iohannes_ne

lomim se
bolim se
pitajući se tko si
kad ne želiš me
a želim te
prorečenom erupcijom iz koje smo se uzdigli
i lebdjeli ponešeni misterioznim strujanjima
znaš, podrhtavanje ne prestaje
sad potmulije sate pozdravlja
otvarajući raspukline do praznina dana
tamo gdje si bila
kad bio sam sretan
bez potrebe za definiranjem sreće
a kad posložim sve razlike
i sve suprotnosti života do njih
vidim olujno nevrijeme i uzburkanu rijeku
preko koje valjalo bi prijeći tvojoj obali
i otpozdraviti izazovu
čiji stisak trebao bi slomiti kavez
standarda po kojima se sreća u stvarnosti dobiva
gle, trajemo u stvarnosti koju su nam dali
i slušamo kako se treba bivati
a nikoga ne uznemiravati
ponuđeni su nam recepti za sreću
čije sastojske nitko ne prepoznaje
ali se svi zdušno pohvaljuju okusom
i svojim kulinarskim vještinama
tko zna čiji sastojci pripadaju nečijoj sreći?
tko zna čijoj se sreći željama pripada?

Oznake: rujan, da