osam minuta
.
sunce je izišlo ranije no obično možda i nije kasno uzeti si s njim još malo vremena za ništa ne znati poput Aboridžina uprijeti se pogledom do Uskršnjeg otoka i proslaviti ushitom buđenje obzora samo to a onda zahvaliti danu kao što ona čini na svemu dobrodošlom jer drugačije ne može biti ako se prilazi ciljnikom nepogrješivo meti i ako se ništa ne može odbiti namjeri do autentičnosti tada nije kasno otkriti se točkom na svodu planetarija ovlaš premjerivši si udaljenosti najbližim sazviježđima i zaboraviti na sve časoslove civilizacije od kojih se stomak grči u kavezu svijesti te osjetiti, napokon osjetiti na suhoj pješčanoj dini prvi udar sunčevog zrnja nakon osam dugih minuta dočekivanja tada se može krenuti u kanonadi svjetla stazom kojoj se sjena naginje |