. . . ik & ea . . .

Koristimo ovaj trenutak da svoju cijenjenu i malobrojnu publiku obavijestimo da su ik&ea dana 27.01.2006. posjetile - Šumet. Kako se to dogodilo? Sasvim slučajno, neplanirano, spontano, kako se i događa sve što je dobro. Ea je nakon jednominutnog nagovaranja svog Dad-a na ekspediciju u Sh dobila potvrdni odgovor pa je uputila poziv ik koja je bez razmišljanja prihvatila ideju. Dad je sjeo za volan, ea na suDad-ovo mjesto, a ik iza nje i krenuli su... Na skretanju u Komolcu za Brgat ik&ea bile su više nego oduševljenje i uzbuđene... Sa zanimanjem su promatrale polja i Knežicu i bile u tako slatkom iščekivanju za onim što slijedi. Šumetom.
Šumet je dosta drukčiji od naših zamišljanja i iščekivanja. Nekako je izgledo tmurno, tužno, usamljeno.... Jedino je onaj malac neki na balkonu oraspoložio atmosferu igrajući se loptom u vrtu... Ali lijep je Šumet i vratit ćemo se mi prvom prilikom u njega, naravski. Jer svaka prilika se treba iskoristit!! Carpe diem!
Dalje smo išli preko Brgata nazad pa smo naletili na dosta zanimljivih detalja i tako... Uglavnom, slike govore tisuću riječi, pa evo ih...=)

Welcome to...



- Stara postaja od Ćira. Na prvi pogled mislile smo da je crkva. Naravno da svaka crkva obavezno ima dimnjak, željezna vrata i željezne prozore i nema zvona. Ein Dad je riješio misterij crkve, odnosno postaje.


- Shumet, pogled sa groblja.


- Jedina voda u Šumetu je - zaleđena. Naravno da smo pomislile na to da bi to mogo bit slavni shumetski izvor, ali onda smo shvatile da je to samo cijev od vode. =)


- Nisu bit slike sadnice blitve nego shumetski akvadukt. Ovaj dugi kameni "zid" sa arkadom je služio kao vodovod, i kroz njega je voda prolazila. Da, upravo ona voda u postu o Šumetu koji niko nije imo volje pročitat, pa eto vam sad =)


- Izlaz iz Šumeta. Jako lijepo, zar ne?


- Medena dolina. Honey Valley. Što reć nego da je medena? I pozdrav velki čovcu pripadniku Honey Valleya u plavom kombinezonu =) Opet ćemo mi u rikverc, don't worry!


- LAV. Sad ih ima tri, hehe =) E i velki sorry ljudima što javno prikazujemo njihovu kuću al ipak ljudi imaju lava u dvorištu! =)

Hej haj!
Sinoć sam baš pisala novi post na temu sličnu temi ikinog zadnjeg posta, ali odlučila sam da ga neću postat jer je bio predepresivan i morbidan...Razmišljala sam o životu i tako tim stvarima,jedna ipo stranica u wordu nije bila dovoljna da istresem svo svoje razmišljanje..U zadnje vrijeme neznam što mi je...Do ure sam sinoć to pisala i nikako da zaspem,nekako mi se ritam poremetio tijekom ovih praznika,uvečer teško i kasno zaspem (isključivši dopisivanja sa ik) a ujutro se budim 10 minuta prije basa i sve navrat-nanos...Sva sreća što je danas samnom u basu bila dobra draga Do koja mi je pružila rame za spavanje,haha hvala Do,čitaš li ovo ili ne,donosim ti tmrw u školu NORD.Haha,pokrštavam ljude.
Shvatila sam da prijatelje ne smijem tražit,jer će oni sami dić,ali oni pravi,koji trebaju ostati u mome životu!Mislila sam da mi ne može bit prijatelj neko ko ne izgleda kao ja i nema nešto što imam i ja...! Mislila sam sa mi prijatelji mogu bit samo oni koji mi fizički ili karakterno sliče...! Shvatila sam da odijelo,kao i ime ne čine čovjeka,i da te ono iznutra zapravo čini osobom...Razmišljala sam dosta o ljudima i ljudskim odnosima...Sad kad sam upoznala masu novih ljude shvatila sam da neke ljude jednostavno nemogu skontat i da sam sasvim ok prema ljudima u kojima sam prepoznala neku zajedničku crtu...!!!*frendove zovem one koji su mi amo reć bolji poznanici iako je samo jedan lik kojeg baš tako zovem,pozdrav Frendu Ivanu,nemoj na četvrtu u Split...-haha ovoljetna zajebancija! Imam masu frendova za koje sve redom mogu reć da su dobre osobe,ali svima njima nešto fali,neka žica za poštivanjem prijateljstva...Drama je kad jedna osoba sve to ima,a usto je imaš za prijatelja...Da,postoji jedna osoba koja se može nać u tim opisima,jedan drama lik,tako "običan" a tako super...Pozdrav...Postoji još jedan lik koji živi u mojem mobitelu,na kazeti od pričesti i slici sa www.matura-hr.com,u mojem srcu i daleko daleko od očiju...Pogled s mog prozora baca na brdo poviše njegovog sela,ali on je tako daleko,njega nema i nema...Pozdrav...Nekad mi je dovoljno samo to što takve osobe postoje...
Ovih dana moj razred ide na izlet,skijanje na Bjelašnicu.Oni idu a ja ostajem...Nekako mi se neda peglat sa svim tim.Znam da bi nam bilo drama jer od 32 na u razredu ipak ima par (par!) ispaljenih ljudi koji bi podigli atmosferu...Nekako nisam ljubitelj zimskih radosti (iako sam se jutros razveselila kad sam na svojim rukavicama ugledala male sitne sićušne pahuljice snijega),nemam putovnicu ni osobnu (koja je prekjučer trebala bit gotova a nije)...Jedino mi je žao zbog Sarajeva i bureka kojeg bi tako slatko pojela ko da nikad u životu nisam ništa jela...Da a i zbog razreda i zajebancije mi je žao...
Nedavno sam sasvim slučajno na netu našla neki tekst,drama tekst,tako realan i poučan koji te jednostavno tjera ne razmišljanje u životu i tako tim stvarima...Jednom drugom prilikom ću ga objavit...Želim biti okružena dobrim ljudima...!!!
U rukama svakog pojedica je mogućnost da bude pasivni promatrač svoga života ili aktivni tražitelj njegova smisla
E pa,želim živjeti po tom,želim voljeti i biti voljena...ali želim da on bude taj...lik koji zna a ne shvaća...
Hvala Silveru na onoj jednoj rečenici koja bi tako ulijeva neku nadu...E da,slažem se s kolegom koji je reko da je mislio kako niko nije savršen sve dok se nije zaljubio...Neki ljudi imaju pravo,ali zato nemaju sreće...Nada umire posljednja...Da!

ea

U zadnja dva dana neprekidno razmišljam o "prošlom životu". Taj mi pojam mora ić pod navodnike jer nekako izgleda tako nestvarno. Ne znam ni jeli vjerujem u njega. Nekako ne mogu vjerovat da sam postojala u nekom drugom obličju u neko drugo vrijeme negdje tamo davno.... Ali imam neki feeling za neke ljude. Prejak, neopisiv osjećaj. Nekad imam dojam da neke ljude znam više od ovog života, da ih znam negdje u nedogled s vremenom, nekako su mi stari i prepoznati. I nekad se ne radi samo o ljudima s kojima se ja družim. Nekad za neke osobe koje u biti znam više kao iz viđenja imam dojam da ih znam i nekako previše toga znam o njima a u biti ih ne znam. Neke situacije, koje zamislim u svojoj glavi, prepoznate su mi. I previše ih nekako osjećam. Znam da se nikad nije dogodilo, niti sam to sanjala niti već zamišljala, ali bila sam na tom mjestu s tom osobom , pričali smo o tome ali u biti nismo... ?? Malo sam zaokupirana tom temom... Možda je praznovjerje, možda su jednostavno malo izraženiji neki osjećaji jer sam u "tim" godinama, ali meni to ne izgleda samo tako, jednostavno i objašnjivo. Neki ljudi mi totalno odgovaraju po svemu ali ih ne znam...
Banalan primjer, ali evo, na netu sam nedavno našla nekakav site tipa "što si bio u prošlom životu". I ispadne mi sve isto sa jednom osobom kojoj sam to isto radila. Živjeli smo u isto vrijeme, u istom mjestu, isto smo izgledali, umrli smo sa isto godina, na isti način...?? Možda je tek ovo sad praznovjerje, to me u biti ni ne tangira toliko jer to je ipak samo net... Ne vjerujem inače u takvo nešto ali jedino mi se baš s tom osobom potrefilo sve isto.
Fakat mi je to nekako mistično i baš mi je ono "nekako". Ljudi s kojima sam o temu pričala uglavnom vjeruju i u prošli i zagrobni život, i u reinkarnaciju... Ja nekako nikad nisam baš ono čvrsto vjerovala da nešto tako postoji, uvijek sam smatrala da je svak jedinka i da se niko ne rađa dvaput... Znam da ti postoje slični ljudi, baš ta osoba o kojoj govorim mi je u masu stvari slična... Eto recimo ni to ne znam sa sigurnošću ali kao da znam da je tako, kao da jest tako...

ik

Ne mogu a da ne napišem koju o Šumetu,povijesnom selu tamo negdje između Komolca i Brgata za koje malo ko zna.Meni i ik je ono drama,fascinantno,predivno,i što sve ne,pa sam ga odlučila našoj svekolikoj publici malo približiti.Vrlo edukativno...Da,danas sam ga se sjetila,dok smo ik i ja prenosile silveru i jednom njegovom prijatelju našu opčinjenost tim selom.Oni moji u razredu spizdili su samnom,zašto me ljudi zovu 'Šumet'?...Uglavnom,sljedeći podaci su dovoljno dugi pa neću po običaju duljit.A našla sam ih na jednoj stranici od neke tete Jadre koja se priprema napisat knjigu o starim dubrovačkim receptima...Ugl,pročitaje...

Dubrovnik je oduvijek imao živu vodu. Ona je bila jedan od ključnih elemenata za razvitak naselja. Najbolji dokaz o postojanju vode su nalazi arheoloških istraživanja 1981-1987 g. na Bunićevoj poljani gdje su otkriveni pučevi tj. živa voda. Prilikom iskopavanja na poljani je pronađen kasnoantički grob ispod kojeg je bio puč. Analiza je dokazala da je u njemu bila pitka voda. Po tim pučima je i Ulica od Puča dobila ime. Na tom predjelu između samostana sv. Klare i Gundulićeve poljane nalazili su se pučevi sa vodom koja se koristila za pranje, kuhanje a po potrebi i za piće služili su se njima po vlastitom nahođenju. Osim gustijerna po kućama gradile su se i javne one koje su mogli koristiti svi stanovnici grada. Punili su ih kišnicom koja se salijevala sa krovova kuća. Javna cisterna kod samostana sv. Klare spominje se u arhivskim dokumentima od XIII. pa do XVI. stoljeća. Te cisterne nisu jako duboke jer najdublja je bila ona koju je izgradio Nikola Menčetić za javnu upotrebu a bila je duboka oko sedam metara. Bunari za vodu nalaze se i u klaustru franjevačkog samostana, klaustru dominikanskog samostana, uz crkvu sv. Spasa, u Kneževu dvoru, Lovrijencu i u tvrđavi Mula (sv. Ivan). Vlada je postepeno gradila i javne bunare izvan zidina na Pilama.

Zbog većeg broja stanovništva javila se i veća potreba za vodom. Osobito za ljetnih mjeseci kad je bila suša. Tada su vodu za piće dovozili iz Mlina i Rijeke dubrovačke. U XIV. stoljeću dva broda su dovozila vodu za piće iz Mlina a u travnju 1403. godine su uzeli tri broda. U Mline se išlo po vodu jer su tamo bili izvori pitke vode koji su ujedno bili najbliži gradu, a brodovima je bilo najlakše dovesti veću količinu vode. U tom periodu snažno se razvijaju tkalački i kožarski zanati a proces rada zahtijevao je veliku količinu vode. Tako 29. prosinca 1433 g. se određuje da svaki dan dva broda donosu vodu iz Župe dubrovačke. U listopadu 1434 g. deset je brodova koje dovoze pitku vodu a dvije godine kasnije 7. srpnja, po dva takva broda prodaju vodu stanovnicima grada u gradskoj luci a ostalih sedam služe za punjenje gradskih bunara.

Potreba za vodom je iz dana u dan bila veća pa je Veliko vijeće na svojoj sjednici 2. lipnja 1436 godine donosi odluku o gradnji kanala s izvorskom vodom iz Šumeta koji se nalazi na nadmorskoj visini od 109 metara u zaleđu grada. Razlika u visini bila je glavni uvjet za dobivanje vode slobodnim padom, jer u ono vrijeme nisu postojali strojevi koji bi vršili pritisak. Dva majstora iz južne Italije Onofrije de la cava i Andreucius de Tramonete de Bulbito, sklopili su ugovor sa Velikim vijećem o načinu i mjestu izgradnje vodovoda. U ugovoru je stajalo:

-Onofrije i Andreucio se obavezuju da će dovesti vodu sa Šumeta u Dubrovnik. U gradu će napraviti dvije česme, za što će Vlada dati materijal, a oni svoj rad.
-Sam kanal će biti širok na najužem mjestu onoliko koliko je duga opeka; isto je toliko visok, odnosno takvog će biti promjera. Prekratit će se neprerađenim kamenom i krečom.
-Na svako pola milje će se napraviti korito od kamena. Tu će se postaviti olovna ploča sa rupicama da bi voda oticala dalje čista.
-Sav kanal će se dobro oblijepiti krečom.
-Ukoliko se kanal kroz godinu dana pokvari, oni se obavezuju da će ga besplatno popraviti.
-Obučit će se ovom poslu dva domaća majstora i zbog toga će ih držati u službi.
-Gdje god bude potrebno napravit će lukove.
-U kanal će uvesti i dvije druge vode na koje su putem naišli, ukoliko to bude potrebno.
-Obojica graditelja snose sve troškove gradnje.
-Do kraja listopada 1437 g. će se voda dovesti u grad
-Vodu će prema potrebi voditi po površini ili ispod zemlje.
-Sav će se građevinski materijal dobivati po cijeni kako ga dobije i vlada.
-Kako zbog ovoga posla moraju dovesti u grad mnogo majstora i radnika, dozvolit će im se slobodan uvoz od 150 mjera vina. Ukoliko se pri tom budu događale nepravilnosti, spremni su platiti globu.
-Vlada im osigurava stan (kuću) u samom gradu, na Pilama ili Pločama, a uz godišnju najamninu od 30-40 perpera. Drugu kuću im vlada osigurava negdje uz put ka gradnji, koja može biti od 100 dasaka, ukoliko se ne može naći kamena.
-Vlada ih u svemu izjednačava kao da su građani Dubrovnika.
-Svi majstori i radnici koji rade na izgradnji vodovoda ne mogu vršiti privatne radnje sve dok se vodovod ne izgradi.
-Za sav svoj rad i troškove dobit će, u obrocima 8250 zlatnih mletačkih dukata.

Vodovod je proradio 1438 godine. Iznosio je 11 700 metara, prolazio donjim padinama Srđa. Predio kojim je prolazio dobio je naziv Kono. U jednoj sekundi davao je 70 litara vode, a nagib od Šumeta do rezervoara Mlini iznosio je 0,6 %. To nam dokazuje koliko su u ono doba izvođači bili sposobni i domišljati. Vodovod se opskrbljivao iz više izvora (Bota, Orahovac, Račevica, Vrelo, Podvrelo, Vrijesna glavica). Uzduž vodovoda bili su sagrađeni rezervoari za skupljanje vode i taloženje nečistoće. Najveći rezervoar je bio Mlini iza Minčete jer je voda iz njega pokretala mlinove. Iz tog rezervoara se punila velika cisterna u Minčeti iz koje je voda prirodnim padom tekla zidinama do dvije česme unutar zidina. Velika Onofrijeva česma izgrađena je 1440 g. a mala 1442 godine. U kanalima koji su bili na zidinama nalazili su se i filteri koji su pročišćavali vodu. Cijeli vodovod se brižno čuvao, za njegovo čuvanje bili su birani ljudi. Vlada se bojala da ljudi koji žive na području gdje prolazi vodovod ne budu iz njega crpili vodu za napajanje stoke, pranje vune, zalijevanje vrtova ili ubacivanja otrova u vodovod. Stoga je Veliko vijeće donijelo slijedeće stroge propise:
-Odsjeći će se desna ruka svakome tko otvori ili začepi kanal zbog čega bi se voda razlijevala ili da se poremeti njezin tok.
-Svaki onaj kroz čiji vrt, kuću ili zemljište bude tekla voda iz oštećenog kanala, mora to prijaviti Malom vijeću u roku od osam dana. U protivnom, platiti će globu od dvadeset perpera.

Mudri Dubrovčani su i dalje čuvali svoje bunare u slučaju suše ili da kanal zataji. Tako je bilo sve do 1920 godine kad se prelazi na podzemno ukopavanje cjevovoda koji je postepeno zamijenio stari kanal.

Stari vodovod ima svoju povijesnu vrijednost jer se grad četiri stoljeća opskrbljivao vodom iz njega. Na dijelu od Nuncijate do Šumeta još je u dobrim dijelom očuvan. Danas po tim kamenim pločama rado šetaju stanovnici Gruža dok uživaju u tišini i prekrasnom pogledu ni ne sluteći da je upravo ispod tih kamenih ploča nekoć tekla voda koja je značila život za grad.

Peglat ću vas ja još o Šumetu,ništa se vi ne brinite...

Evo,petak je navečer,…da,i…doma sam…Škola popodne,došla doma oko 8 i onda da idem igdje,tj. u klub-nema šanse(ik-drugi put).A nisam ni mogla doć pred svoju majku i uru prije koncerta obznanit joj da imam namjeru poć u grad…Peglat s njoj mi se nije dalo,tako da sam dobar večeri provela u ugodnom razgovoru s njom.Tema je bilo svakakvih,ali najviše smo vremena posvetili,da-posvetili,razglabanju o tome,što je bolje,studirat u dubrovniku,ili poć u zagreb.Začudo,tu smo se složile,kao malo puta do sad,da je bolje iliti isplativije ostat u dubrovniku.Iako za o tome razmišljat,ali ono stvarno razmišljat,treba čekat još tri godine,nisam mogla a da ne započnem još jednu raspravu s mamom u kojoj bi čvrsto,kao i uvijek branila i opravdavala svoje mišljenje…Ovako,mislim da nas većina ima krivu predodžbu srednje škole,jer,mnogima se pri upisima u srednju školu nameće neko predodređeno zanimanje,kao da smo svoje buduće zvanje izabrali baš upisom u tu srednju školu.Da,ono kažu ti,dobro razmisli što ćeš upisat jer ovo ti je preokret u životu,samo jedan skalin koji će ti ga promijenit...E,pa ja ne mislim tako(ljudi su i nakon gimnazije ostajali doma,a i nakon pomorske upisivali por ejemplo-medicinu)!Govorim,pišem,a i mislim da je odabir fakulteta ključan,jer ipak,ti studiraš nekih 4-5 godina,i po završetku studija ti si praktički odrastao čovjek koji se već treba počet brinut za svoju egzistenciju.Faks je ipak zadnja stanica u obrazovanju i on ima zadnju riječ što se tiče bilo kakvog zaposlenja.Naravno,ne rade svi u struci,ali ako si se već za nešto opredijelio,nastojat ćeš da to i radiš.Najbolje je spojiti ugodno s korisnim,tj.raditi nešto u čemu se pronalaziš i što te ispunja.I tu se pojavljuje prvo pitanje,dvojba oko toga što zaista želiš i gdje to želiš studirat.Ja živim u dubrovniku gdje je izbor fakulteta sveden na minimum,ali kako naš grad polako postaje sveučilišni grad,ostaje mi samo nadat se da će se u te tri godine ovdje otvorit neki zanimljiv fakultet koji bi zadovoljio moje potrebe.Haha da…Prednost zagreba je jedino u tome što ima,kao glavni grad,najveći izbor fakulteta…No,nije ni sve u tome.Tek u 4.srednje život nas zapravo stavlja pred iskušenje,ispit hrabrosti (ispit zrelosti,hahahaha),tek tad smo na raskrižju puteva i moramo odlučit kojim krenut,tek tad se nalazimo u prilici da ispunimo svoje dječje snove,i tek tad se od nas očekuje da budemo zreli i ozbiljni ljudi.Ostati u gradu koji jednostavno obožavaš,gdje ti žive prijatelji i gdje su svi ljudi koje voliš i studirat nešto što ti nije bila prvotna želja ILI poći u zagreb(npr.),živjet u velegradu gdje niti koga imaš niti koga znaš (osim rodbine,par rođaka i to je to) i studirat nešto što voliš??? Kad bi trebala birat,a ubrzo i hoću,odlučila bi se za onu prvu opciju,jer dbk ne želim tek tako zaboravit,odvojit se od njega,mokošica-niko je ne voli,ali niko ni nezna kako je divna,svi ovi ljudi,-izgubit svaki kontakt s njima,to zaista nema cijene,i nikakva arhitektura,ni novinarstvo,ni patologija,ni španjolski(što me privlači) ne mogu ih nadoknadit…U takvom slučaju,sva sretna i zadovoljna ostajem u svome domu(ne trebam poć u zg da bi dokazala da sam samostalna) i postajem ono što sam kao mala uvijek govorila da ću bit kad odrastem-novinarka!

ea

Prekjučer je bilo sve savršeno. Jučer je bilo malo manje savršeno. Danas sam se zapitala zašto mi je jučer bilo malo manje savršeno kad je dan bio isti, odnosno gotovo isti ko prekjučer. To što sam Ga prekjučer vidila ne mijenja jučerašnji dan. Može mi ga samo oraspoložit. Pa on je i jučer postojao, postoji i danas, i sad, u ovom trenutku... Zašto sam se onda ja sinoć sjebala? Ne znam. Ali taman sam uplakana sinoć legla i dolazi mi poruka od Gio i bila je tako kjut i tako me razveselila. I u biti me njena poruka totalno motivirala.
Želim ustrajat u svojim ciljevima, ja inače sve što počnem moram završit, pa zašto onda ovo ostavit nedovršeno? Čemu? Imala sam toliko propusta i pogrešaka i znala sam da ću ih napravit i napravila sam ih. Zašto onda ne napravit tu savršenu grešku? Zašto ne bit ta sa prejebenim savršenim sretnim propustom? E pa neću bit ta, bit ču ona sa prejebenim savršenim uspjehom, jer to znam, jer to hoću, jer to dovoljno i više nego dovoljno želim, jer to mogu... Sposobna sam napravit to, i zašto bi onda stajala po strani i plakala da se moji snovi nikad neće ostvarit? A zašto bi uostalom nakon neuspjeha i gledala crno i spustila si samopouzdanje i sjebala se? Bit ću ta koja će uspjet... Ne trebam djelom uspjet, ne treba ono bit savršeno u ostvarivanju, ne treba imat savršen ishod, bitno je da je namjera savršena i da znam da činim pravu stvar. Da je to ono najbolje za mene i da je to ono što će me napravit sretnom... Sigurna sam u to što želim napravit i bez obzira na sve to ću tako napravit... Zašto bi ja bila uvijek ta koja plače? Zašto bi mene tišina morala ubijat?
ik

Ne znam zašto uopće pišem ovaj post kad mi ga se tako ne da pisat. Valjda zato jer mi je dosadno? Nisam nimalo od volje i koliko god mi je dan bio dobar tako me ubio u pojam... Previše je stat u šk od 8.50 s tim da nas je crtanje pustila oko 10, išli u Knežev dvor i iza toga 3 prazna sata. I onda opet u šk, i nakon 2 sata opet prazno... I onda opet tupiš mrtav umoran, gladan, a s takvom mukom u stomku, boli glava, strava, i onda opet na sat engleskog.... Nešto najdosadnije što može bit. Premorena sam. Bilo je ipak i lijepih stvari. Npr. naganjanje golubova po Pilama. Ja i Bil.... naravno. Lijepo je bar na tren zaboravit na sve i bit od srca vedar i nasmiješen, pa makar za to razlog bio i trčanje za golubovima. =)
E dobra je vijest da se moj maji cakani Grga Mihaljevič sinoć preselio. Iz one tegle u kojoj sam ga i dobila Grga je sad u akvariju. I ima masu prostora i sad istražuje akvarij i uvlači se u školjke i ne ispunja mi želje a kao trebo bi jer je zlatan... Btw Grgu sam dobila za Božić od ee... I to je jako hiperaktivna riba.
E, Biće. Tajanstvena osoba iz 6-ice. Biće nije moja tajna ljubav. Nije neko ko me zanima. Biće je meni samo jako lijepo. Ei nije. I Biće se kreće na relaciji Lapad-Grad ali zašto se kretalo tuda kad je Bićev glas odao da je purger? Biće je inače bilo stvorenje neprepoznatljivog spola dok nije progovorilo. I moram obavezno napomenut da Biće nije predmet ismijavanja... Samo nam je zanimljivo.... Po Einoj relativnoj procjeni ima 13-14 god. Ja mislim da je ipak starije. E btw hvala ovim putem Peru što nam je pružio potporu u traženju Bića po gradu. Biće je bilo s nekom starijom ženom (pretpostavljena mama) i ja sam ga svojim oštrim okom s početka Straduna skontala oko Gradske kavane. Nažalost, ea je bila preočita i Biće je skontalo da je predmet praćenja i istraživanja pa smo morali uteć kroz ulicu na Stradun i rastat se po prvi i posljednji put s tim lijepim stvorenjem... =(((
ik

Zdravo!
Evo polako današnji dan izmiče(čemu?)…
Ali današnji dan…stvarno je bio drama,ono,sve u svemu drama…
Dakle…Ujutro me uhvatila takva želja sa čišćenjem i sređivanjem svoje sobe,koja je polako počela naličit da sve samo ne na spavaću sobu.Inače,to je kojih par kvadrata koji nisu samo moji već ih dijelim sa bratom,ali ko njega…kad nikad nije doma.I tako,znate postupak čišćenja,cijelo jutro sam se ubijala dok su iz mog lptpa dopirali zvuci onih balada koje sam,eto,neznam ni ja zašto,pustila jer me sigurno posjećaju na cjelokupnu situaciju s njim(ako je uopće ima-kako bi on reko)…Što je najžešće od svega,to je sve rezultiralo pronalaskom sljedećeg:mp3 cd-a,trzalice,srebrnog lančića…dok zelenoj winterfresh žvaki-žvaci nisam ušla u trag.Naime,cd sa 122 pjesme tražila sam godinama i čak sam pomislila da sam ga u zanosu neznam ni ja čega uredno pospremila u koš za smeće.Već sam bila prestala plakat za njim,no sasvim slučajno našla sam ga ispod skenera odnosno printera jer to stoji jedan ispod drugog,no,koga to uopće briga.ik,nešto za tebe-Freak On A Leash,Eyeless,My Plague i Static-X Cold…Čut ćeš ga sutra,trenutno mi je not responding,ali nadaj se da će mi ga prepoznat,i onda sigurno hoće…Mislim,ništa se ne mora,samo se umrijet mora,al imaj nade…(a u kakvom je stanju,ni ne čudim se…).Onda,trzalica za moju jadnu gitaru sa tri(čak tri) žice.Nije to prava trzalica,niti sam židov jer nisam dala 4 kune za komad plastike,već je to komad pokemon žetona iz pokemon smokija kojeg je erlina tražila-i našla,jer sve što tražiš naći ćeš kad-tad,a to znači-kad se najmanje budeš nado.E pa tako i ja, koje mogo mislit da mi je nazovi trzalica bila ispod stola,uh...bolje ne spominjat…Tako mi je draga moja trzalica,baš mi je mila,baš je zdrava…E,i lančić.Pošla je usisavat kad vidim nešto se svjetluca uza zid na parketu,sagnem se,a ono lančić kojeg sam masu tražila…I našla.Jedino što mi je možda bilo najviše srcu priraslo je gore navedena žvaka.Mislim…Pa da,ne želim sad od koga je to i kako i kad i gdje ali nju nikako nisam mogla nać.U godinu i par dana ko zna gdje se zavukla…I ostala,dok moje misli samo njemu lete,i nikakva ih žvaka neće preusmjerit…Kako nebulozno…
Čemu ja sve ovo pišem…Možda se sve ovo zbilo,sve ove predmete sam tražila,tražila i prestala tražit i onda ih skroz slučajno našla,možda da shvatim da jednostavno ne mogu dobit odma ono što tražim.Možda će trebat godina da on shvati…Da,da shvati jer zna…Zna…A ne shvaća…
Možda sve ovo nisam trebala napisat jer je toliko bespotrebnih rečenica…Skroz nepotrebno,žvaka,cd,alo…Sigurno da je am am jedan lik imo pravo kad je mene i ik večeras pito jesmo li mi sigurne da smo u redu,gledajući nas u oči.A kako i nebi kad smo i njemu nebuloze govorili,ma lik je drama,skontat će on to,ma drama je on…
A možda je i imo pravo…Vjerojatno…
I dok sam pisala i pisala,a bogme i napisala se…
Dan je polako izmakao(čemu?)…

ea

Petak trinaesti.Zar smo toliko zaslijepljeni idiotskim praznovjerjem da ovaj dan slavimo kao nešto veliko,dostojno naše pažnje(kao i Noć vještica)uspoređujući ga pritom sa nečim stvarno velikim-blagdanom poput Božića.Petak trinaesti je dan za zajebanciju.Ko ono,bojiš se da se neko prokletstvo ne svali baš na tebe,taj dan živiš u strahu,jer,na svakom koraku postoji mogućnost da se pojavi crna mačka i presiječe ti put,ma daj,kome još to treba.A uostalom,ko da mi svaki od 365 dana u godini nije taj petak trinaesti.Svaki dan,tj.cijeli život ti je ispunjen nečim lošim.Ti težiš nekom cilju koji ti je nadohvat ruke,ali nikako da ga ostvariš.Težiš nekome koga,malo je reći,obožavaš,ali on nikako da shvati tvoje osjećaje.Čitav život nešto priželjkuješ i nešto iščekuješ,vrijeme ide i ide,a od toga ništa.I onda shvatiš da si cijele godine sjedio nadajući se,da si živio u nadi da će bolje doći,i da je sad već kasno da išta poduzmeš,jer jednostavno,na mladima svijet ostaje,a ti više nikako ne pripadaš njima…Zar to nije dovoljno da svoj život smatraš…prokletstvom.Ja nisam pesimistična,naprotiv,meni je čaša uvijek puna,i uvijek u nekom zlu vidim makar i sjenu dobroga,ali dokad ću se nadati,dokad ću čekati da se sreća i meni napokon osmijehne,dokad…
Što je sreća?Što je radost?Što je unutarnji mir?Katkad mislim da uopće nemam razloga biti nezadovoljna.Imam roditelje koji mi svojom ljubavlju uvijek iznova daju do znanja da se u životu treba borit i nešto dovoljno željeti da bi to i došlo.Imam krov nad glavom,imam što za jest,imam i robe,imam i mobitel,imam i mp3,imam i kompjuter,imam i blog,imam…Ali to ništa ja ne posjedujem.To me ništa ne čini zaista sretnom.Ništa mi od toga ne izmami osmijeh na lice,kao što bi to mogo on.S ničim od toga ja ne mogu pričat kao što bi mogla s njim…Ništa od toga ne volim,kao što bi njega volila.Eto to je sreća,sreća koja se ne mjeri materijalnim stvarima koje svi mi imamo,to je sreća koja nema cijenu i koja nema rok trajanja.To je sreća koju ne možeš dobit za rođendan već je trebaš zaslužit.Sreća,to je On.

Predati nekome svu svoju ljubav i dušu ne garantira da će nam se isto i vratiti. Ne očekuj ljubav zauzvrat, možeš pričekati da vidiš hoće li se ta ljubav roditi i u drugom srcu, ali ako se ne rodi, budi zadovoljan, zahvalan i sretan jer je ona narasla u tvome.

ea

Ljudska je duša
Slična vodi;
S neba silazi,
K nebu se penje,
I opet dolje
Na zemlju mora
U vječnoj mijeni.

...

Dušo čovječja,
Kako si slična vodi!
Sudbo čovječja,
Kako si slična vjetru!

J.W.Goethe

ea

Ovako,da vam se za početak predstavim,ja se zovem ea...it's ok...dosta je bilo o meni.
Trenutno nemam inspiracije,lovim je i lovim ali se uloviti ne može.Znate onu priču o repi-povlačili je i baba i đed i ništa a onda došo miš ili tako nešto i-izvuko je.E pa tako je i meni.Treba mi samo jedna riječ koja bi mi dovela inspiraciju.Ovo je jedan od rijetkih slučajeva,jer ja sam uvijek puna riječi za sve...
Ipak...
Želim vam predstavit jednod svog susjeda.On je heroj moje ulice.Kako se zove,nije važno,jer mu ni ja ne znam ime.Jedino što jest važno u cijeloj ovoj priči je to što je spasio cjelokupno naše čovječanstvo
od još jednog požara.U sudbonosnom trenutku iskoristio je svoju hrabrost kojom se i on sam diči i
stavio ruke u vatru za nas.On je zaista heroj moje ulice.Danas sam ga vidila u basu i grohotom se nasmijala vidjevši ga.Ali sjetih se,da nije bilo njega i njegovog naglog reagiranja,tražili bi naše kosti po
gradu ili obližnjim brdima...
Sada malo o ljepšim stvarima...Zapravo,lijepih stvari u životu nema.Ti ih sam moraš stvorit i u nijih vjerovati da bi one postojele....
ea

Budući da se svako jutro dižem oko 3 (jutro?!) sad mi se naravno ne spava. I naravno da mi je u 02:17 dosadno. Nije baš da je nesanica više "kasno sam se digla još je rano da bi mi se spavalo". Ali inače imam problema sa spavanjem. Bole me leđa kad se ujutro probudim. Stravično. Imam lak san. Budim se na svaku glupost pa zato i koristim čepiće za buku pri spavanju (e sad se svi lijepo smijte ali to je normalna stvar!!). A i oni bi ko trebali pomoć ali kako će mi pomoć kad mi onaj iz lijevog uha svaku noć ispadne?! Inače ful labavo stoji i kad ga stavim. Možda zato jer me strah malo pogurat da ne bi odplutali u mozak kako se jednom dogodilo Homer J. Simpsonu. S pastelom mislim. Ma ne ljudi, nisam takav idiot da bi to mislila da mi se može dogodit. =) I idem maloprije sa mojima gledat Društvo mrtvih pjesnika. I glupa kazeta pokvarena. Ono može se gledat ali non stop nestaje tona i titra u donjem dijelu. Znači, ne može se gledat. A pri samom početku sam se oduševila filmom pa me to malo snervalo. I ko će sad čekat pon da bi ga uzela u videoklubu.... Treba odčekat cijelo sutra. A shita. Ehhhhhh....dosada. Ea sutra dolazi od babe... Ništa kad nemam više ni za ovo inspiracije odo ja.... Pozdrav ;)
ik

Uglavnom, eto NAS, DVIJE smo, da ne bi bilo zabune, ik & ea.... Da ne bi duljile, to smo mi, ea & ik...=) Welcome i mi i vi... Sretan Božić, Nova godina, sve najbolje, bla bla bla....=) Pozdrav do idućeg puta...;)