iohannes_ne

26.10.2021., utorak

prije svega

.
jutro na vršcima prstiju
rastjeruje vrtloge vrana
kroz prozor oprezno utišava
svaku bjelokosnu svjetline traku
ona spava
a oko mene su utvrde
iznad ophodne staze vilenjaka
i nitko ne će proći
ako nema mi nasmiješeni obraz
s kojim bi se predstavio
lebdim dok jesam i nisam
u binarnoj rapsodiji svjetlosnih pomicanja
odsutan i privržen sve imam
i bez ikakvog su utjecaja
posvuda režeća gravitacijska nasrtanja
nitko mi ne može prići
dok ona spava
gospodarim svemu što je od mojih opažaja
brižna melodija
sve drugo nije
svemu drugom nema pristupa
stoga lebdim neocijenjen svrhom
i jesam i nisam poput užeta pelivana
poput odbjeglog Jonathana
za nešto u plućima što zrak razlomljava
ono uvijek žedno koje upravlja elementima
a ime mu je nemoguće predati s usana
jer nije od ovoga sada
pa uvijek prije za poslije trebam
mostove riječi i boja koje uzimam kad ponestane daha
i kad sutrašnjeg dana trublje nagovještaja
u ovim koracima pred buđenje slušam

Oznake: listopad, da


- 07:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.