iohannes_ne
17.12.2021., petak
bastion
.
neočekivano dan se zbunio zakašnjelom zorom i kosim svjetlosnim trakama zasljepljuje me još zbunjenijeg ne vidim kamo ću se zaputiti u kavezu blagdanskog koordinatnog sustava to duga gnjevna se noć osvećuje i sad kad miruje obuzdana znajući mi sve tanke linije osjećaja prebire po njima nudeći akorde poput zalutalog modernog rapsoda a ja sam već na parapetu dana zauzeo položaj uz njezin obraz i čekam početak paljbe sati koji će nedostajati mi ranjavanjem kasnije uvijek isti bastion napada se i brani bez uzmicanja i uvijek tu je onaj odsudan čas sraza sumnja i želja dok slijede si melodije kontrapunktom glasova i uvijek kao po scenariju s dodijenjenim ulogama oponašaju se moguće inačice dočekivanja glazbom koja teče nepoznatom a izvjesnom ušću možda izbor disanja harmonijom glazbe u ritmu otkucaja srca izvor je zbunjenosti u neusklađenoj stvarnosti pa svaka zaslugom dobrobit u njoj veća je od božanskih darova i razlog za čuđenje nesavršenom biću stoga i taj bastion najvrjednija je ostavština svih onih koji su ga podigli vjerujući da sluh govorom i činom nikada ne će biti izdan poslušnošću nekome |
