ponedjeljak, 26.02.2007.
Bla, bla, bla
 Najradije ovdje ne bi više ni pisala, ali osjećam neku obavezu, ne prema vama, nego prema sebi. Zato vam ostavljam par svojih redaka; reda radi. Completamente sam se posvetila onom drugom blogu, kojeg čita svega dvoje ljudi, pa zanemarih ovaj... Ne piše mi se ovdje nakon što sam čula tko me sve čita.... Onim drugim dobrim dušama koje me uredno čitaju i ostavljaju komentare pod mojim postovima, mogu samo reći da sam jako zadovoljna svojim životom u zadnje vrijeme, sve mi je počelo ići za rukom... Pa moram se malo pohvaliti , kaj ne ?:) Jer dobro je dok traje. Samo još kad bi u školi išlo kako bih ja htjela bilo bi savršeno... A savršeno ne postoji, a moram se onda zadovoljiti s ovim :P Nemam što pametno reći, i nemam inspiracije za pisanje o bilo kojoj temi, pa vam ovdje bacam još par osobnih crtica,koje naravno ne mogu biti osobne kad su javne. haha; ne mogu biti osobne kad su javne.Hm...uvijek mi je ta logika dobro išla.... Nda. Jedan mali poklon za kraj... Za sve male gadove koji vole pričati svašta o drugima ostavljam ove stihove... P.S. Sve se dozna kad tad, nabavite si život. :P Prepoznat će se :) Nedodirljiva Za najgore u sebi pobrine se plima more nije nikad znalo griješiti Samo nam je cudo sad potrebno svima tu pamet nista ne bi znala rijesiti Ref. Prevare i lazi i nikad dosta toga a postoji bar neko jaci i od svih Ja dobro znam da nisam bas prva do Boga ali jos sam uvijek za svakoga od njih nedodirljiva Zivot mi je ravan mozda nemam sve sto zelim ali barem mirno spavam ja sam nedodirljiva A krivi nek se boje jer sporo, ali ipak dodje sve na svoje i za sto godina Bez pravde je zivot zatvor na slobodi naivni se cude svojim mukama A rijeci se tope ko pjena na vodi losi drze konce u svojim rukama Ja dobro znam da nisam bas prva do Boga ali jos sam uvijek za svakoga od njih nedodirljiva. Poljubac onima koje volim i koji mene vole :) |
- 22:26 - Reci mi -_- Isprintaj -
srijeda, 14.02.2007.
|
Imam tebe. Znam to. |
- 11:58 - Reci mi -_- Isprintaj -
nedjelja, 04.02.2007.
Spidergirl
 Subota je meni Subota. A Subota meni znači Izlazak. A Izlazak meni znači Sve. Dobro,ne baš sve. Ali skoro... Sve u svemu, ako je Subota, iako sam ja u teškoj svađi sa majčicom, iako imam strogu zabranu izlazaka, ja ću izaći.Naravno, vječito bježim odnekle... Ovaj put me skužila jer sam htjela izaći damski kroz vrata,ali skontala je da mi ispod piđame viri nogavica rebatinki... Još smo se više posvađale,zaključala je ulazna vrata (inače živimo u kući na tri kata), uzela mi cipele i torbicu koje sam savršeno bila stavila ispred vrata da pokupim kad budem bježala... Provjerila jesam li u krevetu i pošla spavati.... Ali meni vrag nije dao mira. Pa Subota je, zaboga! Uzela sam drugi novčanik i druge cipele  ..Odlučila ja pobjeći preko krova kuće (inače,soba mi je u potkrovlju) Skupila sam sva svoja muda i izašla kroz mali prozor u sobi,šetala kojih 5 metara po oluku (držala se za crijepove i vanjske klima uređaje), molila Boga i Svetog Antuna da ne povratim srce od straha, da se ne raspizdim dole na glavu (jer smrt s te visine bi bila sigurna ),da me tko od susjeda ne vidi kako u 00 :37 šetam po krovovima i prelazim na tuđi posjed, ,da mi kaput i cipele ne padnu ... I uspjela sam. Adrenalin mi je bio na +100000000 i bila sam tako sretna kad sam dohvatila stabilno tlo.... Awww. I vrjedilo je. Bilo mi je odlično vani,i shvatila sam da meni stvarno ne treba Netko da bih bila sretna zadovoljna i da bi se savršeno dobro provodila.... Bio je to ženski izlazak,par cura iz razreda i moja Bubi najnaj ...Isplesala sam se baš ono full, espešli u Fuega, tamo mi je najbolje bilo (štangice hi,hi,hi) Otkrila sam se da ja u biti volim ''dumdumdum muziku''... Bilo je divno zatvoriti oči pod tim svjetlima i skakati u toj masi... opet i opet i opet ... I svake subote uživam u tome.... Nakon svega uputila sam se doma zadovoljna iako me brinulo kako ću se vratiti (jer ključ nisam imala) I da me ne skontaju starci, jedino preko susjednog dvorišta (dakle istim putem)...Povratak je teži,jer se nezgrapnije popeti,nego sići...Ali to je bio i alko test-kojeg sam uspješno položila :))) Kad sam legla u krevetić i rezimirala svoje partijanerstvo bila sam sreeeetna,jer sam makar ludo riskirajući pomaknula svoje granice, pobjedila strah od visine, napravila nešto ludo što ću sigurno rado pamtiti kad budem starija (ako uopće zbog lude glave doživim starost,naravno  )Još sam malo razmišljala i došla do zaključka, da neću više glavu razbijati Osobom.  Koja nije tu, i koja možda nikad ni neće biti tu. Nope. Nije vrijedan. Maybe one day... Život je prekratak da bi odoljevali i sputavali se... Treba uživati. Kad već imamo razna osjetila, pa zaboga,koristimo ih.  |
- 15:55 - Reci mi -_- Isprintaj -
|
Dnevnik.hr |