iohannes_ne

17.12.2021., petak

bastion

.

neočekivano dan se zbunio
zakašnjelom zorom
i kosim svjetlosnim trakama
zasljepljuje me još zbunjenijeg
ne vidim kamo ću se zaputiti
u kavezu blagdanskog koordinatnog sustava
to duga gnjevna se noć osvećuje
i sad kad miruje obuzdana
znajući mi sve tanke linije osjećaja
prebire po njima
nudeći akorde poput zalutalog modernog rapsoda
a ja sam već na parapetu dana
zauzeo položaj uz njezin obraz
i čekam početak paljbe sati
koji će nedostajati mi ranjavanjem kasnije
uvijek isti bastion napada se i brani
bez uzmicanja
i uvijek tu je onaj odsudan čas sraza
sumnja i želja
dok slijede si melodije kontrapunktom glasova
i uvijek kao po scenariju
s dodijenjenim ulogama
oponašaju se moguće inačice dočekivanja
glazbom koja teče nepoznatom a izvjesnom ušću

možda izbor disanja harmonijom glazbe
u ritmu otkucaja srca
izvor je zbunjenosti
u neusklađenoj stvarnosti
pa svaka zaslugom dobrobit u njoj
veća je od božanskih darova
i razlog za čuđenje nesavršenom biću
stoga i taj bastion
najvrjednija je ostavština
svih onih koji su ga podigli
vjerujući da sluh govorom i činom
nikada ne će biti izdan poslušnošću nekome



Oznake: prosinac, da


- 20:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.