iohannes_ne
23.01.2022., nedjelja
XXXVI.
.
ležernije približi se zora poput noćne krijesnice koju ne smete hladnoća ni prijepor odabranom godini dobu a boje sve su pozaspale daleke svom naravnom slijedu nema glasnih odricanja u hodu bez tragova sna ne čuje se glazba od koje je stvarnost tiša samo let otvoren posvuda je oku željno opscen u prozračnom razlogu snivanja a ne prepoznaješ mu osjećaj istisnut iz života tako zavodljivo predan silom od koje se kriješ modrim nijansama misli ne pomaže ti poniranje shvaćanju kad niti su zamršene ako gledaš dolje u opsjenu paučinom premreženog labirinta s armaturom stvarnog skoka u ambis gle, pogled pečatu visoko gore te hoće onamo gdje sjaj se razlijeva krugovima i razgovorljiv presjek prozirnošću nudi ne pomaže ti sablazan otkrivanja neodgodivog kad nadomak ruci već traganju korak je počet slijedom što se mijenom osipanjem većeg dopunjuje gle, opet pogled s visine gore uzet prati se u misteriji dara i stijenj ti u grudima razbuktava slap otkucaja do dodira dragom kamenu nije tajna - život se snivanjem života u let krijesnice pretvara |
