iohannes_ne

.
praskozorje u kapi rose
vlat trave zanjihana na povjetarcu
topao dah na usnici
ti si

sve što bih mislio
govorio
zapisao
nikada ne će biti dovoljno
za pronaći tko si

kad jesi
sve što postoji
nikada ne će saznati
da vrijeme je na tvojoj strani
i kamo god stigneš
svemu će nedostajati
sekunda dvije
koje ćeš uzeti
i ponijeti sa sobom

ništa neobično za tebe
a ja izgubim po jedan
otkucaj srca
i ne znam kamo će
kako ću tako
zbunjujuće je
meni koji želim znati
i ne prihvaćam neobjašnjivo
a ne može se objasniti
ne može se dotaći

neobično je za mene
provući se
i odslušati
tanku prazninu među rebrima
ne želi se predstaviti
ne može se
s njom dogovoriti
a slijedim ju
čuvam

bodrim

Oznake: studeni, da