ice-queen

nedjelja, 14.11.2010.

Stvara li se nova država?

Grad u kojem živim ili sam živjela, zaključite sami, lijepo je mjestašce, mirno, pogotovo u mojoj blizini, mirno, osim tu i tamo koji avion ali na to se navikneš, nedjeljom ujutro u 6h crkva nedozvoljenim decibelima budi ljude i one bakice da dođu moliti. Tu i tamo protutnji koji kamion pa se stakla zatresu ali sve u svemu miran dio grada. Od nedavno, gradnja tzv "obilaznice" je zeznula čitav ritam gradske četvrti jer, naravno, ta obilaznica ide kroz grad. Šta zaobilazi nemam pojma ali grad očito ne. To je sada skoro pa kao državna granica, treba nam 15 minuta da prijeđemo na drugu, toliko željenu stranu iako još uvijek prođe tek par autića i pokoji kamion koji se drži pravila i zakona.
Da Vas uputim kako je to izgledalo ovih pol godine ili malkice više.
Svega tri puta (ima četvrti ali ga ja nisam znala niti mi je bio potreban) koji vode do centra otpr. Zatvore jedan, ok, ostalo dva, ali kad su zatvorili jedan dan sva tri, ostao onaj četvrti, baš onaj koji ja ne znam a baš taj dan sam ja vozila jednu tetu iz vrtića, povodom zadnjeg dana u goste, malo na kavu i druženje a ja nemam pojma kako doći doma... cry cry
Zovem frendicu u pomoć, ne znam doći doma, jbeš znakove kad ih je već netko uspio izokrenuti.
Sve se meni čini da nas odjeljuju od grada, još malo pa ćemo biti posebno država, kao Vatikan, samo bez crkve, jer je preko granice, bez bolnice jer je nema niti preko granice, imamo društveni dom i kulturno umjetničko društvo. Imat ćemo svoju vladu, predsjednika, nemam pojma koga, pol naroda otišlo preko granice, ostali nas, ne znam koliko hrabrih i ne damo se mi. Fali nam mladih i nadobudnih, damama poput mene treba likić sa šestim čulom, po mogućnosti sa još dva uha da me čuje i zapamti kad nešto kažem, naravno, sa nekakvom letjelicom da ne moram čekati na granici, inteligentan da shvati da li imam PMS ili me stvarno naljutio, pamet ogromnu da ne moram sve sama smišljavati.
Ako ćemo realno, prateći sve moguće želje nas cura/dama/žena, nama treba nešto ovako:

I voila, pošto se države šire, ionako letovi u svemir više nisu nešto posebno, malo skuplja karta, ali ako si nađem jednog od tamo, domaćeg, imamo špagu i uživamo, imamo sve što nam treba. Putovanje van države, i ove i one, sve što nam treba, letjelicu, mozak, šesto čulo, četiri uha, sto posto neki biznismen čim ima para da navrati koji puta u našu malu državu. Imamo male zelene, koji također imaju letjelicu, pamet tri puta veću, inteligencija za popyzditi.
Taman je aerodrom na "našoj" strani granice, nemamo ništa ali imamo letjelice, nemamo crkvu ali imamo pamet, nemamo bolnicu ali imamo hrpu malih zelenih. Mi smo na marsu: