Sanjaris...i onda zastanes i misli ti luduju. prolaze neke slike glavom za koje uopce nisi znao da su memorirane negdje u tebi toliko jasno da se osjecas kao da se dogadaju upravo sada. i shvatis da je covjek cudno bice. izmislio je toliko nacina kako da ti prode vrijeme, a niti jedan da se zaustavi. pokusavao je, ali sve je to sizifov posao jer mali smo mi naspram citavog svemira. postoje toliki svjetovi koje nase oko ne vidi, a uho ne cuje. nismo svjesni sto nas okruzuje, a pravimo se sveznajuci, svemoguci i uzviseni. istina je da si toliko krhak covjece da te sve sto hoda na zemlji moze povrijediti. ali vidis, nisu ti stvorovi zemaljski takvi. cuvaj se svoje vrste, samo mi umijemo povrijediti uistinu gadno. i jebes onda sve, places, urlas, razbijas... ali nema ti svrhe, rade budi sretan, jer ionako na kraju dana kada legnes i pogledas gore, ta tuga samo na tebi ostavlja traga.. samo tvoje misli ubija, drugi za to ne mare, znas.. i zato zapamti, sve lose stvari su samo tvoje misli i nema karme i nema sudbine niti bilo kojeg drugog fiktivnog krivca. samo ti mozes promijeniti svoj zivot. mozda jesi malen covjece, ali dobio si veliku odgovornost. zivot je teska stvar. moze biti najteza utakmica, a moze biti i najbolje sto ti se ikada dogodilo, samo trebas pazljivo birati poteze. ucini nesto s onime sto ti je dato, ne bacaj to u vjetar. pozalit ces, vjeruj mi...
M.
*pisano je s mobitela pa nema č,ć,š itd. :)
| < | svibanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Gdje da putujem, gdje da ostanem uz tebe ja sve sam vidio stare mostove, mokre ulice, duge obale i more nemirno svijet dok se rušio...