• On/Off

Umorne kiše natapaju zemlju,uvelu ko krv u vatrenoj sjeni,
ponovo boli gusta gorčina,zla sudbina sveti se meni.
U čađavoj sobi punoj dima,ciganka stara u kutu sjedi,
staračko lice puno bora ponovo moje slijedi.
Gledala me dugo ciganka stara,gleda u oči,
a onda u dlan:
"Živjet ćeš dugo,al ne i sretno,od linije sreće nema ni sjene,
ako ti ikada bude teško,zatvori oči i sjeti se mene.
Ponekad znaš da nanosiš boli,tugu i čežnju,
ali nisi zla,ponekad pružiš mnogo a malo tražiš,
i ni to malo ti nitko neda.Crni muškarci ne donose sreću,
iako si mlada to moraš da znaš.
Ne uzimaš mnogo i ne tražiš više,
ali znaš neobično mnogo da daš.
Umiru noćas sve zvijezde tvoje,al ne pati i
sakrij svoju tugu i bol i jednom će ipak da ti se vrati,
al ni onda neće biti tvoj.Bez sreće ćeš kroz život koračati,
smjelo i često ćeš poklanjati život svoj,
u tebi uvećeg đavolskog ima,muškarci te vole,
ali nisu tvoji,u tebi sreća ne postoji.Ne budi tužna,
život će proći kao tren,možda će jednom biti tvoj,
al vječno će ostati rob njen.I zapamti:
crni muškarci ne donose sreću!"

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.