iohannes_ne

20.01.2022., četvrtak

XXXII.

.

dan se sjurio noći
u kose, u oval obraza
k očima Mjesečine
kao da nije bio
sve mu je uzalud do nje
a ona ognjicom grli um
i kao da ga nema
kao da nije bio
ostane mu naličje tamno
ispred srebrne mastionice
i sve se u njemu obrne
ponovo ispisuje

roneći svodom delfini lome zviježđa
lovci svilom odstrjeljuju srne
vilinskim kolom sestrice prate kočije
i ništa nije uzalud tamo
kad kreće se a kretanje nije
onome tko vrijeme raščešljava
putom do Damaska

Selena strunu drži
povlači kad joj se prohtije
i sablažnjava riječi škripom rebara
nema obzira za nikoga
i ništa sveto do daha nema
a razum u kostrijet zamata obilnije
i ne poznaješ više vrijednosti
gdje počivao si siguran pred svima
nemaš orijentir molitvama i psovci
jer ništa više ne trebaš
nikome ne služiš
tek žuč modru do plavog
u sebi rascvjetavaš kao primarnu boju
i samo srce trebaš
u odronu otkucaja
i kožu, u napetosti kožu
s kojom se od svega dijeliš
i kroz nju dajući se preseljavaš
u vasionu
Mjesečini


Oznake: siječanj, bez, mjesečina, selena


- 00:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.