.


obični ljudi
bježe od ratova u panici
oni drugi, naoko pametniji
skloniji riziku
ratove reklamiraju
treći pak, oni s ratničkim genom
psi rata
oni ratove stvaraju
i iako ih je nekolicina
čini se kako im je od bogova dano
u tuđe ruke stavljati oružje
čini se da uprežući tuđe volje za moći
svojim životima ostvaruju potrebnu zaradu

koliko zahtjevna li je svrha
u hamletovskom pitanju
kad mač već se ima
i kad odluka mu je na vrhu postojanja?,
dok isukati ga
nije dvojbena namjera
već precizno navođen smisao razaranja

to uspjeh je Thanatosa
u plaćenićkoj žetvi duša
a rodoskvrnuće stvaranja
incestuozna igra na postelji svijeta
koja ne prestaje smrću
ta igra da bi žudnjom živa bila
hrani se tuđim životima
nezasitno





Oznake: veljača, bez, Thanatos, Putin, Ukrajina


- 19:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

lapis lazuli

.


dan je lapis lazuli
iako daljina bliža je uzdasima granata
iako strah razmješta se posvuda u očima

dan je lapis lazuli
gore i dolje u sjaju
pogledom kliznu
do djeteta
sad sve je zvjezdana struktura
i onda kad ničega nema
kad ide se bez cilja
i bez nauma
sad savršena je scenografija ugođaja
gdje i misao i osjećaj
razbaštinjeni površinom
rukuju se, dodiruju
svako sa svojom sadržinom

pomalo zbunjujuće je
zastati nedirnut
dječjim osmijehom
a moguće je
za tren protrne se
kad preuzme se toliko toga dolazećeg
što ostalo je uskraćeno
nebitno - tvrdiš
ukotvljen ispravnim odabirom
to intaktan je izlaz koji uvijek imaš
kao bez krivnje pred sobom
a lapis lazuli te demantira
jetko i obijesno
groteska je opsjenu zadržavati
tamo gdje nikada ne će biti živom
i varaš se, sam sebe zavaravaš
glumeći se krutim stavom
a lapis lazuli
dječjim osmijehom te raskrinkao




Oznake: veljača, bez


- 09:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

babuška

.


bilo je tako lepršavo
kad Sunce je ušlo
dok najednom
Zmajev dan
nije opkoračio mračan pogled
iz samo njemu poznatih razloga
ništa se ne zna
jer je druga frekvencija
obrnut polaritet smisla
sad posvuda došljaci i stranci
prolaze u strci slijedeći svoje strahove
kad se uđe u taj mravinjak
riječi postanu suvišne
koje se izreknu budu krivokletne
i samo čekaju da ovaj dan završi
a novi počne

kamo se juri?
kamo se ispražnjavanjima stiže?

dok u daljini Zmajeve sjene
oštre koplja namjerama
metodičnost tog posla
zaglušuje zrak
osjeti se
povećanje obujma bit će neodrživo
i nešto mora pući

a ne zna se
kamo će vrijeme otjecati
s ovim povodnjem
a to kako stiska svakoga
kako na sve utječe
to zabrine




Oznake: veljača, bez


- 01:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.02.2022., srijeda

iskušano

.


nema te?
odlaziš?

odlazim
nema nas
nije bilo

ništa se promijenilo nije
ništa što bi zabrinulo svijet
cesta je asfaltirana ponosom
znaci su postavljeni
sve je na ravnom sigurno
može se hodati i stati
krugom u krugovima
gdje sve je poznato reciklirano
susretati se u tako malom a golemom
uvijek s izrazom iznenađenja
ako ga se dobro odglumi

a ispod iz dubina
zemlja diše zrakom visini
nepokidivim nitima
uzajamnih suprotnosti
dodiri su im neostakljeni i
od sebe magmatski slobodni
uspravljanjem srazu
živim ranjavanjima
i rastom cjelivanja rana
s povjerenjem zahvali onoga što jesu
za novu mogućnost
živog izazova vrtloženju

u žrvnju tako je malo vremena
vremenu mogućem
dok skrojeno mrvilo bi
jedinu onu jezgru
što čuđenjem se divi životu
a u tom čuđenju
zemlju i zrak ima zajedno
u neprotumačivom dijalogu
gdje vrijedno i bezvrijedno
nisu značajni
tek značaj ima samo ono
što se voljom iskušano
dragocjeno ima stvoreno




Oznake: veljača, bez


- 14:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

alfa

,


osjećaj o životu
što razum dohvaća
beskućnika i burzovnog mešetara
isti li je
ili jedan važniji je
a drugi minoran?
čini se kako ne živimo u istim svjetovima
kad donosimo odluke
o tome tko je veći a tko manji osjećaju
čini se kako postoje zabranjena pitanja
koja će povrijediti
načela darovanja tog osjećaja
i moguće je
ako alfa postala bi omega
alfabet bio bi prepričavana laž generacijama
sa svrhom da prvi u redu
osjećaj o životu ima
koji ravna svim slijedećim osjećajima




Oznake: veljača, bez


- 10:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.02.2022., utorak

bespuće

.


to bespuće života
u grudima
kojim krenuh
ne poznajem ga
ne poznaje me
a koraci nam stazom
što se utire
već poznati su zajedničkom
sluhu
prebiru se kožom
i s dlanovima poravnavaju se
sjajem oka u oku

ne poznajem te
ne poznaješ me
a krenusmo istim putem
u isto vrijeme
i nikad dosta te
nikad dosta me
u prostranstvu
pod slobode svodom



Oznake: veljača, bez


- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.02.2022., ponedjeljak

key

.


možda koja riječ
o izdajstvima
kad slabo može biti jače od vrijednijeg i boljeg
nedostojno kad se vješto plemenitim maskira
a možda ne
možda je važnije
osloboditi se
sukobiti se sa svime
kad strah obuzme svu strast
i povlači ju dnu ponora krivnje
možda je važnije
pronaći ključ povjerenja
najvažnije
pobijediti za sebe

dragocjena si
jedina koja oživjeti san može
ne daj, ne dozvoli si
zametnuti moć stvaranja
zbog onih koji sanjati ne žele, ne znaju i ne mogu
ustraj za sebe
u vremenu kad sanjanja nema
i kad si potučena do nogu
uzmi osmijeh
i kreni
k onoj za sebe
koja od snova stvorena je za snove
osmjehni se, sanjaj
i ne brini
svemir te voli
svijet treba
a san želi



Oznake: veljača, bez


- 09:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.02.2022., nedjelja

napeto

.


ne bih trebao
ali moram
trag od riječi zapamćen ne blijedi
zbog nekog uopćenog ravnovjesja
zbog osobne dosljednosti kojoj pripadam
ili zbog nečega što od svega više vrijedi
no sveudilj reciklirana obećanja
bez zlih namjera
s odmakom
samo dokumentarno ostavljam

nije napeto
dvije su riječi a jedan ispolirani eufemizam
koji rasprskava fontanu netrpeljivosti
i ne bi bilo potrebno više ništa reći
sliči pozdravu kao kad se ruci pruži ruka
a u stisku ne osjete se kosti
možda malo grublje zvučalo bi:
makni se s puta!
zaklanjaš sjenu na cesti
no, to je samo pretpostavka
uslijed ishitrene uvrijeđenosti
nakon obzirne primjedbe
da su zaboravljene kokice
a film je hičkokovski

to
nije napeto
brižno je dozirano s prvom negacijom
iza koje uvjetovano
ispreda se antagonizam apstrakcijom
nebitno!
ili jetkim - ovlaš
a snaži se asocijacijom
zamorno
što raspetljava se redom:
nezanimljivo, dosadno, naporno
smetaš!

gle, sve tako je prosto jednostavno
i nisu potrebni dubokoumni silogizmi, premise
niti Sokrat
samo se upitaš:
trebaš li
ili ne trebaš?
jer svi ljudi su smrtni
a lista prioriteta - ne!
i već kad samo jedan život se ima
na listi sve nenapeto
posljedično se križa



Oznake: veljača, bez


- 14:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

udobno

.


kad bolje razmislim
odnosno
kad počnem razmišljati
izvan formata
a to nije dobro
i nije bolje
naposljetku nije ni razmišljanje
tek ometanje realnosti
koja se ne očekuje
ali ipak u okvirima je pristojnosti
htio bih reći
da razmišljanja ne pomažu

pronaći si mjesto u zadanom sustavu vrijednosti
jednostavno otpada samo po sebi
ući će se na ravan ponavljanih jednoličnosti
i osobnost bit će ugušena
vlastitom odlukom o nepogrješivosti
činit će se da netko blizak
a dušmanin još je bliži
dio po dio kida unutarnjeg heroja mogućnosti
sve dok ne ostane samo trup
savršeno istovjetan tijelu pred zrcalom
a optužujući pogled
groteskno istaknut u ograničenosti
odmiče se i pobjegao bi nekamo
iz tog kaveza sebeljubivosti

tko kome mogao bi uteći?
onom jednom što jedinstvenosti svojoj
okrenuo je leđa
samo fotoaparat duhu ostavljaš
i poslije prebireš s njim po hrpama
zabilježenih uspomena
a nigdje pravog tebe nema
očito je
na krivoj si strani objektiva
ništa nisi mogao učiniti bolje
no što je uvježbanost stroja
i uvijek sve što vidiš
isto je kao što svi drugi vide
sve što osjetiš
precizno poravnavaš prema zajedničkoj skali
samo jedne poznate dimenzije
i to je to
savršeno udobno
za život kojem je svejedno



Oznake: veljača, bez


- 14:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

okus

.


u brazdama dana svježe jutro
zovne
opomene
naletima vjetra sa sjevera
isti put je
isto mjesto povrh svega
ali ova kava
jutarnja prva ova
kao da je zadnja
poseban okus ima
bez razloga
kao svjetlo žara
kroz brid je kristala
reklo bi se a glas ne da
nesta eha u riječima
i okus taj joj jedan
zadnji sretan je svim okusima

tek na tren to bude
i sve se krene
cigareta dogorijeva
glazba, vijesti, ovaj život
pokrenu se, pruže dalje
vriskom nauljenih zupčanika
i već Sunce stigne, grli
ali kasno
mrtav okus je ustima




Oznake: veljača, bez


- 08:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.02.2022., subota

bitno

.


"Ono bitno, očima je nevidljivo." (*)
- reče mališa

nisam gledao taj film
ja nisam u toj priči
ni u pjesmi
to ništa ne znači
ne od riječi, u glasu
samo tridesetak sekundi
tek koliko se dah zadrži
odmotavala se celuluidna vrpca svijesti
a nakon toga
dvorana je opustjela
estetikom kolažirani redovi
postali su skladno hladna vjetrometina
koja nelagodom preobrazit će se
u vijenac bršljana
što uzet će ga Melpomena
dočekat' ju treba
bez psovke, mača, bez gnjeva

uzmi masku, skrij se svima
bez osmijeha
čuvare vremena ne uznemiravaj
a ulaznicu zgužvaj
u pehar ubaci
to nije taj film, nije priča
to ništa ne znači
nebitno je
- reče -
samo idi


(*) Antoine de Saint-Exupery: Le Petit Prince

Oznake: veljača, bez


- 20:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

vrtnja

.


nisam lovac ispod žita
ne misao od kobalta sebi
sav sam na karuselu
gdje osjećaj je vrtnja
do oboda kruga uma

ne navikneš se
a ne prestaješ
budit’ se iz samo jednog hvatišta
već krenut dosezanju dijametra
u snu taj pokret živ počne
snom se centar sila hrani
poput Moloha sam sobom
i nikada dosta mu
nasrtat’ dalje svojim rubovima
i kao da ludost patnje Sunca
odraz u Mjesečini
ima blagonaklon
to slađe, izazovnije je
dopuštat’ se vrtnjom
iz samo jednog središta
jer dok se ima
i dok se traje neobjašnjivo
u imanju tom
što drugo bilo bi vrijednije
žrtvovanju iz središta svog?

a jednom kad otpuste se strune
kad niti što te drže osi puknu
jednom kad se to dogodi
i vrtnja i svijet s njom
prestat će
pravcem pruženim nekamo ravnini
tišini



Oznake: veljača, bez


- 11:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #

zdanje

.


postavljam pitanja
i nemam odgovora
čini se: Sizifov posao
neudobna mi je postelja
i riječi ove, čemu?
osim da jače zastružu po rebrima
dok svijet je čarobno divan
veći od bogova i predrasuda
a ipak tako malen
sićušan
kad u oko sav stane
u trenu kad prepoznaš mu sjaj
riječima se ne može dohvatiti
ja ne mogu, ne znam
taj lucidan pjev
taj prolom sutona
taj bljesak praskozorja
bar na kratko
zadržati na vjeđama
kao znak prepoznavanja
možda postavljam kriva pitanja
ili je krivnja nečija moja
tek uvijek nešto nedostaje
uvijek nešto uzmanjka
i zastor predstavi spusti se
netom prije nego li počela bi praizvedba
i poput mjehurića prsnu orkestar i galerija
rasplinu se čitavo zdanje
što vid brižno sastavljao je
o, zašto? zašto?
kad odgovore nemam


Oznake: veljača, bez


- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.02.2022., petak

jutro

.


svježe je i čvrsto jutro
ispod paperjastog znoja
netko je dugo u noć kovao
netko je otkao halju svijetu novu
sad odmaraju sferom u rasapu napora
poput zaglavnog kamenja
stavljenih pravim mjestima
poput besprijekorne estetike
sklada oblika i uzorka
evo, dan dobit će strukturu
do sutrašnjeg ishoda
nekog budućeg sukoba
zemlje i zraka
ognja i vode
u kojem zauzet će se strane
odabrat će se mač ili cvijet
i otpočet će se isponova
igra pomičnim zarezima
u krugovima ispod životnih stupova
neumornog Titana Atlanta
pratit će se trag kočija
što nekamo vuče paučinom htijenja
slijedit će se srebrni prah
u labirintu snova nekamo
gdje ognjište je, prag
vidikovcu mogućeg obzora


Oznake: veljača, bez


- 11:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

večer II.

.


od tihe večeri
riječi su safirno plave
nesigurne
i rasiplju se tako
nedogođene
dok nema Febe
već Orion visok nadvisuje
svaki naum njihov
kao da suvišne su, nepotrebne
kristalno jasnoj noći
a uskoro će proljeće
i poći će se drugačije
mislima koje smisao traže
sad nije im vrijeme
nemaju se
sad lome se bez potrebe
i ništa se ne čuje
a noć bit će kristalno duboka
i bez namještaja
bit će golema prostrana dvorana
obrnuto okrenuta
u kojoj ne će biti sna
ne će biti odmora
a uskoro će proljeće
i ne će biti riječi
sve bit će nebitno njima
kad obole
od proljetnog umora



Oznake: veljača, bez


- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.02.2022., četvrtak

to

.

to
što se ima svoje
ne trži se
ima se posljedično
i raste
snaži se
nečemu što jedino
ima se k svemu
a vrijedi li
dovoljno li je
za stišati dvojbe i sumnje
ustrajnost će
vrijeme će
pokazati
kad nadglasaju se potrebe
jednog koraka
usmjerenim koracima
kad ne ustukne se
dospijećem hoda
i kad jedino važno
ispred sebe čisto
svoje se ima


Oznake: veljača, bez


- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2022., ponedjeljak

čokoladni kozmos

.


kompoziciji gvaša
doda se pastel odrješitije
i slobodnije
kao kad jonskom stupu u krugove
ugradi se gotički vitraj
i već vide se žustri plamsaji
sutrašnjeg dana u današnjem

dok abdomen se steže
u plastičnu spiralu
osmijeh se izvuče otopljen
tom prepoznatom osjećaju
dobra večer mu
i kardinalno crvenoj što klanja se rubinu
i grimiznoj u granatu
dobra večer čokoladnom kozmosu
dobra večer njoj na zapadu

lakše je svjedočenje
a ispovijest brižnija
kad zahvala izostane
tu smo i nije obzir potreban
kad boje se postojećem tvore
i sve čarobna je simbioza
na oltaru bez krvi žrtve
i taj dodir ravnopravan
čaroban je s bojom kad se pokrene
a nije boja - život je
u kosti uma udjenut
kad ruci, uhu, oku se daruje





Oznake: veljača, bez


- 21:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

kaleidoskop

.


dan je preblizu dana
sate napetije odmjerava
duže se zadržava dah
možda smiruje
možda potrčao bi
bio do nekamo
gdje je udobnije
gdje se ne prelistavaju razgovori
nema nesuglasja
tek samo melodije
i vrijeme bez vremena
na ležaljci pjene od valova
uz background sjećanja

kada bi moglo znajući se
poznavati
dobiti i uzeti u isti mah
a opet neizvjesnom ići
kad što se treba
bude zamašnjak
do onog što se može
isprva zbijeno teško, stisnuto
kad naumom krene
i ne zaustavlja se
ne samo od sebe
nikada za sebe
tek ne staje se
ne može

ne može se zaustaviti vrijeme
misao ukočiti
tečenje grudi presjeći
sve u slijedu
ide kaleidoskopu mogućnosti
kad jednom krenuto je
i nitko se ne sjeća
kamo će
tek samo hoće
u istom biti drugačije



Oznake: veljača, bez


- 21:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

13.02.2022., nedjelja

Sunčev dan

.


nedjelja je
Sunčev dan tih do noći
kad pokažu se Lovac i
Feba u središtu svoda
skoro cijela obasjana
misli vriju do riječi
a ispod horizonta
usred grotla
gori se, sudara
tama zimska vrela
pod kožu se uvlači
poput najosobnijeg najoštrijeg straha
jebiga
tu slutnju nisam htio
ne sada
kad jače prijaju kava i cigareta
kad glazba prozirnije odzvanja
kad sve ispunjeno
odjednom prazno postane
i bez razloga nasrće i udara
pa ti preživi ostatak noći


Oznake: veljača, bez


- 21:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

sadržaj

.


nisam u zavadi s prošlošću
to su samo natpisi na pločama
po kojima koračam
sve što rečeno je tamo i ostaje
kao dokumentirana epizoda
ovog narastajućeg sadržaja

saslušat ću buduće govore
koji gledaju ispred i
koji izborima popločavat se će do tamo
ne čineći škripu s postojećima
bar tako trebalo bi biti
ako se ne bih želio zavaditi s budućnošću

opraštam si neposluhe i glasnosti
s druge strane distance do njih
bilo je i tako je moralo biti
a oprostit ću si već sada
neposluh i glasnost sutrašnjeg dana
ne mogu i ne želim
uteći od svog sadržaja



Oznake: veljača, bez


- 21:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.02.2022., petak

noćas

.


noćas noć bit će
od opsidijana
raskalat će se oštricama
prepoznajem tu divljinu vjetra
svod presječen tamom znam
i taj hladan dodir
kad zvijezda nema uzimam

to je samo moje
moj kotač
moja tama što gori u luči
s kojom se opčinjen gledam
ponekad me dotuče
ali ne noćas

prošao sam stotinu puta
ovom stazom noći
i neka ne bude neobično
ako opet promatram joj bokove
s već odgledanim scenama
delirija života

možda pojavi se neki novi detalj
propušten nagovještaj
možda prosine svjetlosnim godinama
udaljeno prisjećanje
onoga što bilo je
da moguće tek će biti



Oznake: veljača, bez


- 21:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.02.2022., utorak

iznad

.


kad se krene k zemlji
iznad oceana oblaka
krene se s onim tko si sebi
i nema laganja hodom
do ovoga sada
nema uzmicanja pogledu
dok poravnavaju se očekivanja
iz taloga prošlosti
i dok staza gori od uplašenosti:
nisu li zanemarena pravila uma?
hoće li nas tko dočekati?
hoće li ipak biti bolje
ako se ostane i ne krene?

jer pogled je uvijek onome ispred
a dodir do ovdje i sada
u mogućem naprijed
već nedostajat će
i uvijek je tako
kad jednina se dvojinama uspostavlja
u naravi hoda
i dva koraka sastavlja smjeru

kad se krene k zemlji
iznad oceana oblaka
krene se s odlukama
i ako sjaj vremena je u njima
ako u pustinji ima oaza
put će ju pronaći
pruženom rukom bez obećanja
i sa zrcaljenjem odluka u pogledima



Oznake: veljača, bez


- 20:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.02.2022., ponedjeljak

intro

.


zanemare li se
disanje i otkucaji u važnosti
jer ionako uvijek su tu
predani nam i blagoslovljeni
onda život je u žeđi i gladi
jednostavna potreba njihova podmirivanja
i ne bismo nikada trebali oskudijevali
željom što više priskrbiti si zaliha
i tako stvoriti si značaj sigurnosti
za biti veći u skupljanju tom
i što više imati
a kada se sa strane pogleda
to je ravno pružen pravac
među svim ostalim pruženim pravcima
i savršen je presjekom zlatni rez
potencijala i mogućnosti

mene sve to zamara
a ja sam zamoran drugima
u pokazivanju očitog jednačenja jednoličnosti
na takvoj reakciji im hvala
saznajem gdje sam
na njihovoj traci vrijednosti

no, prestalo me brinuti
samo ponekad
osjećam se kao heretik
unaprijed tetovirane religioznosti
koji nikada ne će pristupiti
većinskoj doktrini sreće
i zauvijek ostat će
usamljen i ostavljen na margini uspješnosti
samo ponekad to bude
poput eha iz daljine
što podsjeti na to kolik je prijeđen put
rođenjem do ove točke riješenosti
slijeđenja daha i srca

to je izbor
to je odluka koja se ne gasi
i, čini se, moguće je
pripadanjem ne pripadati
moguće je da biti je dovoljan razlog
za oprijeti se etalonu
kako se treba biti
i s njim i u žeđi i gladi ne odustajati
ako to disanje ima
i ako srce imanjem govori



Oznake: veljača, bez


- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

noćas

.


noćas korica Mjesečine
s Lovcem gori visoko gore
poznajem li taj osmijeh
i bezbrižnost?
poznajem li ludost
i načelo kruga
u kom je sačinjena
neobjašnjivom strašću uma
dok gore visoko vode se bitke
koje izgaraju u svima nama dolje
i podupiru se daljinama
pa sve ono najdalje
najbliže je dodiru udarcima
što neprimjetni otključavaju provalije
ili iz mramora oslobađaju Davida
nikada se ne zna
kakva će obrazina dopasti očima
i kako podnijet će se prepoznavanje
ali osjeti se
u najtanjoj niti skuta tijela
poput odmetnute rukavice iz para
koja uvijek zna čija joj ruka
rukovanju odgovara

razum će reći:
to su nepokretne slike
kad pobjegne se iz stvarnosti
kratak predah stopalima
dok zemlja ih pritišće
i oko nekad možda zasuzi
ali zbog dima, vjetra, paučine
gore je hladno, tamno i mrtvo
a ovdje dolje je dobro
jedino dolje ima topline



Oznake: veljača, bez


- 20:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

31.01.2022., ponedjeljak

da

.


da, želim te
nije jednostavno reći
odakle dolazi
kako progovora
ne može se objasniti
instinkt ushita
s kojim dan praskozorjem počinje
suviše glasni odgovori
ne pomažu
kamen su petama dnu mora
ne želim ih slušati
hoću moć postavljanja pravih pitanja
neka me zaposjedne
svakodnevnim govorom
neka uđe gost i ostane sestra
jer znam
ako se leti u vakuumu događanja
bez sidrenja stopalima
promaši se
opsjenom oduzme se mogućnost
doticanja
a tijelo žudi dodiru obujmu
u kojem sačinjeno
htjelo bi i može
predati odraz ugode ljepoti
pronaći oduševljenje
koje ne prestaje
i onu tanku nit nadahnuća bivanja
po kojoj se može uspinjati
stići nekome, nečemu



Oznake: siječanj, bez, da


- 13:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

30.01.2022., nedjelja

VII-II-VII

.


Kad najednom bude da
na pozornici života,
već postalo je bez.
Odmah se ne prepozna;
tek poslije ugoda
kroz uzak prorez

osjeti se - nešto nedostaje
sve intenzivnije.
Budi se oprez
i roj čioda
mislima vrluda.
Taj nezvan uljez,

što bez vjere
dom pragu otimlje,
stavlja na oči povez
ispred gotovog voda
koji učinit će što mora
i povlači zadnji potez

osobnom porazu
ispod gole kože.
Gle, to završni je rez
svakom balade kraju
kad hoće se - a ne može,
kad sve je - bez.




Oznake: siječanj, bez


- 13:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-II-VI

.


čekat ću grozdove jorgovana
posljednji put
godina je u kojoj ću ih posjeći
stari su i smetaju




Oznake: siječanj, bez


- 13:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-II-V

.


još dvije
posljednja prvom već je napisana
a onda prestajem
slutim
nakon hvatanja bit će jasnije
ako je dovoljno
ako se posreći
ako Kairos naiđe

vrijeme u vremenu se ne objašnjava
daje, uzima, pribraja
tome nema međa
dok koža sputava
pokazuje samo ono
što vidom i dodirom
sluti se do sadržaja
a kada sve prođe
kad koža pukne
tada zaista sve prestane
ali ne nestaje
jer ne može
jer negdje se zapamti
negdje se sjeća
negdje traganjem se novim obnavlja
pod novom kožom
s novim slavljem sadržaja
i stvarno, kao što rekoše
ja živim u kruzima što se šire
i slijep slijedim si stope bivšega života
kome ću uvijek ići
a tko sam bio i zašto
da bio bih sada
onaj kojem trebam stići?
ne znam
u slutnji će mi prići




Oznake: siječanj, bez, Rilke, Cesarić


- 09:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

VII-II-IV

.


nije napeto
tako je
ponavljam mehanički
zatečen najednom popuštanjem
koje dohvaćam
stavljam bliže
olabavljuje
kao svjetlosna traka najednom i tamo i ovdje
spužva, žar, dužina
dobro je
iako propao sam u vrijeme
u mehanizam
čiji zupčanici preskaču i sate i dane
pa neki nedostaju
a u nekima bio sam drugdje
ipak dobro je
paralelne slagalice ne diram
avers je gore i u njemu naličje
i krug i odraz mu s druge strane
plavet ista i ista visina
sad već viša a još više se pruža
dubini gore do onog što nije od nje
sve bilo je kao što je
i već veće je sa svime kamo ide
ne razmišljam
ne može se
samo hvatam
bit će objašnjeno sve poslije
sad samo hvatam
glazbu u razgovorima
na cesti, krovovima, u krošnjama
ne slušam i ne razmišljam
samo hvatam
mjehuriće u stvarima zamrznute promatram
i šupljine između ljudi koje se dovikuju
dok se ne sretnu i prsnu u očima
ne razmišljam, to nema smisla
ali i tako dobro je
jače kad obzor dodiruje se zaobilaženjem
kad ne ideš i kad je nevažno
jesi li ovdje ili negdje drugdje
kad usneš i nestaneš
premješten disanjem u isti prostor
s kašnjenjem koje ne razumiješ
znam, dobro je
samo hvatam
ne razmišljam
objašnjeno sve bit će poslije


Oznake: siječanj, bez, obzor


- 07:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.01.2022., subota

VII-II-III

.

kroz vitraj praskozorja
osljepljuje me ravnodušnost sunca
nije bilo sna
onaj konop teško napet slabinama
olabavio se -
dan bit će bez osjećaja
ne će se silaziti u podrume
ne će se opet mijenjati puknuta žarulja
tražiti nešto što se zagubljeno
bez svjetla u memli podvostručuje
i još dublje propada

krenut ću nekamo drugačije
do sada
gluhom bogu iz Amarne
prosto iz znatiželje
uputit ću mu se običnom kao što je bio
u komori tijela
a s respektom kamo sam ga
u pamćenje stavio
postojao je razlog mimo mene i njega
sučelit’ se orbitama
i mada on je mrtav
preobražen sad u meni uskrsava
kao ciljnik ideji
koja se sa slutnjom dogovara

možda pronađem koji mi komadić nedostaje
razmišljanja
s koje litice let orlu posljednja je misija
i zašto ravnodušno sunce
toplinom se kao lapis lazuli oku
ugodi dodvorava



Oznake: siječanj, bez, Amarna


- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-II-II

.


dođu nekad takve noći
koje su pretenciozno ljepljivije
glazbi ritam sekcije u pozadini
no glavnom vokalu

deklamiranja o istinama i
o vrijednostima
prosto utihnu u svojoj prednosti
pred svim ostalim

iako i dalje sve je kao isto
pretvaraju se u vibrirajući šum
u kojem, kao na praznom listu papira vrisak
zaustave svaki početak pokreta
i postave pitanje čiji odgovor
unaprijed nepotreban već se poznaje
ali ne želi se čuti
i stornira se svaka misao
i ustukne se s njima
zaglavi se na pustom otoku
daleko od plovidbenih linija
ili u samici bez vrata
na koju su svi zaboravili

osjećaj da imaš se u njemu obuzet
preuzme prvo lice
izmjesti te negdje gdje nepoželjan
možeš samo pratiti puls
preostao ti kao dokaz
da još uvijek negdje si tu
ali razvlašćen i nemoćan
bilo što sebi staviti u korist
sad si nijem gledatelj presuđivanja sebi
dok optužbe basa te zaglušuju
a prijetnje bubnjeva gaze

i svaki sastojak sebe koji prepoznaješ
pulsiranjem dotiče si poništavanje
kako bi usporeno do njega zapamtio
svu moć bespomoćnosti
od koje si načinjen

ali, uzmeš sve to nešto
odrješit, uplašen i opčinjen
i uzmeš cijelu takvu noć
do umora snu



Oznake: siječanj, bez


- 07:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2022., petak

VII-II-I

.

dobra večer, vjetru sa sjevera
koji jedro svoda zagrljajem nadimlješ
besprijekorno čisto smjerom
sad riječi su dlijeta s tobom
i moraju reći što ne mogu
za utjehu ili ushit
svakom naletu što stigne

dobra večer uskovitlanim mislima
u krajobrazu ubrzanog filma
gdje oku se tek obris otkriva
kad sve ono brže dirne, prodre, prođe
tek miris zaostane svečan od
ljubičastog cjelova
i ne zna se što grli a što lomi
tko smo? kamo?
zašto krene se kad nešto zovne?
zašto baš onamo
žudnja, poput cvijeta suncu, goni?
tromo tijelo staje
nije lako otkucaje izravnat’ reljefu
koji već bio je
a kao da od budućeg se kleše
sve je sad neprozirno ispod koprene
nema do ruke ime a svuda je i
pozdravlja
dobra večer tebi


Oznake: siječanj, bez


- 19:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VII-I-VII

.


nejasna je silueta dana
u kojoj sam još nerazvrstan
trebao bih mu se predstaviti
praznu ruku pružiti tom neznancu
iako sretali smo se
pokazujući razoružanost misli
učinimo to bez predrasuda
možda bih počeo pričajući o
ječerašnjem poslijepodnevnom snu
koji se umorom produžavao do večeri
ili o srebrnom medaljonu
koji se sporo kretao od istoka
i nehajno upozoravao
pritiskao i strijelio vrhovima kopalja
svaki pogled visoko gore poznatom mjestu
bio je dozvan vrtloženjem
u kom se daljina rasparavala spiralnim nizovima
tišina
preslagivao se luksuz razmišljanja
i sve svodilo pod zajednički nazivnik

gle - upoznavanje s ovim neznancem
a on šutljiv i nepristupačan ovdje
i tamo visoko gore - neznanac isti je
onkraj smisla pravila preživljavanja
u izmaglici napetih mikrosvjetova
koji - čini se - u abdomenu će eksplodirati



Oznake: siječanj, bez


- 11:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

VII-I-VI

.


iskoraknem li
iz gregoriosa hrama
već mačevima jurim
bez obzira
koliko su uglačani podovi hodočašćima poželjniji
u molitvama nema snova
pognute figure bez oznaka
nemaju pogled kojem bih mogao doprijeti
zaista, otpozdraviti je nenapregnuto ponosom
u onome što se istom posudom dijeli svima
ali značaj je nepodnošljiv
ako se ne istekne preko ruba
ako okus ne dopadne usni
tu se mimoilazimo
kad udovi ljudima nisu potrebni
kad nema koraka hodu
kad zapešća su bez pokreta zaglavljena
u stisku kojim se moli
tad nema ruke pružene daru
nema ruke koja će dati
tek podmiruje se potreba prostoj probavi
tekućine i tvari
a posvuda i nikamo naličju okrenuto u tami
je drugačije
na raskrižju duha i stvari
bjesne oluje i divljaju elementi
tamo su kovačnice
gdje kuju se snagom strasti s boli
radosti s patnjom
gdje lomljenjem se ubija i rađa
vrućinom novi sadržaj obliku se stali
i nikad ne bude isto
i uvijek je ispred
za sve koji su se daimoni dali



Oznake: siječanj, bez


- 00:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.01.2022., četvrtak

VII-I-V

.

dani u minusima
ispreturani i neprepoznatljivi
poentiraju ispred noći
udaraju na najslabija mjesta
u potpalublju ispod plovne linije
još samo drskost preostala je kormilu
i drži se smjera dobivenom početku

ne brini, idemo do kraja svijeta
nizašto to ne bih mijenjao
jer ne možeš desnu ruku
nadomjestiti lijevom
desna je maču
a lijeva štitu dodijeljena
isto kao što osjećaj ne bi mogao
promijeniti odijelom
to je strukturno stanje
bez kompromisa
koje ne pamti ulične grafite
ne čuje bučne reklamne panoe
i ne osvrće se

ne brini, idemo dalje
tamo gdje se zidovi ne ljušte i
gdje riječ sjaji
danas zagubljenim sadržajem




Oznake: siječanj, bez


- 08:25 - Komentari (2) - Isprintaj - #

VII-I-IV

.


izgubio sam dan
ne vidjevši ga
i kao da ničemu nije služio
kao da je nepotreban -
neka nepročitana knjiga
koju sam na dno police stavio

nevažno, mislim
noć je za dobra i loša vremena
noć je za apoteozu cepelina
toj glazbi ronim
kad nema zraka, glasa, ni imena
kad stigne Melpomena

sad za poslije
odbacujem sve rime
sve neukoričene misli
i već poslije stigne prije
i čvrsto ga držim
bježeći od psovke
jer strah je u vremenu lošem
poput šibice
molotovljevom koktelu



Oznake: siječanj, bez


- 02:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

26.01.2022., srijeda

VII-I-III

.


odstrijeljen nedavno
sjevernoj strani
među lišajevima i mahovinom
u zapećku smislenog stanja
skupljam sunčeve mjehuriće
na promrzlim grudima
samo tamo je potrebno
i samo tako je dopustivo žeđi
što elemente života tali i
kuje na starinski način
ne trebam reprogramiranja
globalnoj zaglušenosti
ne trebam algoritme
mehaniziranih osjetilnosti
neporeciv dokaz buntu
opstoji sam po sebi jedini glasan
i zašto ga stišavati?
za neku frivolnu ugodu egu
koji htio bi biti veći
pred sobom sebi?
moje tijelo pripada zraku
i zemlji što proljećem se budi
a zimi se sretno truje potrebom toplini
pa ponire dublje
do dna raspadanja svih stvari
i ako još opstoji stijenj
ako se nečijim sjajem užari
planut će
razbuktat' praskozorjem
što svatko ga ima
a ne zaniječe
pogledom usiljenoj vjeri
već uspravi ga tamo
između obratnica
gdje sunčev zenit jedino se plodi
a onda - usudi se, zahtijevaj, uzmi
ne moli, daj, poleti, izgori
ionako svi dospjet ćemo
nečijoj gozbi



Oznake: siječanj, bez


- 00:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.01.2022., utorak

VII-I-II

.


koketiram s namjenom života
zanemarujući socijalne vještine rasuđivanja
nije li zavodljivo crvenim plaštem
dražiti u areni zvijer bika?
a uče nas - na crvenom stani!
i sve bit će u redu
pitam se što je podnošljivije:
bezbojnim danima skrivat' se
u noćnim šupljinama melankolije
ili prerezivati sinapse pitanjima?

najednom probuditi se životom
u nedefiniranom području slijedećeg koraka
kao da je prvi
razbaštiniti se predrasudama
i jesti zemlju iz koje si izvučen
par excellence
ipak se pripada ovdje
nagonom i voljom bez jamstva
tada valja uzimati se do kraja
ali bez obrasca
bez uputa
snažnije no prije
sa svim reperkusijama
osjetljivije buntu
sve do pada lavljoj jami


Oznake: siječanj, bez


- 09:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

24.01.2022., ponedjeljak

VII-I-I

.


u vremenu davno prije
kada sam najmanje vjerovao
presrela me jeđupka
tada dio trivijalne priče
ostao je zaboden u sjećanju
sedam pa sedam
ako zbrojim
toliko preostalo mi je praznih listova u dnevniku
svakoj godini po jedan
ovo je prvi

sve do nje
uvijek nekoj drugoj sam pisao
a progovarala je ona
sve dnevnike prije
sve zaslađene riječi u njima
ona je godinama kroz mene pisala
dva puta po sedam
ona je znala
više nije tajna

ovo je apokalipsa, bejb
i stiže mi do Patmosa
bit ću usmrćen, rođen i sretan
pribran uzimat ću slijed riječima neotkriven
poput pelivana
jer samo tako umijem i znam
udah očaja ozarit' osmijehom
od kobi strah iskovat' u strast
i svemu se osmjehnut'
kao da čitav svijet je dijaboličan grijeh
sa sedam velova
i sedam jerihonskih trublji

ja vjerujem u tebe
čuvaj se, bejb



Oznake: siječanj, da, bez, Patmos


- 02:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.01.2022., nedjelja

XXXVI.

.

ležernije približi se zora
poput noćne krijesnice
koju ne smete hladnoća
ni prijepor odabranom godini dobu
a boje sve su pozaspale
daleke svom naravnom slijedu

nema glasnih odricanja u hodu
bez tragova sna
ne čuje se glazba
od koje je stvarnost tiša
samo let otvoren posvuda je
oku željno opscen
u prozračnom razlogu snivanja
a ne prepoznaješ mu osjećaj
istisnut iz života
tako zavodljivo predan
silom od koje se kriješ
modrim nijansama misli

ne pomaže ti poniranje shvaćanju
kad niti su zamršene
ako gledaš dolje
u opsjenu paučinom premreženog labirinta
s armaturom stvarnog skoka u ambis
gle, pogled pečatu visoko gore te hoće
onamo gdje sjaj se razlijeva krugovima
i razgovorljiv presjek prozirnošću nudi

ne pomaže ti sablazan otkrivanja neodgodivog
kad nadomak ruci već traganju korak je počet slijedom
što se mijenom osipanjem većeg dopunjuje
gle, opet pogled s visine gore uzet
prati se u misteriji dara
i stijenj ti u grudima razbuktava
slap otkucaja do dodira dragom kamenu

nije tajna -
život se snivanjem života
u let krijesnice pretvara




Oznake: siječanj, bez, Eos


- 06:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.01.2022., subota

XXXV.

.


moguće je
vrijeme nas čini
izgubljenima u prijevodu
a poštujući mu pravila igre
izmiče nam smisao
započetog govora i
prisiljeni smo oponašati se
u razumijevanju
uzimajući dnevne pobjede
nadohvat ruke
na pokretnoj traci sitnih užitaka
a zanemarujući si neotkriveno blago
dodijeljenog volumena jedinstva

ne može se prestajati teći
a nije moguće samo obodom uma
shvatiti nježan dodir postojanja prisustva
kad bridovi su oštri i bjesne
i ne daju do središta
iz kojeg se misli crpe

zašto?, tko znao bi zašto
ne uspijevamo domoći se blizine
ljepoti osjećaja u kom je čistoća?
možda tek slutnja nagovještaj smjera ima
u trenu kraćem od treptaja oka
tek slutnja neukrotiva, neprotumačiva
drži nas još uvijek blizu tajanstvu
s kojim vri nam nutrina
nepristupačna razumu

a mi - izgubljeni u prijevodu
žurimo s vremenom
nekamo stići bez obzira
mi - zaneseni pravilima igre
ne želimo vidjeti pehar zadovoljstva
što protivnik nam pruža
misleći da to je Danajaca dar
i nepovratno gubimo i kad dobivamo
i zauvijek propuštamo prići
okusu kojim počinje nam suština





Oznake: siječanj, bez


- 16:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

21.01.2022., petak

XXXIV.

.


od praznine zaslona
blagom zorom
do vjetra sa sjevera
idu misli

molim te, čuvaj se
nemoj se razboljeti

bit će sve u redu
već kako želja uzme
san ne će odoljeti
i prosto bit će onako
ne ružičasto
ne sivo
bit će u modrom more
kamo će se stići

sve moguće tu je
u ruci lepeza
špil karata
netko krene sreći
netko srcem snuje
a netko mora otići

u svemu tome nema grijeha
blagoj zori
vjetru sa sjevera
oni su tek glasnici
mijene poretka
koja nikog ne će zaobići

odbaci se ili uzme
sve je isto
sve se rasporedi
svetoj kakvoći
od koje srce
kucajima zlatom vrijedi

i zahvalan sam
olujnoj noći
blagoj zori
i vjetru sa sjevera
bit će onako
kako će se poći

ipak
molim te, čuvaj se
nemoj se razboljeti
sve drugo
mogu podnijeti


Oznake: siječanj, da, bez


- 10:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

XXXIII.

.

ove kišne zimske večeri
biram društvo Bakha

Selenu skrili su mi oblaci i
bez duše svod sad jedri
pogledom
nema srebrne koprene
ni nemiru tame glasa
nije ni u iskricama kapi

negdje drugdje ispredaju se sage
o Valkirama
nekamo drugdje
vrijeme se stropoštava s visine
bez naručja divljih misli
gorostasa

obojit ćemo večer u crveno
skerletom dozivat' noć
bez priče
neka grlena riječ bila bi previše
i san ne bi nam htio doć'
umornima

podignimo krjeposne čaše
rujno je nijansa zahvalna usnama
od nje linija strasti
dodaje krvavom jarmu sjećanja
slanost osjećaju
u svem još nepokorenom

i ćutit ću kako ubijeno tijelo
porodi se iz progutanog srca
u mitu po kojem te pamtim
ne moraš ništa reći
o uskrsnuću misterija
sve riječi su u okusu sjaja oka

vrati mi Selenu!
srebro krvi vrati
praskozorju!
u ovom kratkom smrtnom
obzoru
bršljanom života me gori



Oznake: siječanj, bez, selena, Dioniz


- 00:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.01.2022., četvrtak

XXXII.

.

dan se sjurio noći
u kose, u oval obraza
k očima Mjesečine
kao da nije bio
sve mu je uzalud do nje
a ona ognjicom grli um
i kao da ga nema
kao da nije bio
ostane mu naličje tamno
ispred srebrne mastionice
i sve se u njemu obrne
ponovo ispisuje

roneći svodom delfini lome zviježđa
lovci svilom odstrjeljuju srne
vilinskim kolom sestrice prate kočije
i ništa nije uzalud tamo
kad kreće se a kretanje nije
onome tko vrijeme raščešljava
putom do Damaska

Selena strunu drži
povlači kad joj se prohtije
i sablažnjava riječi škripom rebara
nema obzira za nikoga
i ništa sveto do daha nema
a razum u kostrijet zamata obilnije
i ne poznaješ više vrijednosti
gdje počivao si siguran pred svima
nemaš orijentir molitvama i psovci
jer ništa više ne trebaš
nikome ne služiš
tek žuč modru do plavog
u sebi rascvjetavaš kao primarnu boju
i samo srce trebaš
u odronu otkucaja
i kožu, u napetosti kožu
s kojom se od svega dijeliš
i kroz nju dajući se preseljavaš
u vasionu
Mjesečini


Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena


- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

19.01.2022., srijeda

XXXI.

.

zlatnim srebrom Mjesečina
noć posipa
nema svjetla topline
nije tama neprotumačiva
obilje je nemira pamučnih kristala
a Selena žubori, šapće
sva od glazbe ispredena sjajem

zbilja tek je jedna struna
drugačija kad dotakne ju
umom odraz iz golemog jaza
i kad zaranja se neznanja dubini

Selena poziva
prebire po akordima
a melodija mesom kostima se primi bliže
poput bršljana
ne tajeći stisak

slijedi ju
kad misliš da mišljenje je svrha
sama sebi dovoljna
kad heretik postaneš razuma
i kad u grotlu strasti
žedno života središte
osjećaju razloga žeđi se priklanja
do počela u kom svaka misao je kolijevka
zavodljiv ples na tratini
i odsudan bastion
sve istodobno
kao san
u kojem stvaran se promatraš
dok prebireš po mogućnostima
za dospjeti si krugu pripadanja

slijedi ju
i kad nema svrha i razloga izbora
slanost života njoj je dovoljna



Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena


- 09:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.01.2022., utorak

XXX.

.

ponekad
pričini se
ali neprimjetno
sve učestalije
da život je deklarativnog okusa
konobar se uvijek nasmije
stol uz prozor čeka
uvijek istom pogledu prostorije
a gosti poznati svi već su tu
poredani po važnosti ceremonije
i može se početi pred svima
molitvom kao i dan prije

ali ponekad
pričini se
volji neotporno
sve učestalije
da na stolu arabeska
izgledom više to nije
uglačana ploha odjednom puna mrlja
objeda mnogih ostatke krije
netko je bio nemaran valjda?
ne!, to su od slabosti deluzije
i sastavlja se opet scena ugoda
mada je sve neudobnije
svi žvaču i sve je u redu
ali zašto žvakanje postaje glasnije?

ponekad
pričini se
poput mjehurića koji prsne
u umu sve neprimjetnije
da zalogaj nema okusa
a nepce već to beživotnije
usiljen svima pokaže osmijeh
kao da je ukusnije nego prije
to je dobar svjetonazor! -
žvakati i kad do jedenja nije
ako svi tako mogu
a to nije nešto novije
jest će se, žvakati i živjet će se
i bez okusa - deklarativno pametnije



Oznake: siječanj, bez


- 09:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.01.2022., ponedjeljak

XXIX.

.


zabravljen oduševljenju
svjetlosnom godinom udaljene maglice
ne prepoznajem vrtnju
linija na dlanovima
netaknuta kob svoju putanju najavljuje
nemirom
a Mjesečina zbunjenost podebljava
i bojazan istresa srebru smrznutog tla
može se osjetiti inje na stopalima
po koži se razgranava
čini se
sve što imam manje je
toplini kojoj namjeravam
ali ne hajem
struni uzlovi zapleteni su rebrima
a svaki dašak vjetra do jedra
ranjavat će i ranjavanjem jače
očvrsnut naum kormila i pramca
ova plovidba jedina je
pod svodom života misija
i ustrajati u njoj samo svojom valja
držeć' se
za čvorove otkucaja i disanja


Oznake: siječanj, bez, mjesečina


- 10:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.01.2022., nedjelja

XXVIII.

.

noću posteljom sjećanja
danju naslonjačem misli
nisam od koristi
osjećaju nedostajem si
navadama jednoličnog otkucavanja
nepodnošljivo ležernog disanja

ambijenti ugode su me stisli
jeftinoćama kiča
i sad sebi oprosti si
u usponu Mjesečine
povodljivost pjevu kom ne pripadaš

mačeve ponovo uzmi!
sedam glava za sedam mačeva imaš
a u ruci prigrli osmi
iznenadi luksuz ravnih ploha
ubodom čistog povjerenja
i kad ne znaš
ima li smisla naramkom bunta
utrobu otvarati pred očima
ima li razloga u htijenju pokreta
iskrenost ozlijediti do iskrvarenja

a znaš!
hora je
vrh jara već damar koži donosi
hora je
pridobit' se svrsi



Oznake: siječanj, bez, mjesečina


- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

XXVII.

.

Palachov je dan
treba malo zastati
prodisati tiše
i prisjetiti se buktinje
hrabrosti!?, ludosti!?, poslanja!?
svetogrđa!?
već kako će tko uzeti
ako se iole sjeća
što se dogodilo na današnji dan
a uvijek dogodi se
kad zaborav proguta
ono bitno
što se nikoga ne tiče

danas svjedoci smo
kampanja brižno doziranih vijesti
koje u oceanu događanja
sprječavaju misao prhnuti slobodi izbora
i bar nakratko
osloboditi se krletke ugodi razuma
pa postajemo sve tromiji
i bezvoljniji
pružati otpor ujednačavanju
ili s idealističkim entuzijazmom
sukobljavati se s vjetrenjačama
pouka je jasna:
ne razmišljaj o onome
što te se ne tiče!

zaboravljamo veličine
od kojih se vrtnja zemlje ublažava
linijom čistog obzora
misli gnjiju bez njih
a duh trune
zaboravljamo bit imanja osjeta
i svijamo onu uspravnu os
što nas dijeli od avertebrata
uskoro tražit ćemo
svijećom svjetlo uma
u civilizaciji drečavog kiča
ili će netko
novu buktinju zapaliti
a nitko to vidjeti ne će



Oznake: siječanj, bez, palach


- 07:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.01.2022., subota

XXVI.

.

noćas Mjesečina
moja je hostija
vjeru koju ne želim
sljepoću misli
i nemoć duha u njoj
hostijom uzimam sad svojom
nisam dobro kada to činim
i slobodan od svake sile
pogled upućen svodu
sad zasužnjen je svojevoljno
na damastu noći
u obruču srebrom smrznute hladnoće
nema blagonaklonosti
nema gostoprimstva u toj
nepremostivoj distanci kojoj se pružam
i ne molim
ne zahtijevam
samo žalujem
i nisam dobro kada to činim
ali dozvoljavam si slabost
osjetiti svjesnost nemogućnosti
metodično
kao kožu s kojom tkivo i kosti odijevam
s tom slabosti gledam
i primam hostiju
i daljine uzimam
i ne osjećam se dobro kada to činim



Oznake: siječanj, bez, mjesečina


- 00:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.01.2022., petak

XXV.

.


uronjen u valove ljubičastog salona
sjećam se oprave od grimiza
na alabastrenoj puti
slatkoće ribizla na usnama
nisam bio svoj
ne i sada
sjećanje poput plavetnog kita izranja
s dna oceana
za udah dublji od svijesti
o ovo malo vremena što se ima
tada nije bilo mjesta
sve ulaznice bile su rasprodane
odavno prije
zakasnio sam tada
kasnim i sada
neobjašnjiva slutnja
što osjećajem upravlja
nezamisliva je poput pulsara
koji zbog udaljenosti ustrajan
ponovo i opet svoju svrhu jačom ima

ne ogluši se struni
taknutoj s druge strane provalije vremena
sva današnja zdanja pješčane su kule
a linije im balansiraju voljom privremenih odsustava
za biti svoj

oslušni sjećanju miris boje istočen ispod kože
udahni mu molekule davno staljenih kristala
i dozovi vlažnost posteljice
iz koje možeš isteći u ovo sada bez plača
ništa nije nemoguće
ako se zapleše
odbaci sedam velova
i ako duh rođen si sreći
podijeli ju s tijelom
u euharistiji novog hrama



Oznake: siječanj, bez


- 07:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.01.2022., srijeda

XXIV.

.

demoliranih sjećanja
prevrnut
srećom uz sigurnosnu ogradu
na zaustavnoj traci
izvlačim se iz olupine
srećom nitko se ne zaustavlja
tek koji znatiželjan pogled
valjda sam zaspao
i san osjećao
još sve je razumu vrelo
ali gle - na tijelu inje i led
zar sam otišao
i gledam sad u snu
slutnje slika redoslijed?
ne mari
s druge strane u tami
dopire eho šapta
kao da se sluša ispovijed
nemoj - i fantazija prestane, pukne
san na pregibu lakta
evo praskozorje gori
na smrznutoj travi, vjeđama naizgled
a gore visoko nasuprot
valjda instinktu ključ
ustraje obris Mjesečine blijed
kao sam život
ne mari!
sad je glasnije
i prospe se Sunčeva žuč i
strast i
misao u njoj
k obzoru krenu ispred




Oznake: siječanj, bez


- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.01.2022., utorak

XXIII.

.

dan je počeo
nizanjem neboja
nema svoda
linija nema
istresa se mučan monolog
nerazumijevanja
nije vid potreban
nema ga do onoga čega nema a
nestvarno mu je barijera
o koju se spotiče pogledima
i ne zna se
nije li se periferno
propustio uočiti značajan trenutak sjenom
dok se pokušavaju razabrati
obrisi kojih nema
ne shvaća se nemanje loma svjetla
u nečemu što je praznina
rastegnuta po nekad poznatim oblicima
nema volumena
nema se imena za neboju zapremine odsustva
s kojom misao ne zna
a nije pepeo
nije siva
nema gustinu dodira
nije neprivlačnost
koja bi se mogla rastjerati
nedodirna je od ničega svoja
u nebojama istisnuta praznina
kad nema se u onome čega nema





Oznake: siječanj, bez


- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.01.2022., ponedjeljak

XXII.

.


na agaru tišine
preživljavam
ne dogodivši se
uče te skromnosti
strpljenjem na pravcu
guraju te sredini
koja mora najotpornije podnositi
nagomilan teret sličnosti
najbolje te nauče
najbliži
ne znajući
jer briga je najučinkovitiji alat prisili
i istovremeno povodac
koji će nedostajati
ako se pokušaš osloboditi
tako smo osjevereni
gravitacijom naslijeđenog tijela i krvi
i već svaki britak duh
početkom se tupi
i već vrh mu
nikad ne će dospjet’ svrsi
preostaje snaći se
u skučenoj prostoriji mogućnosti
ali kako
izbjeći stupicama
predvidljivom otpadništvu
i živjeti se
uočavajući i izbjegavajući
sve sofisticiranije modele
namjera stvaranja ograničenosti?



Oznake: siječanj, bez


- 09:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.01.2022., nedjelja

XXI.

.

Na hladnoći brižan srp Mjesečine
zanese mi pogled.
Ne može mi pomoći.
Misli mi sasječene
pale su u rasjed
tuge besanih noći
i sad neshvaćene
po danima unedogled
već nedostaju samoći.

Kako se odazivaš -
ti, koji mi svojinu
predao si s namjerom
i sad pogledom mi upravljaš
niz ovu strminu
nedostignutom visinom?
Sve što si dao i oduzimaš
ima li istine cijenu?

Kada bih znao
vrijednost kristala života
što i dar je i prozirna praznina,
možda bih se odrekao
shvaćanja od kud mu krasota
prije uzetih svih obrazina
i namah odustao
od svih ugoda
što kobi daje ih vrlina!?

Ne bi mi strijelila Mjesečina
tople misli hladnoćom,
ne bih osjećaj u riječima
krio kao tat motiv zločina;
zaokružio bih se sljepoćom
u pogledu zviježđima
i bio bih kolotečina
bez puta i svrhe za srećom.

No, ja tragam za onom koja je od golubica,
nikad ne mjereći se himbenim usudom.
Ne priznajem vlast ničiju,
moj um i tijelo su bojišnica
zauvijek slobodnom voljom.
Ne poznajem istinu drugačiju
do one kojom uspravlja se kralježnica.
Ja idem po bespuću srodnom
k onoj koja ima isti sjaj očiju.


Oznake: siječanj, bez


- 18:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.01.2022., subota

XX. (stereotipija)

.

kad se probudiš
a ništa nije kao što je bilo
kad dotakneš osjećaj o sebi
nepoznatim i nestalim
tad prevario si ga
izdao
odbacio
tad nema ti pomoći
iako će se u svemu uspijevati
iako sve bit će u redu
iako ništa ne će nedostajati
osjeti se
nešto nije
nestao je original
nema koncepcije
sve je sad samo isti otisak
sad sve je stereotip
i nije važno gdje si i tko si
pred sobom svatko je isti
s prepoznatljivim načinom
od sebe ostavljen
prazninu u kojoj je nešto bilo
više se ne može ispuniti
prazan pretinac
ne može se otvoriti
sad svatko je sam pred sobom
na drugoj strani nedohvatan
a sve je isto svima
paralelno u dosegu
situacija se doima
kao sasušeno deblo
koje se gleda i osjeti
a taj fantomski osjećaj
kojega nema
a koji je tu u odjeku
neprimjetan promatra
taj stereotip života
i znaš
izboja, lista, nove grane
i tamo i ovdje
više ne će biti nikada


Oznake: siječanj, bez


- 09:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.01.2022., petak

XIX. (earworm 7. siječnja)

.

poput ugodno slušljive melodije
od buđenja
progoni me ona koja je od kule
i njezinih sedam demona
pošao sam do Provanse
u Marseille
noseći gorčinu mora na usnama
bila je voljena od boga i neposlušna
i ratnica i bludnica i učenica
bila je kapljica i koplje
sve po sebi je bila
bez kalkuliranja i spletki
bila je čistoća bijeloga u modrom
besprijekorna iluzija tajanstva koje opčinjava

a onda je nastala gužva
dernjavom doziva se konobar
za još jednu rundu jutarnjeg piva
odjekuju svađe
tko je snažnijim urlikanjem u pravu
glazba se guši
sapiens povlači
gmiže po podu
Novak, vakseri, Melbourne
Zadar, urote, tennis return
to je važno, prevažno
a sve ostalo manje je od sadašnjosti
i ne postoji

sjećam se
dogodio se Charlie Hebdo
rodili su se Pavao Ritter Vitezović
Vera de Bosset i Flash Gordon
umrli su Vladimir Prelog i
Nikola Tesla
koliko lijepih misli
moglo bi izmiljeti
ispod ovoga oklopa stvarnosti
samo kada bi se
instinkt čopora prestao slijediti?


Oznake: siječanj, bez


- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.01.2022., četvrtak

XVIII.

.

stavljen u drveni lijes
s uzglavljem od ilovače
glinujem
od murano stakla pogled
Koscima je upućen
s njima snijem
još uvijek se osjećam
dok riječi si ispredam zviježđu
i u živom mrijem
mogu tako
kad suza nemam
a gord prašini propadam
tek probudit će me
proljetne kiše
i Kora
za još jedan laticama cvat
do Sunca


Oznake: siječanj, bez


- 22:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

05.01.2022., srijeda

XVII.

.

na dnu
skrit ću se
poput Nabatejca u kamen
i odatle promatrati složenost svijeta
napušten od bogova
opasat ću se kao Tuareg
neprohodnim pustinjama
i u zrnevlju pijeska
osluškivati sićušne živote
na usta stavit ću
bodljikavu žicu
u nekoliko redova
kako bi svaka oštra riječ
tamo se zaustavila i iskrvarila
dosta mi je ovog vremena s relikvijama
jeftinog preživljavanja
um sluđen je bio poslušnošću njima
sad i njega ostavljam
vratit ću se
bestijariju osjeta
i ponovo iščitavati u riječima suglasja slova
zaboravio sam kako se riječ shvaća
žarištem iz dva tirkiza oka
zaboravio sam kako se riječ osjeća
kad poput oblutka
takne prozirnoj površini napetost
sve sam zaboravio
a sad odlazim


Oznake: siječanj, bez


- 20:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.12.2021., utorak

katanga

.

zapravo
trebao bih ušutjeti
ne stavljati riječi
uštedio bih svima (možda i tebi) dodir nepotrebne patetike
melodramatike što li
trebao bih
pustiti da vrijeme sve pojede razrijedi pokopa
ali sve ovo je za mene neprobavljivo nerazrjedivo nedodirno
i gomilalo bi se u ilegali bujalo grizlo iznutra
a svi koji bi se našli u blizini
stradavali bi od neraspoloženja
jer ne može se biti pribran
ne može se funkcionirati
ne može se racionalizirati
i onda i stoga
sukobim se s time
bez obzira što mislio o tome
što bilo tko misli
bez obzira na ishod
jer ako jest zašto ne reći
ako je sada dovoljno
zašto se poriče nezadovoljno
tako razmjenjujemo udarce
i što jače boli
što se dublje usijeca
ponudim još preostalih mjesta koja su ostala čitava
dok cijelog me ne zauzme
sve dok ne počne gorjeti
tada se svaki djelić milimetra svijesti osjeti
po dijagonali sa svakom misli
a svaki komadić osjećanja je goriv materijal sadašnjosti
vidim
ništa od toga
i kad sve gori gorenjem ne nestaje
suviše je toga neprotumačivog i kobnog u isti mah
što gorenjem postaje oblik pregnantniji od volje
zapravo
dozvoljavam si drskost uzimanja riječi
iako trebao bih ušutjeti
ako sada ušutim
bit ću poput svih koji su skloni prešućivanju do koristi
i sve kako jest uvijek će biti dovoljno sebi
ako zaniječem
što preostat će mi s prazninama do onoga mogućeg vremena
u kojem mogu biti


Oznake: prosinac, bez


- 01:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

sretno!

.

sretno!
prva bit će i
posljednja
pod mjesečinom najžešća
u grmljavini najprozračnija
i ništa više ne će biti isto
zategnut će se ledene kape na polovima
spljošteni vrhunci sanjat će i dalje o visovima
nikome nije stalo
i sve bit će raseljeno po tundrama
ne shvaćam oblik srca
kad posvuda po tijelu se prospe
promatram mu napore
dok se i dalje rve
s loše podijeljenim kartama
a dan je od jutra na obrazu umiljato osunčan
karneval kasnećih kosih svjetlosti
sa satima u povorci radosti životima dijeli
a minute su im pribadače što mi se koži zalijeću
i osjetim svaki ubod
i čujem im vrhove pod kožom kako zapodijevaju razgovore
mrijeste moguće vodotoke rijekama
a nitko ne čuje
sve zaglušeno je ovim riječima
i riječima prije
nije ih čula
ona ih ne čuje više
i uvijek tako završi i počne
smislu skriveno u slijedovima valova
na oštrim hridima
kad naumom pogibaju i s njima ustaju
kad posljednja je
krugom uvijek prva
kao što u nebuli
orbitama jedino je moguće

sretno!


Oznake: prosinac, bez


- 01:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

13.12.2021., ponedjeljak

137

.

nemam
i ne mogu obećavati
nisam
a htio bih
samo jednom opsjedne
taj čudan osjećaj
na ovakav način nepromašivo
i ustukneš mu
ali ga uzmeš imaš držiš
taj čudan osjećaj
i boliš se u njemu
stružeš sve pozlate
nemilosrdno
i sretno se dočekuješ
misliš obostrano
povjeruješ mu
jer ništa drugo nije važno
oceani se mogu izliti
planine stropoštati svodu
vjeruješ mu
i smjestiš se u prvi red
pratiš ga i on te prati
udaljiš se a on se približi
taj čudan osjećaj
kako si sretan s njim
u njemu kako si sretan
to vrijedi iznad sunca
povrh vremena
sve dok se ima
taj čudan osjećaj


Oznake: prosinac, bez


- 02:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

12.12.2021., nedjelja

daimonion

.

u osrebrenoj noći danas nema milosrđa
simboli pogađaju nezaštićene misli
i traje taj pokolj
niti jedna ne će preživjeti
kako se dočekati na noge?
kako se zaštititi idući klaonici?
a u jamama postrance
simfonije nauljenih zupčanika kriju hropce
proviriš li preko ruba
možda ugledaš jedan dan u lipnju
kad suđenice presjekle su pupkovinu
krvavom oblutku:
nitko ga ne će pronaći
od sebe ne će pobjeći
nije mu suđeno - treća presiječe
i mjehurić prsne nestavši
pogled dalje - rastrgana utroba neka
grudni koš joj se uspinje i drhti
a oči lete kao konfeti
i sav se prizor s njima rasprsne u eksploziji

dosta je! odustani prošlosti!
tvoji savjeti tvoji prijekori nisu dobrodošli
ukrotit ću ti sve suglasnike u riječima
i postat će bezazleni napjevi
uspavanke pred spavanje
mili su mi moji daimoni
ustaju i idu dalje
k susretu suncu koje se iznova rađa
u zaglavljenoj žeđi toplini
u neprežaljenoj gladi svjetlosti

Oznake: prosinac, bez


- 21:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.12.2021., subota

suza

.

nisam gospodin, građanin, stanovnik
clochard sam po izboru
na nježnom francuskom
nadahnuće nalazim u opskurnim birtijama
daleko od svjetla smisla i računovodstvenih stavki
među ispromašivano uspješnim ljudima
ako se tako smiju nazivati
promatram ih u zadimljenim razgovorima ni o čemu
i vidim da se svi poznaju a nitko nikoga ne zna
i svi su pobožni iako to ne znaju
imaju istu zajedničku molitvu
ispredenu kroz redove hvalisanja i psovki

gle, kako je priprosta i odurna atmosfera
u nesnosnoj buci, otimačini misli, kastriranim osjećajima
svečanija od aula akademika
životnija od cirkuskih šatri sabornica
nema ceremonija prisega i medijskih sponzoriranja
ovdje se živi i umire na samo jedan način
tiho solipsistički i dionizijski bučno
i svima poražavajuće ljudski isto
a svatko je od njih zvjezdane prašine dio
u nekoj iskrivljenoj stvarnosti
gdje ne smiješ pokazati slabost
dvadeset i jednog grama neprotumačive osobnosti

na stranu sva mudrost, inteligencija, logike i vrijednosni sudovi
odbace li se sve relikvije života
što klupku tkiva, krvi i kostiju preostaje za premjeriti si obujam misli i
izračunati specifičnu težinu jedne suze?


Oznake: prosinac, bez


- 22:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.12.2021., srijeda

bez

.

kad dan krene loše
uzmeš ga takvog
i naoštriš kožu hladnoći
odjeneš se osjećajem bez osjećaja
obuješ cipele bez očekivanja
i ideš onome što će još loše doći

cigareta stješnjava vrijeme
gledaš kako dogorijeva
i kako pramen joj dima se rasplinjava
u kaosu ploha i linija
suviše misli pridaje se stvarima
suviše praznina njihovih urla i zabrinjava

misliš - još sebe imaš između disaja
još uvijek želiš, nečemu se nadaš
a slijed dana i to ruši
postaješ sve manji i sitniji
buka materije i odbačeni razgovori
snagu ti oduzimaju, stvarnost guši

nemaš što bi htio
a k želji nema staza
svaki udah do pluća se izmjeri
koracima srca
a ono na vjetrometini
posrne i padne - iznevjeri


Oznake: prosinac, bez


- 22:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

07.12.2021., utorak

s niti

.

mjesecu prosećih radosti
sedmi dan mu križam
već večer zlobno se ceri:
što imat ćeš od noći?
bez sna od kakve si joj koristi?
pusti!, ne tjeraj me psovci!
još uvijek me ima
još uvijek ova nit zamršena u vremenu
mnoge niti dira
još želi
sve dok se ne odmrsi
sve dok se ne ispusti
i ako dani bit će mi zgnječeni
noći u pješčana dna zarivene
još mahnite tu su misli
još uvijek neumoljiv razlog šalje ih
i s kobi se pregovara
a kad bezrazložno se nešto i učini
nešto što svemu se protivi
bezumno suprotstavi
uzmeš to jednostavno
jer znaš
kao što dane križaš
od toga se ne može pobjeći

Oznake: prosinac, bez


- 21:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

06.12.2021., ponedjeljak

o niti

.

i dalje je zov
jači u skerletu noći
a zorom tiho položi se pogledu
i prepozna tanku liniju
što od svijesti želju izdvaja
nije više značajno
ako se ne pripada
ako je nedostajanje hram
koji će se hotimice zaobilaziti
svakim korakom prema nikamo
više nije značajno ni kad se ne zna
kad je sve nepoznato drugačije
ravna ploha do sutra
samo neka ne bude sivo osrednje
neka ne bude po kolotragu
nepodnošljive lakoće preživljavanja

još imam se u pogledu svoda
i čvrsto držim tu krhku nit
do njega
i neka ostane tako
samo ne frivolan igrokaz o samom sebi
samo ne zaustaviti se
a ako nemam se u sada
ako su sva jučer
naumu stube
nekamo stići se uspinjanjem
prstohvat zrnaca ovih
bit će zahvalno sretniji
neodustajanjem

Oznake: prosinac, bez


- 22:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.12.2021., nedjelja

curriculum vitae

,

nečitljivi sati se nižu
jedan za drugim prozirni
poput vijugavog pramena dima cigarete
rasprše se, rasplinu i iščeznu
sve što je bilo - ne bje, nije
sad bršljan tišine sve neprimjetno obavija
već zaklonjen je pogled, sputane vjeđe
već ne vidi se - nema
i tone more ispod oceana
duboko kamo nema glasa
dubini s kojom se ništa ne čuje
i kao da netko brižan reže pupkovinu
i mrtvorođen se rađaš
presmiješno opčinjen pričom svijeta
jer ne vidiš i ne čuješ
nemaš i ne znaš
pa stružeš sa sebe ljuske što nisi
otkidaš nepotrebno
a posao predugo traje, ljepljiv do ilovače
i ne shvaćaš - uzaludno je!
već mrtav si
bez jezgre

Oznake: prosinac, bez


- 15:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

04.12.2021., subota

noćas

.

noćas ne će san
gromade paučine priječe se ljepljivoj tami
pitam:
što imaš vremenu ostaviti
a nisi dobio kao svadbeni dar u posteljici?
dišeš - i mijeh to može
i misli imaš u kamenu sadržajem iste do središta
a samo ploha površine
može vidjeti sjaj zviježđa svoda visoko gore
kao želiš, žudiš
u žeđi i gladi tako predvidivo
a sve što je u želji i žudnji tajanstveno tvoje
vješto kriješ, ne smiješ pokazati
jer ime je sve što drugi vide
i moraš tom odrazu umiljavati se
ostavljajući Arijadninu nit neupućenima
i istovremeno vrpoljiš se uvjerenjem
kako iluzorno je očekivati
da će original zaslužiti si vjernu kopiju
predvidivo ljudski

o, zabludo!, tako nježno topla i slatkog okusa u grješnosti uma
na tebi uvijek poskliznem se
bez obzira imaš li lice ili si samo glas u magli
tvoj zagrljaj bez daha ostavlja oba plućna krila
i u tom interregnumu dotičem zaostali otkucaj
koji se preplašio remećenja dosljednosti
i skratio do poniznosti strasti
a tamo sam cio bio
i tamo sam prestao
i nestao

Oznake: prosinac, eklipsa, bez


- 02:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

03.12.2021., petak

vjerolomnije

.

Venera noćas najjača sja
kao mitološka smrtonosna božica iz priručnika
zapalio sam joj crvenu mirisnu svijeću
i za sebe običnu uz nju
odbolovat ću se
kao što se mora
kao što je potrebno
metaforički istrgnuti pokoji dio tijela
nešto ostaviti u zalagaonici života
i nastaviti dalje
bez filozofiranja
sve je samo čista inercija po defaultu
ne će biti ni poetske estetike
samo grube riječi što kvrže se iz grudi
s kojima mogu se prizemljiti
i čvršće stopalima uprijeti tlu
do novog praskozorja
do novog ožiljenja sa sablasnom Venerom
samo neka prođe ovo sitno kapljanje žala
koje pognutog pogleda solsticiju
kristalizirat će se u žalosnog malog boga
ne ću mu dati kužnu krunu radosti
ni svjetlost šuplju
niti mu zavjete predstavljati
molbe, nadu, spasenje, vjeru
ništa od toga nemam ubog a drzak
jedino bih želio znati
što je to iznad noći kad Venera najjača sja
što je to visoko gore od svega vjerolomnije
a kaplje po svima nama?




Oznake: prosinac, solsticij, eklipsa, bez


- 19:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.11.2021., ponedjeljak

došašće

.
ti! - moja voluminozna ćudi
do slatkoće odana i propadljiva
nepostojano eterična i ponosita!
oko tebe orbitiraju duh, srce i duša (zaista?)
i nikad ti dosta sebe
a možda s drugom više te ima?
u slabosti padneš svom bogu
možda svima istom
a poslije, kad ustaneš
u svakom slabijem ga prezreš
i veća si i jača si
sve dok ponovo ne budeš na koljenima
tako se jarosno kruži - ekscentrom života
ali nema veze, ne mari
ti si samo jedna
samo jedan život je tvoj
samo jednom te ima
ne pitaš kuda će stići sve što bje?
gdje odložit će se sva tvoja kob i himba?
zaista - nije važno
samo jednom se ima

krošnja bez korijena pripada vjetrovima
i nikada ne će biti monolitom obelisk od sunca
i nikada ne će biti kvintesencija
možda tek blijeda krpa budeš
s kojom se briše vrijeme do sutra
kondenzirana vodena para izdaha tijela na zrcalu
dok se ne izjednači temperatura
pa neka - samo jednom se ima!

ali zašto uvijek
kad jesi samo svoja
jedina i neotkupljiva
zašto snivaš i čekaš
ono čega nema?


Oznake: studeni, bez, došašće


- 01:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.