Sretan Božić svima...........
Puno zdravlja,sreće ljubavi i radosti nek vam obasja Božić i pusti ljubav u srca sviju......


25.12.2005. | 21:11 | 1 K | P | # | ^

voljela bi čuti vaše komentare,na ove moje postove i na blog općenito...
recite što vam se sviđa,što bi promijenili....
pussa,hvala............


20.12.2005. | 15:48 | 1 K | P | # | ^

Posljednji susret.....

Sumrak....
Tiha ružičasta patnja utopljena u tragove izgubljenih misli....
Sjene...
Pričaju zaboravljene priče onih koji su se voljeli.....
Jeka.....
Vrišti nijemim uzdasima,boli,patnjama....
Tuga.....
Ubija,briše,uništava sve ono dobro,sva lijepa sjećanja.....
Mrak....
Prekriva lica,skriva osmjehe, odnosi snove.....
Odlaziš....
Ostavljaš me samu,zarobljenu u posljednjim trzajima sutona....
Nestajem....
Nestajem i ja,odlazim zajedno s suncem,da se izgubim u moru sjećanja......


20.12.2005. | 15:41 | 0 K | P | # | ^

Jedna lijepa misao...........

Suze su tihi jezik bolova...............


19.12.2005. | 20:00 | 0 K | P | # | ^

Ljubav...

Ljubav je vatromet sreće
koji nam zaslijepi oči
dok nakratko
zabljesne nebom;
a sve što ostane nakon njega,
tek je beskrajna pustoš noći......!


19.12.2005. | 14:54 | 0 K | P | # | ^

Život.....

c'est la vie.....

Život je tek nepovratna rijeka sjećanja
što teče koritom neispunjenih želja,
propuštenih prilika,
neostvarenih snova;
a na kraju svog toka,
zajedno sa Suncem se gubi
u tihom smiraju bezdana........

A sve što ostane je tek rosna izmaglica sjećanja......


18.12.2005. | 15:45 | 0 K | P | # | ^

Vrijeme..........

Još jedan običan dan....sive ulice,blatnjave ceste...........jurnjava motora gradskim pločnicima.....
bezvremenost vremena....
Ako sam išta ikad mrzila,to je bilo vrijeme...Tako okrutno,bezobzirno, nazaustavljivo....Uvijek tjera svojim putom, uvijek vrši svoju pravdu......
Bez mislosti, bez žaljenja, uvijek ima posljednju riječ, uvijek je u pravu....

I nikada ne staje......

Ne okreće se za sobom,nikada se ne vraća na staro.....I nikada, beš nikada ne vraća propuštene prilike...Ne daje nam drugu šansu....
Razdvaja obitelji,odnosi drage prijatelje, voljene ljude.....Briše sjećanja,tamni uspomene.....
Ruši snove,uništava živote..........
Ne da se kontrolirati..............
Samo juri,bježi,žuri ispred života........


16.12.2005. | 21:44 | 0 K | P | # | ^

At the beginning.......

Oprostite što nisam savršena;
moje su misli nestalne,
a duša neuhvatljiva...
Robujem onome što je ljudsko,
prolazno i precjenjeno...
Ne tražim da budem shvaćena,
ne tražim da me razumijete,
tražim tek svoj kutak svemira,;
da otvorim dušu,
da prostrem srce
da dopustim mislima da polete do visina.....

Oprostite što nisam savršena;
ja sam tek čovjek;
malen i neznatan;
neprimjetan pod kapom svemira.....


12.12.2005. | 22:36 | 0 K | P | # | ^

Sljedeći mjesec >>

  prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


fallen from somewhere....

SPASIMO VIKTORA!!!

...beštijičine mudre misli...

...childhood reminisce...

...izgubljena...traži se...

...između sna i sna...

...Jednaki smo!...

...koraci snova...

...mysteries...

...oba lica ljubavi...

...slijedi trag anđela...

...takav je život...

...tHiS cRaZy WoRlD...

...zarobljena leptirica...


Oprostite...

Oprostite što nisam savršena;
moje su misli nestalne,
a duša neuhvatljiva...
Robujem onome što je ljudsko,
prolazno i precjenjeno...
Ne tražim da budem shvaćena,
ne tražim da me razumijete,
tražim tek svoj kutak svemira,;
da otvorim dušu,
da prostrem srce,
da dopustim mislima da polete do visina.....

Oprostite što nisam savršena;
ja sam tek čovjek;
malen i neznatan;
neprimjetan pod kapom svemira.....


The favorite ones...

Naposletku

Naposletku,ti si dobro
znala ko sam ja
otkud sad te suze, moja mila
rekla si da se za to
cak brsljan ne hvata
zalud izguzvana svila

To je tako
ne pravi od tuge nauku
mani svetlo na sledecem bregu
okopnice moj otisak
na tvom jastuku
kao jezuska u snegu

Razbicu gitaru
crn je mrak ispunjava
odavno se svoje pesme bojim
pomera u meni neke gene Dunava
pa ja tecem i kad stojim

Ali opet da l' bi ikad
bila moja ti
da sam vojnik u armiji ljudi
rekla si da bas
ne umem novce brojati
i da je nista sve sto nudim

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac
brosic sto se tesko pribada
da me moze oduvati najblazi Nemirac
da cu u po reci stati
da se necu osvrtati nikada

Redas po vitrini fini porculanski svet
al' ja sam figurica bez ziga
pazi to je bajka sto ti pada
na pamet
fali ti bas ovaj cigan

Tek u jesen otkriju se
boje krosanja
sve su slicne u leto zeleno
naposletku ti si dobro
znala ko sam ja
cemu suze lepa zeno

Draga moja, ti si navek
znala da sam pajac
moj je sesir satra pomicna
usne, tice-rugalice
a u oku tajac
da sam kaput sa dva lica
da sam Gospo'n propalica
obicna

Naposletku, ti si navek
znala da sam svirac,
brosic sto se tesko pribada,
da me moze oduvati najblazi Nemirac,
da cu u po reci stati,
da se necu osvrtati,
nikada...

Divlji badem

Vrteli se tockovi mog bicikla,
gde god je stao taj rulet bese premija,
smakla se o stepenik njena stikla,
nekad su pogledi bili cista hemija...

Dobro je pocela nedelja,
poslednje pripreme za maturu,
virili smo u daljine puni nade.
Preko gimnazijskog bedema,
ko pravi dekor za avanturu
prosuo je nezni purpur divlji badem...

Poneli nas vetrovi ko maslacke,
jedni su leteli lako, drugi padali,
i curice su postale prve macke
a losi djaci odjednom svetom vladali...

Sve mi je odlicno zvucalo
dobro sam stajao tih sezona
ljuljale me oci sirom promenade.
A nju sam sretao slucajno,
uvek je s pogresnim bila ona
ali znao sam da sanja onaj badem...

Stane sve u strofu-dve u baladi,
pustinja proslih minuta i ova zrna sad,
i pred treci refren vec nismo mladi,
usla je nedavno sama u kafe Petrograd...

Suvise tajni u ocima,
u zlatni okov je prstic pao,
molio me dugi pogled da je kradem.
Dovraga, kafa je gorcila
al taj sam ukus od nekud znao,
probao sam jednom davno
divlji badem...

Jos ne znam kud' s tobom

Dok me dira, dok me ljubi
tvoje usne osjecam
dok mi prica, gubim rijeci
tvoje lice zamisljam

Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila

Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje

Dok me grle, njene ruke
kao lance osjecam
dok me dira, dok me ljubi
tvoje lice zamisljam

Kako letjeti s nekim
kad su ti slomljena krila

Jos ne znam kud' s tobom
ni kud' bi sa sobom
jos tesko je budit' se pored nje

Kao Titanik plovim
dignut iz mracnih dubina
hodam tiho k'o srna
sto je vec ranjena bila



eXTReMe Tracker
Free Site Counters