Nastavak 26

10.07.2017.

Postoji li sigurnost u religiji?

Ne postoji! Jedno je savršeno jasno: u religioznosti nema
nimalo izvjesnosti. “Religija” je po svojoj definiciji vječno
traženje Boga. To znači da uz to traženje nužno idu postojani
nemir i nesigurnost. Za razliku od toga, “evanđelje” je
nešto sasvim drugo. Evanđelje je Božje traganje za nama.
Stoga je bolje postaviti pitanje ovako: “Postoji li sigurnost,
to jest izvjesnost u kršćanstvu?”

Nečuvena neizvjesnost u vezi s Bogom:

Moram vam nešto reći: mi, ljudi današnjice, pomalo smo
smiješni. Čim nas negdje malčice zaboli, odmah trčimo
liječniku i upitamo: “Gospodine doktore, ovdje i ovdje
me boli. Što bi to moglo biti?” Čovjek želi točno znati što s
njime nije u redu! Ili jedan drugi slučaj. Obitelj traži kućnu
pomoćnicu i jedna se djevojka javi na oglas. “Da”, objašnjava
joj domaćica, “imat ćete svoju sobu s toplom i hladnom
vodom, televizor i hi–fi uređaj. Imat ćete i jedan slobodan dan
tjedno.” “To je u redu”, djevojka će, “ali ja bih rado htjela znati
koliko ću zarađivati.” “No”, odvrati joj žena, “o tome ćemo se
dogovoriti drugom prigodom. Prvo bih htjela vidjeti kako
radite.” “Ne, ne”, usprotivi se djevojka, “pod tim uvjetima ne
mogu prihvatiti posao. Već bih sada htjela znati koliko ću
zarađivati.”
Je li djevojka bila u pravu? Naravno, jest! Kada tražimo
posao, tada je jedno od najvažnijih pitanja: “Kolika je plaća?”
ili “Kakav će biti moj status?” Želimo znati na čemu smo!
U pitanju novca ne dopuštamo nikakvu neizvjesnost. Da,
na svim područjima želimo znati na čemu smo, samo na
najvažnijem području, u našem odnosu s Bogom, dopuštamo
najnevjerojatniju neizvjesnost.
Prije mnogo godina vodio sam u Augsburgu niz sastanaka
u šatoru postavljenom na Plärreru, trgu na kojemu se održavao
godišnji sajam. Organizatori tih sastanaka došli su na sjajnu
zamisao. Budući da su subotom uvečer lokali bili prepuni,
zaključili su: “Napravit ćemo sastanak u subotu navečer –
u ponoć.” To nismo objavili javno jer tada bi svi dragi, radoznali
kršćani došli na taj sastanak, a to smo htjeli izbjeći. Moji
su prijatelji u pola dvanaest krenuli automobilima i pokupili
sve “noćne ptice” što su izlazile iz lokala koji su se zatvarali u
ponoć: konobare koji su se vraćali kućama i konobarice koje
su završile naporni tjedan. Dugo su iskrcavali svoj “teret” pred
ulazom u šator. Kad sam se u ponoć popeo na podij,
preda mnom je bio skup kakav sam rijetko imao prigodu
vidjeti.
Neki su bili pomalo pripiti. Jedan od takvih sjedio je točno
ispred mene; neki debeljko s napola sažvakanom cigarom u
ustima i šeširom kakav su moji dečki nazivali “lubenicom”.
Pomislih: “Nadajmo se da će sve biti dobro.” Počeo sam
govoriti. Kad sam prvi put spomenuo riječ “Bog”, debeljko
s “lubenicom” mi upadne u riječ: “Bog ne postoji!” Svi se
nasmijaše. Ja se nagnuh s propovjedaonice i upitah ga: “Jeste
li potpuno sigurni da nema Boga? Jeste li sto posto sigurni u
to?” Počeše se po glavi tako da mu “lubenica” skoro pade
na oči, prebaci cigaru u drugi kut usana i konačno reče: “No, pa
ne postoji nitko tko to može znati sto posto.” Na te se
riječi nasmijah debeljku u lice i rekoh mu: “Ipak postoji! Ja to
točno znam!” “Ma nemojte”, prihvati on, “odakle biste vi mogli
znati nešto točno o Bogu!” Nato mu objasnih da od Isusa
znam pouzdano da Bog postoji i sve što čovjek može
shvatiti o njemu. Odjednom se cijeli skup umirio.
Jeste li vi sigurni u vezi s Bogom? Pitam to one koji se smatraju
kršćanima. Možete li reći: “Mogao bih se zakleti da je izbrisana
optužnica s mojim grijesima i da je cijena u potpunosti
isplaćena”? Većina bi, nažalost, odgovorila: “Nadam se!”
Smiješno je to kada u vezi s Bogom i pogani i kršćani
žive u istoj velikoj neizvjesnosti i sumnji. Kada bih prošao kroz
grad i pitao ljude koje sretnem putem: “Recite mi, vjerujete
li da postoji Bog?” odgovorili bi mi: “Da, nekakav Bog postoji”.
Kad bih nastavio s pitanjem: “Pripadate li mu?” odgovorili bi
mi: “Ne znam!” – Kakva nečuvena nejasnoća i neizvjesnost u
vezi s tako važnim pitanjem!
Ovo što ću vam sada ispričati doživio je jedan moj mladi
prijatelj. On je student, a ljeti kad nema predavanja radi kao
pomoćni građevinski radnik kako bi zaradio džeparac. Jednog
su dana njegovi kolege s posla saznali za njegovu aktivnost
crkvenoj omladinskoj grupi. “Čovječe”, upitaše ga, “ti odlaziš
k velečasnom Buschu?” – “Da.” – Radnici počeše namigivati
jedan drugome. – “Onda sigurno svake nedjelje odlaziš
u crkvu?” – “Naravno!” – “Svake nedjelje?” – “Da, svake
nedjelje!” – “Svake nedjelje!? Jesi li poludio?!” – “Ne”, reče,
“kroz tjedan odlazim i na biblijsko proučavanje!” – “Čovječe,
ti si zacijelo poludio!” – I tada počeše izlijevati svoj otrov:
“Popovi zaglupljuju narod!” – “Kršćanstvo je zakazalo, iako je
imalo na raspolaganju skoro dvije tisuće godina!” – “Biblija je
velika glupost!”
Ukratko, mladić je bio izložen groznom izrugivanju, ali je
srećom imao “debelu kožu” pa je sve nekako podnio. Kad
su ‘dečki’ završili, reče im: “Pa kad tako mislite o kršćanstvu,
pretpostavljam da ste napustili crkvu.” Svi su zanijemjeli.
Jedan stariji čovjek konačno prekinu muk: “Što misliš reći
time: ‘napustili crkvu’? Čovječe, i ja vjerujem u Boga! Misliš
li kako si samo ti kršćanin? I ja sam kršćanin! – Ja vjerujem u
Boga!” Tada ga i ostali počeše napadati: “Što se praviš boljim
od nas! I mi smo kršćani! I mi vjerujemo u Boga!” Odjednom
su se uloge zamijenile. Sada su svi vikali u jedan glas:
“I mi vjerujemo u Boga! I mi smo kršćani!” Kad su završili, moj
ih prijatelj upita: “Pa zbog čega me onda ismijavate?” Njihov
je odgovor bio: “Ah, ideš nam na živce! S tobom se ne može
razgovarati!”
Razumijete li to? Odrasli ljudi, prekaljeni građevinari koji
s lakoćom mogu popiti nekoliko boca piva, najprije su
urnebesno ismijavali kršćanstvo da bi naposljetku rekli:
“Samo trenutak, i mi smo kršćani!” Što kazati na to? Nije li
to potresno? Čovjek se prepušta velikoj neizvjesnosti u vezi
s Bogom i vječnošću. Tu se ponekad ponašamo kao pogani,
ponekad kao kršćani: pola–pola. Nisam li i pravu? Bojim se da
većina vas živi u istoj takvoj neizvjesnosti i nejasnoći!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.