dramatski zaplet
.
onaj tko bio je uz tebe nisam bio samo ja bio je i onaj koji osiono sad optužuje me i nesmotreno piše on ne zna da je meni prazan papir desetljećima lutanje pustinjom riječi do obećane zemlje ali sjetit će se da nije raskolio more sjetit će se da je odustao od opsade i nije vidio jerihonsku ružu i napokon razumjet će zašto nismo stigli obećanoj zemlji a jesmo li bili u bijegu od neudobnog života tražeći nju jesmo li tragali upravo za njom postat će nevažna pitanja jer namjera bila je neprisiljena od života misija i stigla je neočekivano kao što stigne ljetna oluja mogli bismo apologizirati svaku riječ i čin do beskraja no Kartagu nisu rušili govornici već snopovi stostrukih ruku željnih plijena a mi smo odustali bez velikih riječi moguće je da nam se učinilo kako smo upali u nekada davno nedovršenu priču kojoj se prohtjelo dopunjavati novim poglavljima i na nekakav tajanstven način odabravši naše naravi uvelo nas je u već postavljen dramatski zaplet u kojemu nismo očekivali pucanj pištolja iz prvoga čina bilo je prenaivno očekivati hepiend pred sofisticiranom publikom koja hoće grimase katarze i uzaludno pretpostavljati da se balans svijeta održava stalnim nizanjem suprotnosti |