Jučer san djelomično pojeo nešto šta nisam htio jer mi je mama kuhala fruktozne gavlanometre bez pomičnog svitka na što sam ja burno reagirao otkinuvši joj peronosporu iz halove sonde preko mosta, a na drini gdje sam vidio mlatimudane sa piroškama bez patika koje sam ostavio da se sunčaju u hladu pored stabla u hladu kojeg sam prepoznao po ultrauberkull hladnjaku i po antistresnom depresivu s udjelom i to ne masenim nego maslinovim uljem po tabanima sam je mazao no ona se bez premca penjala po pramcu pjevajući naprijed bili sve dok se more nije otopilo u otopastoj otopini na što su mali patuljci napalili jer je mama imala samo dvije noge dok smo mi u japanu pili sake i smijali se jer smo bili mladi i pijani opijeni baroknim notama mjesečeve ratnice kad vrši đihad na mog tatu premda sam znao da cu ostat gladan jer nema alata bez zanata iako ponekad pomislim da smo visoko gore sretni i uvjek cemo jesti sirovo meso divljih frzelina i piti i ljubiti takvoga me majka rodi takav cu i ostariti u duši.