odraz s druge strane
.
ona još uvijek ne zna tko se budi umjesto nje i radi sve ono što bi inače i ona radila a kad bi se pokušala zapitati koliko u sebi se ima upravo sada zastala bi na trenutak osjetivši opominjujuće prepoznavanje vlastitog glasa u mislima i odustala bi o tome razmišljati jer ona najbolje zna što sebi želi i nitko drugi se u to ne smije uplitati stoga uvijek na kraju dana nekoliko puta provjerava nije li zaboravila zaključati ulazna vrata možda bi mogla neprimjetno se iskrasti odlutati nekamo i nikada se više ne vratiti a možda ako iščezne i vrati se mogla bi strankinjom biti mogla bi se u drugoj drugačijom pokazati mogla bi ne prepoznati se i od toga zadrhtati toliko duboko do neosvijetljenog dna mora i odbiti se površini široko otvorenim očima promatrajući sve te poredane dane i godine u jednom kratkom bljesku poznatog lica u odrazu zrcala što se krije na poleđini svog tog odmotanog vremena sa slikama dodira, osmijeha, suza i riječi isprepletenih poput besprijekornog pčelinjeg saća što pokazuju što htjeli bi reći ona ne zna još uvijek tko je ona koja s njom dijeli ovo vrijeme blizinom paralelne ravni mogućeg buđenja i što će se dogoditi ako se jednom probudi s njom s druge strane pogleda poznatog lica u odrazu zrcala |