XXXIV.
.
od praznine zaslona blagom zorom do vjetra sa sjevera idu misli molim te, čuvaj se nemoj se razboljeti bit će sve u redu već kako želja uzme san ne će odoljeti i prosto bit će onako ne ružičasto ne sivo bit će u modrom more kamo će se stići sve moguće tu je u ruci lepeza špil karata netko krene sreći netko srcem snuje a netko mora otići u svemu tome nema grijeha blagoj zori vjetru sa sjevera oni su tek glasnici mijene poretka koja nikog ne će zaobići odbaci se ili uzme sve je isto sve se rasporedi svetoj kakvoći od koje srce kucajima zlatom vrijedi i zahvalan sam olujnoj noći blagoj zori i vjetru sa sjevera bit će onako kako će se poći ipak molim te, čuvaj se nemoj se razboljeti sve drugo mogu podnijeti |