iohannes_ne

11.10.2021., ponedjeljak

u studenome nisam

.
otkrivam studeni dan po dan
otkidajući listopad
tu su crna maska i
jutarnja crna kava
kiša glođe crnu pozadinu
ali
nemam lica!
stol nije okrenut suncu
kamo su iščezle oči
nestalo tijelo?
zaboga!
tek ime sam na zaslonu!
zaboravio sam lozinku
zaboravio razlog
s vjetrom sve je odriješeno
bespuću kamo ne mogu
a od gvožđa sjene se udvostručuju
svezane do nogu
zametnuo sam svrhu
negdje zaturio razboru ključ
i bojama ne mogu
zbog zaborava uveriženog prstima
zbog kosca na prozoru
osjećaj do sebe utrnuo sam
i plutam
što se dogodilo?

nasuprot bez glasa
mnoga usta razgovaraju
u dimu cigareta
netko kašlje
petu simfoniju
gle, tu sam i promatram
a njima nisam
i ne razumijem
prijeteću prozirnost svoju
ni zašto se vrata zatvaraju
kad iza njih dišem
budan a u disanju nisam
kad iza njih sanjati pokušavam
dok s druge strane sve riječi mi propadaju
ponoru svega što mogao biti nisam

Oznake: listopad, studeni, da


- 17:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.