Ice Queen - my way of life, love, kids, winning and loosing Ice Queen ispiranje mozga
translation Translate | English Spanish German Chinese

Ice Queen ispiranje mozga https://blog.dnevnik.hr/ice-queen

nedjelja, 21.11.2010.

Ja sam se zaljubila....

Šetam ulicom, skroz u svojim mislima, krečem se prema svom autu, polako, nikud ne žurim. Obavila sam što sam mislila. Nisam se nešto sredila, nisam izgledala ništa posebno, samo onako, regularno, za sređivanje papirologije. U glavi mi kalkulacije šta moram dalje, da li sam nešto zaboravila. Razmišljam o prošlom tjednu, o sljedećem....Razmišljam kako ću poći kući, u ona svoja četiri zida. Kako ću opet i iznova sama piti kavu. Razmišljam kako ću na kavu kod prijateljice. Nisam razmišljala da bi se moglo desiti nešto. Nije mi palo na pamet da ću vidjeti nešto što će mi biti u glavi....Uopće nisam slutila da ću ga susresti i da će u meni proraditi nešto čega sam mislila da više nema.Zar postoji takvo nešto, što će u meni probuditi takvu želju da ga imam? Zar nisam ja prestara za takvo nešto? Zar je moguće?
Izgledao je tako...tako...tako....primamljivo...stajao je tamo, mirno i ponosno....kao da cijeli svijet zuri u njega....ali to sam bila samo ja....promatrala sam ga sprijeda....pa malo odostraga....ma gledala bih ja njega i odozgora i odozdola i sa strane.....ma svakako bih ja njega gledala...isprepipala....pregledala...čuvala, mazila i pazila....
Nikad nisam vidjela takvo nešto.....crn, prekrasan, kao da se sjaji....
Mislila sam si, ma daj kreni dalje, nije on za tebe....pa pogledaj ga, sto posto ga ima neka napirlitana kvočka....već sam si zamišljala kako se nas dvije čerupamo za njega....već sam si zamislila kako ju davim jer ne može on biti njen....zašto bi ga ona imala? Već smo nas dvije bile na pripremama za traumu. Ona počupana, ja počupana, ona izgrebana...ja ne smijeh
Da li da krenem dalje svojim poslom ili da ga još promatram? Već sam imala filmove u glavi kako obilazimo svijet, idemo na vožnje po obali...pa negdje u planine, ne bi mi bilo zima, on bi me grijao....Ne bi mi bilo vruče, on bi me hladio...Tuć, puko balončić sa maštom...idem dalje, svojim putem...pokušavam zaboraviti, još koji puta se okrenem, da li je još tamo?....ali....bit će on moj....ja ću to imati jednom....jednog dana....i ići ćemo na more i u planine, svugdje ćemo ići....i neće mi biti zima....i neće mi biti vruće....

To je bio najljepši auto koji sam vidjela.... fino cerek

rofl rofl

21.11.2010. u 23:30 • 10 KomentaraPrint#^

Ja jednostavno moram napisati nešto o tzv. mački

To bi po pravilu trebala biti mačka. Glasa se kao mačka. Izgleda, donekle kao mačka, dakle to je mačka...recimo.

Smatram da imam najčudniju mačku na svijetu.
Da krenemo iz početka.
Prije skoro tri godine, moja prijateljica je našla mačića ispred zgrade, sitno čupavo stvorenje. Nije ju mogla zadržati pa sam tu budalu uzela ja.

To je izgledalo ovako:
Photobucket

Sad je to mačketina, razmažena i čudna do bola.
Prvo, ja sam znala da ljepota i pamet ne idu skupa, ona je lijepa ali je glupa do korjena dlake. Zaletavat će se u vrata bar 5 puta dok ne shvati da su zaista zatvorena.

Zašto sam napisala - možda mačka. E pa, skaće kao zec, liže me kad dođem kući kao pas a opet izgleda donekle kao mačka.
Najveći problem kod nje nije glupost, zaigranost, izgled nego, ne bi vjerovali: sexualna ugroženost.
Kod nje veljača ne traje samo tokom tog mjeseca u godini, njoj je veljača cijele godine, svaki dan.
Sad, nije to problem da nije izbirljiva što se tiče "mačora", ali ženo, daj oladi. Ne možeš tuliti po stanu jer ti fali nešto, mislim, iskreno, fali i meni pa ne tulim po stanu. Kao drugo, kako ti može faliti nešto što nisi probala. Nadalje, ne daj bože da meni netko dođe u goste, taj je doslovce nayebao jer ga ta "ženska" napaljena do ušiju doslovce ne pušta.
Došao njoj na tjedan dana jedan rus. Puštala ja njima Animal planet, da vide kako se to radi, pa neću im ja demonstrirati. Lavovi, tigrovi, sve su oni to lijepo proučili, životinjski playboy, ali ništa.
Glavno da se ona bacila sa balkona na krušku od ugroženosti.
Pa sam si razmišljala, postoje li vibratori za mačke? Da li postoji mačji psiholog da joj malo dovede te daske u glavi na mjesto.

Uglavnom. Ovako sada izgleda to čudo od mačke. Razmaženo derište koje se meni veseli kad dođem doma.
Izgleda kao sfinga.
Photobucket

E, ovo je tako friki slika za poludjeti:
Photobucket

I jedna, onako, umiljata:
Photobucket

Uglavnom, mlada, situirana crnka traži frajera, na četiri noge. (dok ne ode kod dr. vet. da joj makne višak)

Eto, toliko o mojoj mački, članu obitelji.


21.11.2010. u 22:28 • 0 KomentaraPrint#^

Ljetne akcije - uređenje stana

Ljeti ljudi većinom idu na more, putovanja svašta nešto ali moje ljeto je bilo puno radnih akcija.

Pa eto, došlo mi je da se malo hvalim.

Uzela sam boje, valjke, kante i sve što je bilo potrebno, pozvala frendicu za pomoč oko sitnijih i zahtjevnijih radova i evo što je na kraju napravljeno i kako sve to izgleda.

Vesele boje, svaka prostorija ima svoje nešto.
Krečemo od najzahtjevnijeg dijela. Stubište od podruma, prizemlje, kat i potkrovlje, prvo farbanje nakon žbuke tako da sam mlade dobila ali evo rezultata:
Stubiate 2
Taj posao je trajao najduže, pa nek mi netko kaže da imam loš sexualan život, *ebla sam se sa valjkom dva mjeseca.
Stubiate

Na ulazu u stan, novo sređeni hodnik, totalno promjenjena boja zidova, bila je roza a sad evo crvena. Novi tepih (bio plavi sa medekima, don´t ask why). Jedan mali dio ali vidi se otpr kako izgleda i ostatak:
Dio hodnika

Evo uratka moje frendice koja je tri dana sa kistićima crtala na zidu kartu svijeta: Žena je fenomen. To je u sobi najstarije curice:
Soba najstarije

Dječja soba, pošto je najmlađa kretala u prvi razred, morali smo nekako sve urediti taman za školarca: (naravno, frendica fenomen opet u akciji)
Brojevna crta 2

Drugi zid u istoj sobici:
Drugi dio dje<br />
je

Krečemo dalje na ostatak stana. Kupaonica. Tko će drugi nego ja ofarbati da bude crno bijeli svijet. Bijele pločice, bijeli elementi sa dodacima rozoga i zid- crn:
Kupaonica

Ono, na što sam najponosnija, osim na stubište, su primača i kuhinja:
Jedan dio primače, uzorak ispod prozora:
Mali dio prima<br />
e

Drugi dio primače:
Prima<br />
a

I zadnje, ali ne manje važno, kuhinja.
Kuhinja

Kistučanje ovih likova po zidovima je najzabavnije i daje poseban izgled cijelom prostoru. Vrlo jednostavno za napraviti a lijepo izgleda.

Nešto boje, malo volje, nešto vremena i novi stan u kratko/dužem vremenu, ovisi kolika je površina.

Koliko god bilo naporno ovo kistučanje, farbanje, valjkanje, malanje i ne znam šta još, baš mi je bilo lijepo a pogotovo kad smo frendica i ja, tj više ja pjevala :Daaaaaaa naaaaaammmmm živi, živi raaaaaaddddddd....
A frendica krepavala od smijeha.

Pa neka mi sad netko kaže da ženske nisu dobri majstori, maleri, žbukari, farbari i sve sa *ri. Baš sam si mrakić.

21.11.2010. u 21:15 • 3 KomentaraPrint#^

Ja sam lik iz vica

Naravno, svi znamo slavne viceve o Muji i Hasi. E pa nisam iz tog.
Ja sam iz vica o plavušama.
Ja sam, dragi moji, čistokrvna plavuša, sa pedigreom, nisam tetovirana, 5-a u leglu nut (imam tetovažu ali nije ta). No pustimo to.
Dakle, čim se vidi plavuša na cesti dolazi do automatskog zaključka da je glupa.
Kalkulacije:
Merlin Monroe
Madonna
Celine dion
bla bla bla

Sve su one plavuše svojevremeno.
da li i one spadaju u glupe žene ili samo ove plavuše sadašnjice?
da li postoji granica te gluposti ili toj cjelokupnoj gluposti nema kraja?
da li oni blondy momenti kod ne plavuša čini njih plavušama? Jesu li one gore onda od čistokrvnih? Mislim, ne bih baš voljela da mi netko oduzima čast.
Vic glasi:(više pitalica, ali ok)
Zašto plavuša čući na podu u dučanu? - traži niske cijene.
Hahaha
haha
ha, not funny

Ali stvarno, meni to uopće nije smiješno.
Više se odvalim na viceve tipa:
Malo, plavo, na grani i pjeva. Šta je to?
Talentirana šljiva :)
Hehe.

Ima jedan događaj, rekli bi anegdota. Taman su ti vicevi bili aktualni, počeci nas plavuša u svijet slavnih, gdje se svugdje i na svakom mjestu priča baš o nama, ne o predsjedniku, ili Jennifer Lopez, nego baš o plavušama, mrakić. I tako, uđem ja u tramvaj, par dečkića se uhvatilo plavuša i sve pogledavaju u mene.
I, meni bilo dosadno, idem ja njima ispričati jedan, taman traje tri stanice koliko se ja mislim voziti.
I kreće vic:
došla plavuša kod dobre vile da joj ispuni tri želje.
Prva želja- ja bih, dobra vilo htjela imati malo plaviju kosu.
Vila kaže- ne možeš imati plaviju, pa bit ćeš bijela.
Plavuša - ma daaaaaajjjjteeeeee...samo malo plavija i ja ću biti sretna.
I, PUF, plavuša skoro bijela.
Druga želja - ja bih, dobra vilo, htjela imati maaaaaalllooooo veće cice.
Vila - draga, pa ako ti napravim veće budeš se prevagnula.
Plavuša - a daaaaaajjjjjjjte, samo maaaaallloooooo veće i ja sretna.
Ok, vila PUF i eto ti, puf cice, skoro prevagnule plavušu.
Aj sad treča, vili već pol dvanaest, pun kiki plavuše i njezinih glupih želja.
Kaže - ja bih htjela biti samo malo, malo, malo gluplja.
Vila - e jbote, ne možeš biti gluplja nego što jesi, ne postoji takvo što.
Plavuša - a daaaajjjjjteeeee, samo maaaallloooo i ja odoh.
Vili dojadilo, želi se riješiti ove budale. Uzme štapić....PUUUUUFFF
i plavuša se pretvori u muškarca.... roflroflroflrofl
Pozdravim dečkiće iz tramvaja i izađem van :)

Dečki, no hard feelings.

Čemu cjelokupni ovaj post? E, pa zaključite sami. Ima gluposti u meni za čitav svijet tako da mi je baš svejedno.

Kisi kisi

21.11.2010. u 01:32 • 7 KomentaraPrint#^

subota, 20.11.2010.

A sad malo o odgajanju djece

Kažu mi bliske osobe da sam ja cure lijepo odgojila. Drago mi je to čuti i kao majki te su pohvale važne, ne od životne važnosti ali lijepo je čuti da se tvoj trud isplati i da se primjeti.
Moram priznati, kao što je Frankie davno rekla, da imam poseban način odgoja. Trebala bih knjigu napisati o tome, no, nećem :D

Odgajanje djece

Ok, ne baš tako, ali moja djeca se nikad nisu bacala po podu.

Da vam opišem jednu situaciju:
Najstarija i ja pijuckamo "kavicu", ženska čakula, ja pomalo hiperaktivna. Dolazi moja srednja sa jednim zeznutim pitanjem (9g stara):
"mama, kako dođu bebe u trbuh?" Postavila mi je pitanje, sjedne nasuprot mene i gleda onim plavim okicama. Najstarija se podboči i onako, pokvareno/iščekivajućim pogledom se okrene prema meni, blagi osmjeh na licu sa porukom:"Aj da te vidim sad!" (groooooozno)
Ništa, pripalim cigaretu, udahnem duboko i kratko i jasno odgovorim:"Sex!"
Najstarija me zbunjeno pogleda, srednja još više otvori okice i pita šta je to. headbangheadbang
Najstarija se ponovno podboči, naughty opet onaj pogled, blago izrugljujući pogled, tiho se čuje :hehe.da te čujem!
Opet, udahnem ja duboko i u jednom izdahu skoro, trkeljam dobrih 5 minuta o muškom reproduktivnom organu, ženskom reproduktivnom organu, plodnim danima, mjerenju plodnih dana, ciklusu mjesečnice, jajnim stanicama, spermićima, načinu dokazivanja trudnoće, mjerenje temperature i svim ostalim čudima prirode.....i na kraju pitam dijete: Jesi skužila? smijeh
Dijete skroz blijedo, vidim da joj nije ništa jasno ali lagano je klimnula glavom i šmugnula u sobu. fino
Najstarija također blijeda, gleda me sa nepovjerenjem, pita da li sam normalna i sama obrazloži da nisam.
Da objasnim- ja ne mislim djetetu govoriti o rodama, čapljama i pelikanima. Niti jedno moje djete nije došlo tim putem. Pa da mi se dijete pojavi za par godina, sa trbuhom do zuba i upitnikom iznad glave kaže da nije vidjela rodu. E, neće ići.

Situacija 2- cure se počinju svađati, naravno dolaze do mene sa svakojakim rečenicama koje ne mogu razabrati: Mama ona meni ovo...mama ona meni ono....itd....
Drage moje, imate pola sata da se potučete i pokoljete, da stignemo do hitne da vas previju, srede, i operiraju pa da još stignem kavu popiti. Tišina u sekundi. Mrakić.

No, sve u svemu, koliko god sve to bilo mrakić i zabavno, nigdje ne postoje upute kako točno odgojiti dijete, nigdje ne postoje upute za uporabu niti navodilo za korištenje, sve to dolazi sa godinama, radiš kako misliš da je najbolje i nadaš se da će na kraju izrasti u dobre i poštene žene sutrašnjice.

Fala dragi moji, ostanite mi dobri, lijepi i pametni, do slušanja :P

20.11.2010. u 20:33 • 15 KomentaraPrint#^

Ajmo se malo osvrnuti na ljude oko sebe (mene u ovom slučaju)

Eto, smirila se ja, očistila stan, sredila veš, nacjepala drva i eto me natrag na blogiranje :)

Da ne ispadne nešto krivo, obratila bih malo pažnju oko ljudi koji me okružuju.
Ne mogu reći da sam nešto popularna u svom okruženju ali ima par ljudova koji čine moj život bogatijim, zato bih odvojila jedan postić samo za njih.

Koristit ću nickove, prepoznat će se valjda, a ako ne neka pitaju :D

Krenut ću sa svoja tri anđela, svoje bogatstvo.
Najstarija, the big one. Divlje i opičeno dijete do srži. Grozan smisao za humor. Inteligentno biće, moja najstarija curica. Piše svoj blog, nije nalik mojemu, ona je sva u knjigama i učenju, da je moguće, glava bi joj se pretvorila u jednu enciklopediju. Slobodno bacite jedno okeco ako ne dva na njezin blogić : Plavi jastuk :p
Šta još napisati o tom djetetu osim da je fenomen od rođenja. Spomenula sam ju već par puta od početka mog piskaranja. Tipa, njezino tješenje mene kad sam imala one..jelte, zeznute snove. Pitala sam ja nju od kud ona sve to zna.Odgovor je bio:"Pa jesi me poslala u školu da nešto naučim, šta sad hoćeš?!" Lijepo moje divlje dijete <3

Srednja, mirno, tiho i povućeno dijete, velike plave oke kao u sove. Također pametno dijete, sitno ali dinamitno. Skupa sa sekom trenira karate već tri godine, polako se pripremaju za turnire. Vrijedna i pristojna. Sve me strah kad za par godina krene u zavađanje tim okicama.
Znatiželjno dijete, najbolji joj je pogled zbunjenosti.

Najmlađa....e to je dijete posebno, oduvijek govorim da su osobe sa posebnim potrebama anđeli na zemlji. Vesela i nasmijana curica. Svakome se uvuće pod kožu. U njoj ima nešto posebno čime zrači. Te oke i taj osmjeh...Ona je u svom svijetu, teško ga je ponekad shvatiti ali vidim da je tamo vesela. Nema tih riječi kojima bi se opisala ta pojava.

Idemo sad polako na osobe sa kojima pijuckam tu i tamo kavicu.
Počet ću sa najbližom po stanovanju.
Luna - danas ušla u ***desetu, welcome to the club draga. To je žena posebne vrste, skoro pa redovite kavice u 2, taman za predahnuti. Hvala joj što mi je spasila život prošle godine, ona i pol gorice, no, to je drugi par nogavica. Njezina dva anđela, često u igri sa mojim curama, vrlo pametne i mudre cure. Luna je hiperaktivna ženska, ima često blondy momente ali to je kod nje slatko, pogotovo kad zezne nešto, koliko god pokušavala sakriti, vidi joj se na pogledu i blago telečem pogledu :D e lipo moje, samo ti nama ostani takva kakva jesi.

Frankie - Tzv Stripy. E, kad se ona nasmije moraš i ti, totalno zarazan smjeh. Spomenuta već u jednom postu kad mi je došla u posjetu nakon operacije koljena. Lipo moje, da te nije bilo ja niti te noći ne bih oka sklopila. Rijetko se vidimo ali kad se vidimo onda je to par sati čistoh smjeha. Žena je fenomen, ne bi vjerovali šta ta žena sve može, talent za 10. Fenomenalno crta, detalji i sve to na sitnim podlogama. Ljudi, na ispuhanom kokošjem jajetu je nacrtala gejšu a na drugom motiv iz afrike. Žena je mrakić. Ukrasila mi je dječje sobe, kističima i temperom. Na jednom velikom zidu je nacrtala kartu svijeta a u drugoj sobi na jednom zidu slova i slikice a na drugom brojevnu crtu. Sjaaaaaaajjjjnnnnooooo izgleda.

Štefka - šta reći za nju? Zaljubljivo dijete. Predraga ali se da previše zayebavati pa joj moram očitavati bukvice svako malo. Spašava me redovito kad mi stane autek bez benzina. Jedino fali to što se nikad nismo napile skupa, morat ćemo.

Vilena - sreća moja, u zadnje vrijeme nažalost često mi glumi psihoterapeuta, smiruje me i spusti na zemlju. Šteta pa daleko živi ali riješimo mi to :D Kiss draga, hvala na svemu

Željkica - moja frendica iz školsko/balavačkih dana. Svašta smo nas dvije proživjele u tim godinama. Onda nas je život odveo na suprotne strane i nismo se vidjele skoro 10 godina do jednom lijepog dana 2008. g kad smo se slučajno srele u gradu. Od tada pokušavamo nadoknaditi propušteno. Čestitam joj ovim putem na položenom ispitu. Sad možemo ići tužiti ljude okolo. Treba ti prakse a meni pravnik pro bono.

Kesty - E lipi moj. Upravo me danas razveselio jutarnjim pozivom na kavu. Veselo i talentirano dijete. Obožava kao i ja muziku i ples ali on pleše bolje od mene. Dobar, drag, pristojan dečko. Drago mi je što te poznajem.

Shrek - hehe, prijatelj iz školskih dana. Uvijek tu kad treba. Biznismen, čovječe, još malo pa ću morati imati propusnicu da te vidim na kavi :P
Uglavnom, znamo se godinama i nadam se da budemo još toliko :) Hvala ti

Nikon - čovjek više radi za druge nego za sebe. Micek se mora čuvati ali mu baš ne ide. Jako draga osoba i moram priznati, jedini čovjek sa Bečkom školom a da ga ja znam. Hvala na nanašanju uputnice po Zg-u.

I, bubamarac, koji me u zadnje vrijeme često nasmijava, do kasno tipka sa mnom i trpi moje budalaštine. Još uvijek nisam dobila svoju čokoladu :P
-----------
Ima tu još osobica, samo što su nas životi udaljili, čujemo se rijetko ali su mi u mislima uvijek.
Uglavnom. Drago mi je što vas imam u svom životu.

20.11.2010. u 19:46 • 0 KomentaraPrint#^

Mislim da ću konačno doživjeti živčani slom... :( :(

Nadam se da ovo na kraju krajeva nitko neće čitati, da će ovo biti samo moje misli prenesene na "papir", nešto iz dubine, nešto što pokušavam zanijekati, prikriti, ne primjetiti, praviti se da nije tako. Ne mogu više. Previše toga se nakupilo, previše toga se događa. Ne mogu više. Toliko bih željela leći, odspavati na miru, bez briga, razmišljanja, kalkulacija kako dalje. Boli me sve to, ne mogu. Koliko se god trudila znam da dalje ne mogu. Je li ovo kraj moje snage, izdržljivosti, jakih živaca?
Šta će biti sa curama? Šta će biti sutra, kasnije, za mjesec dana.
Ne mogu više. Ne mogu reći curama da nemam, ne mogu reći učiteljima da nemam, ne mogu reći svima da nemam. Popuštaju li moji živci pod konačnim pritiskom? Je li 8 godina bilo dosta čak i za mene?
Koliko god računala, razmišljala, smišljala, ne ide. Ne mogu to izvesti.
Toliko bih htjela da me netko zamjeni, bar na 5 minuta, da mi se mozak ugasi. Zašto toliko crnih misli? Stvarno ne mogu više. Na izmaku sam snaga. Kako preživjeti ovaj mjesec? Polako sve isključuju pa neće biti niti bloga, niti komunikacije...ničega...Koliko god smišljala i računala, neću uspjeti. Treba platiti račune, maloj ljekove, kupiti nove udžbenike za novu školu jer ovi sada ne pašu, treba maloj platiti naočale, kako izvesti svakodnevno putovanje za Zg u školu? Pretrage, kontrole...a još i imati nešto u frižideru...opet sam izgubila kile, toliko teško skupila par kila i odoše. Pojeli živci...šta će opet pokazati nove pretrage? Nije li ovo malo previše za jednu osobu? Da me bar netko zamjeni. Da me auto strefi, da se odmorim u traumi bar na kratko, da izgubim pamčenje, bar dio ovoga pa da se ne sječam, zašto se ne mogu izbrisati stranice memorije, kao u dnevniku prošlosti? Kad bih barem zaspala na tjedan dana, samo da mi mozak ne radi. Ne mogu više... Ovaj puta neću uspjeti.
Ja ne smijem biti bolesna, ne smijem biti umorna, ne smijem biti tužna.
Ne mogtu odbiti jedinu školu koja mom djetetu donosi budučnost, koliko god bilo teško.
Zar nije mogla ona kučka od doktorice u prvom mjesecu pomoči mom djetetu? Zar baš moje dijete mora biti to koje od koje će svi doktori prati ruke? Kako možete? Šta niste polagali hipokratovi zakletvu? Zar samo oni koji imaju para imaju pravo na zdravlje? Normalan život?
Ne mogu više. Kad bi me bar netko zamjenio, ustao po noći da ne moram ja, bar jednom, bar jednom prosjedio pored male, brojao udisaje.
Tko će me klepiti po glavi da se srušim, da osjetim neko olakšanje. Nema odmora a nema više niti snage.
Kažu, nada umire zadnja, mislim da je umrla....

20.11.2010. u 13:12 • 4 KomentaraPrint#^

Reinstalacija sistema, update, restart, standby, gecrk

Update....update....update....UPDATE...
Kad bih ja imala one čipiće i one nitiće i one točkice i sve moguće aparatiće u glavi, mislim da bi mi nešto pregorilo.
Memorija je pri kraju, popunjava se munjevitom brzinom.Radna, tak- tak. Procesor šteka. Napajanje...hehe...neću komentirati, kasno je.
Optički čitač radi prekovremeno, maximalnom brzinom.
USB (blokić) popunjen.
Grafička - da, da, izgledam kao da me Picasso crtao.
Zvučna - kao želučane tegobe.
Uglavnom, traži se service pack- kompletan.

20.11.2010. u 01:12 • 0 KomentaraPrint#^

Imam PMS, raspoloženja mjenjam kao trudnica

U ovo grozno vrijeme pred/među/tjekom/poslije, raspoloženja su mi katastrofa, ne znam bih li plakala, smijala se, živčanila...svašta...
I onda, u ove sitne sate proradi onaj najgori dio organizma- mozak.
Malo mašte, malo sječanja, malo svačega.
Sjetim se osoba koje su mi zagorčavale život, sjetim se osoba koje su mi nešto značile, obilježile možda mali dio mog vjeka ali ostavile veliki trag.
Sjetim se osoba koje su mi značile puno i previše. Pogotovo osobe koja više nije tu ali je u mom sječanju, slika na regalu, ruža koja još uvijek nije uvenula.
Da, bilo bi lijepo ne biti sam, ne kuhati samo sebi kavu, čuti dobro jutro ili se probuditi uz nekoga.
Stihovi glase ovako:
Možda ne znaš šta je samoća,
ne imati nekoga tko bi ti pružio ruku,
sa osmjehom te pogledao, pružio ruku i rekao
drago mi je da postojiš.
Ne smatram da sam prezahtjevna, šišaš popravke u stanu, zabijanje čavala, popravljanje kvake ako navećer ideš sam leć.

Ne tuguj kad među ružama nađeš trnje
nego se veseli kad među trnjem nađeš ruže!!!

Obožavam to cviječe. Odavno imam neku teoriju o ružama, možda će izgledati patetično ali zaboli me. Ruže su prekrasne ali osjetljive, zato i imaju trnje. Takve su žene. Osjetljive ali imaju trnje da ih čuva, donekle,dok ne naiđe netko tko to trnje želi potrgati.
Ja sam ona rijetka ruža, bez trnja, koju svaka budala uspije povrijediti, pokuša uništiti, "potrgati" latice. Venem, iznutra kao da venem. ALi opet dođe malo sunca, ugrijem se, nakupim energije za sutrašnji dan i novu budalu.

Davno, moja napisana pjesma opisuje....a nešto što god da bilo:

Smrt jesenje noći

U tami jesenje noći
dok mjesec zlatno sja
mislila je on će doći
da joj svoju utjehu da.
Dok u tami suze lije
a uspomena po mislima leti,
pita se čemu je kriva
i da li će on da je se sjeti!
Mjesec više se ne vidi
pokrio ga oblak tamni,
tuga sve je veća,
utapa se u tami.
Pokraj rijeke je stala,
u nebo tamno pogledala,
Boga je upitala
zbog čega je nastala...
grom je iz neba zaparao,
zvijezda je sa neba pala
jedan život u trenu je nestao
u tišini jakoga bola...
Krik ptice u letu
i tišina poslije toga,
ta djevojka plave kose
za taj tren molila je Boga!
U trenu zvijezde su nestale
kao i njezin život će otići,
ta djevojka plavih očiju,
i smrt jesenje noći!

Pa, eto, malo poezije još:


Suze na autobusnom kolodvoru

Na mome licu osmjeh
dok sa tvojih usana pozdrav zrači,
osječam da me voliš
a to mi tako mnogo,mnogo znači!

Suze žele oblit lice
i osmjeh na licu sve je teži
plakat ću kada odeš
kamen teški na srcu leži!

Teška suza niz obraz klizne,
a druga-ne dam da poteče,
jer poteči će ih još mnogo,
plakat ću-tužno srce reče!

Srce moje,tvoj odlazak boli
i patnji mojoj nikad kraja
odlaziš a iz moje duše
opet nestaje onog sretnog sjaja!

I dok gledam kako te autobus odvozi
s nostalgijom ti rukom mašem
i molim boga da ne nestane
te ljubavi u srcu našem!

A kad tvoj lik nestane s vidika
i snage da zadržim suze više nema
opet ću ponovno i iznova
prekopati po brdu uspomena!

I suze dok teku
a tebe tu nema više
oblaci crni nadvit će se na nebu
i moje će lice obliti more kiše!

Suze moje natapat će lice
i molit će one što prije da se vratiš,
da podjelimo opet sreću i osmjeh
i moju tugu opet da skratiš!

I doći češ opet u zagrljaj meni
i ljubit ću opet usne tvoje
a na autobusnom kolodvoru
sada dva bijela goluba stoje!

I opet češ otići daleko od mene,
dočekivat ću sama svaku zoru,
ali uvijek će ostati tamo
Suze na autobusnom kolodvoru!

Totalno nevezano uz išta...stvarno mi je ovaj post razbacan. Eto, sad znate kako je biti u mojoj glavi.

Sad malo pjesmica a da nisu moje:

Jedna koju sam maloprije dobila porukom

plavuša, hehe

U zadnje vrijeme se istrošila od preslušavanja:
Elegion

Moja najdraža
Bring me to life

No..da ne davim više....

Kiss svima





20.11.2010. u 00:17 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 18.11.2010.

Lijepa moja mišja rupa

Ne, nisam crkveni miš, smatram da sam ipak u malo boljoj situaciji od njega, a i nisam baš toliki vjernik da visim po cijeli dan u crkvi. Vrtim se u onom svom kolutu, non stop u krug, tu i tamo zapne, stari kotač. Ja sam samo mali miš među tolikima, velikim štakorima koji vladaju našim životima iz lijepo uređenih prostorija, ne imajući pojma kako se zapravo živi, kako živimo mi mali miševi. Izbjegavamo mišolovke, ili nečije metle koje nam svim silama žele uništiti ove male živote svakojakim zakonima i pravilima kojih se sami štakori ne drže. To za njih ne vrijedi. Cijeli dan u tom "kolutu" pokušavamo se izboriti za sebe i svoj trbušak, koji se od sranja štakora skvrčio. Izbjegavajući sve prepreke, predahnući na kratko, uz komad "sira", vrteći taj kotač svim silama, 24/7 u nadi da će nam se posrećiti i krenuti naprijed, ali opet se pojavi taj štakor koji napravi nešto da ti zagorča život, uvede neke nove mjere, oduzme ti 90% mukom stečenog sira, još te klepi po glavi sa idejom da ti ne treba niti ostalih 10% sira, pa opet kao sumanut trčiš u krug, nadaš se da će te taj kolut nekuda odvesti, ali nikako zapamtiti, ti si ipak, samo miš.I tako, pred kraj svog kratkog vjeka, koji štakori svim snagama žele još više skratiti, dobiješ onih 10% sira podjeljen na milijun dijelova, mrvu po mrvu svaki mjesec, štakori misle da je to dovoljno. Pa onda pod stare dane opet trčiš u onom beskrajnom kotaču, vrtlogu papirologije, birokracije, pokušavaš dobiti malo više da ipak ne krepaš bez trunke sira, na miru...na kraju, cijeli život radiš za taj sir, i umreš kao crkveni miš, nepoznati miš kojeg svi znaju samo po tome da se vrtio u krih, pokušavajući nešto svim snagama a na kraju, sav sir uzeli su mu štakori.

Ja sam skočimiš, ja preskačem prepreke u tom vrtlogu, nabijem se koji puta na niski strop, zatresem glavu i nastavim dalje. Napokon se vratim u svoju mišju rupu, u svoj mir, gdje nema prepreka, samo tu i tamo koja mišolovka mi okrzne rep, ali idem dalje, jbeš ti taj sir, ja ću loviti muhe.
Ali, eto ti mačketine, glavonja štakorski, pa te da u još veći trk, pokušavaš spasiti živu glavu, jbeš sir meni treba moje dupe. Ako si prespor nadrapao si ako si prebrz ulove te plavi štakori sa zakonom da ne smiješ biti.
Ja trčim umjereno, svaki dan po korak, dva, tri pedeset, ali ne prebrzo da se ne moram objašnjavati i dokazivati.

A vi, štakori, i vi ste u svojim govnima, samo niste svjesni, u kanalizaciji živite ali vama dobro, imate moj sir.

18.11.2010. u 17:44 • 5 KomentaraPrint#^

srijeda, 17.11.2010.

Hehe...mislim da će ovo biti najkraći post u povijesti blogiranja....
Evo javio se prvi Svemirac :) i ja imam besplatan prijevoz. U ovo kasno doba noći netko, tamo, tamo daleko (rečenica iz Shreka 2) me uspio debelo nasmijati. Saka ti dala (vode iz bokala).
Hvala :)

17.11.2010. u 01:55 • 4 KomentaraPrint#^

nedjelja, 14.11.2010.

Stvara li se nova država?

Grad u kojem živim ili sam živjela, zaključite sami, lijepo je mjestašce, mirno, pogotovo u mojoj blizini, mirno, osim tu i tamo koji avion ali na to se navikneš, nedjeljom ujutro u 6h crkva nedozvoljenim decibelima budi ljude i one bakice da dođu moliti. Tu i tamo protutnji koji kamion pa se stakla zatresu ali sve u svemu miran dio grada. Od nedavno, gradnja tzv "obilaznice" je zeznula čitav ritam gradske četvrti jer, naravno, ta obilaznica ide kroz grad. Šta zaobilazi nemam pojma ali grad očito ne. To je sada skoro pa kao državna granica, treba nam 15 minuta da prijeđemo na drugu, toliko željenu stranu iako još uvijek prođe tek par autića i pokoji kamion koji se drži pravila i zakona.
Da Vas uputim kako je to izgledalo ovih pol godine ili malkice više.
Svega tri puta (ima četvrti ali ga ja nisam znala niti mi je bio potreban) koji vode do centra otpr. Zatvore jedan, ok, ostalo dva, ali kad su zatvorili jedan dan sva tri, ostao onaj četvrti, baš onaj koji ja ne znam a baš taj dan sam ja vozila jednu tetu iz vrtića, povodom zadnjeg dana u goste, malo na kavu i druženje a ja nemam pojma kako doći doma... crycry
Zovem frendicu u pomoć, ne znam doći doma, jbeš znakove kad ih je već netko uspio izokrenuti.
Sve se meni čini da nas odjeljuju od grada, još malo pa ćemo biti posebno država, kao Vatikan, samo bez crkve, jer je preko granice, bez bolnice jer je nema niti preko granice, imamo društveni dom i kulturno umjetničko društvo. Imat ćemo svoju vladu, predsjednika, nemam pojma koga, pol naroda otišlo preko granice, ostali nas, ne znam koliko hrabrih i ne damo se mi. Fali nam mladih i nadobudnih, damama poput mene treba likić sa šestim čulom, po mogućnosti sa još dva uha da me čuje i zapamti kad nešto kažem, naravno, sa nekakvom letjelicom da ne moram čekati na granici, inteligentan da shvati da li imam PMS ili me stvarno naljutio, pamet ogromnu da ne moram sve sama smišljavati.
Ako ćemo realno, prateći sve moguće želje nas cura/dama/žena, nama treba nešto ovako:
Image and video hosting by TinyPic
I voila, pošto se države šire, ionako letovi u svemir više nisu nešto posebno, malo skuplja karta, ali ako si nađem jednog od tamo, domaćeg, imamo špagu i uživamo, imamo sve što nam treba. Putovanje van države, i ove i one, sve što nam treba, letjelicu, mozak, šesto čulo, četiri uha, sto posto neki biznismen čim ima para da navrati koji puta u našu malu državu. Imamo male zelene, koji također imaju letjelicu, pamet tri puta veću, inteligencija za popyzditi.
Taman je aerodrom na "našoj" strani granice, nemamo ništa ali imamo letjelice, nemamo crkvu ali imamo pamet, nemamo bolnicu ali imamo hrpu malih zelenih. Mi smo na marsu:
Image and video hosting by TinyPic

14.11.2010. u 20:37 • 4 KomentaraPrint#^

Nije fer

Not fair

Prvo, da svi poslušamo savršenu pjesmicu koja nažalost često postane stvarnost mnogim curama/damama/ženama/možda_muškima.

I, priznajmo, stvarno pokušamo to sve "riješiti" na što bezbolniji način, mislim, stvarno se to može desiti svima i nije neki problem ako se NE ponavlja prečesto. Ali opet, ako ću ja htjeti gledati kako muškarac uživa dok ja čekam svoj red (ako dođe moj red) onda ću gledati porniće ali ću znati da mog reda neće biti. Nemoj misliti da si solo u tome jer mene onda ne bi bilo. I nemoj mi govoriti kako ti je bilo super dakle mora i meni biti. I nemoj mi reći kako lijepo izgledam sa ovim tupim pogledom iznenađenja i išćekivanja. I molim te, ženu tvori cijelo tijelo a ne samo središnjica, vidiš samo jedno a frizura mi je tako sjajna. I, oprosti ali ja baš neću biti gotova onda kad ti hoćeš a bogami neću čekati tebe kad NAPOKON dođem na red.
I slušaj me dobro: Nismo na utakmici da brojiš golove, tko je koliko puta jer, prvi puta, kad je bilo "otvorenje sezone" ti si zabio gol a ja još nisam niti izašla na teren. I kad smo već kod toga, ali stvarno, ne bi vjerovali, istinita situacija, ja sam u pitanju pa nije čudo, bude taj prvi puta, ajde, nije problem, znam da sam mrakić pa si bio brzo gotov, i nema frke, postoje popravni rokovi, ALI, sjednemo u auto, onako, još u koliko toliko filingu, pustim si ja muziku jer obožavam muziku i k´o za vraga, počne svirati pjesma gore navedena.... Khm...khm... naravno se na mom licu pojavio onako, znate onaj osmjeh kad se nešto pojavi u pravom trenutku, pita mene dragi, šta je...pa reko, super mi je ova stvar :D .I pazite zayeba, on ne kuži engleski....A JOJ....i još traži da mu objasnim...prođe mi kroz glavu onih minuta i pol užitka, pitam ga je li siguran...ok...objasnim ja to nekako, kako god sam mogla nježnije i blaže. Preživjeli. Pa nisam nerazumna kučka.

Ali, ajmo malo općenito. Dečki dragi, dajte zaposlite ručice, pa nemojte da razmišljamo kako Tom Cruise u snovima to puno bolje obavi. Ili, kako je Bruce Willis tako nježan i mrakić...Ili kako bi to Ricky Martin bez obzira na "opredjeljenje" napravio tako dooooobbbbrrrrooooo.... Pa bi čak i terminator obavio puno nježnije bez obzira na željezo.
I još jedno, ako nam bude neuspješan ovaj put, nemoj me, molim te kad se čujemo navećer pitati šta ću sada raditi...naravno - završiti ono što si ti započeo... bang

Onda, na kraju krajeva, kad pomisliš da je sve to uzalud, i da mu moraš govoriti kako, gdje, što i od kud pa će skužiti ali ipak ne skuži jer je njemu taaaaakkkkoooo dobro...desi se dan kad je njemu kliker u glavi taman na pravoj razini, iznenadi te i onda se usudi bljedo te pogledati, onako znojan i umoran kad mu kažeš ja bih još.
Kao što je moju frendicu ulovilo taman kad je bila neka frka, dan ranije od ludila prekinula sa dragim, ujutro, dragi dolazi smireno, sa apaurinom u sebi da na miru popričaju zašto i kako, a nju pustila živčanoća i PMS i ona ga baš tada htjela jaaaakkkoooo...a micek, siroće, od iznenađenja i sa apaurinom u sebi, kad ga drug u sexualnom životu baš ne sluša skoro pobjegao.
Ali, da ne bi muška strana populacije pomislila da sam baš kučka koja nikad nije zadovoljna, objasnit ću kako to izgleda kad je stvaaaaaarrrrnnnnoooo bilo mrakić.
Prvo, živo me zaboli da li me tko vidio i da li mi se frizura pokvarila, živo me zaboli kako sam raščupana jer se osjećam tako mrakić i zgodno da bih onako znojna i sva hiperaktivna prošetala pistom. A najgore je još kad sjediš negdje na kavici, među ljudima, a kroz glavu ti prođe jedan dijelić tog savršanstva a baš tada je dragi na poslovnom putu ili radi da bi ga preko mobitela najradije istrošila ali moraš čekati većer, e pa tu većer nema predigre pjeva nut naughty
E pa lipi naši, sve to vi lijepo znate napraviti, dovesti do ruba normalnosti, do nezasitnosti, do ludila da ne bi vjerovali...samo malkice treba pratiti dragu i gledati reakcije.

Dragi moji, *ebeš vibratore, prstenje, i sve moguće igračke jer kad se udruže ručice i svašta nešto, nema nama do vas. Kao što mi ne možemo bez vas vi pogotovo ne možete bez nas.

14.11.2010. u 17:11 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 13.11.2010.

Lista za Djeda Mraza

Postoji li poseban odjeljak kod Djeda Mraza? Ima li on spam filtere pa mu se poduža pisamca odmah brišu? Da li dijeli pisma odraslih od pisama klinaca? Ako stavim "urgent" natpis da li će ga prije pročitati i da li mogu pokazati iskaznicu invalida pa da kao u domu zdravlja dođem ranije na red a još bolje da pomaknem sat i postavke datuma pa da mi poklon dođe mjesec dana ranije.
Možda Djed Mraz čita blog.hr pa će baciti okeco na moj popisić. Nije mi popis dug ali ne bih one čarape od prošle godine.
Pa ajmo onda ovako:
Dragi Djede Mraz (je li dobro ovako?? )
Svake godine ti ostavim mlijeko i kekse, naravno da izabereš samo one najfinije i nikad ne popiješ mlijeko do kraja, znaš da nije pristojno ostavljati piče kad si u gostima, radiš svađu među ukućanima.
Napravi nekako da moja stara ne pere prozore i sve moguće dva dana prije Božića jer je na sam taj dan mrzovoljna i živčana.
Ja bih čokoladni kolač i toplu, termo vestu MOJE veličine jer sam krakato biče pa su mi svi rukavi kratki nakon par pranja iako se moje dijete veseli tome.
Dobro bi došao ljepotan sa crvenom mašnicom. Može jedan Jeep ispred kuće sa PUNIM tankom ili vlasnički list benzinske crpke. A može ljepotan u Jeep-u nije problem.
No, dobro, nećemo pretjerivati, može paket ljeta jer sam zimogrozna, čokoladica, štekica cigareta ili onaj ljepotan a da puši pa da njemu maznem koju.
A ako ćemo na duge staze, i ako ne može sve ovo navedeno, daj ti meni lijepo, kad mi krepucne auto, taman kad sam obučena u rozo, neka stane i ponudi pomoć frajerčić u Jeepu, obučen u toplu termo vestu (moje veličine ili veće)ali će mu biti vruće, sa cigaretom u zubima koji uz pribor za popravljanje autića ima "slučajno" i čokoladu a vlasnik je benzinske crpke. Mašnicu mu ja poklonim.

13.11.2010. u 16:28 • 2 KomentaraPrint#^

Muško-ženski odnosi i obrnuto

Koliko god to zanjekali, i muška strana populacije voli tračati, samo što oni to rade u prenesenom značenju tako da mi, dame, pomislimo kako oni razgovaraju o autima ili nogometu.
Kad se desi da tu i tamo uspijem na kavici načuti muški razgovor i dešifrirati njihove rečenice, očito je da su gori tračeri od nas baba.
Zavođenje i simpatiziranje ovisi o starosnoj dobi, zrelosti i samom stupnju razvoja određene osobe.
Kad smo klinci to je poklanjanje bombona, nošenje torbe i kao što sam nekidan vidjela u bircu gdje većinom sjednem predahnuti, dvoje klinaca, malecki od kojih 3-4 godine i curičak sa svojih čitavih godinu dana. Prvo je bilo nagledavanje, pa onda malecki pokazuje majicu sa slikicom pokemona, mala, kao i svaka nedostižna damica, sjedi sa strane i samo sramežljivo pogledava. Siroće od zavodnika u ovoj priči, pokušao sa majicom pa sa igračkom koju je imao pri ruci i na kraju, kad ništa nije upalilo ponudio joj je jednu kunu headbang nažalost, ova priča završava tužno za zavodnika.
U školskoj dobi pa čak već i u vrtičkoj, tu prelazimo na odmjeravanje snaga, tučnjave i objašnjavanje čiji tata ima bolji auto.
A sad ćemo se zadržati na najzanimljivijoj grupici a to su odrasli. Često se desi da se u tim situacijama ponašamo kao dječica i baš bi nam tog trena pasala čokolada ili bombon, onda također moj tata ima bolji auto ili smo osjetljiviji na neke situacije i umjesto da mi se jezik po starom običaju razveze iz mene niti glasa.
Fasciniraju me stariji ljudi koji se sa partnerom šetaju po parkiću i iako imaju 60 i kusur godina drže se za rukice i tu i tamo padne koja sramežljiva pusica.
Već sam spomenula u priči o dvije pijane kokoši kako to ponekad izgleda a moram spomenuti razgovor sa jednim pripadnikom muške populacije koji se požalio na novi proizvod od durex-a, (vibrirajući prsten) koji mu je velikodušno preporučila moja frendica. E, pa nije mu se svidjelo jer, kaže, njegovoj ženi je to bilo super a on je ostao blijed komentirajući :"A ja???".
Došli smo do zaključka da su takve napravice definitivno za starije, koji su unatoč godinama još uvijek "aktivni" ali nemaju toliko snage hopsati i mjenjati poze pa im ta vibrirajuća stvarčica savršeno dođe. Pošto većina starijih većinom kuka kako ih bole leđa, kičma, reuma i ostala problematika, dođem ponekad do tužne stvarnosti da su stariji aktivniji od nas mladih. Bit ću i ja, dakle kad odem u penziju i kad budem imala više slobodnog vremena ako me reuma ne počne mučiti.
Kao što je dragi nam Walter, poslovni kolega Jeffa Dunham rekao, sve je to lijepo na početku, muškima, kao kad dođeš u auto salon, vidiš novi auto, tek izašao iz tvornice, još uvijek miriši tako lijepo, poželiš ga, i naravno, za par dana, uz veliki trud taj autek je tvoj naughty
Za tjedan dana izađe novi model, a tvoj sada već stariji model šeta pored tebe a ti sa mukom u očima pitaš dragu :"Smijem li samo sjesti u njega??"

Jednom prilikom, moja mamica je slučajno vidila napravicu zvanu vibrator i kao dosta starijih ljudi priupitala šta je to. Prvo mi je trebalo vremena da dođem sebi i počnem svojoj MAMI objašnjavati namjenu tog čuda od tehnologije da bi ona prokomentirala :"E, da je toga bilo u mojoj mladosti, ne bih se ja udavala!" :? :? :?
No, dobro. Pustimo moju mamicu jer ima djelovanje kao kontraceptiv.
Teme tipa da li je važna veličina ili tehnika oduvijek su aktualne ali još uvijek nije dokazano. A samo zavađanje je različito, samo nemoj sa cviječem za groblje.

13.11.2010. u 15:23 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 11.11.2010.

Mladi, starci i MI u najboljim godinama

Lijepe, zlatne tridesete
Prepirka moje frendice i mene od prije par godina, kad smo si bile onako malo pod gasom, tko je stariji a tko se prije rodio (hehehehe), katastrofa.
Naravno, zaključak je taj da je ona starija a ja sam se rodila prije nje. Uglavnom, pošto sam slavno "ušla" u krasne tridesete, ona je ostala u dvadesetima i postala balavica belj
Pa ajmo sad ovako, u kući imamo nekoliko generacija: moja najmlađa i srednja- klinke; najstarija - tinejđer (katastrofa); Ja :trep: :trep: i moji starci koji su već skoro pa stota :D
Užasan sukob interesa, mišljenja, konzervativnosti i opet, ja, rastrgana u svemu tome.
Dođe mi moja mamica i kaže kako je ona stara i bolesna a vjerujte mi poletnija od mene. Stara koka, prošla svoje i sad uživa u penziji (koliko toliko minimalnoj).
Najmlađa, nećemo gledati na njezino stanje ali ona je u svom svijetu, srednja, plave krupne oči, duge trepavice i duga kosica, vrti sve oko malog prsta, izvlači se na "srednjost" u obitelji ( uz pomoč dide) i naravno najstarija, opičeno biće nedokazane vrste, vrlo inteligentno i spretno dijete.
Tu između svih tih generacija sam se ubacila ja, većinom, zapravo uvijek između 5 vatri, čim nešto iskrsne mene se zove da smirim situaciju ili da ju još više potkurim svojim komentarima koji dovedu do još veće zbrke, rasprave i naravno, ono najbolje, dvodnevne šutnje među bar dvije od par generacija.
Pošto sam toliko raštrkana, naravno, dolazi i do moje "biološke" razgranatosti. Ponekad se stvarno osječam baš da imam trideset godina, i tada sve ide glatko, baš onako kako sam planirala i kako mi paše, ali dođu ti trenuci gdje se definitivno osječam kao najstarija, skoro pa stotinjak godina, taman da odem štrikati čarape doma i u onoj njihaljki umotana u dekicu gledam hipnotizirajuće serije zvane sapunice. Čak si razmišljam da se ubacim među one bakice koje skakuću u nadi da barem podsječaju na mažoretkinje ili pak u stilu mažoretkinja lamataju sa onim tamponima...ovaj, pomponima. Ali, vidim onda one bakice koje igraju bingo u općinskim društvima, bakice kojima je dosadno doma pa su svaki dan kod doktora, u čekaonici, ćakulaju sa ostalim bakicama kojima je dosadno. Ili pak onih par koji svakodnevno glume savršene kršćane pa mole krunicu ujutro, navećer, popodne, prijepodne, poslijepodne i u međuvremenu. A još bolje su one bakice koje baš rano ujutro, dok sav normalan srednjemladi svijet ide na posao, zarađivati novac da bi kasnije skupa sa tim bakicama išao opet baš u to vrijeme na plac, vikati na umoran puk u tramvaju kako su nemoćni i stari a sa onom vrečicom i karfiolom sa placa ti porazbija rebra dok se gura da sjedne.
Ponekad se osječam pak mlado kao 18-ak godina, baš bih si obukla štiklice i prošetala onako elegantno po šetalištu, sto posto polomila noge i ozljedila nos ali nevažno, štikle koje bi se razletile definitivno bi usred meteža mene razbacane po cesti bacile u drugi plan.
I opet, sjetim se sad svojih roditelja, koji su cijeli život radili za tu mizeriju od penzije, pa si mislim e neću ja biti hrvatski penzić, biti svojoj djeci na grbači, neću plesati u mažoretkinjama, niti igrati bingo a definitivno neću sjediti u crkvi sa ostalim bakicama i moliti krunicu, još manje da ću se nalaziti sa ostalim "društvom" u domu zdravlja svakodnevno. Ja ću se dragi moji, baviti marketingom....tražiti sponzore, biti sponzoruša.

11.11.2010. u 22:18 • 4 KomentaraPrint#^

Kad smo već kod cuge, pive i ostalih "sokića"

Pišem o jednom događaju i sjetim se drugog...
Pa eto, da vas sve upoznam sa najvećom budaletinom u mom okruženju a možda i dalje - JA.
Prošle godine, negdje u ovo doba vratim se ja sa definitivno neuspješne operacije koljena, mislim, ne da sam se vratila nego sam se lijepo sa odjelnom štakom i posjeti na putu odšetala iz bolnice i ubacila u prvu posjetu koja je došla. Naredna tri dana nisam oka sklopila, što od šokova u bolnici, što od svega što se nakupilo a mogućnosti odlaska negdje da se ispušem nema.
I tako su meni dva tjedna pravili društvo Jura i Grga. Da vas upoznam sa "dečkima", to su dva užasno nedruštvena "frajera", čak sam pomislila da su si malkice predobri ali nećemo u detalje. No, mogu reći da su mi ipak dobro došla ta dva lika, jer bez štaka definitivno ne bih mogla.
I tako sam ja provodila vrijeme u krevetu, ludila pomalo jer se nakupljalo posla u stanu i dođe jednu većer meni frendica u gostiće. Cure su zaspale a nas dvije u laganu ćakulu, zayebanciju, sinkronizaciju mačke koja divlja u stanu, komentiranje crtića i još ponešto, naravno uz preeeeeefffiiino vino Casillero de diablo :mljac:.
I tako nas dvije, ma da smo bar popile nego svaka po čašicu, ona umorma od posla, ja ionako bzvz od nenaspavanosti, pijuckamo i cerekamo se kao budale do nekih pol 3 ujutro, kako sam ja sjedila sa nogom u zraku, ona je otišla a ja se spustila i spavala kao beba.

11.11.2010. u 22:04 • 0 KomentaraPrint#^

Ćakula večernje kavice i dvije pijane kokoši

Da li bi naslov trebalo pojasniti, mislim da mnogima ne ali da ne izostavimo nekolicinu naroda, pojasnit ću tu pojavu kad se frendica i ja "malkice popijemo".
Uglavnom, bio je užurban dan kao i svaki drugi, hrpetina obaveza, obavljanje dosadne papirologije, hrpetina poziva, naravno i čekaonica u bolnici. Nakon napornog dana, najmlađa je zaspala a dvije starije gledale tv. Zove me frendica da odemo na kavicu (negdje oko 19h). Baka servis je uskoćila i odoh ja na miru popiti kavicu. Evo ti u bircu hrpa poznatih, pa šta ćete popiti, ajde popite nešto, pa nazdravili bi a ne možeš sa kavom nazdraviti, mislim, možeš ali nije fora. I popijemo si nas dvije pivce, pa još jedno i možda pokoje još...Razvezao se meni jezik i stvaaaaarno ne možeš a da ne primjetiš kako konobar ima nešto poveće u gačama a očito je da na posao u đepu ne nosi sendvič, pol mesnice ili omanju telefonsku govornicu. Poćeli komentari i pojavi se konobarčić i pita o čemu nas dvije to razglabamo (naravno i on nas pozna), šta ćemo nas dvije reći nego da govorimo kako bi frendica htjela kupiti (rukama pokazujemo) ovooooolllliiiiiikkkkeeeee čizme :D i onda, na našu žalost, razgovor se okrenuo na čizme :(

11.11.2010. u 21:53 • 0 KomentaraPrint#^

srijeda, 10.11.2010.

Sunce moje, voli te tvoja mama!

Ne želeći zamarati više svoje prijateljice i drage ljude koji su već godinama prisutni i davali podršku, ponekad se neki strahovi ne mogu opisati riječima ili su jednostavno prejaki da bi se mogli izgovoriti. Ponekad dođeš u stanje gdje od straha, pitanja, nemoći jednostavno gubiš dah, steže te nešto u grlu i najradije bi iskočio iz kože.
Sve to iz druge perspektive može izgledati toliko nerealno, kao neki grozan san koji je ostavo dojam čitav dan i sam sebi govoriš- ma nije istina. Pa si razmišljam i znam da ima gorih situacija, i težih i znam da moje dijete mene zagrli i kaže mi da me voli. Kad se nasmije, kao da liječi sve rane...ali ipak taj smijeh nažalost ponekad ne može izliječiti taj strah, sva pitanja, sva razmišljanja....Uvijek sam govorila da djeca sa posebnim potrebama imaju ono "nešto", nešto čime prolaze kroz život i sve probleme sa smješkom. S jedne strane mi je drago da nije svjesna svega i da još uvijek nema pitanja zašto i kako?
Ali ja imam. Davno, kad smo znale šetati a ona sa maskicom na licu, još uvijek se nazire u očima da je tu širok i iskren osmjeh iako se nije vidio od maske. Ali sam i osjetila one pokvarene poglede prolaznika, vidjela odmicanje roditelja druge djece od nje i bolilo je. Koliko god se trudila, svaki taj pogled me bolio i jako mi je drago što ona to nikad nije osjetila niti primjetila.
Šta će biti sa njom? Šta nam donosi novi dan? Šta će pokazati sljedeće pretrage? Da li će sutra biti u redu ili će opet biti nešto? Da li će noć biti mirna ili ću opet i iznova presjediti pored nje, gledati da li diše, brojati napade....ili će noć biti sjajna ali sutra me ne bude prepoznala? Možda će opet kao i mnogo puta do sada, samo sjediti i biti u nekom svom svijetu...da li će se ovaj puta isto "vratiti" nakon par sati ili će joj u tom svijetu biti bolje? Hoće li ona sutra moći sama držati čašu ili ću joj morati ja držati? Ili će sutra biti savršen dan bez tremora, napada, gubitaka i sa puno života i snage?
Hoću li ikada znati odgovore na ta pitanja?
Hoću li joj sutra moću kupiti voljenu pizzu ili ću morati kupiti neki lijek, koji njoj nije toliko drag? Hoće li ju boliti nešto? I napokon...hoće li sve to ona opet, kao i svaki puta proći sa prekrasnim osmjehom na licu, nimalo svjesna situacije....
Hoću li ja i ovaj puta ostati prisebna ili će mojoj snagi doći kraj? Hoću li to sve moći proći bez suze u očima i mirno dočekati noć, najbolju mi prijateljicu....
Sutra je novi dan...izdrži sad, i većer i noć...sutra je novi dan, krečemo iz početka, možda i nama zasije sunce i napokon dočekamo bolje dane....
Samo se ti meni smij, reci mi da me voliš i to mi je hrana i snaga i veselje u životu. Sunce moje, voli te tvoja mama....

10.11.2010. u 20:24 • 1 KomentaraPrint#^

utorak, 09.11.2010.

PMS i nuspojave "ženske pojave"

Baš spomenuh slavni PMS u prijašnjem postu, pa reko, da se osvrnem na sve što je povezano sa time znanstveno, medicinski, iskustvom ali i nepovezano ničime nego muškim pretpostavkama.

Jednom prilikom sam dobila komentar (ne baš jednom ali dobro sad), od naravno muške osobe, nakon svake moje "promjene" raspoloženja - "To ti opet imaš PMS??? " Pa nisam cijeli mjesec u PMS-u ako mi ti svako malo digneš tlak. Na to ja popyzdim i eto ti, opet PMS, ali nikad nije on kriv, ili red u banci ili čekaonica u domu zdravlja ili vrijeme.

Pa, da malkice proanaliziram taj (ne)slavni PMS koji tolikima donosi muke.

Ne mogu govoriti o svim damama ali smatram da bi se većina našla u ovome što ću sad napisati.

Za sebe smatram da nisam toliki PMSoličar (tako ćemo nazvati), znam da sam osjetljivija, ali to mogu pripisati i danu ili spolu (ma, ima i muških osjetljivih, ali ne mogu pripisati PMS-u nego prašini u oko, al, ajd, popuštim tu foru). Mogu reći da me vrati u stanje trudnoče, kad sam si bila medena, okrugla ko loptica, plakala na crtiće (kad bi mačak ulovio miša i te šeme), padala na minijaturne stvarčice, ludila za čokoladom i mentolima i naravno, bila 24/7 horny ko cucak.

I sad, neki pripadnici muškog spola kažu: nisi vozač ako ne prijeđeš na crveno.... ili : dobra je pizza sa više kečapa.... ne bih se htjela mješati, sve mi je tada nekako fuj, pa onda važem, da li sam više horny ili gadljiva, zavisi o situaciji koje će od toga prevagnuti. Prva dva dana ništa. I, naravno da ću se rasplakati na takve gluposti da je to kriminal, a pogotovo da ću dreknuti na nešto što me živciralo i prije par dana, ali dobijem neku extra snagu da to kažem baš tada kad me uhvati PMS.
Uglavnom, tih dana, kako god okreneš, i snovi se okrenu naopako. Probudim se ujutro i znam da sam sanjala "ono" i bilo je taaaaaaakkkooooo dobro, ne znam tko je bio ali bio je taaaaaaaakkkkoooooo dobar.... :srčeka frcaju iz glave:..... i šta drugo nego da me cijeli taj filing prati čitav dan da bih i traktor uhvatila ali ne ide....grozota čitava....pa pokušaš srediti misli, baviš se standardnim kućanskim poslovima, nazoveš frendicu koja je savršenom slučajnošću sinkronizirana sa mnom pa PMS-amo istovremeno, pa se "izjadam" o snovima i traktorima i tko će drugi, nego moje dijete od 12 i kusur godina načuje temu. Tješi mene moje dijete da se ne brinem (zamislite iznad moje glave hrpetinu upitnika kao u crtiću), ode dijete u sobu i evo je za niti pol minute: "mama, nije to zabrinjavajuče, pročitaj si...." (daje mi časopis OK u ruke, sa točno okrenutim stranicama gdje je tema: "Snovi o sexu sa poznatim/nepoznatim/polupoznatim/filmskim likom...."
Kaj? Mene moje dijete smiruje.....Ok, pročitam ja to, ugasi se pokiji upitnik, kaže mi OK da se ne moram brinuti jer likić u mom snu nije bio poznat.... :? :? :? :?
Ali eto ti pitanja - 1. O čemu ja to razgovaram sa svojim djetetom?? 2. Mene moje dijete tješi vezano uz sex i sexualne trileme?? 3. Kako može biti dobro to što nije poznati?? Pa radije bih ja da ga znam i da nam bude dobro...

I sad na kraju krajeva, to prođe za par dana....PMS, SMS, MMS, kako god nazvali, narednih 20 i nešto dana sam si mrakić.

Detaljnijom analizom svega navedenog ako je moj slučaj u pitanju, PMS definitivno nije "pred menstrualni sindrom" nego Pre Malo Sexa.



09.11.2010. u 21:14 • 3 KomentaraPrint#^

Stella moja svakidašnja i prometne kamikaze

Spomenula sam svog partnerusa, cigaretice moje koje me vjerno prate kao neki cucak (ok, nije da me prate nego ih ja vučem, ali ne bune se).
Pa odlučih odvojiti "par" redaka svojoj Stelli, vjernom supatniku u svakodnevnom užurbanom životu. To je jedno vrlo dražesno "biće", kud ja hoću, tamo idem, bez nekakvog natezanja ili svađe. Naravno, sa nama su uvijek na putu dvije patke, ali o njima čemo kasnije.
Dakle, Stella, devetnaestogodišnji curičak,malo voli zayebavati, ali obzirom da voli popiti ne zamjeram joj jer ipak, bez nje mislim da bih bila izgubljena. Tu i tamo na putu stane, pa joj se ne da, pa ju nagovaram da se pokrene, pa bih ju najradije ubila, ali tada bih završila na naslovnici nekih tragi-novina, youtube-a i ostalih tragi- komičnih portala i web "zajednica. Pa onda "sredimo" dogovor, malo potplatim sa par litara pijače i voila, krečemo dalje.
Uglavnom nije nam loše obzirom da su iza nas skoro godina i pol zajedničkog života pa smo se već i upoznale. Zna biti "boležljiva" pa malo-malo pa smo na "hitnoj" ali to stričeki automehaničari brzo srede.
Morala bih spomenuti odmah i sami promet sa kojim se susrečemo svaki dan. To je katastrofa, pa ljudi moji, mislim stvarno, današnje kamikaze od pješaka, to nije normalno, ajde da ja vozim neku makinu, pa ti nije neugodno doći u čistilište, pa tamo u čekaonici, dok se svi izredaju, pa te pita netko kako si dospio tu, kažeš: pregazio me Golf II. Pa krepaš od srama, a tamo svi neki pregaženi fararijima, micubišijima, tojotama i ostalim kako_se_ono_zove markama.
Idemo par slučajeva sa prometnim kamikazama ali i mojim lajavim ustima:
1. Većer je, vozim ja frendicu nekud (ne sječam se više) i vidim "nešto" na cesti, nije na pješačkom prijelazu ali šeeeeeeta si lijepo i ležerno, usporim i imam šta vidjeti: baba šetkara dijete na sred ceste i ne obadira što je to dijete od godinu dana i da nije na šetalištu. Za glavu sam se primila, a budaleeeeee, pa ako se hoćeš ubiti, daj dijete prvo ostavi doma pa se bacaj.
2. Ovo nije pješak, ali kako vozi, bolje da je. Vozim ja ulicom i u vidokrugu kužim ja da nešto ne štima i da imam "viška" dijelova u zapaženim detaljima. Približavam se i vidim nekog lika kako u nekom (tog trena još neutvrđenom vozilu) čeka da izađe sa parkinga. Približim se ja i vidim da lik lijepo, pristojno čeka, nije mu nos na cesti ali, jbote, čovječe, voziš viličara , te su mu šipke virile na sred ceste, da sam ja dala gasa, sad bih lijepo imala kabrio....
2. Ja i moj dug jezik :D
Vozim, opet, već gore spomenutu frendicu, trkeljamo nas dvije nešto, ja tu i tamo ubacim koji "simpatičan" komentar. . Približavam se pješačkom, uredno stajem (bila sam i ja pješak, tako da znam kako je to). I sad, moja jezičina dovikne (kao) ženskici koja je prelazila :" Tko je tebi rekao da ću te ja pustiti?" (sram, sram, sram me bilo). I jadna ženskica se okrene i vrati natrag. Kako je meni bilo žaaaaaoooooo :( tek sam onda skužila da mi je prozor otvoren.... Komaaaa više nisam znala da li da joj pokažem da prijeđe, ili da posramljeno nastavim dalje.....groooozno
(očte još?)
3. Jedan od bliskih susreta sa ne_znam_čime, jest taj kad smo Stella i ja skoro plivale u jezeru. bla...bla...bla....da ne duljim, prolazimo, par metara pored jezera, po cestici i približava nam se kamiončić iz suprotnog smjera. On se ne može pomaknuti dakle, moram ja. I ja se uredno idem maknuti, kad ono, iskopan kanal a ja ga naravno nisam vidjela, ostele Stella i ja visiti na dva kotača dok nam nisu u pomoč stigla dva ribiča i izvukla nas, nakon nekih sat i pol 2 na sigurno. Da vam još predočim jedan detalj, vrlo važan, a to je da sam se to jutro osječala tako pinky da sam obukla roze hlačice i roskastu majčicu <3 <3 <3 (bolje da sam obukla plavo pa da se iz daljine vidi da sam plavuša).
4. Ograda mog tateka. Stara pun kiki, nikad provjeravana, taman čekam da mi sjedne lova da mogu sa njom na servis, nešto kočnice zezaju, kad, ne dočekala ja to nego provjerila ogradu, i tatice moj, ograda ti je savršena, čvrsta i ne može joj niti Stella ništa. Sređene kočnice i provjerena ograda.
5. (Opet moj jezičak), krenem ja u grad, jurcam da sve stignem, znam da moram obaviti hrpetinu papirologije, čeka me frendica za help u vezi kompa i prebacivanja slika sa fotiča i nisam stigla niti na pol puta, moj autek stane i niti makac. Ja luda, ne znam da li bih plakala (PMS me baš držao), ne znam da li bih vrištala, u nadi si mislim da bi mogao biti benzin, zovem frendicu (jednu drugu) da mi ode sa kanisterom na benzinsku. Tlak mi je pomalo rastao, par metara dalje, 4 likića stoje i razgovaraju. Ja znam da su neke špagice u autu jednom bile "nešto" pa odoh ja lijepo, kao pravi maher otvoriti haubu. Gledam ja u to kao tele u šlapu, pojma nemam, ova četvorica kao kipovi niti da bi riječ rekli. Zove mene frendica a ja onako, taman da me čuju počmen komentirati kako bi neke muškarce trebalo u top strpati jer ne znaju ponuditi pomoč "dami" u nevolji.
da ne duljim, potrajalo sve to, nije bio benzin, došao i majstor, tamo nešto prišarafio, lupio lijevom nogom i autek se pokrenuo. Zaključak slijedi- dame moje, ako imate auteka koji svako malo štrajka, obucite rozo (provjereno u točki 3).

Eto, draga moja Stellice, poživi ti meni još dugo, dugo, pa makar štrajkala svako malo, ja nosim rozo.

09.11.2010. u 20:24 • 0 KomentaraPrint#^

nedjelja, 07.11.2010.

Cigarete, pušilice, dimni štapići i ine inhalacije...

Nekome ovisnost, nekome srdačan prijatelj, nekome partner, nekome bijeli Walter.
Ajme šta ga ovi političari trljezgaju kad govore da se zabrani pušenje i te ostale gluposti. Gledajmo sve sa matematičke strane, priljeva, odljeva, doprinosa, poreza, pripreza i ostalih "brojčanih" dobitaka naše drage državice: nabiju porez na cigarete jer je "kao" štetno, a ako pogledate sa prave strane, cigarete poskupe, digne se cijena i njihovog priljeva u državnu blagajnu i eto ti, mi pušači spašavamo državni proračun i umjesto da nam zahvale i dopuste slobodno pušenje oni uvedu zabranu pušenja po svuda tako da još ti vlasnici kafića i barova i ostalih, plate opet toj državi za dozvolu i opet na grbači nas vjernih pušača državna blagajna se opet puni. Mi spašavamo državu od propasti ( i još par tvrtkica tipa tvornica duhana i ostaloga).
Nadalje, da se ne držimo državnog izvlačenja iz govana, držim se svoje poznate situacije: bilo da sam ljuta, tužna, živčana taj lijepo umotani partner (13 kn, nije reklama, ali jeftin životni suputnik) je uvijek smiren, dozvoli da ga zapalim bez imalo borbe, samo lagano dimi tek toliko da sam svjesna da je prisutan.
Opet, mi dame ( a složit će se i suprotan spol) nakon dobrog sexa, taj je miško uvijek tu da ti da ono krajnje zadovoljstvo da se opustiš i uživaš još nekih 4,5 minuta dok tvoj mileni dođe do zraka da možete sve to lijepo ponoviti.
Sjesti u birc, na mirnu i ugodnu kavicu, u ugodnom društvu, prelijepo je imati još jednog takvog ako ne i više da se dimići naših cigaretica druže.
Ajmo dalje, prestanak pušenja...ajme majko, probala i definitivno sam bila više kod doktora nego dok sam pušila.
Pušim cijeli život i da bih nastavila tu životnu tradiciju nastavljam i dalje.
Al, ajmo se zadržati na prestanku, dakle, par mjeseci sam ja bila "bivši" pušač, pa me boli trbuh, pa mi je muka, pa me sve nešto katastrofa, pa doktorčić kaže žuć (kaj ja toga imam), pa kaže slijepo crijevo (kaj ne vidi), pa kaže svašta nešto pa si popijte ovo, pa onda ove tabletice pa tako svašta nešto u obliku tabletica i ostalih kemikalija.
Ali ok, nisam pušila (cigarete) ali sam za zamjenu poćela lizati (lizalice).
I tako umjesto svake cigaret tu je bila lizalica.
I onda, kako svi prognostičari i promoteri prestanka, idem ja sebi izračunati koliko sam ja ušparala, matematički prikazano:
20 cigareta = 13 kuna
20 lizalica = 20 kuna.
I eto ti moje dobiti, hrpetina posjeta doktoru, platiš participaciju za otrove u obliku ljekova za sve moguće, pa lijekovi od kojih se fala bogu 99% njih još nadoplačuje...bla...bla...bla....
Na kraju je očito da jeftinije pušim nego što ližem. (molim muški oblik pučanstva da ne dozvoli mašti da proradi, još uvijek smo na cigaretama).

Sagledajmo još i tvrdnju znanstvenika da je lošije pasivno od aktivnog pušenja, dakle, na kraju krajeva, očito je da ja sebi spašavam život i pušim aktivno.

07.11.2010. u 22:03 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 06.11.2010.

Ništa prije braka (tema moje dvanaestogodišnje kćerkice)

No sad, tema svih religijskih i obiteljskih zavrzlama, da ili ne.
U jbote, toga prije nije bilo, pokazuje moje dijete meni snimku "predavanja" tridesetogodišnjaka koji je živi dokaz da nije umro od nevinosti...
HMmmmmm...
Ok, blago njemu, ne mogu reći da likić nije simpatičan ali MOLIM TE.

Ajmo se vratiti na bit tog "pravila".
Biblija kaže: Ne sex prije braka.
Dobro...vratimo se još malo...
Biblija, novi, stari zavjet i sve te religijske knjižice koje nam tumače zašto, kako, gdje i tako to....pa lijepi moji, ako biblija kaže ništa prije braka, sama sebi skače u usta, zašto.
Ako ćemo nereligijski razmišljati i biti logični idemo redom: Biblija kaže- stvorena zemlja, stvoren prvi čovjek (striček Adam) nakon njega prva ženska (teta Eva). I, njih dvoje su naši pra pra pra pra roditelji....Dakle, ako pogledamo koliko dječurlije su imali, stvarno su imali dobar i kvalitetan sexualni život. Samo, koliko se govori o tom braku nigdje ne piše kad, gdje i kako su njih dvoje stupili u taj brak, izblebetali sve one moguće zavjete, prenio on nju preko jabukovog praga i ajmo narode, natrpati zemlju svakojakim ljudima gdje od toliko sexanja nisu stigli 99% njih odgojiti kako spada jer se oni kolju, tuku, ubijaju i svašta ponešto samo radi sexa.
Dakle, mjenja se cijela teorija prvog grijeha: Nije nama jabuka ništa kriva NEGO sex prije braka.

06.11.2010. u 15:24 • 1 KomentaraPrint#^

Zavrzlame u ljubavi, tragedija ili komedija?

Objasniti ljubav kao nešto što bi se dalo opipati ili "vidjeti" nije moguće, ljubav kao pojam je izmišljen da bi opisao osječaj ugode ili "pripadnosti", a zapravo je samo sredstvo kojim ljudi postižu određene ciljeve, dobivaju nešto većinom materijalno i time se krpaju emocionalno.
Ljubav boli (reče zec i siđe s ježa), naravno najstarija je i naučestalija izjava mnogih iako će ih samo nekolicina priznati.
Šaka u trbuh od "drage" osobe također sam čula da pripisivaju ljubavi (onoj opsesivnoj ali dobro), bolest koja proizlazi iz svega toga zvanom ljubavi te dovede u situacije tragedije iliti pak, kako je u mom slučaju komedije.
Dođe ti dragi na ročkas, pijan ko letva sa buketom cvijeća za groblje, naravno bilo na sniženju u Billi jer je taman prošao Dan mrtvih,pa eto, spajanje ugodnog sa korisnim. No, bar znam koje mi je prvo cvijeće kad, jednog lijepog, sunčanog dana otegnem papčiće i po mogučnosti ne zakasnim.
Ili ti dragi, taman dok trčiš za klincima, sav znojan i na rubu snaga, izjavi da bi on sinčića, e pa lipo moje samo daj, ja ću te držati za rukicu dok to kreštavo čudo budeš istiskivao iz sebe kao težak, bolan i neizlječiv zatvor.

A opet te druge (bolje ili lošije polovice) znaju biti toliko dražesne kad useru stvari pa pokušavaju iz petnih žila napraviti obrnutu situaciju pa cijelu krivicu svaliti na tebe, jer je baš on toliko mislio na tebe da je počeo slaviti prije tebe i napio se a cvijeće je ionako samo prolazna stvar, uvenut će a i korisno ako ti sama nisi kupila, pa se moraš još ići jebavati po groblju jer baš nikoga ne poznaš ( mislim od onih koji odmaraju tamo) a svi koje znaš odmaraju malkice podalje, onda nađeš prvi koji je prazan i staviš to cvijeće, znajući da ti je dragi bio jako dobar i sjajan jer je mislio na tebe na taj način da budeš super osoba jer si uveselio nekoga tamo i stavio mu jedino cvijeće na grob.
Pa eto, hvala što si mi pomogao da budem dobra osoba i uveselim nekoga bar jednom u godinu dana.

06.11.2010. u 14:16 • 5 KomentaraPrint#^

petak, 05.11.2010.

Zašto ispiranje mozga...?

...tri točkice...
Kad osjetiš da ti mozak radi 300 na sat, prepun informacija, kao google koji šeta po gradu ali blesavo čeka bilo kakvo pitanje da bi moglo izbaciti nekakvo znanje, neznanje ili samo pretpostavku da je znanje...tumačenje nekih prirodnih pojava u matematičkom obliku, objašnjavanje teorije Stevena Howkinga djetetu od 12 godina...traženje one sjajne tipkice koje imaju dječje igračke negdje na guzici, gdje se gase sa lakočom a tipke nigdje, pa te ljudi čudno gledaju znajući da sam radila cijelu noć a ja kao duracell baterije neke futurističke proizvodnje kojom onaj zec pretrči više od jedne trkače staze.
Pa eto, da si smanjim količinu bespotrebno zapamčenih informacija u glavi, tražim način ispiranja mozga kojim bi svo ovo smeće i nakupine gluposti u glavi obrisale i nestale pa time rasteretile radnu memoriju mojeg malog mozga jer mislim da mi je veliki već odavno pregorio iliti odapeo/razgulio/otegnuo papke....

05.11.2010. u 18:39 • 0 KomentaraPrint#^

Sljedeći mjesec >>

  studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Veljača 2016 (1)
Travanj 2014 (6)
Lipanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (7)
Siječanj 2011 (6)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (25)


Komentari da/ne?









Share




SpeedyCounter.com














Stranica je za ocjenu -? :)

Web Hrvatska













Prijatelji - Friends:
Učenje na drugačiji način
Hagakure
Web Hrvatska
Anna







javascript:%20void(0);






Cassidy HeartBreaked

Napravi svoju značku

Malo muzike

Plan B - Prayin'

Could I have this kiss forever

Keri Hilson - Energy

Cher - Strong Enough

Evanescence - Bring Me To Life

Za Vilenu:
Keith Urban - Tonight I Wanna Cry

Sade Soldier of Love

Za Bloom:
Pink - funhouse

Za Kaču:
Die Firma - Die Eine

Samo za Nihonkichigai:
Manu Chao - Jai besoin de la lune

I Just Died In Your Arms Tonight




what is my ip address?

ASR Search Engine
robot
Search Engine Submission
FreeWebSubmission.com
blog search directory
-------------------------------------------------
Creative Commons License
Ice Queen ispiranje mozga by Ice Queen is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported License.
Based on a work at ice-queen.blog.hr.
Permissions beyond the scope of this license may be available at http://www.blog.hr/.






Giveaway of the Day



Hrvatske Web Stranice