iohannes_ne

21.01.2022., petak

XXXIII.

.

ove kišne zimske večeri
biram društvo Bakha

Selenu skrili su mi oblaci i
bez duše svod sad jedri
pogledom
nema srebrne koprene
ni nemiru tame glasa
nije ni u iskricama kapi

negdje drugdje ispredaju se sage
o Valkirama
nekamo drugdje
vrijeme se stropoštava s visine
bez naručja divljih misli
gorostasa

obojit ćemo večer u crveno
skerletom dozivat' noć
bez priče
neka grlena riječ bila bi previše
i san ne bi nam htio doć'
umornima

podignimo krjeposne čaše
rujno je nijansa zahvalna usnama
od nje linija strasti
dodaje krvavom jarmu sjećanja
slanost osjećaju
u svem još nepokorenom

i ćutit ću kako ubijeno tijelo
porodi se iz progutanog srca
u mitu po kojem te pamtim
ne moraš ništa reći
o uskrsnuću misterija
sve riječi su u okusu sjaja oka

vrati mi Selenu!
srebro krvi vrati
praskozorju!
u ovom kratkom smrtnom
obzoru
bršljanom života me gori



Oznake: siječanj, bez, selena, Dioniz


- 00:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.