iohannes_ne
12.10.2021., utorak
kaleidoskop
.
ne, nisi od studenoga nisam od studenoga sve je drugačije odigrano u očima Uskršnjeg otoka kraj ukopanog slavlja na obali oceana u tom prenapetom meridijanu već dugo su skupljani šumovi leptirovih krila i sad zbiti prijete se otpuštanjem počelo je na pregibu lakta kamo se naslonio travanj s mrežom korijenja u utrobi obrasle planine osjetio se udah iz posteljice zraka i zemlja se vrtnjom zamijesila vodi nije studeni zečja rupa kamo će se slivovi nasukavati zaplesat će jedan u fantaziji plavetnila bodljikave žice i gledat ćemo migrante i s njima provući ćemo se drugoj strani nitko ne može osujetiti pretvorbe čak i vrijeme će ustuknuti pred ćudi u kojoj nema milosrđa a nit joj se ispreplela amo iz vulkanskog ždrijela i ćuti se s mirisom krvi, cimeta i pepela ne, nije to sve u riječi ne stane disanje ne može se opisati nijansa boje zraka na liniji ramena nije sve jestiva žudnja elemenata nešto nečujno u svemu je šaputanje prostrto po koži žutim sjajem svečana euharistija uma na oltaru tijela i žeđ i spokoj i svakim otkucajem ratovanje |
