Sreća i bitak

25.02.2021.

„Bit ćemo sretniji kad shvatimo da postoje veći problemi od toga što pada kiša. Bit ćemo sretniji kad shvatimo da uništena majica nije kraj svijeta, a da će za autobusom koji smo propustili doći drugi. Bit ćemo sretniji kad svoju sreću ili nesreću prestanemo uspoređivati s drugima. Bit ćemo sretniji kad počnemo cijeniti i uživati u malim stvarima. Bit ćemo sretniji kad počnemo raditi ono što stvarno želimo, a ne ono što nam svijet nameće da trebamo činiti. Bit ćemo sretniji kad se prestanemo bojati istine i počnemo govoriti ono što stvarno osjećamo. Bit ćemo sretniji kad naučimo da naša sreća ne ovisi o drugima. Bit ćemo sretniji kad prestanemo život stavljati po strani i kad prestanemo očekivati da ćemo biti sretniji kad budemo imali novi model telefona, bolji automobil ili najpoznatije marke odjeće i obuće… Uživajmo u onome što imamo ovdje i sada. Ako smo relativno dobrog zdravlja i imamo obitelj koja nas voli – imamo puno, puno više nego što mislimo“. (Nepoznat autor) Njemu na zahvala slijedi moja pjesma:

Sreća i ljubav

Sreća ne ovisi o kiši što pada
sreća ne ovisi o sreći drugoj
i kada izgubiš lančić od zlata
prava sreća nije manja tada

Moja sreća put je srca moga
kada sam ovdje bićem cijelim
kada me istina u srcu gleda
kada se ljubav Ljubavi preda

Moja sreća to je srce zdravo
i ljudi iskreni koji vole pravo
i sve bi dao neka voda nosi
osim Ljubavi koja zlu prkosi

Od svega imati u pjesmu stane
nisu važni poju godine ni dani
kada zapjeva zvjezdama u noći
radost srca svoju ljubav hrani

Ljudi nade;

23.02.2021.

"Danas su nam u javnosti potrebni ljudi nade, odvažni ljudi. Oni koji traže sigurnost nikad neće uspjeti, ziheraši, nikad neće uspjeti. Čovjek i ne može biti siguran, ne zna gdje ga čeka smrt ili neka nesreća. To su stvari koje ne ovise o nama, mi nemamo sudbinu u svojim rukama, ne raspolažemo zakonima prirode ni svemira, nemamo vlas nad smrću i bolestima, ali nam ostaje Božja providnost. A, od Boga ne dolazi nijedna recesija i nijedan neuspjeh. A, da se oslonimo na Njega, možemo biti sigurni da će mo sve preživjeti i uspjeti. Samo ljudi nade danas mogu zapravo uspjeti i samo su oni sretni, smiju se i puni su humora, oni ne govore negativno. Samo ljudi nade mogu danas vladati u svijetu i preobraziti društvo". (dr. Tomislav Ivančić)
Na ove riječi istine dr. Ivančića odgovaram svojom pjesmom - Ljudi nade:

Ljudi nade

Dolazi bol i patnja što ju prati
utihne osmjeh a tuga se vrati
umor zastane sred ove ljepote
ljudi nade sve ka dobru vrate

Nitko ne zna granice do kraja
gdje ga uspon pad il rana čeka
vrijeme teče ka mramorna rijeka
čovjek nade uz osmjeh nas čeka

Život nade ne predaje se tmini
daje pogled suncu na visine
čovjek nade gradi mirnu luku
u zvijezdama traži Neba ruku

Dolaze im boli, a patnje ih prate
utihne li osmjeh a tuge se vrate,
kad sve stane sred ove ljepote
ljudi nade sve s ljubavlju vrate!

Misao i smisao:

21.02.2021.

„Više riječi čini miso koja se Ocu vraća po djelu ljubavi. Misao je rasuta svuda. Sve ima svoje razloge, pa i onda kad ih mi ne znamo. Priroda, svijet i uopće sve što postoji nije slučajno, nije mrtvo, nije nepokretno. Naprotiv, sve vodi nekom cilju. Prirodni zakoni imaju čvrst cilj, u svemu je smisao. Smisao je kad pronađemo kamo ta misao smjera. Zna se čemu služe prirodni zakoni, čemu razni materijali u prirodi. Sve ima svoje zašto i zato. Netko je sve stavio u pogon radi nečega. A čovjek? Koji je njegov cilj? Zašto je na zemlji? Kamo on ide? Kad je sretan? Kad je osmišljen? Smisao je očito nešto izvan nas. Ide se nekamo preko smrti. Zato ne možemo svojim silama i razumom odgonetnuti cilj. On je preko tajne smrti, izvan našeg sadašnjeg dohvata. Biblija nam otkriva tu tajnu. Ona kaže da je čovjek istjeran iz svog prirodnog ambijenta i poslan u tuđinu, na zemlju, sa svrhom da ponovno uspostavi komunikaciju s Bogom. Da opet povjeruje da ga Bog ljubi. Sve na zemlji, trpljenje i užici, pozivaju nas da se vratimo svom Izvoru, Bogu, da ponovno postanemo snažni i sretni kao Bog koji nam je Otac. Ako dublje promislimo, veći i veličanstveniji cilj ne može biti. Čovjek, dakle, ima neke zadaće: da prašta, ljubi, da povjeruje da je Bog naš dom kojemu se treba vratiti.“ (vlč. Tomislav Ivančić) Na ove veličanstvene riječi dr. Ivančića, ja mogu odgovoriti samo svojom pjesmom životu (u komentaru):

Duša ili tijelo:

18.02.2021.

Svjedoci smo da sve tjelesno/materijalno u vremenu nestaje. Jedna živa bića odlaze druga dolaze, a samo je čovjeku data spoznaja života i smrti. Samo čovjek svojim djelovanjem može utjecati i mijenjati prirodu, sebe i svijet oko sebe. Samo čovjek je odabran i pozvan da poštuje zakone Božje kako bi prestao biti životinja a postao dijete Božje na zemlji i u kraljevstvu Božjem. Ima potpunu slobodu izbora. Ima svoju savjest koja dobro razlučuje od zla. Svi zakoni su pisani radi nesavršenosti i grješnosti čovjeka: da bi postao bolji, da bi naučio i znao ljubiti. Samo čovjek može birati dobro ili zlo, jer se nalazi u okruženju duhovnih sila koje ga navode da poštuje zakone ili da ih prezire i da tako griješi. Na čovjeku je, dakle, odluka u što će više ulagati: u tjelesno ili duhovno. Kad čovjek bira tjelesno i požudu, materijalno i/ili pohlepu, te ustraje dugo na tom putu, postaje žrtvom onih sila koje ga postupno pretvaraju u nehumano biće, biće čovjeka koji se vraća životinji. A, svjedoci smo propasti onog koji su daleko otišao na tom putu pa i njega samog okreće protiv sebe. Depresija i gubitak smisla je postala masovna pojava. Gubitak smisla i nade mnoge je odveo u bolest i propast. Čovjek bez nade je trom, lijen, ništa ne pokušava, ništa ne uspijeva i na koncu ostaje bez svega. Ulagao je u materijalno – a izgubi sebe.
Na drugoj strani, čovjek nade nikad nije sam, stalno je u Božjoj prisutnosti te ostvaruje materijalno da bi otkrio i ostvario smisao svog postojanja, istinsku radost. On bira duhovno, razvoj u skladu sa potrebama svoje duše, dobrote svog srca, te bira duhovni rast u transcedentalnoj komunikaciji sa Bogom. Razuman čovjek zna reći: sve što je ljudsko nije mi strano, ali svakako znam svoj put, on je uz mog Stvoritelja, On zna tko sam, zašto sam stvoren i kamo mi je poći. (dali to netko ovdje zna?) Njegovi putevi nisu moji, ali svakako, mij put vodi prema Njemu. Moj život je siguran jedino u Božjim rukama.
Kako bi potvrdio gore izrečeno/napisano, navest ću dva citata iz vjerske literature:
„Grijeh puno obećava, malo daje, a uzima sve“. I svi smo bili prevareni i nasjeli na njegova obećanja i na kraju smo malo dobili, a sve izgubili. To nam potvrđuje i David kad moli da mu Bog vrati radost spasenja. On je znao o čemu govori kad je govorio o radosti spasenja, znao je što osjeća, što je doživio kad ga je Bog spasio. Znao je u kakve je kandže grijeha upao i kako mu je grijeh potamnio dušu, donio mu teret, u njega unio nemir, krivnju i ostale negativne osjećaje koji su ga činili nesretnim čovjekom. Samo nam Bog može donijeti radost slobode od grijeha, samo kad nam Bog oprosti, možemo osjećati istinsku radost. Samo se kao slobodni ljudi možemo radovati. Kad je rob mogao biti sretan? A Bog ne želi da robujemo ni grijehu ni bilo kome. (Izvor: Book.hr) Nastavak posta u komentaru!

Treba znati stati:

15.02.2021.

„Jer od svakoga kome je dano mnogo mnogo će se i zahtijevati, reče Isus, a kome su ljudi mnogo povjerili još više će tražiti“ (Lk 12,48,KJV). Na ovo drugo malo tko obraća pozornost a to može biti uzrok velikih životnih nedaća. Jer, Bog od nas traži samo ono što nam daje, riječ za riječ ljubav za ljubav na putu u Očevoj blizini. Ali, čovjek od drugog čovjeka traži uvijek više. Što više radiš on više traži. Nije li to svima poznato.
Pa ta silna očekivanja, nikao ih se riješiti. Nekad je važnije što će "selo" reći nego što mi želimo ili jesmo. Mnogi nasjedaju na očekivanja drugih, a kada ih masa ponese u nekoj potpori ili slavi izgube kompas, udaljavaju se od sebe i Boga te neznajući pravi uzrok konzumiraju opijate, želeći ugoditi svima i tako sve postignuto okreću protiv samih sebe. U žrvnju svog i tuđeg očekivanja, a u odsutnosti duhovne ravnoteže, svog mira i Božje prisutnosti, čovjek više ne može odstupiti, želi se na silu uzdići, pogodovati. Na putu svog uzdizanja gubi strpljenje, ne čeka da ga Bog uzdigne po njegovim zaslugama. A tko ne može čekati po pravednosti Božjoj ne biva podignut - nego ponižen. A Biblijski put promaknuća je kristalno jasan: „Ponizite se pred Gospodinom i On će vas podići“ (Jak 4,10). (Biti ponizan znači poštivati Božju riječ)
Za one koji su na putu da postanu veliki u glazbi, umjetnosti, ili kod ostvarivanja nekih drugih talenata (o čemu je pisano u prethodnim postovima) osvrnuo bi se na poučak iz života „dvorskih luda“ prema kojem jedino šti je važno jeste: zadovoljiti Kralja. Treba stati i promisliti, jer zadovoljiti ili razočarati ljude nije im toliko bitno, bitno je zadovoljiti Kralja. Sve se može oteti kontroli onom tko nije u stanju uravnotežiti svoj život i ono što čini. Zato je dobro ujutro se zapitati: hoću li danas biti Kraljeva ili ljudska luda. Tko ne poštuje ljudske zakone često završi u zatvoru a kad ne poštuje Božje zakone koji ga štite, završi u bolesti. Nažalost, tek kad se ozbiljno razboli čovjek počne ozbiljno razmišljati. A tada žalimo uglavnom zbog onoga što smo propustili učiniti, zato što smo dopustili da nas u tome spriječe strah i brige.. „Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti” - rekao je Ivo Andrić. (EuM)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.