ice-queen

četvrtak, 11.11.2010.

Kad smo već kod cuge, pive i ostalih "sokića"

Pišem o jednom događaju i sjetim se drugog...
Pa eto, da vas sve upoznam sa najvećom budaletinom u mom okruženju a možda i dalje - JA.
Prošle godine, negdje u ovo doba vratim se ja sa definitivno neuspješne operacije koljena, mislim, ne da sam se vratila nego sam se lijepo sa odjelnom štakom i posjeti na putu odšetala iz bolnice i ubacila u prvu posjetu koja je došla. Naredna tri dana nisam oka sklopila, što od šokova u bolnici, što od svega što se nakupilo a mogućnosti odlaska negdje da se ispušem nema.
I tako su meni dva tjedna pravili društvo Jura i Grga. Da vas upoznam sa "dečkima", to su dva užasno nedruštvena "frajera", čak sam pomislila da su si malkice predobri ali nećemo u detalje. No, mogu reći da su mi ipak dobro došla ta dva lika, jer bez štaka definitivno ne bih mogla.
I tako sam ja provodila vrijeme u krevetu, ludila pomalo jer se nakupljalo posla u stanu i dođe jednu većer meni frendica u gostiće. Cure su zaspale a nas dvije u laganu ćakulu, zayebanciju, sinkronizaciju mačke koja divlja u stanu, komentiranje crtića i još ponešto, naravno uz preeeeeefffiiino vino Casillero de diablo :mljac:.
I tako nas dvije, ma da smo bar popile nego svaka po čašicu, ona umorma od posla, ja ionako bzvz od nenaspavanosti, pijuckamo i cerekamo se kao budale do nekih pol 3 ujutro, kako sam ja sjedila sa nogom u zraku, ona je otišla a ja se spustila i spavala kao beba.

11.11.2010. u 22:04 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>