iohannes_ne

19.11.2021., petak

zvučnije

.
ima dana
kada se čini da je čitav svijet protiv nas
sve se pomiče usporenije
a zemlja se osipa
dok vrtnjom struže po obratnicama
i gura, pritiska snažnije
sve upija napetošću koža
svaki djelić tijela se zbija
i čini se od stiska svega postajemo opruga
stlačeni, pritisnuti teško
trpimo to stanje
i uvijek, baš uvijek predugo to traje
važne prošlosti tada ponovo kucaju na vrata
i ulaze, prolaze u mimohodu
svi nešto govore: netko prijeti
netko traži, traju razgovori
o svemu što moglo se učiniti, reći
a mi smo nijemi i usporeni
nemamo glasa
za oproštaj s njima nemamo riječi
napokon, bježimo k sebi
utočištu krvi najbližih
i drage duše nam prilaze
još uvijek brinu
još uvijek na nas paze
i ne žele se
i ne mogu zaustaviti te scene
kad se pogled susretne
kao zagrljaj prodre
u središte dubine
tamo gdje zvučnije protrne srce
i toplo je
i grije
dođe olakšanje
i osjeti se
i šaptom odjekuje:

o budućnosti svojoj misli
samo za tebe je!


Oznake: studeni, da


- 18:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.