iohannes_ne

06.11.2021., subota

san

.
bila si neotkriveni otok
lavica u potjeri za kristalima očnjaka
bila si sjena tamarisa
i iskričava pjena na vrhu vala
plivačica po narančastoj kori mora
a ispod prozora plavičasta mandarina
usnama trpko i sklisko
i želji neodoljivo i glasno
i zabranjeno i još slađe

sad gdje si?
kad na hrbatu skvašene zemlje
studeni liježe s mladom mjesečinom
kad noć počinje cviliti s vjetrom kroz golo granje
šapćući kako posvuda nešto nedostaje
neka sitnica koja kao kotačić
pomjera čitav svijet u vrtnji
zbog koje su nam stopala zavještana tlu
komadić neki od visokog gore svoda
koji otrgnuo se i pao je negdje u daljini
čekajući putnike čije jedine namjere su
pronaći si toplinu na južnom obzoru

bit ćeš ona koju dozivaš
ona koja bitkama razvrstavat će koplja
po ubojitosti vrhova
a odbacivat će štitove od trske
nema kompromisa u prebrojavanju rana
ni iscjeljenja neodlučnoj pesti

već dugo znaš
ova realnost nije patvorina uma
ugriza i otkida dio po dio sna
i na kraju nje stići će se pred staklene izloge
dijelova vremena kako se moglo biti
a sva vrata bit će zatvorena

ipak, bit ćeš ona koju želiš izabrati
ona čijem se snu suprotstaviti nitko ne može
jer za njega vrijedi boriti se životom
inače san se i ne bi trebao imati


Oznake: studeni, da


- 17:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.