subota, 07.07.2007.

I used to be a little boy, so old in my shoes.

Ležao je u krevetu sa pomisli da je danas taj dan, dan za koji se dugo trudio. I dok su ljudi ulazili i izlazili, činili svoje rutinske navike, jedva je čekao da dobi nagradu za zasluženo. Već dugo vrijeme pleše po određenoj koreografiji pa se sada stoga nadao nekoj improvizaciji.
Primio je dokaz u ruke. Prva pomisao koja ga je opsjela bila je da je sada sve sigurno. Da sada dobiva ono što želi, ono sasvim banalno za nas obične smrtnike. Prvi poljubac tek slijedi, prva plaća te i prvi auto.. Sada je zasigurno sve lako dobiti s malo truda.
Ono što je sada želio bio je zapravo samo pogled svoje majke, poljubac u lice i riječi koje će ga ohrabriti za nove pobijede. ''Bravo, sine!'' i njegov osmijeh bi zarazio smijeh.

Mlada nada je danas nestala. Bez prvog poljupca, plaće, auta i prvog mobitela. Dok se mi trudimo tratiti svoje vrijeme i život na buljenje u tv, On neće dobiti priliku za gledanje zvijezda sa svojom voljenom.

Domagoje, nadam se da sada letiš sa najljepšim anđelima. Čuvaj nas, sve.

Image Hosted by ImageShack.us


R.I.P.
Domagoj Nedug, 1993. - 2007.

- 01:34 - Gledaj. (1) - I vidi. - #

<< Arhiva >>