iohannes_ne

16.05.2022., ponedjeljak

bez . večeras izvadio sam srce prije negoli je počelo kucati odrekao sam se otkucaja srca gledao sam u Abrahama kako podiže nož a ruku mu zaustavlja božja ruka no ja nisam imao boga ja nemam boga koji bi mi naum ruci zaustavio nisam dobro sa srcem u rukama koje ne kuca nema cvjetnih ratova i ne mogu ga žrtvovati Suncu predati Pernatoj Zmiji na dug ne mogu ga zanijekati ne mogu od njega zahtijevati laž s kojom prikrivalo bi se umetnuto rebrima a ne znam što ću s njim? tko bio bih s lažju umjesto njega? pomislio sam sebično sebi nije pravedno, Rojenice kako ću osluškivati Jutarnju zvijezdu i dočekati praskozorje bez otkucaja? ne ću ih imati na koži ne će ih biti ispod kože spona je presječena niti razriješene tko sutra probudit će se žrtvovan? Oznake: svibanj, bez

31.03.2022., četvrtak

aphrios . bezbojnu bojazan posljednjeg dana zmajskog mjeseca polagano ispisujem praznom listu papira ponešto križam podebljavam začudo miran bez sna uhvaćen u vrtlog bdjenja suprotstavljam neprohodanu noć sunovratu dana i dočekujem kišu što budi miris tla i podiže ga do zatka misli koja žaokom će ubosti biram favorite rutini rudareći nekamo do senzacije u prenapučenoj orbiti samodostajanja napokon odstrijeljujem bojazan kraju mjeseca arabeskom hartije i otvaram travanj Oznake: Ožujak, bez, aperio

memento vivere ili vis zvjezdane noći . vrijeme koje propada ne misli na te ispražnjava se trenutcima a negdje dolijeva posudu imaginacije što dat će privremen smisao vjerovanju u moguće tako je valjda bilo i kad mitovi su prehranjivali ljude a danas zapisano nostalgičan je pogled visu zvjezdane noći i može se reći vrijeme koje u svim drugima propadne utisne i obilježi jače privremenost smisla jer već nema te i čitava konstrukcija od govora i slika pamćenja s tobom nestane a nitko ne može biti glasnogovornik prošlosti niti može otvarati nikad zapakirane darove prosto prekrižit će se adresant s ad hoc popisa preostane domisliti se vremenu nervom što premošćuje nestajanje čuti mu bilo čije otkucavanje možda tek jednom bit će posvećeno pogledom visu zvjezdane noći Oznake: Ožujak, bez

30.03.2022., srijeda

prijepodne . moja su prijepodneva ulasci koji ne oklijevaju u njih se ne dira namjerom bez metoda i poluga darovi su koji se ne ustručavaju darovanjem biti uzeti s jednim odredim to je kap oceana koja osjeća i ima sve obale svijeta od Uskršnjeg otoka do plaže naroda Saami na kojoj su izgubili nož od rogova sjevernog jelena to je i kap oceana koja ode Suncem uhvaćena do Kilimanjara još više uvis do kraja termosfere i sunovrati se rijeci Ganges poput Ikara pa ponovo ušćem vrati se svom oceanu kažem ti I. to je kap u svima nama ista koju ili imaš ili nemaš koja nema ime definiciju, boju kap je koja nema kraja ni početka iza sedam je, osam iza deset zapovijedi iza želje, ruke, uma ali s njom prijepodne zablista i izvučeš iz sebe ono što ne znaš da imaš ono što pronađeš kako bi već sada mogao ponovo tražiti sutra Oznake: Ožujak, bez, prijepodne, i

Vincent . Vincenta sam otkrio upoznavši Sorrow i njezinu opscenu pojavu danas on je uteg s kojim razmjeravam povjerenje ne dvojim obratom i ne žalim zahvalan sam Zvjezdana noć čempresi i suncokreti nisu postojali monumentalniji prije njega a žuta boja zlatnoga žitnog polja poslije njega nije bila anksioznija uz njega pokraj svih i unutar svega lakše se prihvati sobom biti svoj bez utjecaja i bez predrasuda i ako je moguće bez unaprijed zgotovljenih želja i snova a možda i najvažnije s njim zauzme se gard koji nikada ne će biti kupljen i ne će postati plaćen Oznake: Ožujak, bez, van Gogh

29.03.2022., utorak

drugačije . posljednji zmajev dan zmajevog mjeseca otvorio se probdjevenom noći u pastelu Chagall nije pomagao razdraživao je žutomodrom komplementarnošću razjarivao crvenoplavom eliminiranjem sjena produbljivao je svoju nedostižnu distancu a bez sjena pričati ne možeš ostao bi na površini zanemarujući neusklađenost govora što se ruci nameće vidom tako uvijek otpočne sukob tako se uvijek preslušavaš ispred svega što ćeš reći i ne odustaješ jer jednostavno moraš graditi i kad oružje čvrsto držiš jer jednostavno znaš sve je od neuparene boje krvi i svaka misao s njom obojena doziva se potezima kolanja i otkucavanja a ako se propusti ritam boja izblijedi do sive koja nije boja i uzalud tada sve su riječi svaka kretnja do nauma uzalud sva su pomicanja razuma kad do njega emocija se zgazi i samo trag u pijesku ostavlja a dah nevrijedan si sam sebe poništava shvaćaš drugačije je bez sna okomitije ako iz podnožja vrebaš al' kreneš stubama napokon kreneš bez sjena i odmak blagoslivlja i razoružava Oznake: Ožujak, bez, Marc Chagall

Mojša . njegova je strukturirano naoko hladno plava poslagana na plohu poput životopisa namijenjenog čitanju bez razmišljanja može progoniti neučinjen pokret zbijenim zrakom može se osloboditi ako nema tla i ako uzme se negdje između onoga što je obećano i što je sada jer sve se odvija u zrcalu kad oči su zatvorene pred san i čitav ambijent preseli se žustrim nanosima iluziji od koje počinje želja tada izranja ognjeno crvena na mjestu gdje trebala bi biti žuta i suzbija prirodan sjaj točno onoliko koliko je Bjelorusija udaljena od Pariza ta obrnuto udjenuta distanca lako zarobljava ali i svečano oslobađa i već u oku je radosti iskra prikrivena radošću od previše slobode dozirana točno onako koliko je potrebno da ne bude nepotrebno razlivena poruka nije agresivna i nema joj suzdržana glasa a i čemu kad prizor priča blizinom nečemu što blizinu nema kao što danas nije uz jučer i s materijom nužno propada tako odstranjena blizina naglašena je točno onoliko koliko upravo sada od oblika udaljena je pripadajuća sjena Oznake: Ožujak, bez, Marc Chagall

28.03.2022., ponedjeljak

Ulysses . Virginia je povod stjecaja slučajnosti koje to nisu intaktan dodir još uvijek žari neprekinutost toka misli Leopolda i Stephena šesnaestoga lipnja još uvijek slučajnost koja to nije otisnuta prije Portreta umjetnika u mladosti traži prolaz u labirintu bez božje pomoći osjeti se razdražljiva Arijadnina nit koju valja slijediti u procesu stanja bez objašnjenja dok monokromatska svjetlost napokon ne raspe se sastavinama živućem obliku kako istrgnuti smisao riječima a ne ozlijediti se? kako protumačiti onaj nezasitan poredak tri kralja u pojasu i ne osuti se pijeskom? rekli su kako je gore tako i dolje preslikano se ima u nekom tajanstvenom presjeku osjećaja iza svih pripadajućih mu misli čini se morat ću svladati krivovjerje klesanja otkriti pjeskarenju vjerolomnost čini se morat ću zaboraviti korake od kojih hod je blasfemija putu lažne euharistije nešto posvećeno u lipanjskom plavetnilu proglašeno je grješnim a nudi se obasjano zlatnom svjetlošću valja se u njemu rađati Oznake: Ožujak, bez, Ulysses

Ouse . u mravinjaku vremena netko nedostaje nekoga nema a ne vidi se nema lica bez glasa posvuda je žurbe vreva ne zaustavlja se posvuda obuzme svakoga ta razjapljena kretnje širina i u svakome nastavlja se, produžuje kao jednoličnosti stijenj početka s krajem sjetim se kao Ouse Virginia teče kovčeg odmiče Marina kolače nije pekla Sylvia Ksenija je skočila i netko sjetit će se još nekoga a zašto? čemu taj osjet ostavštine praznine koji treba diskontinuitet? zaustaviti se ne možeš svrhom odlučiti nitko nije spreman tek gladno pripadanje kotač pokreta je koji tjera i ne staje a kad ne pripadaš i kad glad izostane rijekom se poteče rijekom Ouse Oznake: Ožujak, bez, Virginia Woolf

27.03.2022., nedjelja

predrasude . olako odrečene prošlosti najlakše iščezavaju s obiješću ne može biti nemilosrdnije zaputiti se sobom i u kaosu nijekanja spoticati se pod teretom sjećanja i zabrine i odrješitije prihvati se napor nošenja poput kamenčića u cipeli koji stopalo žulja neka podsjeća trenjem neka bude i rana kada se jače osjeti bol snažnije odlučnost se prigrli pa ono što jest vremenu se pruži oslobođenije i namjeru mogućnostima čvršće svezuje ne mareći za barikade ograničenja što ih predrasude gomilaju Oznake: Ožujak, bez

proljetni redovi . zemlja se rosi pregnantna podaje stabla svjetlošću odijevaju sve se od golotinje izmiče iduć životu sunčevim bojama a ja promatram kako se životi osjenjuju i njihovi prestanci poravnavaju redovima u bolnicama poput smotre ljubavnika na gradskom trgu svi sve znaju iscrpljujući se u zanosu obolijevanja i nikada ne će odoljeti dozivati si užitke u toj bolesti i svi žele se vidjeti i biti viđeni s njom i svaka od užitka bol slađa je kada se ponovo uzima s maskom zakrabuljen plešem s maskama bestidan ples šutnje riječima u bliskosti smo kao braća i sestre svi s tom golotinjom jednaki samo pogledi pokazuju koliko smo si isti nepoznati bez riječi su plesni koraci očiju glasni streljački vodovi a ne želimo bez glasa ginuti ne želimo nikoga šutnjama ubijati mada je to najubojitije oružje za preživjeti Oznake: Ožujak, bez

26.03.2022., subota

off . Zbog jedne misli dan je na off. Iritira trepteća oznaka bez prekidača kao što ovlaš iritira, fake ili ispražnjena čaša. Nedostaje glazba, nedostaje obliku sadržina i zamori sva ta dvodimenzionalna geometrija i riječi kad razbacuju se poput sitnih kovanica dobu devalviranih vrijednosti krupnijih novčanica. Nema pariteta, suodnosa nema; zar vrijednost je nečemu veća ako joj doda se nula? Oznake: Ožujak, bez

24.03.2022., četvrtak

razgovor . na suprotnoj strani zore krugom je plamtjela predodžba nestajanja užarena ploča talila je obzor pogledu neizdrživom karminskom kiselinom tako se zažare obrazi preblizu otvorenom plamenu ognjišta tako bukti čežnja kad liježe arktičkom krugu ne shvaćajući prazninu groznice u koju nesvjesno propada i začudo na tom istom mjestu počiva i nada kamo se pogled opčinjen krijepi razbaštinjen logikom preživljavanja i sluša naoko nerazumljiv razgovor loma svjetla i udaljenog rasapa elemenata Oznake: Ožujak, bez

naopačke . mimo volje dišem protiv nje želim beznadno i ne mogu se odlučiti što je pravo a što krivo kad jedno od svega isto ugasi se a bude živo pa sjaju sunca se prkosi olujama hrani dok noću sve iskričavo gore stropoštava se bezimenoj rani a san i slanost i gorčina mu pada jare nemirom bilo shvaćaš: u jednom nedužno ubija se cijelo i tamo gdje slavlje i slava blagovali su sveto sad crvi sumnje jedu tijelo sve dok ne ostane lešina spremna životu pružit' se ugodom tako obješen naopačke svijet ima svoj smisao kad gravitacijom tla se dohvaća a duh i družicu mu - dušu prosto uz sebe zatočava uvijek površinom od sveg cijeloga nisko - ravninom Oznake: Ožujak, bez

slutnja . prividno zmajski mjesec jenjava na vrpci dana a udarit će naravlju instinktno skrojenoj nenadanije i nemilosrdnije u liniju bojazni koju osjeti kao što zvijer očnjakom u lovini stjeranoj u kut prepozna strah uzalud se umivaš jutrom ispirući s lica zabrinutost samoće snom u jezerima si otkrivaš odraz njezin dubinom kamo ne možeš dospjeti zakovan površini kožom odustaješ zaranjati i misao ubijaš baršunastim trenjem s oštrom prozirnom tekućinom sve dok ne otplavi spiralnim tragom u slivnik oslobađaš se i juriš k svjetlu što bliže visu toplog ravnodušja već zaboravljajući zlokobnu slutnju i već izgubivši sebe u zaboravu onoga koji označen luta Oznake: Ožujak, bez, Zmaj

23.03.2022., srijeda

nekamo . u bestežinskom stanju premećem po prošlosti dok jagodice nekamo bi drugdje dodir pečatile neusuglašeni smo bez gravitacije i odlazimo na neko mirnije mjesto gdje buka kanonadom oslobađa teške misli i gdje nikoga nije briga što donijet će sutrašnji dan kad ionako sve oteći će mimo volje htijenja linijom manjeg otpora već nekamo priklanjam se bestijariju slabosti za trenutak upijajući šupljine neispunjenih želja u očima koje poput križaljke slažu okomitiji smisao s prazninama između riječi razgovora taj tajni kod prepoznavanja ne otkrivam ništa od bratimljenja - shvatim njihova smjesa okusom je bočata slika suviše razrijeđena začaranim krugom infantilnog plača u kojem nedostaju prijekor oca ili majčin zagrljaj pomislim samo djeci pripada kraljevstvo nebesko a meni Tinovo “biti djeca” postaje razrušenim sjećanjem sve udaljenije i smjerom kamo idem izvjesno bit će nedostignuto i svrhom kraja poraznije Oznake: Ožujak, bez, biti djeca

značaj . promašeno probuđen nisam ovoj stvarnosti dio ne pripadam ovdje a ipak zapleten sam u paučini dana zaglavljen u kotaču kretanja vremena nije stav izreći nema predumišljaja krivnje u rečenom dokumentaran tek je preslik unutarnjeg poretka koji se s ničim ne podudara mislim: potrebno je prihvatiti pomiriti - ne osporiti oprostiti si bez razloga želje i obrisati ih kao što kondenzirani izdah na zrcalu sam od sebe nestane bez traga tako se razvrstati prema cjeniku prolaznosti ali ne izgubiti si luč koja opažanje dohvaća ne dopustiti si polaganje mahovinom strani koja nema svjetla mislim: nevažni su crno-bijelo riječ, osjećaj, ritma obim samo ovo sada vrijedi značaju koji u budućem se ponavlja a njega taći uz njega se doviti pomak je zrnca na dnu oceana Oznake: Ožujak, bez

22.03.2022., utorak

karika . ovih dana razum je izgubljena karika svih događanja britke zore odsijecaju glave snovima a nakon toga sati plutaju besciljno i propadaju večerima armirano prednapregnutog kolorita noći su potonuća u utrobi podmornice koja bez sonara oplatom razbrojava se dubinama do izdržljivosti ovih dana smisao je karika koja nedostaje samo autonomna rutina održava ovu orbitu vjerojatno ravnajući se odjekom prema obzoru događaja kamo je naciljana Oznake: Ožujak, bez

kanon . dugoispruženu svrdlajuću bol imam kao sastojinu oko koje sam postavljen bez izbora tek sada jasniji su mi pogledi svih onih koji su odlazili tek sada prihvaćam ih s razumijevanjem možda na njihovom mjestu i ja bih otišao zalupio vratima i nikada se ne vratio možda ipak ne! jer ne pripadam takvom miljeu odustajanja i zagrljaj ponudit ću uvijek boli koja od moje je jača ne kako bih ju tješio ne zbog suosjećanja ili žaljenja svaka bol je izazov pred kojom se mora ustati ja snažio bih ustajanja pomagao u svim besprizornim samorađanjima i kad je Armagedon i kad sruši se Sjevernjača to je narativ uglavljen bez reperkusija kanon je po kojem jesam odijeljen od svega što mi ne pripada Oznake: Ožujak, bez

aeternum II. . za očekujuću predstavu smrtne doze bio sam nespreman patetično ujeo sam se nepostojećom grižnjom savjesti i prežvakavao bolno mjesto zbog nekih krvnih spona koje već prije su pukle ipak sam tvrđi udaljeniji od blizine primarnog osjećaja koji mogao bi potjerati suze na oči suviše je bilo smrti suviše dodira preblizu njima odveć preuzimanja njih učinilo me otpornim i sad ova najbliža mesu pogledom iz iščupane maternice očekivao sam kaotičnije će kriknuti i već držao sam ranu na grudima već izbezumljenost nastanila se u njoj ali sve kratko bje sve bio je samo privid umetnute socijalne osjetljivosti ono što bit će ne može se zaustaviti i pred njom zašto daleko prije već poraženo odglumljivati? prihvaćam, idem k njoj ne bježim bit će onako kako ću ju uzeti Oznake: Ožujak, bez

21.03.2022., ponedjeljak

aeternum . smrt leži usporeno i ne možeš joj pogledati u oči skrivaš se bježiš i od sjene tijela bježiš od svega tješeći se pogledom bez žaljenja a lomiš se drobiš u tisuću djelića puteći se od tih očiju u ponor života kamo nekoga već nema ostanu ti samo riječi na stubištu do nigdje za predah od grotesknih plesnih koraka u auli rekvijema na repeat i vraćaš se vraćaš se jer moraš posljednjim trenutcima samoće samoćom odzvanjat’ u nepotrebnim riječima i napokon zaglušen prestat' Oznake: Ožujak, bez, aeternum

paradigma . Nova je Godina davnih vjerovanja o zmajevima i vilama o kotaču vremena a već Nova Godina traje odricanjem želje za snovima u svim REM fazama nešto najobičnije što sve pogađa prije ili kasnije kao sklonost prehladi pomislim: uzalud Sunca uzalud Zvijezda kad uvijek su kolateralne žrtve razuma to nije bilo zapisano na bukvi takve predikcije nema u runama nitko nije mogao pretpostaviti da toplinom bivanja proizvodi se neizdrživa hladnoća osjećanja odbaci se svaka distrakcija sve suvišno za nešto bolje što već prošlo ne shvaća ne razumije i uzalud je posipati se vilinskim prahom u noći poravnanja sve ostat će nijemo i udaljenije još prekasno shvatiš novo je doba nova paradigma Oznake: Ožujak, bez, ekvinocij

Mission: Impossible . ne dotakoh ni rub osjećaja dodir i riječ preslaba su nejač ovom podivljalom dobu a s gardom nevježe čestim odbrojavanjima pogibelj je neizbježna priberi se!, namjerniče danas se drugačije razgovara drugačiji su protokoli drugi utezi osobama nužno je svladati pasuse teorije igara u bestselerima biti in prije Official Trailera konačno - prilagoditi se žeđi potrebe za novitetima i s njom suzbiti iritirajući osjet neispunjenog života samo pet minuta slave par iznuđenih kritika dovoljno je za naprstak samopoštovanja pod osobnim staklenim zvonom gdje priča počinje i završava Oznake: Ožujak, bez

reciprocitet . laviram riječi predvečerjem ublaženih gorenja kad sjene su razmekšane polarizirajućom svjetlošću Mjesečine koja još uvijek je ispod obzora čujem joj skrivenu tamnu stranu što jače mi kožom odzvanja i naličje joj to po sebi skupljam struganjem iskričavog sloja sve dok samo zemljom ne ostanem mračno hladan i bezosjetan tad bit ćemo isti i ćutit ćemo se bez vida i bez dodira mi - dvije ugasle zvijezde refleksijom nemanja do onog što drugi ima ja imao sam san ona uvijek milost Sunca u noći bez sna i bez svjetla ja dvostruko gubim ona sve uzima i kao da nema smisla tako sučeljavat' se gubitcima a ipak dobro je jer napokon shvatiš da sve ono što se izgubi tek tada vrijednost dobiva Oznake: Ožujak, bez, mjesečina

20.03.2022., nedjelja

1633 . danas je dan izravnanja kad Sunce pobjeđuje oblik prividno danas je dan sadržaja trenutka kad nije važno što učinio si i što činiš jednostavno - ovdje si, pripadaš i osjetiš misterioznu os što samo jednom pogađa zaboravljenu sadržinu do oboda budeći ju opsega iskrom prije i poslije sve je isto ponovo skriveno dok razlijevaš se svakodnevnim ritualima ne sjećajući se velebnog nauma podarenog tvarima u zagrljaju ovim krugom Oznake: Ožujak, bez, ekvinocij

19.03.2022., subota

nasmiješeno . neiscijeljena noć otvara se novoj rani dana navikneš se buditi bez sna iako još uvijek osluškuješ košmarnu prazninu što teško pritišće prvu jutarnju kavu i tiještiš gorak okus nepcem u već spremnu čašu pa ponovo ispijaš probuđen ekstrakcijom gorču sadržinu to te drži čuva budnim i osmijeh izvuče iz taloga sjećanja u kojem zora sviće nasmiješena Oznake: Ožujak, bez, kraljevstvo

18.03.2022., petak

refugee . u rascijepljene grudi slijeva se pregnantna Mjesečina i putnici zbijeni do poravnanja suviše toga se ima suviše toga se dogodilo odveć više se događa dok svijet servilan licemjerju razdjeljuje se na više tamnih krvavih strana posvuda grabež i otimačina koje u žurbi ubijaju djecu svih boja a kosne nas i brojimo samo našu kršćansku bijelu oni koji su pobjegli iz Aleppoa oni nepobrojani živi bez brojeva oni nestaju u valovima mora a izranjaju na obalama i sprudovima samo im tjelesa umoreni neki brojevi kraljevstva nebeskog bez adrese zaboli i posramim se sluganjskog push backa koji je na tračnicama dvadeset i prvoga studenoga oduzeo život djevojčici iz Afganistana ne zaboravljam a zaboravit će se kad počne turistička sezona rastegnutim reklamnim osmjesima gostoprimstva znam, sve se zaboravlja a pogotovo sramota koja službom postaje dobro plaćen posao bit će novih zala dok traje pohod Zmaja a tko suzdrži se od brojanja tko ne osjeti miris znoja kože pobjeglog iz raja tome pripada budućnost koju ne bih htio a bit će nezahvalna svima bešćutnim skladom Oznake: Ožujak, bez, refugee, Božinović

17.03.2022., četvrtak

plam . na dlanu sićušan život svoj kad životom oko sebe odmjeriš uplašiš se za njega plašiš se svega što nestat će mu ako se iznevjeri govoriš se životom usana drugih goriš vatrama mnogim a tek jedan plamičak je tvoj najtopliji, najprisniji od njih iz njeg' gledaš osjećaš, misliš u plamu svih i ne zaboravljaš se nikad toj toplini Oznake: Ožujak, bez

16.03.2022., srijeda

tatoo . večernji sati ovi naoblačeno pješčani grimiznožuto usporeni u poznatom izobličeni polaganije duže se prenapregnuto privezani zemlji sve gore napušteno u povorci silazi a susreti bliže se prilaze neželjeni i sve bliže tu su dočekivanjem prenapučeni hvataš taj niz liniju po liniju tu bolnu tetovažu i već si joj bliz već stojiš uz nju upijajući svod udišeš zbijen kožom svaki ubod svaki proboj mesu i uzmeš i gore i dolje kao nešto isto zajamčeno svoje večeras Oznake: Ožujak, bez, večer

mizanscena . kad razum je obojen emocijom poput Pollockove slike možda i naopako okrenut u vrtnji nepokretan zaista, takav razum ne zaslužuje divljenju pozor a sva umijeća koja ima nepotrebna su i iritirajuća svijetu što slijedi poredak ako se emocija pruži izvan okvira kamo otječe ta stihija boja i kakvog su okusa nijanse prosute po podu? čini se kako je to neodrživo stanje dok prijepori u njemu istisnuti iz tuba stvaraju bojno polje kojem promatrač je žrtva i zaveden, opčinjen, mahnit rizičnim područjem zaluta uvlačeći se neprimjetno kaosom pod vlastitu kožu moguće je da volja za moći ljude proslavlja zadovoljstvom i nitko nije imun toj ugodi nitko ne haje za druge jer pod kožu im ne može ući tek sebično uvijek sebe dodaje boljim i većih od njih kad se ratnički gen probudi i onda ako poredak ima održiv omjer ako sadržaj mu količinom uvijek je isti tada ugodom biti sretniji značilo bi da komadić ugode sreće moraš nekome oduzeti Oznake: Ožujak, bez, Pollock

15.03.2022., utorak

želim ti sreću . želim ti sreću želim da budeš sreća nekome tu prestajem i nestajem drugačije ne bih želio i ne bih mogao čuti pamtit ću - sretna si sve drugo bit će u paralelnoj dimenziji na suprotnoj strani svijeta kamo ne bih mogao i ne bih želio ići tako je najbolje bez ičega vratiti se svom putu onako kako kob upravlja jer samo smo putnici na različitim kolosijecima pregordi životu postati plaćenici a preponosni slijediti ga osjećajem znamo, to se ne isplati Oznake: Ožujak, bez, da

više ti ne . više ti ne mogu biti prijatelj suviše je razlika i odsustava suviše suprotstavljanja boli kad upire se pogled sjaju normalnog života i kad taj sjaj zaslijepi a možda se sve jednostavno utrnulo samo od sebe možda nije ni bilo tek gleda se ravna crta dijagrama tamo gdje možda gorjele su grudi priznajem, boljelo me i još boli ali proći će već sad nastupit će apokalipsa i odlazit će misli i riječi nekamo gdje ih ne će biti i tamo nekamo će pogibati a ja ne ću biti s njima više ne mogu budućnost me prozrela a ja pokušat ću je nasamariti i drugim putom ću poći kamo me ne očekuje i kamo možda (tko zna?) opet ne ću stići priznajem, lakše mi je i nije dok vrijeme buduće u sadašnjem dočekujem bez pathosa metafizike i bez božjih čestica ezoterije uzalud (možda?) opet tragajući za putokazima k sreći no i to je samo najobičniji ljudski posao koji se mora odraditi Oznake: Ožujak, bez, da

maslačak . u danu nepogoda u ludom Zmajskom danu zapinjem za odluke zbog tjeskobe koja se najavi poput dara Danajaca pomisli se - sve je moguće! a slijedeći tren mjehurić taj prsne i već si maslačkom kad vjetar ga raznese i samo golotinja ostane onome što bje cvijetom uzdam se korijenjem što kamen drobi i okomicom svjetla visu ali što to vrijedi kad između nedostajanje unajmljuje tjeskobu pa posvuda zeleno strijepi novim oduzimanjem žutog i već sve buduće premetne se u bivše ako prekrši se vrijeme spoticanjem o imanje samog sebe do neodgodivog vrijeme tad uzvratit će uvijek predvidivo nemilosrdnije uvijek gvozdeno odrješitije svakom neposluhu što pred njim neodlučan je na vjetru Oznake: Ožujak, bez

Idus Martias . kraljujem na tankoj liniji odapete misli i već tren prije no što se otpusti vidim beskućnika uz kiosk koji naciljan odmjerava si visinu pogleda od tla ima li travnjak ispred kućnog broja podzemlje u kojem se sva razmišljanja pokapaju ili sva ta mrtva tjelesa uma lebde zrakom koji udišemo? nikad ne znaš čiji djelić duše vrišti ti u nosnicama ne znaš čija je to neispunjena želja zapletena okusima na jeziku nikada ne ćeš saznati što je sve dodano krvi da je tako jetko slana a ipak tako se dobro osjećaš dok cijelo svega kožom razdvojen zaboravljaš Oznake: Ožujak, bez, Mars, Zmaj

14.03.2022., ponedjeljak

splav Meduza . s danom prije dana na hrptu Zmajskog mjeseca auguri su ušutjeli ono što bi rekli nitko ne bi htio čuti nitko ne želi preslagivanja lešine u dvorištima nitko ne podnosi osude dok u pijesku glave ispijaju jutarnje kave prepričavaju rezultate ili se pokušavaju prisjetiti snova gle, plutaju na splavi i sve je uobičajeno sve je neprimjetno sveudilj isto sve dok netko ne baci kocke i žaoku kretnjom ćudi iz uspavanog nerva pruži opni mjehurića nepodnošljive idile gle, ljudi će jesti ljude a sve ptice će pobjeći putevi spasa bit će zakrčeni kad Moloh razjapi čeljusti i ponovit će se spiralom vremenskog slijeda: zmajski zbroj bačenih kocki obnovit će pošast roda generacijom koja za svoj jalov život žrtvovat će živote svoje djece Oznake: Ožujak, bez, Gorgona, Moloh

13.03.2022., nedjelja

nevjerno . konstanta žeđi ugodom ponavljanja strah rastresa u nerazgovijetno mimoilaženje posegne se uobičajeno bez strasti najbližoj prilici i tonus potrebe se razrijedi dok duža izloženost napetosti sva čula uspravi, izoštri a hodočašću unutarnjeg glasa mapa svoda se povjeri diskretno poneki mrtvi bog oživi i oćut neki davni s njim miris sjećanja ispod pluta uznemiri kad krenuo si neobjašnjen i uma skutrenog posluhu iznenade u daljini rastvoreni obzori nešto suprotno pogledu kroz usjek vizira zabljesne vid neistraženim rizičnim područjem moraš odbaciti strjelice i mačeve raspojasati verižnjaču i bosonog hod može otpočeti mlade proljetne trave zemlji nazovi to povjerenjem drugačijim od onoga kako su te učili obujmi si pogibelj poput gradnje gnijezda na tek olistaloj krošnji i uzmi strah dlanovima neka se linije poklope neka se mrtvi bog zazeleni Oznake: Ožujak, bez, Bakho

12.03.2022., subota

prvi . srastao sam sa šumovima buke stvari s pozlatom razgovora na usnama ljudi sada hoću izići stisak u abdomenu neprospavane noći svojim su vrhuncima dospjeli i bacit će me u provaliju odakle su iznikli za još jedan kružni ciklus uspinjanja s njima a meni se ne da izići ću! rekoh prvi korak instinktan moj je i slijedit ću glas smjeru nekamo gdje duh nije uramljen na zidu tamo gdje osjećaj nije bižuterija gdje grudi nisu na povodcu i gdje ruke nisu okačene džepovima možda posreći mi se i otkrijem zjenice pogleda bez vodotoka paradigma riječi koje ne podliježu uvjetovanjima možda otkrijem povjerenju užitak neoskvrnjen i čist u očima Oznake: Ožujak, bez

carstvo . osjećaj o sebi brižan, čist i svečan halju misli što odjeneš to jedino su tvoje jedino što imaš u hramu jasnoće u kojemu se budiš sve drugo je priča koju svatko mijenja na svoj način nije ista a jedna je jedina za svakoga koja nikome ne će biti ispričana takneš li osjećajem tuđu priču dodirneš li duže riječi u njoj već unaprijed vidiš odustaješ opet u odrazu kraja razočarenje tako blisko sjećanju ponovo pomalja se isto i vraćaš se kamo jedino vratiti se možeš onamo gdje nitko te ne može iznevjeriti i ne će povrijediti vraćaš se svom carstvu u samostanu samoće gdje nitko ne smije i ne može ući Oznake: Ožujak, bez

11.03.2022., petak

riječi . kad utihnu jerihonske trublje kad padne Masada pravedničke ruke jačeg uvijek budu okrvavljene i uvijek one ispisuju tijek jedne neprobavljive istine između redova svoga životnog mastila riječ je uvijek jasnija i glasnija ispred i poslije sebe posebnija kada se o drugu oslanja sama sebi je usamljena i uvijek bude krik jalovog prestanka kad zatomi si pogled kamo bi htjela jer nekamo, nekoj drugoj riječi htjela bi biti i kći i majka a kada se u tuđoj krvi porađa nema joj poroda sestre, brata, nikoga i uzalud su tada svi životi prije i poslije uzalud je umješnost preživljavanja na stranicama nasilno prekinutih života kad u njima grlatija je okašnjela krivnja u vječnom osobnom krugu iskupljenja kojega joj nema iz nekog prozaičnog razloga starijem od svih života a s kojim se počinje i u njem završava Oznake: Ožujak, bez, riječ, Masada

hvatač . zaspati noćas bilo je izazovnije s lijevog ramena Lovca treća najsjajnija ratnica nasrtala je snu ne prestajući kao što je gore tako i dolje predstava je zrcalno ista počne s tri kralja u abdomenu i njihova raspra do uma ne jenjava a pogled visu ne odustaje traju zadjevice i ne zna se što je presudno kad hvatača snova nema pa ono sve što bi se razjasnilo ostaje skriveno u slojevima zaborava a baš tamo negdje mogao bi biti ključ vratima u hodniku što izmiče se hodu vremena Oznake: Ožujak, bez, Bellatrix

10.03.2022., četvrtak

figure . figura si pješaka što posljednjem polju žudi programirano u poziciji si bez uzmaka i nema manevarskog prostora nedostaje osjet do poteza koji slijedi a ograničeno vrijeme otkucava to grozničavije i rezonantnije kad pogled se susretne sa žarištima pogleda preostalih figura napokon, pitaš se čemu sva ta pitanja o strukturi volje i njezine namjere kad nema drugačijeg ishoda do slijediti se mehanizmom namjene? čemu preispitivanja mogućnosti ogledi o domašaju potencijala kad netko drugi, nešto jače iznuđuje poteze? toj stupici uma tim nasilnim predodžbama pripadnosti suprotstavi se! skoči! odmetni se zadanim naoko crno-bijelim poljima odbaci dualnosti i iziđi iz kaveza uzusa vremena! onaj živ osjećaj u jesam nije obećan posjedu figuri a misao što iz njeg se koti u slobodnoj volji nikome i ničemu drugom nije na prodaju taj osjećaj jedini nema cijenu ako si u njemu Oznake: Ožujak, bez, Fisher

nije dan . dan me ne će tako se pokrenuo okrenuo leđa vidjevši me nije mi dan danas neka ga ionako ne očekujem od njega nešto posebno danas ja i on ne ćemo se pozdravljati bit će boljeg u kojem se ne će biti opcija usputni redak gubitka mu vremena na listi prioriteta odbacujem ravnodušnost preskačem zabrinutost ležerno uzet ću strukturu ispod maske od koje bilo je nasmiješeno sutra načinjeno to hoću i mogu kao što pod snijegom posječenu ružu u izdanku već vidim cvijetom Oznake: Ožujak, bez

09.03.2022., srijeda

valovi . dobiješ ono što ti ne pripada u nekom omjeru snaga stijena i valova i ne znaš tko kome je značajniji do onoga konačnog ravnovjesja kad valovi su zrncima zasićeni i kad stijena ispriječi se čvrstinom ne znaš tko kome pripada u onoj prvoj i jedinoj premisi bez zaglavlja sadržaju što obuhvaća sve krugom od praskozorja istoka do sutona zapada izvjesnije se nametne nezahvalna uloga opredjeljenju kad jedno nije bez drugoga pa potreban zaključak u konačnici je eskapada a polumjer pripadanju izbaci se iz središta i više ništa nije isto drugačije se zaima misao drugačije srce udara odlukom no, to ništa ne mijenja val i dalje valuje a stijena se od sebe i dalje valu bliži i od njega udaljava Oznake: Ožujak, bez

08.03.2022., utorak

moći . s tobom najednom mogao sam biti živ mogao sam moći i ne pokolebati se u toj niti stvarnosti sve sam bio mogao činilo se poput sna s kojim snivanje života počinje na najvišem vrhu planine pripadao sam svemu i ono najudaljenije imao sam kao da je ovdje pomislio sam: ovako se osjeća kap u oceanu dok sluša sve obale kopna osjetio sam nešto svoje što nikada prije nisam imao gorio sam a ti bila si moje gorenje letio sam bila si najljepša noć za letjenje u otkucaju bila si lipanjsko praskozorje umom misao s kojom udah grudima se odapinje Oznake: Ožujak, bez

tamna strana mjeseca . izravnao sam kratere na tamnoj strani mjeseca ne znam kako i što se dogodilo da jutro bilo je glatko nakon noći drugačije postavljene no što se običavalo možda zviježđa sjajem jače su se probijala snu raspršujući mu košmare a možda srp Mjesečine presjekao je pupčanu vrpcu kaosu od kog snivanje počinje i sad oslobođen upreda se sustavnije svrsi svoje namjene možda se tako zbilo a možda i nije tamnoj strani mjeseca svjetlo ne dopire tek ćuti se bestežinsko odobravanje i naličje svih ovih riječi bezumnije priklanja se odrazu one prve misli s kojom uzdiže se zdanje dana koji obećava Oznake: Ožujak, bez

07.03.2022., ponedjeljak

Gorgona . Gorgonom trojni Algol razrašljava zmije pamtim im dodire godinama mnogima još mrtve žive pletu konope ruju u plućima još žare slabine i evo opet Gorgona iznenadi opet daimonu ovom otima Mjesečinu a slutio sam dato oduzimanju se obvezuje i dug koji imam sada stostruko je veći i čekam stisak zmijski kao onda sudben sa zadrškom čekam mu bridova hladan dodir još uvijek poznato himben koji će reći kao i prije: kad umre se - odlazim i ponovo slutim, a u slutnji znam bit ću zbrinut u njemu kao nezvan gost uljez i stranac u povjerenju samo to mogu prepustit' se slavlju jačeg i znam noć bit će ista ukosnica do svakog jutra svim danima nedostajat će boja ne će biti svijetla ležaja po svemu sve bit će isto a tako je lako neprotumačeno kucajima tragati i u traganju se ne dočekati domašaja ne! - ne zaustavljati se! nikada ne stati jer sve se vraća sve se ponovo uspostavlja kaosom usred raspadanja jer ovdje sam sada opet kao onda u krugu kužnog pila tamo gdje smrt je na raspelu animalno jestiva i blagovat ću običajem kao onda kad reklo se kad umre se - odlazim jer od tada umiranja dah prepoznatljiv plazi mi jedak po usnama sjećanja ali otrov življi u krvi, jači mi tako sladak želji i sklon strasti razrjeđuje opomenu: ne luduj, ne mari bez milosti oduzmi i ispij! il' ispljuni! baci! te kaplje slanih ispovijesti u kojima sam poslije svega s njima žedniji! Oznake: Ožujak, bez, Gorgona

06.03.2022., nedjelja

Ide se . Ide se dalje kad sav svijet je protiv i ne čuje se kucanje. Prazni džepovi ubjedljiv su motiv za drskost kad gubiš rebro po rebro, ali ne mariš - sve bit će dobro! Odzvanja samo - mora se! nutrinom od koje se ježi misao svaka uza se, a od nje se ne bježi; ona se ne napušta; svoj dom, svoje ognjište jače stegne i ne pušta jedino svoje privezište. Da, ide se dalje i svaka pogibelj se uzme kao prirodno stanje opće kataklizme; pogibaš jednom, pa opet jer moraš, jer život je okusom svet kad ga probaš i nikad glad ne odustaje svojim oćutom, nikad se ne prestaje žudit' daimonom. Oznake: Ožujak, bez, Daimon

Snivanje . Osjetim - nestajem poput hoda u magli nepoznatim područjem stvarnosti. Nisam stvaran, proziran sam mozaik točaka na zaslonu slučajnosti; možda virtualan šum odbačenih igračaka još nedoslušane singularnosti? Imao sam, a nisam, uzalud kad išlo se u susrete snivanjem; i kao da nisam bio i već prošli briše se do mogućeg sjećanjem. Sad sve što imam bez okusa je u mislima svima buđenjem. Oznake: Ožujak, bez, Eos

05.03.2022., subota

Maia Maiestas . dani su pitomi a noći neukrotive bit će tako dok ne zavlada proljeće čekam već dugo oćut žilica što mijene slute na tvrdoj kori neka me ne iznevjere neka me pogode tamo gdje izboj se oštri konstrukcijom namjere neka me vode podzemljem jara od srži zavjere do pravorijeka sinode ovog zloglasnog vremena i prihvatit ću razotkriven djetetom sve što bude umiren pred sobom i bez dvojbe zapamtio sam kožom: ono jedino pravo moraš držati objema rukama čist od srama inače nema katarze inače anđeoski onaj trenutak propast ce rasplinut će se bit će tek deluzija kolebljivog ega uma koji od drugih unovačen odustat će od sebe korisnom poslušan zapamtio sam a ne znam kako ono jedino jednom što sav život zbije u jedan otkucaj linijom munje pod svodom kad presiječe, odreže sve suvišno i golu žudnju ushitom odjene za još jedan pokušaj razgovora smisla sa svrhom Oznake: Ožujak, bez, Maia

04.03.2022., petak

vrenje . nesavršeni smo i nedovršeni u svemu oko nas stvorenom sa savršenom preciznošću moguće li je da savršeno sastoji se od česti nesavršenih? možda to su sitni životi što po preciznim nitima vriju većem savršenijem vrenju možda nemoguće je svakom izračunati mu balističku putanju i preciznost pogotka kad već uputio se svojoj meti predodređenju a možda nije ni potrebno tek jedino važno je samo vreti po tim preciznim nitima vrenju Oznake: Ožujak, bez

Hermes . osrebren u sjeni sam Eriouniosa sve do Trismegistosa kažu cesta je takvima pribježište jer narav se ne lomi a poštuje riječ možda to je tako kad Sunce kraljuje ali kad mlada Mjesečina iziđe otvaraju se kapije projektantu horizontima kojih nije bilo svrha tada ima vrh drugačije no što je i ne zna se odakle to počne ali kad pregnantna Mjesečina stigne postane zornije biva osobnije i dragocjenije biva u onom što se tek treba reći razgovjetnije tad neimari dolaze prilaze magi osjete se osjetljivije niti vlastite gravitacije noći teku drugim frekvencijama udomaćuju se i osrebruju remeteći dnevne cikluse zanesenost to je pjanost od koje se luduje ugoda, ugoda ljepote života to je Oznake: Ožujak, bez, Hermes

03.03.2022., četvrtak

Crna Sara . uskoro Putnici pristizat će u Sainte de la Barque k Crnoj Sari sjetilo me jutros spominjanjem kentaura bez nekog osobitog razloga a ipak svaka prezrena i odbačena misao svoju pređu ima a potka joj je negdje zagubljena u ponoru zajedničkog zaborava na pola puta između Sunca i Mjesečine u ponoći kad kovao se četvrti čavao kad Zvijezda vodilja još nije bila izišla i grjehota čina slobodne volje još se nije uobličila još se nije prepoznavala tek poslije u srcu dana zenitom vladara otkrije se zalogaj zabranjene jabuke ispod svake riječi ispod svakog pogleda u običnoj golotinji postojanja sad kažem - pa što! ne čini me odjeća nisam igračka vjetrova život mi je misao na rukama i nije kocka piramida vedrine srž je ovog disanja kad tijelo nepomična je osnovica a duh iz njeg' iznikao svoj vrh usponom vreba i nisu vlati trave nisu prisjećanja prošlih ravni otkucaji života su stoljetno drvo iz korijenja listovima usmjereno k visu Sunca i to je jedino dragocjeno to jedino je sveto Oznake: Ožujak, bez, Crna Sara

melankolija . dođu ta neka uzaludna buđenja s danima bez sunca u kojima svaka minuta beznadna otkucava koža se preokrene i osjetljivija joj strana svaki dodir u bodljikavu žicu pretvara udah svaki kiselinom pluća razjeda a srce nepouzdana je eksplozivna naprava što sve bliže i bliže do nekamo otkucava nema se izlaza iz stupice razuma dok traje rušilačka predstava nema htijenja, želje, potreba nema ničega do samo pulsirajućeg užasa minuta zanatliji života kog melankolija dohvaća sva umijeća postala su mu hrpa bez smjera zabluda a pogled na njih nijema optužba koja se ne može uputiti nikome već samo lebdi posvuda neprimjetno zaokružujući sve šire područje vidnog polja patnja je snaga o koju se pridržavam i ako pasti se mora to čvršći uzet ću stisak i past ćemo zajedno iscrpljeni poništavajući se međusobno a do tada neka bude imaginacija neka je balada o cvatu ruže s drskom odlučnošću cvijeta predati se suncu Oznake: Ožujak, bez, melankolija

02.03.2022., srijeda

zlatni rez . imam misli koje ne bih smio imati nedopustive osjećaje koje ne bih smio pokazivati pišem o onome o čemu ne bih smio pisati nekome koga ne bih smio spominjati do kada tako, I.? do kada ćeš smatrati da je nekome stalo? možda nema smisla osjećaje cijediti u riječi kada više nikome nisu potrebni evoluirali smo krvožilni sustav premošćen je dugovječnijim stentovima magistrale sinapsa ispresijecane su farmakološkim petljama koje odvode slijepim avenijama a mišljenja, razmišljanja pod stalnim cenzorskim su okom algebarskih preračunavanja možda nema smisla suprotstavljati se zajedničkom egu opstanka možda svrha je bića u službi ujednačavanja zlatnom rezu životnog vijeka gdje točno zna se što, kako i kada? ne znam zašto ali ne pristajem još uvijek želim misli koje ne bih smio imati pisat ću nikome i nekome sve ono što ne bi se smjelo pisati i ne ću odustajati nizašto bit ću bez plaće i publike kada mi dođe i kada osjećaj oćutim a poslije saznat ću vrijedan li je ovom kratkom vremenu kojemu se putim Oznake: Ožujak, bez

01.03.2022., utorak

Zmajev dan . Zmajev dan je prvi Zmajskog mjeseca znakovito uglavljen baš danas od početka odmotavanja klupka vremena služinčad mu na istoku scenografiju rata postavlja a za njima kosci dječjih osmijeha popunjavaju sjedala i danse macabre i pridizanje mesa povlačenjem zastora mogu početi iako udaljena je predstava strah, plač i žalopojke već lutaju hodnicima uma po podu klizavom od prolivene boje života s prepoznatljivim mirisima raspadanja lešina ponovo besmisao uzlazi svom vrhuncu nadmeno ponovo bolest čovječanstva prilazi svom rašomonu a ja bijem svoje bitke ne s tobom bijem bitke s onim koji ne bi htio povrijediti nikoga i s onim koji htio bi nešto za sebe elementarno pripadajuće bijem bitke s onim koji prepoznaje mogućnosti vrlina uzaludno i s onim koji ih u izmaglici stvarnosti mimoilazi ima ih mnogo na bojišnici toliko mnogo ih ima suprotstavljenih a humka bit će samo jedna unaprijed označena stratištu na kojem ostat će onaj tko nema ništa i onaj tko htio bi imati sve Oznake: Ožujak, bez, Mars

sni . jutarnja buđenja i uvijek odmah dođe ona između žutog i madness s grotlom sunčevog žrvnja kamo melju se sni u probavljivu smjesu jer zabranjeni su srazom poroznog osjećaja i realiteta od tvrđeg stijenja zaista, nema dvojba porazu ništa izvjesnije nije razumu od scenarija koji se ne mijenja do posljednjeg čina a osjetim kroz sebe sni bili su okusa marelice sočnog htijenja prije nego su buđenjem samljeveni a svaki djelić njihovog krvavog tkiva označen je u noćima bdijenja skrivenom oznakom koja pojavi se jedino ako si razlog nečijeg posvećenja i ako se nedogođeni dijalog prostre prvim dubokim udahom prije svjedočenja rezu giljotine dana Oznake: Ožujak, bez, Endimion

28.02.2022., ponedjeljak

stube . ponekad mora se zabilježiti nešto o žalosti i sumnji kad na grudi uzaludno se kuca kad intuicija iznevjeri i kad razum postane mjerni instrument osjećaju potone se sumornom danu kiša i hoće i ne će i nije te briga što dan beznačajna je stuba prema stubišta kraju jer lagano ubijaš to svoje biće koje pružalo je ruke i živjeti htjelo uspinjanjem lagano ga ubijaš opravdavajući se umorom a ciljajući odustajanje daleko pred ciljnom trakom obrazlažeš: nitko ne razumije! nitko ne shvaća! a svijetu vrtnja ne prestaje i sve što danas je već nestaje Oznake: veljača, bez

presjek . ne znam gdje sam ne prepoznajem mjesta u grudima koje sam imao a sve se pokrenulo višesmislenim govorima čije bojažljivosti i nesigurnosti strah! užaravali su, razlomljavali sve ono što se još nije dogodilo a onaj jasan osjećaj u središtu jedinoga cijelog života koji vrtnju svijeta pridržava taj osjećaj se zanijekao sad nastala su premjeravanja padaju optužbe s kišama sad poslijepodneva gase se u sumnjičenjima a noći tinjaju u napuštenom ognjištu ne razumijevajući si vrtloge u koje snovi propadaju a sve zbog nekih bivših nedovršenih bitaka i onda sve ono dragocjeno sve ono za sebe žudnji života što htjelo bi biti živo umanjuje se krati se u sve manje i manje odrezuju mu se grane presijeca korijenje prema tuđim nekim davnim uvjeravanjima koja oživljavaju se ožiljcima polagano silazi se u vlastiti inferno i još niže do Tartara a ne shvaća se zašto? kako se toj stazi dospjelo? prestani se osvrtati za neuspjesima!, molim želio bih pogledaj praskozorje kako si dočekuje dan bez obećanja Oznake: veljača, bez

27.02.2022., nedjelja

opcija . mimoišli smo se jutarnjom kavom iako ispijamo se očekivanjem možda sam osjetio da mogućnost ne smije postati opcija iako se to ne može nazvati shvaćanjem iako nije bitan rezultat ipak slijedi neugodna autopsija oblik i okus navika tu su živi poput dugogodišnjih susjeda disanje i otkucaji im prepoznatljivi sad najednom smetaju i pukotinu jazu u grudnom košu s pomicanjem, s udaranjem nezaustavljivo proširuju pokušavam vidjeti u središtu oblika svih stvari ono što promaklo je dok se gledalo, čulo, okusilo pokušavam tom prizorištu otkriti krvavu nit s kojom prošlo je s budućim u dosluhu ali ne, mimoišli smo se u ritualu kojem se nije moglo izbjeći tek slutim početka nekog naznaku kog svaka misao postojeći u sebi poput žalca nosi i kad mogućnosti žele postati opcije one će ubosti Oznake: veljača, bez

Chiron . u nepredvidljivoj stazi kentaura razbijaju se misli o lijepom usnuli odustaju probuditi se vrijeme se zacjeljuje i obnavlja a mene je Chiron ponovo izigrao dijaboličnom dobrobiti i prevaren vlastitom prijevarom neizliječen sam ostao među različcima čini se nitko ne može uteći iz svoje jezgre odbačenosti i uvijek vraća se njoj kao utočištu za predah do novog iskoraka k poželjnom ishodu iako već naum je kretnje bez obećanja jamstva poželi se biti sin Jutarnje zvijezde dok svod je još uvijek u teškoj boji cijana tek s nagovještajem praskozorja Oznake: veljača, bez

26.02.2022., subota

pikselizirano . ljudi umiru daleko u pikseliziranoj stvarnosti ne osjeti se ne dopusti se bliže ne može doprijeti ali, stigne mi, prisjeti jetkog mirisa dima i prašine do ruke je koža gusto zategnuta na klizavoj opni prljavštine i znoja u oku poderotina s krvavim crvima što iz nje ljepljivi plaze i sjajem grimiza rastaču i sporo odnose disanje u ovom sjećanju stvarnije je od mnoštva točaka i linija to više kad se sveže s drhtajima bljeskova kad želudac se preokrene u staklastom pogledu usred sjene prasak sve zagluši i nisam tamo zemlja je mokrija zid poput platna na kojem je zaustavljena scena filma a sekunda rastegne se kroz niz godina u kojima pomiču se usne bez glasa i lica usporeno bez ikakvog cilja nisam tamo a zemlja zrakom zgrabi me pipcima bože, stvoritelju, dijete je samo u zvjerinjaku u lavljoj jami bez majke i oca bez ikoga dijete je, bože, tamo tamo leži bačeno i ostavljeno bez smisla i što se može očekivati od pikselizirane realnosti što se hoće s riječima u kukavičluku života kad nestane sjaja u očima djeteta kad radosna koža je bez osmijeha Oznake: veljača, bez, Ukrajina

slučajno . nije ti dano poželjeti rekoh si glasno oponašajući čvrstinu pređe Moira i u ehu ustuknuh bliže k sebi zaštitnički bodrim se ne mari ionako prekratkom životnom vijeku ne ostaje sjećanje koje bi ga proganjalo u nekom drugom slijedu slučajno je prokleto slučajno je osjetiti da kontinuitet kroz ljude progovara na nepoznatom jeziku odavno već sve je kirurški precizno odstranjeno već svaki mjehurić bivše slike rasprsnut u ničemu se rastvara i nema ga i nije bio nikada tek možda ona slabost slučajna slabost kao anomalija kletva i nagrada pojavi se u negdje jednom iznenada u obličju čežnje za bivšim neostvarenim sobom i u krugu novom krug odapet davno središte si svoje opet pogađa slučajno je prokleto slučajno je laiku zgotovit umijeće stizanja cilju i stostruko bolno porađat' se osjeveren čežnjom k još jednom nemogućem ostvarenju Oznake: veljača, bez

25.02.2022., petak

MMXXII. , ovo grozničavo vrijeme i jar što ga pogoni ni zima nije mogla zaustaviti događa se a ne bi se smjelo događati riječi su tu iz kolijevke koju nitko ne će i osjećaju neželjen plod nitko joj ne smije vidjeti i onda objasni se, obijesni svijete čemu gorenje ovo ako gorjeti se ne da? što od riječi ima jače što ne može, a htjelo bi se reći? utroba je vrela kaldera i moguće je ustat će jednom novim grotlom koji opet ne će se moći podnijeti hajde, neka vrijeme bude luđe dočekivanje beznadno neka je ako nema mu želje za ono što ima se da bude Oznake: veljača, bez

san . ponekad na Freyjin dan poželim zaspati a da sna nemam ne probuditi se poželim ispražnjen od onoga što naziva se sudbina i ako to znači nemati se u onome u čemu jesam pristajem odmah teško je za sebe bivati sebičan kad ta osobina ovijena kožom bez razloga je svrha uobličena da bude sama sebi dovoljna a ponekad na Freyjin dan kad raskidam razmišljanja u praskozorju s jednom niti osjećaja i kad verem se po njoj nekamo gdje potreba za namjenom još nije zbiljom prepoznata a zov joj tajanstven u zrcalu suviše je blizak i blizanački istorodan tada nova misao se pokrene nedirnuta rukom poraženog uma možda to je početak već slijedećeg dana koji novu snagu spravlja i pruža ju nesebično uz obasjan smisao izbjegavanja poraza kao da govori: oružaj se i usudi kad već tu si snom se ogrni i zvjezdano nebo slijedi! Oznake: veljača, bez

24.02.2022., četvrtak

Thanatos . obični ljudi bježe od ratova u panici oni drugi, naoko pametniji skloniji riziku ratove reklamiraju treći pak, oni s ratničkim genom psi rata oni ratove stvaraju i iako ih je nekolicina čini se kako im je od bogova dano u tuđe ruke stavljati oružje čini se da uprežući tuđe volje za moći svojim životima ostvaruju potrebnu zaradu koliko zahtjevna li je svrha u hamletovskom pitanju kad mač već se ima i kad odluka mu je na vrhu postojanja?, dok isukati ga nije dvojbena namjera već precizno navođen smisao razaranja to uspjeh je Thanatosa u plaćenićkoj žetvi duša a rodoskvrnuće stvaranja incestuozna igra na postelji svijeta koja ne prestaje smrću ta igra da bi žudnjom živa bila hrani se tuđim životima nezasitno Oznake: veljača, bez, Thanatos, Putin, Ukrajina

lapis lazuli . dan je lapis lazuli iako daljina bliža je uzdasima granata iako strah razmješta se posvuda u očima dan je lapis lazuli gore i dolje u sjaju pogledom kliznu do djeteta sad sve je zvjezdana struktura i onda kad ničega nema kad ide se bez cilja i bez nauma sad savršena je scenografija ugođaja gdje i misao i osjećaj razbaštinjeni površinom rukuju se, dodiruju svako sa svojom sadržinom pomalo zbunjujuće je zastati nedirnut dječjim osmijehom a moguće je za tren protrne se kad preuzme se toliko toga dolazećeg što ostalo je uskraćeno nebitno - tvrdiš ukotvljen ispravnim odabirom to intaktan je izlaz koji uvijek imaš kao bez krivnje pred sobom a lapis lazuli te demantira jetko i obijesno groteska je opsjenu zadržavati tamo gdje nikada ne će biti živom i varaš se, sam sebe zavaravaš glumeći se krutim stavom a lapis lazuli dječjim osmijehom te raskrinkao Oznake: veljača, bez

babuška . bilo je tako lepršavo kad Sunce je ušlo dok najednom Zmajev dan nije opkoračio mračan pogled iz samo njemu poznatih razloga ništa se ne zna jer je druga frekvencija obrnut polaritet smisla sad posvuda došljaci i stranci prolaze u strci slijedeći svoje strahove kad se uđe u taj mravinjak riječi postanu suvišne koje se izreknu budu krivokletne i samo čekaju da ovaj dan završi a novi počne kamo se juri? kamo se ispražnjavanjima stiže? dok u daljini Zmajeve sjene oštre koplja namjerama metodičnost tog posla zaglušuje zrak osjeti se povećanje obujma bit će neodrživo i nešto mora pući a ne zna se kamo će vrijeme otjecati s ovim povodnjem a to kako stiska svakoga kako na sve utječe to zabrine Oznake: veljača, bez

23.02.2022., srijeda

iskušano . nema te? odlaziš? odlazim nema nas nije bilo ništa se promijenilo nije ništa što bi zabrinulo svijet cesta je asfaltirana ponosom znaci su postavljeni sve je na ravnom sigurno može se hodati i stati krugom u krugovima gdje sve je poznato reciklirano susretati se u tako malom a golemom uvijek s izrazom iznenađenja ako ga se dobro odglumi a ispod iz dubina zemlja diše zrakom visini nepokidivim nitima uzajamnih suprotnosti dodiri su im neostakljeni i od sebe magmatski slobodni uspravljanjem srazu živim ranjavanjima i rastom cjelivanja rana s povjerenjem zahvali onoga što jesu za novu mogućnost živog izazova vrtloženju u žrvnju tako je malo vremena vremenu mogućem dok skrojeno mrvilo bi jedinu onu jezgru što čuđenjem se divi životu a u tom čuđenju zemlju i zrak ima zajedno u neprotumačivom dijalogu gdje vrijedno i bezvrijedno nisu značajni tek značaj ima samo ono što se voljom iskušano dragocjeno ima stvoreno Oznake: veljača, bez

alfa , osjećaj o životu što razum dohvaća beskućnika i burzovnog mešetara isti li je ili jedan važniji je a drugi minoran? čini se kako ne živimo u istim svjetovima kad donosimo odluke o tome tko je veći a tko manji osjećaju čini se kako postoje zabranjena pitanja koja će povrijediti načela darovanja tog osjećaja i moguće je ako alfa postala bi omega alfabet bio bi prepričavana laž generacijama sa svrhom da prvi u redu osjećaj o životu ima koji ravna svim slijedećim osjećajima Oznake: veljača, bez

22.02.2022., utorak

bespuće . to bespuće života u grudima kojim krenuh ne poznajem ga ne poznaje me a koraci nam stazom što se utire već poznati su zajedničkom sluhu prebiru se kožom i s dlanovima poravnavaju se sjajem oka u oku ne poznajem te ne poznaješ me a krenusmo istim putem u isto vrijeme i nikad dosta te nikad dosta me u prostranstvu pod slobode svodom Oznake: veljača, bez

21.02.2022., ponedjeljak

key . možda koja riječ o izdajstvima kad slabo može biti jače od vrijednijeg i boljeg nedostojno kad se vješto plemenitim maskira a možda ne možda je važnije osloboditi se sukobiti se sa svime kad strah obuzme svu strast i povlači ju dnu ponora krivnje možda je važnije pronaći ključ povjerenja najvažnije pobijediti za sebe dragocjena si jedina koja oživjeti san može ne daj, ne dozvoli si zametnuti moć stvaranja zbog onih koji sanjati ne žele, ne znaju i ne mogu ustraj za sebe u vremenu kad sanjanja nema i kad si potučena do nogu uzmi osmijeh i kreni k onoj za sebe koja od snova stvorena je za snove osmjehni se, sanjaj i ne brini svemir te voli svijet treba a san želi Oznake: veljača, bez

20.02.2022., nedjelja

napeto . ne bih trebao ali moram trag od riječi zapamćen ne blijedi zbog nekog uopćenog ravnovjesja zbog osobne dosljednosti kojoj pripadam ili zbog nečega što od svega više vrijedi no sveudilj reciklirana obećanja bez zlih namjera s odmakom samo dokumentarno ostavljam nije napeto dvije su riječi a jedan ispolirani eufemizam koji rasprskava fontanu netrpeljivosti i ne bi bilo potrebno više ništa reći sliči pozdravu kao kad se ruci pruži ruka a u stisku ne osjete se kosti možda malo grublje zvučalo bi: makni se s puta! zaklanjaš sjenu na cesti no, to je samo pretpostavka uslijed ishitrene uvrijeđenosti nakon obzirne primjedbe da su zaboravljene kokice a film je hičkokovski to nije napeto brižno je dozirano s prvom negacijom iza koje uvjetovano ispreda se antagonizam apstrakcijom nebitno! ili jetkim - ovlaš a snaži se asocijacijom zamorno što raspetljava se redom: nezanimljivo, dosadno, naporno smetaš! gle, sve tako je prosto jednostavno i nisu potrebni dubokoumni silogizmi, premise niti Sokrat samo se upitaš: trebaš li ili ne trebaš? jer svi ljudi su smrtni a lista prioriteta - ne! i već kad samo jedan život se ima na listi sve nenapeto posljedično se križa Oznake: veljača, bez

udobno . kad bolje razmislim odnosno kad počnem razmišljati izvan formata a to nije dobro i nije bolje naposljetku nije ni razmišljanje tek ometanje realnosti koja se ne očekuje ali ipak u okvirima je pristojnosti htio bih reći da razmišljanja ne pomažu pronaći si mjesto u zadanom sustavu vrijednosti jednostavno otpada samo po sebi ući će se na ravan ponavljanih jednoličnosti i osobnost bit će ugušena vlastitom odlukom o nepogrješivosti činit će se da netko blizak a dušmanin još je bliži dio po dio kida unutarnjeg heroja mogućnosti sve dok ne ostane samo trup savršeno istovjetan tijelu pred zrcalom a optužujući pogled groteskno istaknut u ograničenosti odmiče se i pobjegao bi nekamo iz tog kaveza sebeljubivosti tko kome mogao bi uteći? onom jednom što jedinstvenosti svojoj okrenuo je leđa samo fotoaparat duhu ostavljaš i poslije prebireš s njim po hrpama zabilježenih uspomena a nigdje pravog tebe nema očito je na krivoj si strani objektiva ništa nisi mogao učiniti bolje no što je uvježbanost stroja i uvijek sve što vidiš isto je kao što svi drugi vide sve što osjetiš precizno poravnavaš prema zajedničkoj skali samo jedne poznate dimenzije i to je to savršeno udobno za život kojem je svejedno Oznake: veljača, bez

okus . u brazdama dana svježe jutro zovne opomene naletima vjetra sa sjevera isti put je isto mjesto povrh svega ali ova kava jutarnja prva ova kao da je zadnja poseban okus ima bez razloga kao svjetlo žara kroz brid je kristala reklo bi se a glas ne da nesta eha u riječima i okus taj joj jedan zadnji sretan je svim okusima tek na tren to bude i sve se krene cigareta dogorijeva glazba, vijesti, ovaj život pokrenu se, pruže dalje vriskom nauljenih zupčanika i već Sunce stigne, grli ali kasno mrtav okus je ustima Oznake: veljača, bez

19.02.2022., subota

bitno . "Ono bitno, očima je nevidljivo." (*) - reče mališa nisam gledao taj film ja nisam u toj priči ni u pjesmi to ništa ne znači ne od riječi, u glasu samo tridesetak sekundi tek koliko se dah zadrži odmotavala se celuluidna vrpca svijesti a nakon toga dvorana je opustjela estetikom kolažirani redovi postali su skladno hladna vjetrometina koja nelagodom preobrazit će se u vijenac bršljana što uzet će ga Melpomena dočekat' ju treba bez psovke, mača, bez gnjeva uzmi masku, skrij se svima bez osmijeha čuvare vremena ne uznemiravaj a ulaznicu zgužvaj u pehar ubaci to nije taj film, nije priča to ništa ne znači nebitno je - reče - samo idi (*) Antoine de Saint-Exupery: Le Petit Prince Oznake: veljača, bez

vrtnja . nisam lovac ispod žita ne misao od kobalta sebi sav sam na karuselu gdje osjećaj je vrtnja do oboda kruga uma ne navikneš se a ne prestaješ budit’ se iz samo jednog hvatišta već krenut dosezanju dijametra u snu taj pokret živ počne snom se centar sila hrani poput Moloha sam sobom i nikada dosta mu nasrtat’ dalje svojim rubovima i kao da ludost patnje Sunca odraz u Mjesečini ima blagonaklon to slađe, izazovnije je dopuštat’ se vrtnjom iz samo jednog središta jer dok se ima i dok se traje neobjašnjivo u imanju tom što drugo bilo bi vrijednije žrtvovanju iz središta svog? a jednom kad otpuste se strune kad niti što te drže osi puknu jednom kad se to dogodi i vrtnja i svijet s njom prestat će pravcem pruženim nekamo ravnini tišini Oznake: veljača, bez

zdanje . postavljam pitanja i nemam odgovora čini se: Sizifov posao neudobna mi je postelja i riječi ove, čemu? osim da jače zastružu po rebrima dok svijet je čarobno divan veći od bogova i predrasuda a ipak tako malen sićušan kad u oko sav stane u trenu kad prepoznaš mu sjaj riječima se ne može dohvatiti ja ne mogu, ne znam taj lucidan pjev taj prolom sutona taj bljesak praskozorja bar na kratko zadržati na vjeđama kao znak prepoznavanja možda postavljam kriva pitanja ili je krivnja nečija moja tek uvijek nešto nedostaje uvijek nešto uzmanjka i zastor predstavi spusti se netom prije nego li počela bi praizvedba i poput mjehurića prsnu orkestar i galerija rasplinu se čitavo zdanje što vid brižno sastavljao je o, zašto? zašto? kad odgovore nemam Oznake: veljača, bez

18.02.2022., petak

jutro . svježe je i čvrsto jutro ispod paperjastog znoja netko je dugo u noć kovao netko je otkao halju svijetu novu sad odmaraju sferom u rasapu napora poput zaglavnog kamenja stavljenih pravim mjestima poput besprijekorne estetike sklada oblika i uzorka evo, dan dobit će strukturu do sutrašnjeg ishoda nekog budućeg sukoba zemlje i zraka ognja i vode u kojem zauzet će se strane odabrat će se mač ili cvijet i otpočet će se isponova igra pomičnim zarezima u krugovima ispod životnih stupova neumornog Titana Atlanta pratit će se trag kočija što nekamo vuče paučinom htijenja slijedit će se srebrni prah u labirintu snova nekamo gdje ognjište je, prag vidikovcu mogućeg obzora Oznake: veljača, bez

večer II. . od tihe večeri riječi su safirno plave nesigurne i rasiplju se tako nedogođene dok nema Febe već Orion visok nadvisuje svaki naum njihov kao da suvišne su, nepotrebne kristalno jasnoj noći a uskoro će proljeće i poći će se drugačije mislima koje smisao traže sad nije im vrijeme nemaju se sad lome se bez potrebe i ništa se ne čuje a noć bit će kristalno duboka i bez namještaja bit će golema prostrana dvorana obrnuto okrenuta u kojoj ne će biti sna ne će biti odmora a uskoro će proljeće i ne će biti riječi sve bit će nebitno njima kad obole od proljetnog umora Oznake: veljača, bez

17.02.2022., četvrtak

to . to što se ima svoje ne trži se ima se posljedično i raste snaži se nečemu što jedino ima se k svemu a vrijedi li dovoljno li je za stišati dvojbe i sumnje ustrajnost će vrijeme će pokazati kad nadglasaju se potrebe jednog koraka usmjerenim koracima kad ne ustukne se dospijećem hoda i kad jedino važno ispred sebe čisto svoje se ima Oznake: veljača, bez

14.02.2022., ponedjeljak

čokoladni kozmos . kompoziciji gvaša doda se pastel odrješitije i slobodnije kao kad jonskom stupu u krugove ugradi se gotički vitraj i već vide se žustri plamsaji sutrašnjeg dana u današnjem dok abdomen se steže u plastičnu spiralu osmijeh se izvuče otopljen tom prepoznatom osjećaju dobra večer mu i kardinalno crvenoj što klanja se rubinu i grimiznoj u granatu dobra večer čokoladnom kozmosu dobra večer njoj na zapadu lakše je svjedočenje a ispovijest brižnija kad zahvala izostane tu smo i nije obzir potreban kad boje se postojećem tvore i sve čarobna je simbioza na oltaru bez krvi žrtve i taj dodir ravnopravan čaroban je s bojom kad se pokrene a nije boja - život je u kosti uma udjenut kad ruci, uhu, oku se daruje Oznake: veljača, bez

kaleidoskop . dan je preblizu dana sate napetije odmjerava duže se zadržava dah možda smiruje možda potrčao bi bio do nekamo gdje je udobnije gdje se ne prelistavaju razgovori nema nesuglasja tek samo melodije i vrijeme bez vremena na ležaljci pjene od valova uz background sjećanja kada bi moglo znajući se poznavati dobiti i uzeti u isti mah a opet neizvjesnom ići kad što se treba bude zamašnjak do onog što se može isprva zbijeno teško, stisnuto kad naumom krene i ne zaustavlja se ne samo od sebe nikada za sebe tek ne staje se ne može ne može se zaustaviti vrijeme misao ukočiti tečenje grudi presjeći sve u slijedu ide kaleidoskopu mogućnosti kad jednom krenuto je i nitko se ne sjeća kamo će tek samo hoće u istom biti drugačije Oznake: veljača, bez

13.02.2022., nedjelja

Sunčev dan . nedjelja je Sunčev dan tih do noći kad pokažu se Lovac i Feba u središtu svoda skoro cijela obasjana misli vriju do riječi a ispod horizonta usred grotla gori se, sudara tama zimska vrela pod kožu se uvlači poput najosobnijeg najoštrijeg straha jebiga tu slutnju nisam htio ne sada kad jače prijaju kava i cigareta kad glazba prozirnije odzvanja kad sve ispunjeno odjednom prazno postane i bez razloga nasrće i udara pa ti preživi ostatak noći Oznake: veljača, bez

sadržaj . nisam u zavadi s prošlošću to su samo natpisi na pločama po kojima koračam sve što rečeno je tamo i ostaje kao dokumentirana epizoda ovog narastajućeg sadržaja saslušat ću buduće govore koji gledaju ispred i koji izborima popločavat se će do tamo ne čineći škripu s postojećima bar tako trebalo bi biti ako se ne bih želio zavaditi s budućnošću opraštam si neposluhe i glasnosti s druge strane distance do njih bilo je i tako je moralo biti a oprostit ću si već sada neposluh i glasnost sutrašnjeg dana ne mogu i ne želim uteći od svog sadržaja Oznake: veljača, bez

11.02.2022., petak

noćas . noćas noć bit će od opsidijana raskalat će se oštricama prepoznajem tu divljinu vjetra svod presječen tamom znam i taj hladan dodir kad zvijezda nema uzimam to je samo moje moj kotač moja tama što gori u luči s kojom se opčinjen gledam ponekad me dotuče ali ne noćas prošao sam stotinu puta ovom stazom noći i neka ne bude neobično ako opet promatram joj bokove s već odgledanim scenama delirija života možda pojavi se neki novi detalj propušten nagovještaj možda prosine svjetlosnim godinama udaljeno prisjećanje onoga što bilo je da moguće tek će biti Oznake: veljača, bez

08.02.2022., utorak

iznad . kad se krene k zemlji iznad oceana oblaka krene se s onim tko si sebi i nema laganja hodom do ovoga sada nema uzmicanja pogledu dok poravnavaju se očekivanja iz taloga prošlosti i dok staza gori od uplašenosti: nisu li zanemarena pravila uma? hoće li nas tko dočekati? hoće li ipak biti bolje ako se ostane i ne krene? jer pogled je uvijek onome ispred a dodir do ovdje i sada u mogućem naprijed već nedostajat će i uvijek je tako kad jednina se dvojinama uspostavlja u naravi hoda i dva koraka sastavlja smjeru kad se krene k zemlji iznad oceana oblaka krene se s odlukama i ako sjaj vremena je u njima ako u pustinji ima oaza put će ju pronaći pruženom rukom bez obećanja i sa zrcaljenjem odluka u pogledima Oznake: veljača, bez

07.02.2022., ponedjeljak

intro . zanemare li se disanje i otkucaji u važnosti jer ionako uvijek su tu predani nam i blagoslovljeni onda život je u žeđi i gladi jednostavna potreba njihova podmirivanja i ne bismo nikada trebali oskudijevali željom što više priskrbiti si zaliha i tako stvoriti si značaj sigurnosti za biti veći u skupljanju tom i što više imati a kada se sa strane pogleda to je ravno pružen pravac među svim ostalim pruženim pravcima i savršen je presjekom zlatni rez potencijala i mogućnosti mene sve to zamara a ja sam zamoran drugima u pokazivanju očitog jednačenja jednoličnosti na takvoj reakciji im hvala saznajem gdje sam na njihovoj traci vrijednosti no, prestalo me brinuti samo ponekad osjećam se kao heretik unaprijed tetovirane religioznosti koji nikada ne će pristupiti većinskoj doktrini sreće i zauvijek ostat će usamljen i ostavljen na margini uspješnosti samo ponekad to bude poput eha iz daljine što podsjeti na to kolik je prijeđen put rođenjem do ove točke riješenosti slijeđenja daha i srca to je izbor to je odluka koja se ne gasi i, čini se, moguće je pripadanjem ne pripadati moguće je da biti je dovoljan razlog za oprijeti se etalonu kako se treba biti i s njim i u žeđi i gladi ne odustajati ako to disanje ima i ako srce imanjem govori Oznake: veljača, bez

noćas . noćas korica Mjesečine s Lovcem gori visoko gore poznajem li taj osmijeh i bezbrižnost? poznajem li ludost i načelo kruga u kom je sačinjena neobjašnjivom strašću uma dok gore visoko vode se bitke koje izgaraju u svima nama dolje i podupiru se daljinama pa sve ono najdalje najbliže je dodiru udarcima što neprimjetni otključavaju provalije ili iz mramora oslobađaju Davida nikada se ne zna kakva će obrazina dopasti očima i kako podnijet će se prepoznavanje ali osjeti se u najtanjoj niti skuta tijela poput odmetnute rukavice iz para koja uvijek zna čija joj ruka rukovanju odgovara razum će reći: to su nepokretne slike kad pobjegne se iz stvarnosti kratak predah stopalima dok zemlja ih pritišće i oko nekad možda zasuzi ali zbog dima, vjetra, paučine gore je hladno, tamno i mrtvo a ovdje dolje je dobro jedino dolje ima topline Oznake: veljača, bez

31.01.2022., ponedjeljak

da . da, želim te nije jednostavno reći odakle dolazi kako progovora ne može se objasniti instinkt ushita s kojim dan praskozorjem počinje suviše glasni odgovori ne pomažu kamen su petama dnu mora ne želim ih slušati hoću moć postavljanja pravih pitanja neka me zaposjedne svakodnevnim govorom neka uđe gost i ostane sestra jer znam ako se leti u vakuumu događanja bez sidrenja stopalima promaši se opsjenom oduzme se mogućnost doticanja a tijelo žudi dodiru obujmu u kojem sačinjeno htjelo bi i može predati odraz ugode ljepoti pronaći oduševljenje koje ne prestaje i onu tanku nit nadahnuća bivanja po kojoj se može uspinjati stići nekome, nečemu Oznake: siječanj, bez, da

30.01.2022., nedjelja

VII-II-VII . Kad najednom bude da na pozornici života, već postalo je bez. Odmah se ne prepozna; tek poslije ugoda kroz uzak prorez osjeti se - nešto nedostaje sve intenzivnije. Budi se oprez i roj čioda mislima vrluda. Taj nezvan uljez, što bez vjere dom pragu otimlje, stavlja na oči povez ispred gotovog voda koji učinit će što mora i povlači zadnji potez osobnom porazu ispod gole kože. Gle, to završni je rez svakom balade kraju kad hoće se - a ne može, kad sve je - bez. Oznake: siječanj, bez

VII-II-VI . čekat ću grozdove jorgovana posljednji put godina je u kojoj ću ih posjeći stari su i smetaju Oznake: siječanj, bez

VII-II-V . još dvije posljednja prvom već je napisana a onda prestajem slutim nakon hvatanja bit će jasnije ako je dovoljno ako se posreći ako Kairos naiđe vrijeme u vremenu se ne objašnjava daje, uzima, pribraja tome nema međa dok koža sputava pokazuje samo ono što vidom i dodirom sluti se do sadržaja a kada sve prođe kad koža pukne tada zaista sve prestane ali ne nestaje jer ne može jer negdje se zapamti negdje se sjeća negdje traganjem se novim obnavlja pod novom kožom s novim slavljem sadržaja i stvarno, kao što rekoše ja živim u kruzima što se šire i slijep slijedim si stope bivšega života kome ću uvijek ići a tko sam bio i zašto da bio bih sada onaj kojem trebam stići? ne znam u slutnji će mi prići Oznake: siječanj, bez, Rilke, Cesarić

VII-II-IV . nije napeto tako je ponavljam mehanički zatečen najednom popuštanjem koje dohvaćam stavljam bliže olabavljuje kao svjetlosna traka najednom i tamo i ovdje spužva, žar, dužina dobro je iako propao sam u vrijeme u mehanizam čiji zupčanici preskaču i sate i dane pa neki nedostaju a u nekima bio sam drugdje ipak dobro je paralelne slagalice ne diram avers je gore i u njemu naličje i krug i odraz mu s druge strane plavet ista i ista visina sad već viša a još više se pruža dubini gore do onog što nije od nje sve bilo je kao što je i već veće je sa svime kamo ide ne razmišljam ne može se samo hvatam bit će objašnjeno sve poslije sad samo hvatam glazbu u razgovorima na cesti, krovovima, u krošnjama ne slušam i ne razmišljam samo hvatam mjehuriće u stvarima zamrznute promatram i šupljine između ljudi koje se dovikuju dok se ne sretnu i prsnu u očima ne razmišljam, to nema smisla ali i tako dobro je jače kad obzor dodiruje se zaobilaženjem kad ne ideš i kad je nevažno jesi li ovdje ili negdje drugdje kad usneš i nestaneš premješten disanjem u isti prostor s kašnjenjem koje ne razumiješ znam, dobro je samo hvatam ne razmišljam objašnjeno sve bit će poslije Oznake: siječanj, bez, obzor

29.01.2022., subota

VII-II-III . kroz vitraj praskozorja osljepljuje me ravnodušnost sunca nije bilo sna onaj konop teško napet slabinama olabavio se - dan bit će bez osjećaja ne će se silaziti u podrume ne će se opet mijenjati puknuta žarulja tražiti nešto što se zagubljeno bez svjetla u memli podvostručuje i još dublje propada krenut ću nekamo drugačije do sada gluhom bogu iz Amarne prosto iz znatiželje uputit ću mu se običnom kao što je bio u komori tijela a s respektom kamo sam ga u pamćenje stavio postojao je razlog mimo mene i njega sučelit’ se orbitama i mada on je mrtav preobražen sad u meni uskrsava kao ciljnik ideji koja se sa slutnjom dogovara možda pronađem koji mi komadić nedostaje razmišljanja s koje litice let orlu posljednja je misija i zašto ravnodušno sunce toplinom se kao lapis lazuli oku ugodi dodvorava Oznake: siječanj, bez, Amarna

VII-II-II . dođu nekad takve noći koje su pretenciozno ljepljivije glazbi ritam sekcije u pozadini no glavnom vokalu deklamiranja o istinama i o vrijednostima prosto utihnu u svojoj prednosti pred svim ostalim iako i dalje sve je kao isto pretvaraju se u vibrirajući šum u kojem, kao na praznom listu papira vrisak zaustave svaki početak pokreta i postave pitanje čiji odgovor unaprijed nepotreban već se poznaje ali ne želi se čuti i stornira se svaka misao i ustukne se s njima zaglavi se na pustom otoku daleko od plovidbenih linija ili u samici bez vrata na koju su svi zaboravili osjećaj da imaš se u njemu obuzet preuzme prvo lice izmjesti te negdje gdje nepoželjan možeš samo pratiti puls preostao ti kao dokaz da još uvijek negdje si tu ali razvlašćen i nemoćan bilo što sebi staviti u korist sad si nijem gledatelj presuđivanja sebi dok optužbe basa te zaglušuju a prijetnje bubnjeva gaze i svaki sastojak sebe koji prepoznaješ pulsiranjem dotiče si poništavanje kako bi usporeno do njega zapamtio svu moć bespomoćnosti od koje si načinjen ali, uzmeš sve to nešto odrješit, uplašen i opčinjen i uzmeš cijelu takvu noć do umora snu Oznake: siječanj, bez

28.01.2022., petak

VII-II-I . dobra večer, vjetru sa sjevera koji jedro svoda zagrljajem nadimlješ besprijekorno čisto smjerom sad riječi su dlijeta s tobom i moraju reći što ne mogu za utjehu ili ushit svakom naletu što stigne dobra večer uskovitlanim mislima u krajobrazu ubrzanog filma gdje oku se tek obris otkriva kad sve ono brže dirne, prodre, prođe tek miris zaostane svečan od ljubičastog cjelova i ne zna se što grli a što lomi tko smo? kamo? zašto krene se kad nešto zovne? zašto baš onamo žudnja, poput cvijeta suncu, goni? tromo tijelo staje nije lako otkucaje izravnat’ reljefu koji već bio je a kao da od budućeg se kleše sve je sad neprozirno ispod koprene nema do ruke ime a svuda je i pozdravlja dobra večer tebi Oznake: siječanj, bez

VII-I-VII . nejasna je silueta dana u kojoj sam još nerazvrstan trebao bih mu se predstaviti praznu ruku pružiti tom neznancu iako sretali smo se pokazujući razoružanost misli učinimo to bez predrasuda možda bih počeo pričajući o ječerašnjem poslijepodnevnom snu koji se umorom produžavao do večeri ili o srebrnom medaljonu koji se sporo kretao od istoka i nehajno upozoravao pritiskao i strijelio vrhovima kopalja svaki pogled visoko gore poznatom mjestu bio je dozvan vrtloženjem u kom se daljina rasparavala spiralnim nizovima tišina preslagivao se luksuz razmišljanja i sve svodilo pod zajednički nazivnik gle - upoznavanje s ovim neznancem a on šutljiv i nepristupačan ovdje i tamo visoko gore - neznanac isti je onkraj smisla pravila preživljavanja u izmaglici napetih mikrosvjetova koji - čini se - u abdomenu će eksplodirati Oznake: siječanj, bez

VII-I-VI . iskoraknem li iz gregoriosa hrama već mačevima jurim bez obzira koliko su uglačani podovi hodočašćima poželjniji u molitvama nema snova pognute figure bez oznaka nemaju pogled kojem bih mogao doprijeti zaista, otpozdraviti je nenapregnuto ponosom u onome što se istom posudom dijeli svima ali značaj je nepodnošljiv ako se ne istekne preko ruba ako okus ne dopadne usni tu se mimoilazimo kad udovi ljudima nisu potrebni kad nema koraka hodu kad zapešća su bez pokreta zaglavljena u stisku kojim se moli tad nema ruke pružene daru nema ruke koja će dati tek podmiruje se potreba prostoj probavi tekućine i tvari a posvuda i nikamo naličju okrenuto u tami je drugačije na raskrižju duha i stvari bjesne oluje i divljaju elementi tamo su kovačnice gdje kuju se snagom strasti s boli radosti s patnjom gdje lomljenjem se ubija i rađa vrućinom novi sadržaj obliku se stali i nikad ne bude isto i uvijek je ispred za sve koji su se daimoni dali Oznake: siječanj, bez

27.01.2022., četvrtak

VII-I-V . dani u minusima ispreturani i neprepoznatljivi poentiraju ispred noći udaraju na najslabija mjesta u potpalublju ispod plovne linije još samo drskost preostala je kormilu i drži se smjera dobivenom početku ne brini, idemo do kraja svijeta nizašto to ne bih mijenjao jer ne možeš desnu ruku nadomjestiti lijevom desna je maču a lijeva štitu dodijeljena isto kao što osjećaj ne bi mogao promijeniti odijelom to je strukturno stanje bez kompromisa koje ne pamti ulične grafite ne čuje bučne reklamne panoe i ne osvrće se ne brini, idemo dalje tamo gdje se zidovi ne ljušte i gdje riječ sjaji danas zagubljenim sadržajem Oznake: siječanj, bez

VII-I-IV . izgubio sam dan ne vidjevši ga i kao da ničemu nije služio kao da je nepotreban - neka nepročitana knjiga koju sam na dno police stavio nevažno, mislim noć je za dobra i loša vremena noć je za apoteozu cepelina toj glazbi ronim kad nema zraka, glasa, ni imena kad stigne Melpomena sad za poslije odbacujem sve rime sve neukoričene misli i već poslije stigne prije i čvrsto ga držim bježeći od psovke jer strah je u vremenu lošem poput šibice molotovljevom koktelu Oznake: siječanj, bez

26.01.2022., srijeda

VII-I-III . odstrijeljen nedavno sjevernoj strani među lišajevima i mahovinom u zapećku smislenog stanja skupljam sunčeve mjehuriće na promrzlim grudima samo tamo je potrebno i samo tako je dopustivo žeđi što elemente života tali i kuje na starinski način ne trebam reprogramiranja globalnoj zaglušenosti ne trebam algoritme mehaniziranih osjetilnosti neporeciv dokaz buntu opstoji sam po sebi jedini glasan i zašto ga stišavati? za neku frivolnu ugodu egu koji htio bi biti veći pred sobom sebi? moje tijelo pripada zraku i zemlji što proljećem se budi a zimi se sretno truje potrebom toplini pa ponire dublje do dna raspadanja svih stvari i ako još opstoji stijenj ako se nečijim sjajem užari planut će razbuktat' praskozorjem što svatko ga ima a ne zaniječe pogledom usiljenoj vjeri već uspravi ga tamo između obratnica gdje sunčev zenit jedino se plodi a onda - usudi se, zahtijevaj, uzmi ne moli, daj, poleti, izgori ionako svi dospjet ćemo nečijoj gozbi Oznake: siječanj, bez

25.01.2022., utorak

VII-I-II . koketiram s namjenom života zanemarujući socijalne vještine rasuđivanja nije li zavodljivo crvenim plaštem dražiti u areni zvijer bika? a uče nas - na crvenom stani! i sve bit će u redu pitam se što je podnošljivije: bezbojnim danima skrivat' se u noćnim šupljinama melankolije ili prerezivati sinapse pitanjima? najednom probuditi se životom u nedefiniranom području slijedećeg koraka kao da je prvi razbaštiniti se predrasudama i jesti zemlju iz koje si izvučen par excellence ipak se pripada ovdje nagonom i voljom bez jamstva tada valja uzimati se do kraja ali bez obrasca bez uputa snažnije no prije sa svim reperkusijama osjetljivije buntu sve do pada lavljoj jami Oznake: siječanj, bez

24.01.2022., ponedjeljak

VII-I-I . u vremenu davno prije kada sam najmanje vjerovao presrela me jeđupka tada dio trivijalne priče ostao je zaboden u sjećanju sedam pa sedam ako zbrojim toliko preostalo mi je praznih listova u dnevniku svakoj godini po jedan ovo je prvi sve do nje uvijek nekoj drugoj sam pisao a progovarala je ona sve dnevnike prije sve zaslađene riječi u njima ona je godinama kroz mene pisala dva puta po sedam ona je znala više nije tajna ovo je apokalipsa, bejb i stiže mi do Patmosa bit ću usmrćen, rođen i sretan pribran uzimat ću slijed riječima neotkriven poput pelivana jer samo tako umijem i znam udah očaja ozarit' osmijehom od kobi strah iskovat' u strast i svemu se osmjehnut' kao da čitav svijet je dijaboličan grijeh sa sedam velova i sedam jerihonskih trublji ja vjerujem u tebe čuvaj se, bejb Oznake: siječanj, da, bez, Patmos

23.01.2022., nedjelja

XXXVI. . ležernije približi se zora poput noćne krijesnice koju ne smete hladnoća ni prijepor odabranom godini dobu a boje sve su pozaspale daleke svom naravnom slijedu nema glasnih odricanja u hodu bez tragova sna ne čuje se glazba od koje je stvarnost tiša samo let otvoren posvuda je oku željno opscen u prozračnom razlogu snivanja a ne prepoznaješ mu osjećaj istisnut iz života tako zavodljivo predan silom od koje se kriješ modrim nijansama misli ne pomaže ti poniranje shvaćanju kad niti su zamršene ako gledaš dolje u opsjenu paučinom premreženog labirinta s armaturom stvarnog skoka u ambis gle, pogled pečatu visoko gore te hoće onamo gdje sjaj se razlijeva krugovima i razgovorljiv presjek prozirnošću nudi ne pomaže ti sablazan otkrivanja neodgodivog kad nadomak ruci već traganju korak je počet slijedom što se mijenom osipanjem većeg dopunjuje gle, opet pogled s visine gore uzet prati se u misteriji dara i stijenj ti u grudima razbuktava slap otkucaja do dodira dragom kamenu nije tajna - život se snivanjem života u let krijesnice pretvara Oznake: siječanj, bez, Eos

22.01.2022., subota

XXXV. . moguće je vrijeme nas čini izgubljenima u prijevodu a poštujući mu pravila igre izmiče nam smisao započetog govora i prisiljeni smo oponašati se u razumijevanju uzimajući dnevne pobjede nadohvat ruke na pokretnoj traci sitnih užitaka a zanemarujući si neotkriveno blago dodijeljenog volumena jedinstva ne može se prestajati teći a nije moguće samo obodom uma shvatiti nježan dodir postojanja prisustva kad bridovi su oštri i bjesne i ne daju do središta iz kojeg se misli crpe zašto?, tko znao bi zašto ne uspijevamo domoći se blizine ljepoti osjećaja u kom je čistoća? možda tek slutnja nagovještaj smjera ima u trenu kraćem od treptaja oka tek slutnja neukrotiva, neprotumačiva drži nas još uvijek blizu tajanstvu s kojim vri nam nutrina nepristupačna razumu a mi - izgubljeni u prijevodu žurimo s vremenom nekamo stići bez obzira mi - zaneseni pravilima igre ne želimo vidjeti pehar zadovoljstva što protivnik nam pruža misleći da to je Danajaca dar i nepovratno gubimo i kad dobivamo i zauvijek propuštamo prići okusu kojim počinje nam suština Oznake: siječanj, bez

21.01.2022., petak

XXXIV. . od praznine zaslona blagom zorom do vjetra sa sjevera idu misli molim te, čuvaj se nemoj se razboljeti bit će sve u redu već kako želja uzme san ne će odoljeti i prosto bit će onako ne ružičasto ne sivo bit će u modrom more kamo će se stići sve moguće tu je u ruci lepeza špil karata netko krene sreći netko srcem snuje a netko mora otići u svemu tome nema grijeha blagoj zori vjetru sa sjevera oni su tek glasnici mijene poretka koja nikog ne će zaobići odbaci se ili uzme sve je isto sve se rasporedi svetoj kakvoći od koje srce kucajima zlatom vrijedi i zahvalan sam olujnoj noći blagoj zori i vjetru sa sjevera bit će onako kako će se poći ipak molim te, čuvaj se nemoj se razboljeti sve drugo mogu podnijeti Oznake: siječanj, da, bez

XXXIII. . ove kišne zimske večeri biram društvo Bakha Selenu skrili su mi oblaci i bez duše svod sad jedri pogledom nema srebrne koprene ni nemiru tame glasa nije ni u iskricama kapi negdje drugdje ispredaju se sage o Valkirama nekamo drugdje vrijeme se stropoštava s visine bez naručja divljih misli gorostasa obojit ćemo večer u crveno skerletom dozivat' noć bez priče neka grlena riječ bila bi previše i san ne bi nam htio doć' umornima podignimo krjeposne čaše rujno je nijansa zahvalna usnama od nje linija strasti dodaje krvavom jarmu sjećanja slanost osjećaju u svem još nepokorenom i ćutit ću kako ubijeno tijelo porodi se iz progutanog srca u mitu po kojem te pamtim ne moraš ništa reći o uskrsnuću misterija sve riječi su u okusu sjaja oka vrati mi Selenu! srebro krvi vrati praskozorju! u ovom kratkom smrtnom obzoru bršljanom života me gori Oznake: siječanj, bez, selena, Dioniz

20.01.2022., četvrtak

XXXII. . dan se sjurio noći u kose, u oval obraza k očima Mjesečine kao da nije bio sve mu je uzalud do nje a ona ognjicom grli um i kao da ga nema kao da nije bio ostane mu naličje tamno ispred srebrne mastionice i sve se u njemu obrne ponovo ispisuje roneći svodom delfini lome zviježđa lovci svilom odstrjeljuju srne vilinskim kolom sestrice prate kočije i ništa nije uzalud tamo kad kreće se a kretanje nije onome tko vrijeme raščešljava putom do Damaska Selena strunu drži povlači kad joj se prohtije i sablažnjava riječi škripom rebara nema obzira za nikoga i ništa sveto do daha nema a razum u kostrijet zamata obilnije i ne poznaješ više vrijednosti gdje počivao si siguran pred svima nemaš orijentir molitvama i psovci jer ništa više ne trebaš nikome ne služiš tek žuč modru do plavog u sebi rascvjetavaš kao primarnu boju i samo srce trebaš u odronu otkucaja i kožu, u napetosti kožu s kojom se od svega dijeliš i kroz nju dajući se preseljavaš u vasionu Mjesečini Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena

19.01.2022., srijeda

XXXI. . zlatnim srebrom Mjesečina noć posipa nema svjetla topline nije tama neprotumačiva obilje je nemira pamučnih kristala a Selena žubori, šapće sva od glazbe ispredena sjajem zbilja tek je jedna struna drugačija kad dotakne ju umom odraz iz golemog jaza i kad zaranja se neznanja dubini Selena poziva prebire po akordima a melodija mesom kostima se primi bliže poput bršljana ne tajeći stisak slijedi ju kad misliš da mišljenje je svrha sama sebi dovoljna kad heretik postaneš razuma i kad u grotlu strasti žedno života središte osjećaju razloga žeđi se priklanja do počela u kom svaka misao je kolijevka zavodljiv ples na tratini i odsudan bastion sve istodobno kao san u kojem stvaran se promatraš dok prebireš po mogućnostima za dospjeti si krugu pripadanja slijedi ju i kad nema svrha i razloga izbora slanost života njoj je dovoljna Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena

18.01.2022., utorak

XXX. . ponekad pričini se ali neprimjetno sve učestalije da život je deklarativnog okusa konobar se uvijek nasmije stol uz prozor čeka uvijek istom pogledu prostorije a gosti poznati svi već su tu poredani po važnosti ceremonije i može se početi pred svima molitvom kao i dan prije ali ponekad pričini se volji neotporno sve učestalije da na stolu arabeska izgledom više to nije uglačana ploha odjednom puna mrlja objeda mnogih ostatke krije netko je bio nemaran valjda? ne!, to su od slabosti deluzije i sastavlja se opet scena ugoda mada je sve neudobnije svi žvaču i sve je u redu ali zašto žvakanje postaje glasnije? ponekad pričini se poput mjehurića koji prsne u umu sve neprimjetnije da zalogaj nema okusa a nepce već to beživotnije usiljen svima pokaže osmijeh kao da je ukusnije nego prije to je dobar svjetonazor! - žvakati i kad do jedenja nije ako svi tako mogu a to nije nešto novije jest će se, žvakati i živjet će se i bez okusa - deklarativno pametnije Oznake: siječanj, bez

17.01.2022., ponedjeljak

XXIX. . zabravljen oduševljenju svjetlosnom godinom udaljene maglice ne prepoznajem vrtnju linija na dlanovima netaknuta kob svoju putanju najavljuje nemirom a Mjesečina zbunjenost podebljava i bojazan istresa srebru smrznutog tla može se osjetiti inje na stopalima po koži se razgranava čini se sve što imam manje je toplini kojoj namjeravam ali ne hajem struni uzlovi zapleteni su rebrima a svaki dašak vjetra do jedra ranjavat će i ranjavanjem jače očvrsnut naum kormila i pramca ova plovidba jedina je pod svodom života misija i ustrajati u njoj samo svojom valja držeć' se za čvorove otkucaja i disanja Oznake: siječanj, bez, mjesečina

16.01.2022., nedjelja

XXVIII. . noću posteljom sjećanja danju naslonjačem misli nisam od koristi osjećaju nedostajem si navadama jednoličnog otkucavanja nepodnošljivo ležernog disanja ambijenti ugode su me stisli jeftinoćama kiča i sad sebi oprosti si u usponu Mjesečine povodljivost pjevu kom ne pripadaš mačeve ponovo uzmi! sedam glava za sedam mačeva imaš a u ruci prigrli osmi iznenadi luksuz ravnih ploha ubodom čistog povjerenja i kad ne znaš ima li smisla naramkom bunta utrobu otvarati pred očima ima li razloga u htijenju pokreta iskrenost ozlijediti do iskrvarenja a znaš! hora je vrh jara već damar koži donosi hora je pridobit' se svrsi Oznake: siječanj, bez, mjesečina

XXVII. . Palachov je dan treba malo zastati prodisati tiše i prisjetiti se buktinje hrabrosti!?, ludosti!?, poslanja!? svetogrđa!? već kako će tko uzeti ako se iole sjeća što se dogodilo na današnji dan a uvijek dogodi se kad zaborav proguta ono bitno što se nikoga ne tiče danas svjedoci smo kampanja brižno doziranih vijesti koje u oceanu događanja sprječavaju misao prhnuti slobodi izbora i bar nakratko osloboditi se krletke ugodi razuma pa postajemo sve tromiji i bezvoljniji pružati otpor ujednačavanju ili s idealističkim entuzijazmom sukobljavati se s vjetrenjačama pouka je jasna: ne razmišljaj o onome što te se ne tiče! zaboravljamo veličine od kojih se vrtnja zemlje ublažava linijom čistog obzora misli gnjiju bez njih a duh trune zaboravljamo bit imanja osjeta i svijamo onu uspravnu os što nas dijeli od avertebrata uskoro tražit ćemo svijećom svjetlo uma u civilizaciji drečavog kiča ili će netko novu buktinju zapaliti a nitko to vidjeti ne će Oznake: siječanj, bez, palach

15.01.2022., subota

XXVI. . noćas Mjesečina moja je hostija vjeru koju ne želim sljepoću misli i nemoć duha u njoj hostijom uzimam sad svojom nisam dobro kada to činim i slobodan od svake sile pogled upućen svodu sad zasužnjen je svojevoljno na damastu noći u obruču srebrom smrznute hladnoće nema blagonaklonosti nema gostoprimstva u toj nepremostivoj distanci kojoj se pružam i ne molim ne zahtijevam samo žalujem i nisam dobro kada to činim ali dozvoljavam si slabost osjetiti svjesnost nemogućnosti metodično kao kožu s kojom tkivo i kosti odijevam s tom slabosti gledam i primam hostiju i daljine uzimam i ne osjećam se dobro kada to činim Oznake: siječanj, bez, mjesečina

14.01.2022., petak

XXV. . uronjen u valove ljubičastog salona sjećam se oprave od grimiza na alabastrenoj puti slatkoće ribizla na usnama nisam bio svoj ne i sada sjećanje poput plavetnog kita izranja s dna oceana za udah dublji od svijesti o ovo malo vremena što se ima tada nije bilo mjesta sve ulaznice bile su rasprodane odavno prije zakasnio sam tada kasnim i sada neobjašnjiva slutnja što osjećajem upravlja nezamisliva je poput pulsara koji zbog udaljenosti ustrajan ponovo i opet svoju svrhu jačom ima ne ogluši se struni taknutoj s druge strane provalije vremena sva današnja zdanja pješčane su kule a linije im balansiraju voljom privremenih odsustava za biti svoj oslušni sjećanju miris boje istočen ispod kože udahni mu molekule davno staljenih kristala i dozovi vlažnost posteljice iz koje možeš isteći u ovo sada bez plača ništa nije nemoguće ako se zapleše odbaci sedam velova i ako duh rođen si sreći podijeli ju s tijelom u euharistiji novog hrama Oznake: siječanj, bez

12.01.2022., srijeda

XXIV. . demoliranih sjećanja prevrnut srećom uz sigurnosnu ogradu na zaustavnoj traci izvlačim se iz olupine srećom nitko se ne zaustavlja tek koji znatiželjan pogled valjda sam zaspao i san osjećao još sve je razumu vrelo ali gle - na tijelu inje i led zar sam otišao i gledam sad u snu slutnje slika redoslijed? ne mari s druge strane u tami dopire eho šapta kao da se sluša ispovijed nemoj - i fantazija prestane, pukne san na pregibu lakta evo praskozorje gori na smrznutoj travi, vjeđama naizgled a gore visoko nasuprot valjda instinktu ključ ustraje obris Mjesečine blijed kao sam život ne mari! sad je glasnije i prospe se Sunčeva žuč i strast i misao u njoj k obzoru krenu ispred Oznake: siječanj, bez

11.01.2022., utorak

XXIII. . dan je počeo nizanjem neboja nema svoda linija nema istresa se mučan monolog nerazumijevanja nije vid potreban nema ga do onoga čega nema a nestvarno mu je barijera o koju se spotiče pogledima i ne zna se nije li se periferno propustio uočiti značajan trenutak sjenom dok se pokušavaju razabrati obrisi kojih nema ne shvaća se nemanje loma svjetla u nečemu što je praznina rastegnuta po nekad poznatim oblicima nema volumena nema se imena za neboju zapremine odsustva s kojom misao ne zna a nije pepeo nije siva nema gustinu dodira nije neprivlačnost koja bi se mogla rastjerati nedodirna je od ničega svoja u nebojama istisnuta praznina kad nema se u onome čega nema Oznake: siječanj, bez

10.01.2022., ponedjeljak

XXII. . na agaru tišine preživljavam ne dogodivši se uče te skromnosti strpljenjem na pravcu guraju te sredini koja mora najotpornije podnositi nagomilan teret sličnosti najbolje te nauče najbliži ne znajući jer briga je najučinkovitiji alat prisili i istovremeno povodac koji će nedostajati ako se pokušaš osloboditi tako smo osjevereni gravitacijom naslijeđenog tijela i krvi i već svaki britak duh početkom se tupi i već vrh mu nikad ne će dospjet’ svrsi preostaje snaći se u skučenoj prostoriji mogućnosti ali kako izbjeći stupicama predvidljivom otpadništvu i živjeti se uočavajući i izbjegavajući sve sofisticiranije modele namjera stvaranja ograničenosti? Oznake: siječanj, bez

09.01.2022., nedjelja

XXI. . Na hladnoći brižan srp Mjesečine zanese mi pogled. Ne može mi pomoći. Misli mi sasječene pale su u rasjed tuge besanih noći i sad neshvaćene po danima unedogled već nedostaju samoći. Kako se odazivaš - ti, koji mi svojinu predao si s namjerom i sad pogledom mi upravljaš niz ovu strminu nedostignutom visinom? Sve što si dao i oduzimaš ima li istine cijenu? Kada bih znao vrijednost kristala života što i dar je i prozirna praznina, možda bih se odrekao shvaćanja od kud mu krasota prije uzetih svih obrazina i namah odustao od svih ugoda što kobi daje ih vrlina!? Ne bi mi strijelila Mjesečina tople misli hladnoćom, ne bih osjećaj u riječima krio kao tat motiv zločina; zaokružio bih se sljepoćom u pogledu zviježđima i bio bih kolotečina bez puta i svrhe za srećom. No, ja tragam za onom koja je od golubica, nikad ne mjereći se himbenim usudom. Ne priznajem vlast ničiju, moj um i tijelo su bojišnica zauvijek slobodnom voljom. Ne poznajem istinu drugačiju do one kojom uspravlja se kralježnica. Ja idem po bespuću srodnom k onoj koja ima isti sjaj očiju. Oznake: siječanj, bez

08.01.2022., subota

XX. (stereotipija) . kad se probudiš a ništa nije kao što je bilo kad dotakneš osjećaj o sebi nepoznatim i nestalim tad prevario si ga izdao odbacio tad nema ti pomoći iako će se u svemu uspijevati iako sve bit će u redu iako ništa ne će nedostajati osjeti se nešto nije nestao je original nema koncepcije sve je sad samo isti otisak sad sve je stereotip i nije važno gdje si i tko si pred sobom svatko je isti s prepoznatljivim načinom od sebe ostavljen prazninu u kojoj je nešto bilo više se ne može ispuniti prazan pretinac ne može se otvoriti sad svatko je sam pred sobom na drugoj strani nedohvatan a sve je isto svima paralelno u dosegu situacija se doima kao sasušeno deblo koje se gleda i osjeti a taj fantomski osjećaj kojega nema a koji je tu u odjeku neprimjetan promatra taj stereotip života i znaš izboja, lista, nove grane i tamo i ovdje više ne će biti nikada Oznake: siječanj, bez

07.01.2022., petak

XIX. (earworm 7. siječnja) . poput ugodno slušljive melodije od buđenja progoni me ona koja je od kule i njezinih sedam demona pošao sam do Provanse u Marseille noseći gorčinu mora na usnama bila je voljena od boga i neposlušna i ratnica i bludnica i učenica bila je kapljica i koplje sve po sebi je bila bez kalkuliranja i spletki bila je čistoća bijeloga u modrom besprijekorna iluzija tajanstva koje opčinjava a onda je nastala gužva dernjavom doziva se konobar za još jednu rundu jutarnjeg piva odjekuju svađe tko je snažnijim urlikanjem u pravu glazba se guši sapiens povlači gmiže po podu Novak, vakseri, Melbourne Zadar, urote, tennis return to je važno, prevažno a sve ostalo manje je od sadašnjosti i ne postoji sjećam se dogodio se Charlie Hebdo rodili su se Pavao Ritter Vitezović Vera de Bosset i Flash Gordon umrli su Vladimir Prelog i Nikola Tesla koliko lijepih misli moglo bi izmiljeti ispod ovoga oklopa stvarnosti samo kada bi se instinkt čopora prestao slijediti? Oznake: siječanj, bez

06.01.2022., četvrtak

XVIII. . stavljen u drveni lijes s uzglavljem od ilovače glinujem od murano stakla pogled Koscima je upućen s njima snijem još uvijek se osjećam dok riječi si ispredam zviježđu i u živom mrijem mogu tako kad suza nemam a gord prašini propadam tek probudit će me proljetne kiše i Kora za još jedan laticama cvat do Sunca Oznake: siječanj, bez

05.01.2022., srijeda

XVII. . na dnu skrit ću se poput Nabatejca u kamen i odatle promatrati složenost svijeta napušten od bogova opasat ću se kao Tuareg neprohodnim pustinjama i u zrnevlju pijeska osluškivati sićušne živote na usta stavit ću bodljikavu žicu u nekoliko redova kako bi svaka oštra riječ tamo se zaustavila i iskrvarila dosta mi je ovog vremena s relikvijama jeftinog preživljavanja um sluđen je bio poslušnošću njima sad i njega ostavljam vratit ću se bestijariju osjeta i ponovo iščitavati u riječima suglasja slova zaboravio sam kako se riječ shvaća žarištem iz dva tirkiza oka zaboravio sam kako se riječ osjeća kad poput oblutka takne prozirnoj površini napetost sve sam zaboravio a sad odlazim Oznake: siječanj, bez

14.12.2021., utorak

katanga . zapravo trebao bih ušutjeti ne stavljati riječi uštedio bih svima (možda i tebi) dodir nepotrebne patetike melodramatike što li trebao bih pustiti da vrijeme sve pojede razrijedi pokopa ali sve ovo je za mene neprobavljivo nerazrjedivo nedodirno i gomilalo bi se u ilegali bujalo grizlo iznutra a svi koji bi se našli u blizini stradavali bi od neraspoloženja jer ne može se biti pribran ne može se funkcionirati ne može se racionalizirati i onda i stoga sukobim se s time bez obzira što mislio o tome što bilo tko misli bez obzira na ishod jer ako jest zašto ne reći ako je sada dovoljno zašto se poriče nezadovoljno tako razmjenjujemo udarce i što jače boli što se dublje usijeca ponudim još preostalih mjesta koja su ostala čitava dok cijelog me ne zauzme sve dok ne počne gorjeti tada se svaki djelić milimetra svijesti osjeti po dijagonali sa svakom misli a svaki komadić osjećanja je goriv materijal sadašnjosti vidim ništa od toga i kad sve gori gorenjem ne nestaje suviše je toga neprotumačivog i kobnog u isti mah što gorenjem postaje oblik pregnantniji od volje zapravo dozvoljavam si drskost uzimanja riječi iako trebao bih ušutjeti ako sada ušutim bit ću poput svih koji su skloni prešućivanju do koristi i sve kako jest uvijek će biti dovoljno sebi ako zaniječem što preostat će mi s prazninama do onoga mogućeg vremena u kojem mogu biti Oznake: prosinac, bez

sretno! . sretno! prva bit će i posljednja pod mjesečinom najžešća u grmljavini najprozračnija i ništa više ne će biti isto zategnut će se ledene kape na polovima spljošteni vrhunci sanjat će i dalje o visovima nikome nije stalo i sve bit će raseljeno po tundrama ne shvaćam oblik srca kad posvuda po tijelu se prospe promatram mu napore dok se i dalje rve s loše podijeljenim kartama a dan je od jutra na obrazu umiljato osunčan karneval kasnećih kosih svjetlosti sa satima u povorci radosti životima dijeli a minute su im pribadače što mi se koži zalijeću i osjetim svaki ubod i čujem im vrhove pod kožom kako zapodijevaju razgovore mrijeste moguće vodotoke rijekama a nitko ne čuje sve zaglušeno je ovim riječima i riječima prije nije ih čula ona ih ne čuje više i uvijek tako završi i počne smislu skriveno u slijedovima valova na oštrim hridima kad naumom pogibaju i s njima ustaju kad posljednja je krugom uvijek prva kao što u nebuli orbitama jedino je moguće sretno! Oznake: prosinac, bez

13.12.2021., ponedjeljak

137 . nemam i ne mogu obećavati nisam a htio bih samo jednom opsjedne taj čudan osjećaj na ovakav način nepromašivo i ustukneš mu ali ga uzmeš imaš držiš taj čudan osjećaj i boliš se u njemu stružeš sve pozlate nemilosrdno i sretno se dočekuješ misliš obostrano povjeruješ mu jer ništa drugo nije važno oceani se mogu izliti planine stropoštati svodu vjeruješ mu i smjestiš se u prvi red pratiš ga i on te prati udaljiš se a on se približi taj čudan osjećaj kako si sretan s njim u njemu kako si sretan to vrijedi iznad sunca povrh vremena sve dok se ima taj čudan osjećaj Oznake: prosinac, bez

12.12.2021., nedjelja

daimonion . u osrebrenoj noći danas nema milosrđa simboli pogađaju nezaštićene misli i traje taj pokolj niti jedna ne će preživjeti kako se dočekati na noge? kako se zaštititi idući klaonici? a u jamama postrance simfonije nauljenih zupčanika kriju hropce proviriš li preko ruba možda ugledaš jedan dan u lipnju kad suđenice presjekle su pupkovinu krvavom oblutku: nitko ga ne će pronaći od sebe ne će pobjeći nije mu suđeno - treća presiječe i mjehurić prsne nestavši pogled dalje - rastrgana utroba neka grudni koš joj se uspinje i drhti a oči lete kao konfeti i sav se prizor s njima rasprsne u eksploziji dosta je! odustani prošlosti! tvoji savjeti tvoji prijekori nisu dobrodošli ukrotit ću ti sve suglasnike u riječima i postat će bezazleni napjevi uspavanke pred spavanje mili su mi moji daimoni ustaju i idu dalje k susretu suncu koje se iznova rađa u zaglavljenoj žeđi toplini u neprežaljenoj gladi svjetlosti Oznake: prosinac, bez

11.12.2021., subota

suza . nisam gospodin, građanin, stanovnik clochard sam po izboru na nježnom francuskom nadahnuće nalazim u opskurnim birtijama daleko od svjetla smisla i računovodstvenih stavki među ispromašivano uspješnim ljudima ako se tako smiju nazivati promatram ih u zadimljenim razgovorima ni o čemu i vidim da se svi poznaju a nitko nikoga ne zna i svi su pobožni iako to ne znaju imaju istu zajedničku molitvu ispredenu kroz redove hvalisanja i psovki gle, kako je priprosta i odurna atmosfera u nesnosnoj buci, otimačini misli, kastriranim osjećajima svečanija od aula akademika životnija od cirkuskih šatri sabornica nema ceremonija prisega i medijskih sponzoriranja ovdje se živi i umire na samo jedan način tiho solipsistički i dionizijski bučno i svima poražavajuće ljudski isto a svatko je od njih zvjezdane prašine dio u nekoj iskrivljenoj stvarnosti gdje ne smiješ pokazati slabost dvadeset i jednog grama neprotumačive osobnosti na stranu sva mudrost, inteligencija, logike i vrijednosni sudovi odbace li se sve relikvije života što klupku tkiva, krvi i kostiju preostaje za premjeriti si obujam misli i izračunati specifičnu težinu jedne suze? Oznake: prosinac, bez

08.12.2021., srijeda

bez . kad dan krene loše uzmeš ga takvog i naoštriš kožu hladnoći odjeneš se osjećajem bez osjećaja obuješ cipele bez očekivanja i ideš onome što će još loše doći cigareta stješnjava vrijeme gledaš kako dogorijeva i kako pramen joj dima se rasplinjava u kaosu ploha i linija suviše misli pridaje se stvarima suviše praznina njihovih urla i zabrinjava misliš - još sebe imaš između disaja još uvijek želiš, nečemu se nadaš a slijed dana i to ruši postaješ sve manji i sitniji buka materije i odbačeni razgovori snagu ti oduzimaju, stvarnost guši nemaš što bi htio a k želji nema staza svaki udah do pluća se izmjeri koracima srca a ono na vjetrometini posrne i padne - iznevjeri Oznake: prosinac, bez

07.12.2021., utorak

s niti . mjesecu prosećih radosti sedmi dan mu križam već večer zlobno se ceri: što imat ćeš od noći? bez sna od kakve si joj koristi? pusti!, ne tjeraj me psovci! još uvijek me ima još uvijek ova nit zamršena u vremenu mnoge niti dira još želi sve dok se ne odmrsi sve dok se ne ispusti i ako dani bit će mi zgnječeni noći u pješčana dna zarivene još mahnite tu su misli još uvijek neumoljiv razlog šalje ih i s kobi se pregovara a kad bezrazložno se nešto i učini nešto što svemu se protivi bezumno suprotstavi uzmeš to jednostavno jer znaš kao što dane križaš od toga se ne može pobjeći Oznake: prosinac, bez

06.12.2021., ponedjeljak

o niti . i dalje je zov jači u skerletu noći a zorom tiho položi se pogledu i prepozna tanku liniju što od svijesti želju izdvaja nije više značajno ako se ne pripada ako je nedostajanje hram koji će se hotimice zaobilaziti svakim korakom prema nikamo više nije značajno ni kad se ne zna kad je sve nepoznato drugačije ravna ploha do sutra samo neka ne bude sivo osrednje neka ne bude po kolotragu nepodnošljive lakoće preživljavanja još imam se u pogledu svoda i čvrsto držim tu krhku nit do njega i neka ostane tako samo ne frivolan igrokaz o samom sebi samo ne zaustaviti se a ako nemam se u sada ako su sva jučer naumu stube nekamo stići se uspinjanjem prstohvat zrnaca ovih bit će zahvalno sretniji neodustajanjem Oznake: prosinac, bez

05.12.2021., nedjelja

curriculum vitae , nečitljivi sati se nižu jedan za drugim prozirni poput vijugavog pramena dima cigarete rasprše se, rasplinu i iščeznu sve što je bilo - ne bje, nije sad bršljan tišine sve neprimjetno obavija već zaklonjen je pogled, sputane vjeđe već ne vidi se - nema i tone more ispod oceana duboko kamo nema glasa dubini s kojom se ništa ne čuje i kao da netko brižan reže pupkovinu i mrtvorođen se rađaš presmiješno opčinjen pričom svijeta jer ne vidiš i ne čuješ nemaš i ne znaš pa stružeš sa sebe ljuske što nisi otkidaš nepotrebno a posao predugo traje, ljepljiv do ilovače i ne shvaćaš - uzaludno je! već mrtav si bez jezgre Oznake: prosinac, bez

04.12.2021., subota

noćas . noćas ne će san gromade paučine priječe se ljepljivoj tami pitam: što imaš vremenu ostaviti a nisi dobio kao svadbeni dar u posteljici? dišeš - i mijeh to može i misli imaš u kamenu sadržajem iste do središta a samo ploha površine može vidjeti sjaj zviježđa svoda visoko gore kao želiš, žudiš u žeđi i gladi tako predvidivo a sve što je u želji i žudnji tajanstveno tvoje vješto kriješ, ne smiješ pokazati jer ime je sve što drugi vide i moraš tom odrazu umiljavati se ostavljajući Arijadninu nit neupućenima i istovremeno vrpoljiš se uvjerenjem kako iluzorno je očekivati da će original zaslužiti si vjernu kopiju predvidivo ljudski o, zabludo!, tako nježno topla i slatkog okusa u grješnosti uma na tebi uvijek poskliznem se bez obzira imaš li lice ili si samo glas u magli tvoj zagrljaj bez daha ostavlja oba plućna krila i u tom interregnumu dotičem zaostali otkucaj koji se preplašio remećenja dosljednosti i skratio do poniznosti strasti a tamo sam cio bio i tamo sam prestao i nestao Oznake: prosinac, eklipsa, bez

03.12.2021., petak

vjerolomnije . Venera noćas najjača sja kao mitološka smrtonosna božica iz priručnika zapalio sam joj crvenu mirisnu svijeću i za sebe običnu uz nju odbolovat ću se kao što se mora kao što je potrebno metaforički istrgnuti pokoji dio tijela nešto ostaviti u zalagaonici života i nastaviti dalje bez filozofiranja sve je samo čista inercija po defaultu ne će biti ni poetske estetike samo grube riječi što kvrže se iz grudi s kojima mogu se prizemljiti i čvršće stopalima uprijeti tlu do novog praskozorja do novog ožiljenja sa sablasnom Venerom samo neka prođe ovo sitno kapljanje žala koje pognutog pogleda solsticiju kristalizirat će se u žalosnog malog boga ne ću mu dati kužnu krunu radosti ni svjetlost šuplju niti mu zavjete predstavljati molbe, nadu, spasenje, vjeru ništa od toga nemam ubog a drzak jedino bih želio znati što je to iznad noći kad Venera najjača sja što je to visoko gore od svega vjerolomnije a kaplje po svima nama? Oznake: prosinac, solsticij, eklipsa, bez

29.11.2021., ponedjeljak

došašće . ti! - moja voluminozna ćudi do slatkoće odana i propadljiva nepostojano eterična i ponosita! oko tebe orbitiraju duh, srce i duša (zaista?) i nikad ti dosta sebe a možda s drugom više te ima? u slabosti padneš svom bogu možda svima istom a poslije, kad ustaneš u svakom slabijem ga prezreš i veća si i jača si sve dok ponovo ne budeš na koljenima tako se jarosno kruži - ekscentrom života ali nema veze, ne mari ti si samo jedna samo jedan život je tvoj samo jednom te ima ne pitaš kuda će stići sve što bje? gdje odložit će se sva tvoja kob i himba? zaista - nije važno samo jednom se ima krošnja bez korijena pripada vjetrovima i nikada ne će biti monolitom obelisk od sunca i nikada ne će biti kvintesencija možda tek blijeda krpa budeš s kojom se briše vrijeme do sutra kondenzirana vodena para izdaha tijela na zrcalu dok se ne izjednači temperatura pa neka - samo jednom se ima! ali zašto uvijek kad jesi samo svoja jedina i neotkupljiva zašto snivaš i čekaš ono čega nema? Oznake: studeni, bez, došašće