petak, 16.05.2008.

Samo Početak Još Jednog Kraja*

Nakon ovog rata i anđeli će nositi crno…

Moja duša se isušuje,
Crni,puca na komadiće,
Poput stakla..postaje zemlja,
Pepeo..

Poslijednji vjetar,onaj,
Poslijednji živući
Odpirit će pepeo moje duše

Pustoš na zemaljskom raju,
Posvuda nevina tjela
Nitko osim mene više ne postoji,
Svi su napustili zemlju,duše
im sahnu...bas poput moje..

Još samo čujem molitvu
Anđela koja postaje sve glasnija
I složnija
I vjetar se pojačava
Sunce je nestalo!

Još poneka vrana proleti
Nad truplima uništenih psihodelijom
Svih velikih vladara s «obećanom zemljom»
Gotovo je…

Zjenice mi nestaju
Nemam osjećaja
Ništa ne vidim i ne osjećam
Samo čujem molitvu
Sve glasnije i glasnije se
Uzaludno ponavlja!!

Vrištim od straha
Pokušavam pobjeći
Ali vriskovi se množe,
Molitve su jače
Vjetar me razara
To ludilo me iscrpilo
Ali ne prestaje!!

Sjećam kako mi krv probija kožu
Kako mi se kosti raspadaju
Kako napokon umirem
Kako se sve biliži kraju..kako..!

-----------------

Napokon!Tišina,mir!
Apokalipsa,i ona emotivna je gotova..

Anđeli u crnom
Kupe tijela,nose duše,
Potapaju ih u more,
U mir…
Napokon samo tišina..

Sada,čekamo nešto novo..
Ili ovo .. da se ponovo dogodi..
Do slijedeće apokalipse…
Neka malo dišu..neka je tišina..

Samo početak još jednog kraja…
- 08:08 - Komentari (70) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.