Najnoviji vicevi
Na početku smo još jedne godine pa sam odlučio zapisati najbolje viceve koje sam čuo u toku protekle 2018. Najnoviji su za mene, iako su već vjerojatno jako dugo u opticaju. Da skratim ovaj nekorisni uvod koji služi samo produženju članka i da počnem. Na prvom mjestu policajac, a zatim onako, nasumice, o raznim elementima ljudskog života.
Policajac se vrati sat vremena ranije doma nego inače jer mu je kolega iz smjene stigao prije na posao. Na prozorima stana nema svjetla, pa zaključi da je supruga već zaspala. Ne želeći je probuditi, uđe što je tiše mogao u spavaću sobu, skine uniformu i sprema se da uđe u krevet, kada začuje glas svoje najdraže:
- Dragi, da li bi bio tako ljubazan da odeš do ljekarne i da mi uzmeš tablete za spavanje. Ne uspijevam zaspati, a ostala sam bez tableta.
- Naravno najdraža, sad ću ja.
Još uvijek u mraku uzme svoju uniformu, obuče je i opet što je tiše mogao izađe iz kuće. Ljekarna se nalazi na dva bloka od njegove kuće i stiže tamo u manje od 5 minuta. Uđe u ljekarnu i pozdravi. Ljekarnik ga poznaje jer se već niz godina opskrbljuje kod njega. Pozdravlja ga:
- Dobro večer gospodine. Oprostite na pitanju, ali sam mislio da ste vi policajac. Da li ste promijenili zanimanje?
- Ne! Zašto pitate?
- Ako sto još uvijek policajac, nije mi jasno zašto nosite uniformu vatrogasca.
Jedan Bračanin (za one koji ne znaju, po prirodi su škrti) uđe u ljekarnu, pozdravi i pita:
- Htio bih jednu četkicu za zube.
- Kakvu bi htjeli? Imamo na raspolaganju tvrde, srednje i mekan, od prirodnog ili sintetičkog materijala.
- Dajte mi jednu koja dugo traje; znate, osam nas je u obitelji.
Tri starca, sve dobro preko 80 godina, sjede u gostionici. Ispred njih keramički vrč crnog vina od pola litre. Razgovaraju o problemima koje donosi višak godina. Prvi:
- Ja se svako jutro probudim prije izlaska sunca, kao što sam cijeli život radio. Nešto ubacim u stomak, uzmem pušku i psa i odem u lov. Nekada sam se uvijek vraćao doma bar s dvije, tri prepelice, ali u zadnje vrijeme jako slabo vidim i ne uspijevam pogoditi niti šepavog zeca. Vide, eto što me uništava.
Žali se drugi:
- Ja sam uvijek ima željezni stomak i nikada mi ništa nije škodilo. Znao sam pojesti po kilu masnog svinjskog pečenja i nisam imao nikakvih problema. U zadnje vrijeme jeden gotovo isključivo razne juhe i maneštre. Mene muči stomak; nije ono što je nekada bio.
Treći iznosi svoj problem:
- Ja se, uzevši sve u obzir, još uvijek dosta dobro osjećam. Evo na primjer, jučer popodne sam šetao i vidim kćerku mog susjeda kako na koritu uz rijeku pere robu. Onako nagnuta prema naprijed s dubokim prorezom i vrckava odostraga... Približio sam joj se odostraga, zadignuo suknju i stavi ga, na što je ona rekla: "Barba Mate, pa vi ste kao bik; pa ovo je treći puta od jutros." Eto, što da vam kažem: ubija me loša memorija.
Čovjek se sa službenog puta vrati ranije kući nego što je bilo predviđeno i zatekne suprugu u krevetu s jednim patuljkom. Vrlo ljuto:
- Ovoj je doista previše! Samo u toku zadnja 2 mjeseca, sam te uhvatio 5 puta s tvojim ljubavnicima. Sada, da stvar bude još bolja, nađem patuljka u tvom krevetu iako si mi obećala da to više nećeš činiti.
- Ali dragi, pa zar ne vidiš: pokušavam se odviknuti.
Jedan svećenik, bojažljiva, ali i pomalo uobražen, ima nepravilne otkucaje srca i na kraju, po preporuci doktora, ode u bolnicu da se operira. Prije operacije se obrati Bogu:
- Gospodine, hoću li ću preživjeti ovu operaciju ili se približio moj kraj?
- Ne brini se, živjet ćeš još najmanje 30 godina.
Odmah nakon oporavka, svećenik odluči da iskoristi informaciju koju je dobio i da dotjera svoj estetski izgled. Već je zalazio u godine, pa je odlučio da se podvrgne presađivanju kose, liposukciji sala na trbuhu, plastičnoj operaciji smanjenja nosa i zatezanja lica. Nakon par mjeseci provedenih po raznim klinikama, izgledao je puno mlađi i čiliji. Jednog dana izlazeći iz samostana i prelazeći preko ulice, udari ga auto i umre. Kada se je pojavio pred Bogom, kaže mu:
- Bože, obećao si mi da ću živjeti još bar 30 godina i dozvolio si da me pregazi auto.
- Oprosti, nisam te prepoznao.
- Kako prepoznajete zimogroznog duha?
- Umjesto s plahtom, ogrnut je s vunenom dekom.
Jakov je očajan jer je njegov sin Aron odlučio postati kršćanin. U jednoj Hebrejskoj obitelji to je velika sramota. Ne znajući što da radi i kome bi se izjadao, ode u sinagogu i obrati se Bogu:
- Gospodine, koji sam grijeh počinio da me ovako kažnjavaš? Poslao sam sina u Jeruzalem da bolje upozna naše ljude, našu kulturu i običaje. Tamo je sreo nekog kršćanskog svećenika koji ga je preobratio. Moj jedinac, sin Izraela, iz Davidovog plemena, da postane kršćanin...
- Hrabro Jakove, to se i meni dogodilo kada sam poslao mog sina u Palestinu.
U braku su već 34 godine. Sjede u dvorištu njihove seoske kućice i promatraju kristalno čisto nebo. Ona:
- Ti nikada ne izraziš neku želju kada vidiš zvijezdu koja pada s neba?
- O da, ali te uvijek promaši.
|
