iohannes_ne

06.12.2021., ponedjeljak

o niti

.

i dalje je zov
jači u skerletu noći
a zorom tiho položi se pogledu
i prepozna tanku liniju
što od svijesti želju izdvaja
nije više značajno
ako se ne pripada
ako je nedostajanje hram
koji će se hotimice zaobilaziti
svakim korakom prema nikamo
više nije značajno ni kad se ne zna
kad je sve nepoznato drugačije
ravna ploha do sutra
samo neka ne bude sivo osrednje
neka ne bude po kolotragu
nepodnošljive lakoće preživljavanja

još imam se u pogledu svoda
i čvrsto držim tu krhku nit
do njega
i neka ostane tako
samo ne frivolan igrokaz o samom sebi
samo ne zaustaviti se
a ako nemam se u sada
ako su sva jučer
naumu stube
nekamo stići se uspinjanjem
prstohvat zrnaca ovih
bit će zahvalno sretniji
neodustajanjem

Oznake: prosinac, bez


- 22:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.12.2021., nedjelja

curriculum vitae

,

nečitljivi sati se nižu
jedan za drugim prozirni
poput vijugavog pramena dima cigarete
rasprše se, rasplinu i iščeznu
sve što je bilo - ne bje, nije
sad bršljan tišine sve neprimjetno obavija
već zaklonjen je pogled, sputane vjeđe
već ne vidi se - nema
i tone more ispod oceana
duboko kamo nema glasa
dubini s kojom se ništa ne čuje
i kao da netko brižan reže pupkovinu
i mrtvorođen se rađaš
presmiješno opčinjen pričom svijeta
jer ne vidiš i ne čuješ
nemaš i ne znaš
pa stružeš sa sebe ljuske što nisi
otkidaš nepotrebno
a posao predugo traje, ljepljiv do ilovače
i ne shvaćaš - uzaludno je!
već mrtav si
bez jezgre

Oznake: prosinac, bez


- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

04.12.2021., subota

imagine

.

smrzlo tlo inju se odalo
i miruje staklasto
dan se ubrzava kao i svaki drugi
bez božanskih intervencija
čini to hladnokrvno
poput daždevnjaka na osunčanom kamenu
polagano i mehanički protokolarno
ispražnjen čekam ga s glazbom udarnih basova
kako bi se utihnulo prisustvo svega svakodnevno ponavljajućeg
i stvorio mjehurić zaklona
do zenita u koji će sjajna kugla uleći
danas je važno preskočiti jutarnje ceremonije
i pokloniti najbliskijima pozdrave dobrom jutru
malo zastati u jurnjavi
i osluhnuti sve one tihe zvuke neprimjetnog pomicanja
u vrtnji sile što nas čini voljnima
uvijek vraćamo se k sebi
u jednostavnosti
kako bismo se mogli darivati slobodni i neomeđeni
zaglušujući distrakcije s kojima se ćud poigrava ograničenjima

imagine!
u svijetloj traci misli
koja dodiruje si oćut ležernije od utonuća u san
bistroćom zjenice preuzmi ushit plavetnila
u svemu što ima se slobodno do njega




Oznake: prosinac, da


- 09:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

noćas

.

noćas ne će san
gromade paučine priječe se ljepljivoj tami
pitam:
što imaš vremenu ostaviti
a nisi dobio kao svadbeni dar u posteljici?
dišeš - i mijeh to može
i misli imaš u kamenu sadržajem iste do središta
a samo ploha površine
može vidjeti sjaj zviježđa svoda visoko gore
kao želiš, žudiš
u žeđi i gladi tako predvidivo
a sve što je u želji i žudnji tajanstveno tvoje
vješto kriješ, ne smiješ pokazati
jer ime je sve što drugi vide
i moraš tom odrazu umiljavati se
ostavljajući Arijadninu nit neupućenima
i istovremeno vrpoljiš se uvjerenjem
kako iluzorno je očekivati
da će original zaslužiti si vjernu kopiju
predvidivo ljudski

o, zabludo!, tako nježno topla i slatkog okusa u grješnosti uma
na tebi uvijek poskliznem se
bez obzira imaš li lice ili si samo glas u magli
tvoj zagrljaj bez daha ostavlja oba plućna krila
i u tom interregnumu dotičem zaostali otkucaj
koji se preplašio remećenja dosljednosti
i skratio do poniznosti strasti
a tamo sam cio bio
i tamo sam prestao
i nestao

Oznake: prosinac, eklipsa, bez


- 02:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.12.2021., petak

vjerolomnije

.

Venera noćas najjača sja
kao mitološka smrtonosna božica iz priručnika
zapalio sam joj crvenu mirisnu svijeću
i za sebe običnu uz nju
odbolovat ću se
kao što se mora
kao što je potrebno
metaforički istrgnuti pokoji dio tijela
nešto ostaviti u zalagaonici života
i nastaviti dalje
bez filozofiranja
sve je samo čista inercija po defaultu
ne će biti ni poetske estetike
samo grube riječi što kvrže se iz grudi
s kojima mogu se prizemljiti
i čvršće stopalima uprijeti tlu
do novog praskozorja
do novog ožiljenja sa sablasnom Venerom
samo neka prođe ovo sitno kapljanje žala
koje pognutog pogleda solsticiju
kristalizirat će se u žalosnog malog boga
ne ću mu dati kužnu krunu radosti
ni svjetlost šuplju
niti mu zavjete predstavljati
molbe, nadu, spasenje, vjeru
ništa od toga nemam ubog a drzak
jedino bih želio znati
što je to iznad noći kad Venera najjača sja
što je to visoko gore od svega vjerolomnije
a kaplje po svima nama?




Oznake: prosinac, solsticij, eklipsa, bez


- 19:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.12.2021., srijeda

itaka

.
ovdje sam
samo za tebe
nemam drugdje
kamo ti otići

samo tebi
idu sve misli
i ne pitam
hoće li stići

a što je u njima?
odakle su?
od čega?
zašto?
hoćeš li ih obići?

više nisu moje
bit će posvuda
kamo pođeš
a kad padneš
znat ćeš
one će te podići

ne traže
ne mogu
više nisu moje
od tebe su tebi
najljepše
tako će ti prići

Oznake: prosinac, da


- 07:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

30.11.2021., utorak

coming

.
htio sam srce
u zabludu uvesti
optužiti ga za neposluh
i sljepoću uma

htio sam ga iščupati
s preskočenim otkucajem
i staviti u izlog
iluzija

nutrina se stvrdnula
bolom do kože
a rebra stisnula
odsudno

ne daju oćut
koji im životu
jedino je
vrijedno

Oznake: studeni, da


- 12:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

eclipse

.
nema se riječi
kiša posvuda teška pada
a ja sam bez glasa izgubio sebe
kroz misli tutnje horde došljaka
ništa ne govore, samo motre
kako se vrijeme račva deltama
kako obale propadaju
naplavine se šire
komadić čvrstog tla tek ostane
a i on u ovom nevremenu polagano tone

možda trebalo bi zatvoriti oči
zaspati, usnuti
sve dok horde ne protutnje
ne vidjeti sklupčane namjere u njima
isključiti si želje
možda se iz srca ta vrela žerava izvuče
a možda baš nema smisla
jesi li budan ili sanjaš
i ovdje i tamo isto je stanje
istog je tkanja osjet misli
isti protagonist


Oznake: studeni, da


- 11:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

29.11.2021., ponedjeljak

došašće

.
ti! - moja voluminozna ćudi
do slatkoće odana i propadljiva
nepostojano eterična i ponosita!
oko tebe orbitiraju duh, srce i duša (zaista?)
i nikad ti dosta sebe
a možda s drugom više te ima?
u slabosti padneš svom bogu
možda svima istom
a poslije, kad ustaneš
u svakom slabijem ga prezreš
i veća si i jača si
sve dok ponovo ne budeš na koljenima
tako se jarosno kruži - ekscentrom života
ali nema veze, ne mari
ti si samo jedna
samo jedan život je tvoj
samo jednom te ima
ne pitaš kuda će stići sve što bje?
gdje odložit će se sva tvoja kob i himba?
zaista - nije važno
samo jednom se ima

krošnja bez korijena pripada vjetrovima
i nikada ne će biti monolitom obelisk od sunca
i nikada ne će biti kvintesencija
možda tek blijeda krpa budeš
s kojom se briše vrijeme do sutra
kondenzirana vodena para izdaha tijela na zrcalu
dok se ne izjednači temperatura
pa neka - samo jednom se ima!

ali zašto uvijek
kad jesi samo svoja
jedina i neotkupljiva
zašto snivaš i čekaš
ono čega nema?


Oznake: studeni, bez


- 01:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.11.2021., nedjelja

stuba

.
kako je bilo?
najednom bio sam kod tebe
a nisam tamo smio biti
ne bi dopustila
previše je toga o tome pričati
ipak smiješila si se
radosna što sam došao
stajao sam ispred
gledala si me zovući
a bile su tri-četiri etaže
pratio sam tvoj osmijeh
svugdje si bila i pozivala me baš tamo gdje si
bilo je mnogo nepoznatih lica
a ti kao da si rekla: ovo je obiteljsko okupljanje
ja brinem o svima njima
i svi su postali srdačni kao da sam ih sve već upoznao
I kao da su me očekivali
smiješila si se, sva si bila u osmijehu
osunčana
pozvala si me: dođi
i već sam bio na stubištu
a sličilo je onome što vodi na tavan
pogled je bio zamrznut iz te sobe
a stubište je postalo veće i više
i uzelo me
i guralo gore
to dugo traje
a onda su nestale etaže
samo plava tama i stubište i ja
čujem: nešto se lomi
stube su pucale
vidio sam: to je staro drvo i raspada se
a tebe nije bilo
tražio sam mobitel
moram te nazvati: došao sam
ali nije ga bilo
a uvijek ga nosim sa sobom
uvijek je uz mene
znao sam: samo tako mogu ti doći
nazvati te
javit ćeš se i sve bit će u redu
ali nema ga, nije ga bilo
a čujem zvonjavu
znam: zoveš me
tražim po džepovima
samo pogrešne stvari:
daljinski upravljač, pokemon igračka, fotoaparat
a zvonjava traje
zašto ga nema, zašto ga ne mogu pronaći
stuba na kojoj sam stajao
pukla je
pao sam

Oznake: studeni, da


- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

1:37

.
sanjao sam te
noćas
opet
nakon sna u papučama
bilo je bezazleno i opasnije
bilo je strmo i bez sigurnosnog užeta
pao sam
točno u 1:37



Oznake: studeni, da


- 19:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.11.2021., subota

neudomljeno

.
poslije noći
čvršće od stiska svijesti
stigne plaha i lomljiva zora
dugo se tragalo za hodom misli
koje iscrpljene pitaju:
došle smo, kamo dalje?

slušam:
u mrežama kišnih kapi
u zvucima otkidanja sekunda s njima
eho je disanja njezina
ona ne zna
držim tu alabastrenu posudu na dlanovima
i stojim u njezinoj oluji istog časa
u dodiru arome cimeta i toplog mlijeka
dok eho udaha zamagljuje sva klizišta vremena
negdje se zaostalo
negdje još okašnjelo osjećanje
ostalo je i ne želi nikamo
a spona do njega nepokidiva
i zašto je tako
kad odgovore svi traže
a nitko ne zna postavljati pitanja?

još nenastanjen svemir stvarnosti traži nove hodače misli
a ovaj nastanjeni plaćenike za odstrijel snova
tvrdi se: svima bit će lakše
u ovom vremenu gdje nitko ga nema
moguće je - odstrijelit će se tkanje budućeg
i bit će onako kako se uzme
jer rojenica više nema
otkada dlanovi linijama zjape prazni
i umjesto njih sad tkalci spiralnih zavojnica
sklapat će poslove i potpisivati ugovore
o novom najmu želja
gle, drzak još uvijek - ne pristajem
iako nema se u ovom vremenu mjesta
iako sve već viđeno i poznato
potrebom se udomljava
i iako svim onima koji kasne
preostat će beskućništvo



Oznake: studeni, da


- 07:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.11.2021., četvrtak

nebula

.
kod tebe je drugačije
iz vrha čiode budi se planinski vijenac
i negdje u paralelnom zagrljaju
naoko nespojivih putanja
maglicom svojom upravljaš sjajem
dok profetski sav taj vreli materijal uokviruješ glasom
sve se obrne u središtu
iz kog vrijeme se svima dodjeljuje
poput vala što zbrinut u kapima
prilazi, udara i vraća se
uvijek osnažen jače s njima

na mojoj hridi postavljaš znakove
životne auto-ceste
a nema vožnje u samo jednom smjeru
rubnika nema
nema odmorišta odabranima
i sve visinske razlike imaju istu ravninu

ali, draga
ovdje si, sada
u tijelu osmijeha želji
neponovljivo elementarna
još uvijek elementarnost svoju u sebi kriješ
još uvijek ju čuvaš
tučeš se s njom
i dok ju imaš i dok ju stvaraš
ona te čuva i stvara
ona te zavodi, snubi
i s njom buduću sebe
jače želiš
i nježnije voliš



Oznake: studeni, da


- 10:10 - Komentari (5) - Isprintaj - #

dvadeset koraka

.
prohodam dvadeset koraka
do smrti svaki dan
i sve su kraći
i svaki od dvadeset
i mene krati
kažem joj: dobro jutro
trebaš li što?
a ona šuti
za me na njenom licu nema lijepih riječi
nema mi što poručiti
nema što ostaviti
a ako pozdravim život onaj prije nje
i on okrene mi leđa, otiđe
i ne želi sa mnom razgovarati
postao sam nakovanj, užarena kovina i težak čekić
sve u isto vrijeme u svakome
s tri još žive strane osluškujem i pamtim
sve: od krvave posteljice do hrpe ilovače
vremenu na licu razbrojavam čvorove
samo slušam, čujem
hladnoću u vrelini što se kuje
a od nje obrazi se žare
i jezera očima prazne
stomak prepolovljen sjeti me
kad postao sam i ja
ubijen i predan njoj
a upoznavši ju
s njom sam se mimoilazio
tada ništa nije bilo važno
nitko nije govorio: dobro jutro
nije ih se dočekivalo
ni za što se nije marilo
samo užurbane samoće donosile su gluhe noći
u čije bih zagrljaje nepoznatom sebi propadao
već tada rastavljen
od svih kojima sam pripadao
sad obilježen tim poznanstvom
samo slušam
osluškujem
ovih dvadeset koraka do nje
i nemam pravih riječi više
nemam pravo
opravdavati se životom
u tom hodu preostalom


Oznake: studeni


- 00:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.11.2021., nedjelja

znam

.
praskozorje u kapi rose
vlat trave zanjihana na povjetarcu
topao dah na usnici
ti si

sve što bih mislio
govorio
zapisao
nikada ne će biti dovoljno
za pronaći tko si

kad jesi
sve što postoji
nikada ne će saznati
da vrijeme je na tvojoj strani
i kamo god stigneš
svemu će nedostajati
sekunda dvije
koje ćeš uzeti
i ponijeti sa sobom

ništa neobično za tebe
a ja izgubim po jedan
otkucaj srca
i ne znam kamo će
kako ću tako
zbunjujuće je
meni koji želim znati
i ne prihvaćam neobjašnjivo
a ne može se objasniti
ne može se dotaći

neobično je za mene
provući se
i odslušati
tanku prazninu među rebrima
ne želi se predstaviti
ne može se
s njom dogovoriti
a slijedim ju
čuvam

bodrim

Oznake: studeni, da


- 01:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.11.2021., petak

zvučnije

.
ima dana
kada se čini da je čitav svijet protiv nas
sve se pomiče usporenije
a zemlja se osipa
dok vrtnjom struže po obratnicama
i gura, pritiska snažnije
sve upija napetošću koža
svaki djelić tijela se zbija
i čini se od stiska svega postajemo opruga
stlačeni, pritisnuti teško
trpimo to stanje
i uvijek, baš uvijek predugo to traje
važne prošlosti tada ponovo kucaju na vrata
i ulaze, prolaze u mimohodu
svi nešto govore: netko prijeti
netko traži, traju razgovori
o svemu što moglo se učiniti, reći
a mi smo nijemi i usporeni
nemamo glasa
za oproštaj s njima nemamo riječi
napokon, bježimo k sebi
utočištu krvi najbližih
i drage duše nam prilaze
još uvijek brinu
još uvijek na nas paze
i ne žele se
i ne mogu zaustaviti te scene
kad se pogled susretne
kao zagrljaj prodre
u središte dubine
tamo gdje zvučnije protrne srce
i toplo je
i grije
dođe olakšanje
i osjeti se
i šaptom odjekuje:

o budućnosti svojoj misli
samo za tebe je!


Oznake: studeni, da


- 18:18 - Komentari (3) - Isprintaj - #

dodir pogled riječ

.
sebi smo dovoljni
i strjelica smo i meta
svega što bismo htjeli
a tko smo?
što imamo?
i u njem
što značimo?
saznat ćemo
tek nečijim dodirom
u nečijem pogledu
nečijoj riječi
tada sve je važno
tada smo veći
i spona koju imamo
do svega
izduži se
razgrana
i gori svijetleći

a zapitaš li se
ponekad
počesto
kad sumnja
osamu cilja
promašajima
što se od sebe ima
kad nema se više
što dati drugima?
kad nema dodira
pogleda, riječi
u kojima je odraz
onoga
što nešto znači?
a uvijek smo u sebi isti
značajni
dovoljni
uvijek iste vrijednosti

izostane
nedostaje spona
u pogledu koji gleda
nema joj dodira
topline riječi
i misterija je
kako ono što se ima veće
zbog nekoga drugog umanji
kako se ono što znači
obezvrijedi?

možda izgubiti
pokaže
stvarnu cijenu
onoga što vrijedi
i možda
izgubljeno pronaći
jedini je smisao
hodu svem živomu
i samo to
strjelicu meti vodi

Oznake: studeni, da


- 07:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.11.2021., srijeda

ne ćemo se buditi

.
dobrodošli
u sutrašnjih trideset godina stvarnosti
negdje na desnoj obali Dunava
na posljednjem zborištu preostalih vukova
gdje ih rosulja umiva
magla se umiljava
a smrt ima blatnjav okus rasprsnutog nara
s njom nema se kuda
do Zagreba
nema se kamo
ona je prijevara živih
koji su ostali
a posljednje javljanje
nije im posljednje javljanje

grad je plesna dvorana
jeste li za ples sa smrću?
divno lice ima
glas je moje majke
a sestra se smiješi
na usnama graciozne neznanke
tko ostao je - zna
kako strah srce strašću ugrije
jer disati se ne može
bez barutnih isparenja
spavati se ne može
jer nikad nema se sna -
doći će sto godina poslije
pa, neka ples počne
neka traje
s ovim samoćama
još ne ćemo se buditi u ovo vaše vrijeme

Oznake: studeni, 18, Vukovar


- 07:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.11.2021., ponedjeljak

inače

.
jutru nedostaje
pogled do slijedećeg jutra
a nije zbog magle
kava je šutljivija no inače
cigareta Sahara
kako se namjestiti danu
da riječi nešto znače?
fali mi glas
i usne, oči i ruke
i u njima nešto
što je moje
i kad šutiš šutljivija no inače

a znam
prošlosti i sadašnjosti
kad se zbroje
uvijek nešto nedostaje
sve što se imalo i dalo
u sebi udaljenije je no inače
a što bi se moglo
od vrtnje je i
gori, bukti u mislima
zaokruženo oblo
prijetnjom zaobljenije no inače

uzme se dan
strpljivo i moćno
onako kako samo ti umiješ:
u odluci
očnjacima lavice
nakon svega
što je jedino i samo tvoje
i koje samo ti razumiješ
veća i odlučnija no inače

Oznake: studeni, da


- 10:10 - Komentari (6) - Isprintaj - #

13.11.2021., subota

miruj

.
miruj srce
magla, studeni je
možda da te nema
sve bilo bi drugačije
ako te ostavim na Uskršnjem otoku
što bilo bi poslije, a što prije?
možda ne bi bilo rata, ni Božića
možda i ona se skrije
u Salemu, Montseguru
uvijek tamo gdje žudnje izvor vrije

miruj srce
predahni do zbilje
u kojoj se želučani gvaš na licima crta
i gdje svatko traži nečije okrilje
kad bliske misle postanu
sjene na zidovima špilje
kad dodir je očima sram
a u zrcalu stvarnosti - nasilje
tad pobjegni k njoj
sačuvaj za nju svoje kucanje divlje

Oznake: studeni, da


- 19:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.