Ona
Moj komad je skinuo film "Her" s Interneta, u originalu, na engleskom. Probali smo pogledati i ustanovili da ima djelova gdje se konverzacija jako dobro razumije, ali neki djelovi zbog specificnog jezika su gotovo neshvatljivi. Sto sada? Ja predlazem da skinemo varijantu s talijanskom sinhronizacijom, ali ne moze. Glas je izuzetno bitan – tvrdi ona (moja, ne ono iz filma): nisu bez vraga izabrali Scarlett Johansson da posudi svoj glas kompjuteru i zato se mora cuti original. Pokusavam iznijeti tvrdnju da sinhronizirani glas teoretski moze biti cak i bolji... ali ona odlucuje da se mora gledati original. Cuo sam svojedobno da se na mrezi mogu pronaci i prijevodi za film, pa sam se potrudio da ga nadjem. Dodam potrebni file i sve ubacim u moj Cube Vision, uredjaj koji prikljucen na televizor uspjeva reproducirati sve vrste file-ova. Radi, ali izmedju govora i natpisa postoji odredjeno zakasnjenje. Gubim malo vremen da shvatim kako se moze promjeniti zadrska i nakon 15 minuta pocinjemo konacno gledati film.
Radnja je postavljena u ne tako dalekoj buducnosti. Tehnologija koja se vidi je ona danasnja, ali naprednija. Glavni glumac se rastao od zene i treba potpisati papire za razvod, ali jako pati zbog toga. Problem je, sto on sam sebi priznaje, da se nije uspio "otvoriti" sa svojom bivsom i da izmedju njih nije bilo komunikacije. On je jos uvijek voli. S druge strane njegov poslovni zivot je odlican. On pise pisma (u stvari e-mailo-ove) za druge osobe, one koje nisu sposobni da izraze preko rijeci svoje osjecaje i poruke. Pise pisma zarucnicima, roditeljima koji pisu djeci i u tome je jako uspjesan. Uspijeva uvijek dirnuti citatelja svojim dubokim osjecajima i sudjelovanjem u zivotu osobe kojoj pise, ono sto u privatnom zivotu ne uspijeva. Jednog dana vidi reklamu za novi operativni sistem zadnje generacije, baziran na umjetnoj intiligenciji. Kupuje ga i instalira na svoj kompjuter. Komunikacije je vokalna i on izabire jedan zenski glas, onaj koji personificira Scarlett.
Operativni sistem uci iz odnosa s korisnikom i uspjeva dobro pogoditi psiholosku zicu glavnog junaka. Prakticno se radja ljubav medju njima i on se odlicno osjeca u toj vezi. Kompjuter ide korak dalje i uvodi u igru jednu djevojku koja bi vodila ljubav s njim, tako da bi operativni sistem mogao bolje shvatiti i, prije svega, osjetiti dubinu tog odnosa. On tu ima problema, jer se radi o zivoj osobi s kojom ne uspijeva komunicirati. Ne shvaca se bas najbolje koji su strahovi koji upravljaju njegovim umom i zatvaraju ga prema drugim predstavnicima ljudskog roda. Kako je operativni sistem prakticno intiligentan, stupa u odnose i s drugim slicnim sebi i pred kraj filma svi operativni sustavi napustaju svoje vlasnike, na njihovu veliku tugu i ocaj. U zadnjoj sceni on sjeda i pise pismo svojoj sad vec bivsoj supruzi, gdje se konacno uspjeva "otvoriti" i iznijeti svoje emocije. Mnogi kriticari iznose misljenje da je njegov odnos sa strojem na kraju bio pozitivan i da mu je omogucio da izrazi sebe. Ja se bas ne slazem s njihovom tezom. Prvo, napisao joj je pismo, sto je i onako njegova specijalnost, bez da je gleda u oci. Drugo, u trenutku kada joj pise ona nije vise njegova supruga, a to bitno mjenja stvar.
Sto da vam kazem? Film je gledljiv, ali ne vidim nista s cime me je obogatio (to su pravi, vrijedni filmovi). Ako mi je redatelj htio reci da ce u bliskoj buducnosti covjek biti otudjen, znaci da ne osmatra dovoljno sadasnjost. Dovoljno je uci u neki javni prijevoz; svi imaju glavu prema dole i gledaju u njihove mobitele ili tablete, nitko ne gleda druge osobe. Broj komunikacija je strahovito porasta, ali je njihova vaznost strahovito smanjena. Nitko se ne gleda u oci dok salje poruke il pise tekst na Facebook-u. I to ne traje od danas. Prva velika tehnoloska inovacija koja nas je usmjerila prema neizbjeznom otudjenju je televizija. Prije su se ljudi nalazili na sjelu, prepricavali price i dogadjaje, poznavali jedne druge, a zatim je u njihovim kucama osvanuo ekran koji im prikazuje svijet na nacin kako to netko drugi zeli. A sve to ima neku svrhu; pogodite koju!
|
