iohannes_ne

.


moguće je
vrijeme nas čini
izgubljenima u prijevodu
a poštujući mu pravila igre
izmiče nam smisao
započetog govora i
prisiljeni smo oponašati se
u razumijevanju
uzimajući dnevne pobjede
nadohvat ruke
na pokretnoj traci sitnih užitaka
a zanemarujući si neotkriveno blago
dodijeljenog volumena jedinstva

ne može se prestajati teći
a nije moguće samo obodom uma
shvatiti nježan dodir postojanja prisustva
kad bridovi su oštri i bjesne
i ne daju do središta
iz kojeg se misli crpe

zašto?, tko znao bi zašto
ne uspijevamo domoći se blizine
ljepoti osjećaja u kom je čistoća?
možda tek slutnja nagovještaj smjera ima
u trenu kraćem od treptaja oka
tek slutnja neukrotiva, neprotumačiva
drži nas još uvijek blizu tajanstvu
s kojim vri nam nutrina
nepristupačna razumu

a mi - izgubljeni u prijevodu
žurimo s vremenom
nekamo stići bez obzira
mi - zaneseni pravilima igre
ne želimo vidjeti pehar zadovoljstva
što protivnik nam pruža
misleći da to je Danajaca dar
i nepovratno gubimo i kad dobivamo
i zauvijek propuštamo prići
okusu kojim počinje nam suština

Oznake: siječanj, bez