Dogodilo se čudo:

08.08.2022.


Otac James Manjackal - 4
"Posljednjeg dana seminara, svi su svjedočili o izlječenjima, iskustvu proroštva, viziji, jeziku i slično. Ne, ja nisam imao nikakvo svjedočanstvo. Mnogi su imali iskustvo susreta s Isusom ili su ga čuli kako im govori. Bio sam tužan i optuživao sam sebe zbog svoga ponosa radi kojeg se nisam potpuno otvorio na seminaru, ne predajući se nadahnućima Duha Svetoga. Možda sam u tom trenutku u dubini svoga srca počeo žeđati i žudjeti za Duhom. Mnogi su me prijatelji znatiželjno pitali o onome što sam primio na seminar, ali nisam mogao dati točan odgovor.
Tjedan dana nakon seminara, ozbiljno sam se razbolio, prvi put u mom životu. Bio sam u dvije bolnice duže od četiri mjeseca. Postao sam slab i blijed. Zbog bolova u želucu nisam mogao jesti. Imao sam oštre bolove u leđima, čak sam povraćao tablete koje su mi davali. Nisam mogao služiti Svetu Misu stojeći, nego bih pomoću drugih svećenika služio u krevetu. Mnogi su, vidjevši me u jakim bolovima, mislili da neću preživjeti. Napokon su moju bolest dijagnosticirali kao tuberkulozu bubrega, zajedno s kamencima i upalom. Trebao sam primiti 90 injekcija i još dvije godine uzimati tablete protiv TBC-a.
Doktor je predložio operaciju nakon 90 dana injekcije. Sedmog dana od početka tretmana, dogodilo se nešto prekrasno u mom životu, što je u potpunosti promijenilo čitav moj život. Poslijepodne, nakon mog uobičajenog odmora, razgovarao sam sa svoga kreveta s dvije sestre koje su mi došle u posjet. Iznenada mladić od dvadesetak godina krenuo je prema meni i pitao ‘Oče, hoćete li da molim nad Vama za vaše ozdravljenje?’. U to vrijeme karizmatska obnova nije bila poznata niti proširena u Kerali, pa čak ni svećenici nisu molili molitve za ozdravljenje. Ali pentekostalci su molili za iscjeljenje.
Kao katolički svećenik nisam htio da na mene, svećenika, ruke polaže pentekostalac. Kada sam ga zatražio da se predstavi, rekao je da je tek prije osam mjeseci upoznao Gospodina i primio krštenje i da je obdaren mnogim karizmama Duha Svetoga. Nisam mogao vjerovati da mu je Duh rekao tijekom vožnje u autobusu da dođe i pomoli se nada mnom u bolnici. Nikada se prije nismo poznavali. Nije čekao na moje dopuštenje da položi ruke, završivši svoje svjedočanstvo, položio je svoje ruke na moju glavu i počeo moliti. Molio je: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, pošalji sada svoga Sina Isusa, ovome svećeniku koji boluje od tuberkuloze bubrega, bubrežnog kamenca i upale i povrati mu potpuno zdravlje tijela i duše’. Govor iz usta je doista i izraz srca! Glasne i intenzivne riječi iz usta su iskreno izlijevanje velike želje i vjere duše. Tada mi je sinulo da je mogao vidjeti moj bolnički karton s izvještajem o mojoj bolesti. Nisam znao da je u molitvi koristio dar spoznanja. Nekoliko puta je viknuo hvale Bogu, a nekoliko je puta molio u jezicima. Osjetio sam neku snagu kako teče iz njegovih ruku prema meni. Tada sam upoznao snagu slavljenja i glasne molitve".
(Moj komentar u nastavku..)



PRVA propovjed:

02.08.2022.

Otac James Manjackal - 3
„Tijekom školskih dana i kasnije u sjemeništu, nisam mogao održati govor. Čak
i nakon moga ređenja, za propovjednika sam bio potpuni promašaj. Još se dobro
sjećam što mi se dogodilo na mojoj prvoj propovijedi. Nakon ređenja, nerado sam
prihvatio da idućeg dana predvodim nedjeljnu Svetu Misu i da na njoj propovijedam.
Kod kuće sam pripremio nekoliko bilješki o Evanđelju toga dana i stavio ih u korice
moje nove Biblije. Nije bio problem predvoditi Misu jer bih tada gledao u misal i
izgovarao molitve, dok bih drugi put zatvarao oči, bojeći se gledati u ljude.
Nakon čitanja Evanđelja, usmjerio sam svoj pogled na ulazna vrata na kraju crkve
i počeo sam tražiti papir koji sam stavio u korice Biblije. Postao sam tako nervozan
i preplašen da sam zaboravio jesam li ih stavio na lijevu ili desnu stranu Biblije.
Bojao sam se odvojiti pogled s vrata i pogledati u Bibliju, jer sam mislio da bih tako
mogao vidjeti ljude i od treme čak i pasti. Već sam se znojio i tresao. Pokušao sam
se nekoliko puta obratiti vjernicima u crkvi govoreći, dragi moji, dragi moji.
Nisam mogao izgovoriti niti jednu rečenicu. Nakon što je proteklo nekoliko minuta,
vidjevši me jadnog, župnik je prošaptao kroz prozor: ‘Dosta s propovijedanjem,
sada možeš nastaviti s Misom’. Nastavio sam Misu kao ispuhani balon, pun srama
i samosažaljenja. Bio sam siguran da su se ljudi smijali i da su sažalijevali ovog
plašljivog mladog svećenika.
Nakon Mise, kada sam došao u sakristiju svećenik je rekao: ‘On je misionar sv.
Franje Saleškog, o čemu će on propovijedati!’. To je razlog zašto sam se nasmijao
kada mi je o. James d’Souza rekao da ću biti propovjednik. Ali to je bilo
proroštvo! Posljednjih 25 godina svoga života, proveo sam propovijedajući širom
svijeta
“. (moj komentar u nastavku)


Gospine poruke:

26.07.2022.

Poruka od 25. srpanj 2022:

„Draga djeco! S vama sam, da vas vodim na putu obraćenja jer, dječice, vašim životima možete približiti mnoge duše mom Sinu. Vi budite radosni svjedoci Božje riječi i ljubavi i s nadom u srcu koja pobjeđuje svako zlo. Oprostite onima koji vam nanose zlo i idite putem svetosti. Ja vas vodim mom Sinu da vam on bude put, istina i život. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Prethodna poruka od 25. lipnja 2022.

Draga djeco! Radujem se s vama i zahvaljujem vam na svakoj žrtvi i molitvi koju
ste prikazali na moje nakane. Dječice, ne zaboravite da ste važni u mom planu
spasenja čovječanstva. Vratite se Bogu i molitvi da bi Duh Sveti djelovao u vama
i preko vas. Dječice, ja sam s vama i u ovim danima kad se sotona bori za rat
i mržnju. Podjela je jaka i zlo djeluje u čovjeku kao nikada do sada.
Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.

Izdvojio sam dvije rečenice iz gornje dvije poruke koje imaju logičan slijed:
1. Podjela je jaka i zlo djeluje u čovjeku kao nikada do sada.
2. Oprostite onima koji vam nanose zlo i idite putem svetosti.
(nastavak u komentaru)




Otac James Manjackal - 2

14.07.2022.

Otac James govori o svom životnom putu:
„U američkom časopisu ‘New Covenant’ (Novi Savez) 1975. slučajno sam pročitao članak o ozdravljenjima i o daru jezika. Nisam mogao vjerovati da su tih dana ljudi ozdravljali molitvom i vjerom. Izrugivao sam dar jezika govoreći da to mora biti histerično plakanje žena. Moj je um bio ispunjen ohološću mog poznavanja filozofije i psihologije. Tada sam čuo za karizmatski seminar u Poonu na sjeveru Indije. Zajedno s jednim starijim svećenikom iz moje kongregacije posjetio sam seminar na kome je propovijedao o. James d’Souza. Bio je snažan propovjednik i dobar pjevač. Svidjelo mi se njegovo propovijedanje i njegovo pjevanje. Dok je nada mnom molio, svećenik je rekao: ‘James, ti ćeš jednoga dana biti karizmatski propovjednik’, čuvši to, glasno sam se nasmijao i rekao ‘nikad, nikad’ Budući da se nisam osjećao bolesnim, nisam išao na molitvu ozdravljenja. Dobro sam se ispovjedio i slijedio sam sve upute propovjednika, kao što su podizanje ruku i pljeskanje. Kada je govorio o daru jezicima i ostalim karizmama, mislio sam da one nisu za mene nego za tzv. duhovnu elitu. Na dan krštenja u Duhu Svetomu dobro sam se pripremio i sjeo sam na stol zajedno s ostalim sudionicima. Tijekom polaganja ruku nisam osjetio ništa posebno. Dok je nada mnom molio, svećenik je rekao: ‘James, ti ćeš jednoga dana biti karizmatski propovjednik’, čuvši to, glasno sam se nasmijao i rekao ‘nikad, nikad’. Ne samo da nisam mogao prihvatiti čudno ponašanje karizmatika, već sam oduvijek bio pred drugim plašljiv“.
(Slijedi moj komentar o postu!)


Upoznajmo Oca Jamesa Manjackala (1),

10.07.2022.

Od svećenika koji od straha nije mogao propovijedati Evanđelje, do misionara svetog Franje Saleškog koji je obišao cijeli svijet, potiče brojne na obraćenje nadahnutim propovijedima i ozdravlja po daru spoznaje... Otac James o sebi govori (uvod):
„Još u svome djetinjstvu čuo sam kako se moja majka moli Duhu Svetomu na početku večernjih obiteljskih molitvi, koje bi trajale sat do sat i pol. Kasnije je u sjemeništu bila uobičajena molitva ili himan Duhu Svetomu na početku nastave i važnijih događaja. To je sve što sam u prošlosti znao o Duhu Svetomu. Čak ni na predavanju iz teologije nije bilo poduke niti teza o Duhu Svetomu. Naravno da sam znao iz katekizma da je Duh Svetog treća božanska osoba Svetog Trojstva i da On daje milost u našim životima. Ali nisam nikada imao iskustvo Duha Svetoga, dok ga nisam primio po moćnoj molitvi jednoga mladića. Nakon moga zaređenja za svećenika 23. travnja 1973. radio sam u misijama Visakhapatnama otprilike godinu dana, nakon čega sam imenovan profesorom na SFS sjemeništu Ettumanoor u Keraliju. Za vrijeme studija žarko sam želio postati profesor na fakultetu ili u sjemeništu, što je ugodan i častan položaj u svećeničkom životu. Nisam nikada mogao zamisliti da ću lutati od mjesta do mjesta, noseći se s različitim situacijama, ljudima kulturama i hranom. U sebi sam tražio udobnost i sigurnost sretnog života. Moj je um bio ispunjen ohološću mog poznavanja filozofije i psihologije.“ (Nastavlja se uz moje i nadam se vaše komentare).
Što osobno prepoznajem u gornjem uvodu iz života Oca Jamesa?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.