iohannes_ne

.
kod tebe je drugačije
iz vrha čiode budi se planinski vijenac
i negdje u paralelnom zagrljaju
naoko nespojivih putanja
maglicom svojom upravljaš sjajem
dok profetski sav taj vreli materijal uokviruješ glasom
sve se obrne u središtu
iz kog vrijeme se svima dodjeljuje
poput vala što zbrinut u kapima
prilazi, udara i vraća se
uvijek osnažen jače s njima

na mojoj hridi postavljaš znakove
životne auto-ceste
a nema vožnje u samo jednom smjeru
rubnika nema
nema odmorišta odabranima
i sve visinske razlike imaju istu ravninu

ali, draga
ovdje si, sada
u tijelu osmijeha želji
neponovljivo elementarna
još uvijek elementarnost svoju u sebi kriješ
još uvijek ju čuvaš
tučeš se s njom
i dok ju imaš i dok ju stvaraš
ona te čuva i stvara
ona te zavodi, snubi
i s njom buduću sebe
jače želiš
i nježnije voliš

Oznake: studeni, da